Jesu LI nas posetili vanzemaljci



Yüklə 23,46 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə27/353
tarix08.08.2018
ölçüsü23,46 Mb.
#61877
1   ...   23   24   25   26   27   28   29   30   ...   353

~ 48 ~ 

 

 



 

Zadnjih dve hiljade godina, zapadni svet daje zahvalnost antičkoj Grčkoj za astronomska dostignuća, zahvalnost 

koja bi trebala ići znatno dublje u prošlost, prvo do Egipta, a onda do Sumera, ili Vavilona. Nakon dugogodišnjeg 

mukotrpnog  rada,  1925.  godine  se  međunarodna  astronomska  zajednica  složila  u podeli vidljivog neba na tri 

regiona:  severni,  centralni  i  južni.  U  skladu  s  tim,  imenovali  su  88  zvezdanih  konstelacija  koje  pripadaju  tim 

regionima. Hiljade godina ranije, u doba Sumera, postojala je identična podela zvezdanog neba na tri pojasa ili 

„puta”:  severni  put  („Enlilovo  nebo”),  južni  („Ea”)  i  centralni  („Put  Anua”).  Današnji  centralni  pojas  koji  sadrži 

dvanaest zvezdanih konstelacija zodijaka je identičan „Pojasu Anu” koji je imao grupisane zvezde u „dvanaest kuća“. 

Objasnimo fenomen zodijaka (grčki „zodiakos kyklos” - životinjski krug) koji je vezan uz oblike lava, riba, bika itd. 

Planeti Zemlji treba za jedan puni krug oko Sunca godinu dana. Taj krug je podeljen na dvanaest jednakih delova od 

po 30 stepeni. Sa putanje po kojoj se Zemlja krece vidljiv je uvek isti središnji pojas koji nastanjuju zvezdane grupe, 

kuće ili konstelacije. Zodijak je imaginarni pojas koji okružje Zemlju. Dvanaest njegovih znakova zajedno opisuje 

celokupan ciklus čovekovog iskustva... a svaki znak, navodno, ima značnje i uticaj na čovekovu psihu i ponašanje...” 

Nikolas Kempion, Praktični astrolog (Nicholas Campion, The Practical Astrologer, 1987). 

„Horoskop je mapa pozicije planeta na nebu u vreme vašeg rođenja. Ova mapa predstavlja krug od 360 stepeni, 

put kojim se Sunce kreće na nebu (ili tačnije Zemaljska putanja oko Sunca). Astronomi je zovu eklipsa. Astrolozi su 

podelili ovaj put na dvanaest sektora od po 30 stepeni i formirali znakove Zodijaka ili Sunčeve znakove. Oni indiciraju 

u kom sektoru je Sunce bilo u vreme vašeg rođenja. Na primer, ako si rođen početkom juna, Sunce je bilo u znaku 

Blizanca  i  to  je  vaš  Suncev  znak.”  Frensis  Sakojan,  „Astrološki  priručnik”  (Frances  Sakoian,  The  Astrologer's 

Handbook, 1973). 

„Prema tradiciji astrologije, prvi ključ za analizu karaktera pojedinca, leži u poziciji Sunca prilikom rođenja. Ovo 

pokazuje  njegov  osnovni  karakter,  sa  naglaskom  na  spiritualne  kvalitete  njegove  prirode.  Ako  je  Sunce  dobro 

postavljeno, to ce se odraziti na čovekove najviše aspiracije.“ Džon Lanč, Astrologija (John Lynch, Astrology, 1969). 

Ovo nam ukazuje da Sunce i planete određuju karaktere i upravljaju životima ljudi, kao što su drevni narodi 

verovali da bog sunca i bogovi upravljaju sudbinama ljudi, i danas kada Novodobaši žele da astrologiju promovišu 

kao nauku treba da bude jasno da su astrološki znavi ustvari paganski bogovi. 

