~ 523 ~
drugima na kojima je bila ispisana, krupnim slovima, reč „Sekta.” Noć pre održavanja tribine, razbijena su dva velika
dvostruka prozora na objektu baptističke crkve, što je dodatno podiglo tenziju izazvanu ranijim prelepljivanjem
plakata.
Jevanđelje državne crkve – gladan narod i vozni park ispred Patrijaršije u Beogradu
U razgovoru sa jednim od starešina baptističke crkve, novinar novosadskog „Građanskog lista“, koji je izveštavao
o ovom događaju, saznao je da su prozori na pomenutoj crkvi bili razbijeni i nekoliko nedelja ranije, a da su na fasadi
već duže bile ispisane parole: „Jeres“ i „Marš iz Srbije.” Ova druga poruka je u Vojvodini često ispisivana na kućama
starosedelaca Mađara, Hrvata, Slovaka i pomirljivih Srba „Lala.”Tokom jutarnjeg programa na TV Novi Sad,
povodom održavanja tribine, svojom porukom se oglasio i vladika bački Irinej Bulović, rekavši da „sekte ne mogu da
utiču na formiranje svesti naroda i založio se za uvođenje veronauke u škole.” Pre same tribine, na Filozofski fakultet
stigla je najpre policija, potom pripadnici „Srpskog nacionalnog fronta“, a zatim i gosti tribine. Pripadnici „Srpskog
nacionalnog fronta“ su na ulazu svim građanima delili letke sa porukom „Reci NE sektama“ i objašnjavali im da svaki
Srbin mora da bude pravoslavan a da je sve drugo sektaštvo. Ovaj stav je mnoge Srbe koji su kroz vekove prihvatali
rimokatoličanstvo i islam odveo u tabor drugih naroda. Nigde u Bibliji nema povezanosti hrišćanske religije sa
nacionalnom pripadnošću, čak ni Jevrejstvo nije bilo u početku nacionalna kategorija, nego su svi oni koji su se
opredeljivali da služe Bogu na način kako je On to objavio u Pismu mogli da budu pripadnici Izraela. Imamo mnogo
primera iz Biblije. Tek kasnije su Jevreji upali u zamku da sebe smatraju Bogom danim narodom koji jedini ima pravo
na Božiju milost i u vezi sa tim može da se ponaša kako hoće. Takav stav imaju i pripadnici Pravoslavne i
Rimokatoličke crkve, smatrajući njihove crkve jedinim vratima spasenja, i pored toga što je Isus Hristos rekao: „Ja
sam vrata.” Ovu predrasudu je razbio Isus Hristos svojim primerom, odlazeći u kuće i pomažući kako jevrejskim
grešnicima tako i Grcima, Samarjanima, Rimljanimai Hanancima. Sada su pravoslavci u toj zamci, prvo odbijajući od
sebe sve sunarodnike koji ne misle i ne veruju kao oni, iako većina nema nikakve vere, samo se deklariše da je ima
Ipak, opet se postavlja pitanje: Kako smatraju nekoliko verskih zajednica u Srbiji za toliku opasnost, a promiče im
moralno satiranje cele nacije od strane političke, biznis a posebno šou biznis elite. Što ne udare na tu elitu? Ne
zapale TV kuće? Ne napadnu nekog tajkuna? Ne poruše kulise za snimanje antihrišćanskih filmova poput „Parade”?
Ne prekinu koncert neke pevaljke ili benda na „Ušću” u Beogradu ili realiti šou? Neće jer je elita itekako finansijer
crkve a i mnogi crkveni velikodostojnici su u politici i biznisu. Mnogo je prljavih cigli u građevinama crkve. U Vojvodini
se u svakom selu grade crkve, a mnoge na temeljima porušenih crkava koje su pripadale Nemačkoj manjini, i to od
novca koji daju lokalne gazde čijji radnici rade u nehumanim uslovima, plate su im bedne i kasne mesecima. Takođe
je tu i novac lokalnih mafijaša, švercera, trgovaca svim i svačim i po nemoralu i korupciji poznatih ljudi iz opštinskih
administracija. Niko nije video ni jednog sveštenika, nijednog pripadnika „Obraza”, „Dveri” „1389” ili „Srpskog
nacionalnog fronta” na štrajkovima radnika, blokadama opljačkanih paora, kod ljudi koji su sebi sekli prste i zakivali
eksere u šake. Neće ni doći jer tamo nemaju šta da traže. Nema novca ni senzacionalizma. A da udare na elitu ne
smeju. Pa udaraju na svoje šefove.
Jedan od članova ove organizacije, koji nije želeo da se predstavi okupljenim novinarima izjavio je da je „Srpski
nacionalni front“ osnovan samo dan pre održavanja tribine iz revolta prema najezdi sekti u Srbiji. On je izjavio da
organizaciju čine studenti raznih novosadskih fakulteta i da im je cilj očuvanje svetinja srpskog naroda, dok ih za
narod nije briga. U ovom slučaju bi trebali da odu pred vodeće televizije i velike korporacije, ali to očigledno ne
smeju, pa su se ostrvili na slabije. Predstavnici ove organizacije su nazvali sve crkve koje su učestvovale na tribini
~ 524 ~
sektama. Treba istaći činjenicu da su, naravno, na pomenutu tribinu bili pozvani i predstavnici Srpske pravoslavne
crkve, koji se nisu odazvali jer nisu želeli da budu u društvu sektaša, što je bilo burno pozdravljeno od strane jednog
dela okupljene publike. Prema izjavi datoj novinarima jednog od gostiju tribine, episkopa Protestantsko –
evanđeoske (pentekostne) crkve, Aleksandra Mitrovića, očigledno je da je SPC organizovala incidente koji su se
desili uoči i tokom same večeri kada je tribina održana. On je to zaključio na osnovu toga što su u društvu pripadnika
„Srpskog nacionalnog fronta“ viđeni i pravoslavni sveštenici. Prema njegovom mišljenju, „informacija koja se
protura da iza svega stoje revoltirani građani, samo je pokušaj prebacivanja pažnje s verskog i nacionalnog na
građansko nezadovoljstvo, iako postoje informacije da su u ranijim hajkama učestvovali i omladina, „Obraz” pa i
organizacija Crkva svetog Aleksandra Nevskog.” Prema rečima g-dina Mitrovića, zbog proglašavanja i izjednačavanja
malih verskih zajednica sa satanističkim kultovima, još 21. januara 1998. godine je upućen pismeni protest vlastima
SRJ, ali se na taj protest nije reagovalo niti se bilo šta preduzelo. Baš nasuprot, te iste godine, Skupština AP Vojvodine
je usvojila dokument u kome se predlaže niz mera zaštite od verskih sekti, bez objašnjenja šta su zapravo sekte.
Nakon toga su, prema rečima Mitrovića, pojedini nastavnici u školama javno obeležavali decu koja su bila članovi
malih verskih zajednica kao „predstavnike sekti.” Slične stvari su radili i nacisti obeležavajuči decu Jevreja kao i vlasti
NDH što dokazuje da zlo nema nacionalnost, ono je jednostavno – zlo. Pomenute organizacije kao „Obraz” ili
„Nacionalni stroj” su klerofašističke organizacije poznate po tome što zastupa ideje nacističkog sluge iz II svetskog
rata Dimitrija Ljotića, čije su jedinice organizovane u „crne trojke” izvodile napade na pripadnike SKOJ-a i
simpatizere komunista, koje su uglavnom klali, da bi zastrašili druge. Kasnije svi monarhisti, i svi antifašistički pokreti
poput Jugoslovenske vojske u Oradžbini pod komandom Dragoljuba Draže Mihajlovića od strane komunista
identifikovani kao „četnici koljači i smrdljivi, neuredni gibaničari” po uzoru na Ljotićevce.
Prema kratkom izveštaju „Glasa javnosti“ datiranog od 17. aprila 2001. godine (dva dana pre maločas pomenute
tribine, a samo dan pre razbijanja prozora na novosadskoj baptističkoj crkvi), u rubrici „Beograd“, objavljeno je da
su nepoznati počinioci demolirali molitveni dom adventističke crkve u Borči. Evo kako glasi deo pomenutog članka:
„Adventistička crkva u ulici Narodne omladine 6 u Borči bila je nedavno ponovo na meti vandala. Za sada nepoznata
lica razvalila su vrata i polupala stakla na svim prozorima.” Počinioci nikada nisu pronađeni. „Naša crkva je već
nekoliko meseci na udaru. Najpre nam je u decembru neko crnom farbom obojio celu zgradu, a za poslednjih mesec
dana tri puta su nam obijali vrata. Čitava unutrašnjost zgrade crkve je i dalje prekrivena staklom. Policija je sva tri
puta izašla na uviđaj i napisala zapisnik, ali je jedino konstatovala da nije u pitanju provala, jer nam ništa nije odneto“
tvrdi Vlastimir Rančić, sveštenik Adventističke crkve.“ („Glas javnosti” Juni 2003. godine.
Sveštenik Evangeličko – metodističke crkve iz Vršca, Jano Sjanta je izvestio ostale manjinske crkve o napadu na
njihov objekat koji se desio u noći između subote i nedelje, 15. juna (dakle, plan je bio onemogućavanje vršenja
nedeljnog bogosluženja), ističući da se kamen težine 600 grama, veličine muške pesnice, kojim je gađan prozor oko
1.15 časova posle ponoći, zario u zid svojom najoštrijom ivicom. Isti sveštenik kaže da su napadi na njihovu versku
zajednicu otpočeli od pre nekoliko godina kada je razbijena tabla sa natpisom crkve. Od tada je usledilo čak osam
napada kamenjem i ciglama, od kojih su u tri navrata razbijani prozori, roletne, pa čak i metalne zaštitne rešetke.
Rešetke su postali glavni dekor ovih molitvenih domova, što je dokaz da se ne nalaze ni u demokratskom ni u
prijateljskom okruženju. U jednom od napada je postavljen i neslavan rekord. Rezultat bacanja 