Horoskop nije predmet naseg priloga. Niti uticaj zvezda na naš karakter. Pored godišnjeg kruga što ga Zemlja 

obiđe oko Sunca, postoji i krug koji Sunčev sistem pravi po svojoj galaktičkoj putanji. U okviru te putanje postoji 

uvek ista centralna pozadina. I taj krug (360 stepeni) se moze podeliti na dvanaest sektora po 30 stepeni u kojima 

se  nas  Solarni  sistem  približava  pojedinim  zvezdanim  konstelacijama.  Te  konstelacije  su  identične  znakovima 

zodijaka. U stvarnosti, te zvezdane konstelacije su sastavljene od zvezda koje su razlicito udaljene od našeg sistema. 

Na primer, „...zvezdani klaster Hijada je grupisan oko svetle zvezde Aldebaran, u sazvežđu Bika. Razlicite zvezde-

članovi ove grupe su udaljene od Sunčevog sistema od 68 svetlosnih godina do 940 svetlosnih godina.” (Michael 

Leitch,  „The  Complete  Astrologer“,  1971).  Sunce,  Mesec  i  ostale  planete  Sunčevog  sistema  utiču  na  Zemlju  da 

oscilira  na  svojoj  osi  Sever-Jug.  To  oscilovanje  izaziva  sasvim  malo  odstupanje  Severnog  pola  prema  zvezdi 



~ 49 ~ 

 

Severnjači. To odstupanje nije vidljivo golim okom i potrebno je 72 godine da se akumulira u jedan stepen. Za puni 



krug od 360 stepeni je potrebno 25.920 godina (72 godine pomnoženo sa 360 stepeni). Drugim rečima, svakih 

25.920 godina ista zvezda Severnjača se nalazi tačno iznad Severnog pola. Ovo je pomenuta Platonova ili Precesijska 

godina. I ovaj krug od 360 stepeni je podeljen na 12 sektora od po 30 stepeni, od kojih svaki odgovara jednom 

zodijačkom znaku. Zemlja, po ovoj pojavi izlazi iz doba ribe i ulazi u Novo doba, doba Vodolije, koje sledbenici Nju 

Ejdža uskoro očekuju. Ovaj Kao što je rečeno trenutno je na nebeskom Severnom polu zvezda Polaris. Pre 3.000 

godina je to bila zvezda Tuban iz Zmajevog sazvezđa (Drakon). Za 14.000 godina, zvezda Severnjaca bi bila Vega iz 

sazvjezdja Lire. Pojavljivanje i raspored različitih zvezdanih grupacija je bio važan u drevnoj prošlosti. Toliko važan 

da su ostali dokazi iz prošlosti koji govore o superiornom znanju Sumerana kada je reč o astronomiji. Sunčevom 

sistemu je potrebno 2.160 godina da završi ciklus u jednoj zodijačkoj kući. Mi smo trenutno pri kraju znaka ribe, 

koje bi se, po nekima, trebalo završiti 2012. godine. Zatim sledi 2.160 godina doba Vodolije, i tako svih 12 doba. 

Boravak Sunčevog sistema u ovim „kućama” bio je značajan za Sumerane. Prepustimo reč, na tren, svetskim 

autoritetima koji se bave proučavanjem rane sumerske i mesopotamske civilizacije. Profesor Langdon (Stephen 

Langdon), „Vavilonski mitovi o stvaranju“ (The Babylonian Epic of Creation), 1923.) otkriva da je čuveni sumerski 

Nipurski kalendar (uzor za sve kasnije, uključujući i naš, moderni), ustanovljen, navodno, pre 6.600 godina. To je 

bilo doba zvezdane  kuće  Bik i „...odslikavao je znanje Sumerana o prelasku iz zodijačke kuce 2.160 godina pre 

konstelacije  Bika.”  Profesor  Jeremias  (Alfred  Jeremias,  „Stari  Zavet  u  svetlu  drevnog  Bliskog  Istoka”  (The  Old 

Testament in the Light of the Ancient near East, 1911), koji je izučavao mesopotamske astronomske tekstove i 

upoređivao ih sa astronomskim tekstovima drevnih Hetita, bio je takođe mišljenja da su „... astronomske pločice 

pokazivali  promenu  na  zvezdanom  nebu  iz  znaka  Bika  u  sazvežđe  Ovna”  zaključujući  da  su  astronomi  iz 

Mesopotamije predvideli i narednu dvehiljaditu promenu u znak Ribe.” 

Profesor  Hartner  (Willy  Hartner,  „Najranija  istorija  sazvežđa  na  Bliskom  istoku”  (The  Earliest  History  of  the 

Constellations in the Near East), je privukao pažnju otkrivanjem slikovnog motiva koji prikazuje „borbu” izmedju 

bika  i  lava  iz  najranijih  sumerskih  pločica  sugerišući  da  „...ovi  motivi  predstavljaju  ključnu  poziciju  zvezdanih 

konstelacija Bika i Lava posmatraću na 30 stepeni severne geografske širine, oko 4.000. godine pre nove ere.” Ova 

geografska  širina  odgovara  drevnom  sumerskom  gradu  Ur.  Većina  naučnika  smatra  da  su  Sumerani  isticali  da 

boravak Sunčevog sistema u sazvežđu Bika označava početak njihove civilizacije. Profesor Jeremias je našao dokaze 

koji pokazuju da ”... sumerska zodijačko-hronoloska nulta tačka pada tačno u doba prelaska sazvežđa Blizanaca u 

Bika.” Iz niza drugih tablica ovaj naučnik zaključuje da je „zodijak razvijen u doba sunčevog boravka u sazvežđu 

Blizanca, sto je pre nego što je sumerska civilizacija osnovana.” 

I, napokon, naš stari znanac Zeharija Sičin (Zecharia Sitchin) pisac knjige „Dvanaesta planeta” (The 12th Planet, 

1976),  nakon  četiri  decenije  izučavanja  desetine  hiljada  sumerskih  tablica  kaze  sledece:  „Sumerska  tablica  u 

Berlinskom  muzeju,  pod  rednim  brojem  VAT.7847,  počinje  sa  listom  zvezdanih  konstelacija  sa  znakom  Lava, 

vraćajući nas na taj način u doba pre 13.000 godina, kada je čovek, navodno, jedva počeo da obradjuje zemlju.“ 

Profesor Hilpreht (H.V. Hilprecht, „Vavilonske ekspedicije sa univerziteta Pensilvanija” (The Babylonian Expedition 

of the University of Pennsylvania, 1914.), studirajući hiljade matematičkih tablica iz biblioteka u Nipuru i Siparu, 

zaključio da su „...Sumerani znali za Veliku godinu od 25.920 godina.” Kako su znali, većina će da nagađa. Tu smo da 

se pobrinemo za to. 

Nedaleko od egipatskog lokaliteta Luksor, u mestu Dendarahu, nalazi se kapela pri drevnom hramu. U vrhu 

kapele je bilo oslikano zvezdano nebo sa znacima zodijaka, odnosno zvezdanih konstelacija, onako kako su oni 

izgledali na nebu između 10.970 godina p. n. ere i 8.810 godina p.n.ere. To je doba kada je naš Suncev sistem bio u 

sektoru sazvežđa Lava. Francuski arheolozi su 1821. godine skinuli kompletni plafon kapele sa ovom neobičnom 

slikom i preneli ga u pariski Luvr. Da bi se dobile ove astronomske informacije potrebna su milenijumska istraživanja 

i praćenja kretanja zvezda i planeta. Potrebna je sofisticirana oprema. Neophodne su matematičke metode, modeli 

i koncepti za naprednu astronomiju. A za ova znanja treba i da postoji praktična svrha. Većina bi upitala – šta će 

vam to? Sumerani su vredno beležili promene na nebu, ali ove informacije su njima bile, u najvećoj meri, beskorisne, 

osim ako nije bila u  pitanju astrologija i drevna obožavanja. Jedan od  drevnih sumerskih tekstova, tablica broj 

AO.6478, navodi listu od 26 glavnih zvezda duž sazvežđa Raka dajući pri tom „njihove međusobne distance merene 

na tri različita načina” (navod iz Sičinove knjige „Dvanaesta planeta”). Kome je to u drevnom Sumeru trebalo i zašto? 

Videćemo da je itekako trebalo, jer je drevna astronomija, povezana sa paganskim okultizmom uvod u prevaru za 

ljude modernih vremena – Novo doba ili New Age, za 90 minutu utakmice na Zemlji. 

 



Yüklə 23,46 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   23   24   25   26   27   28   29   30   ...   353




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə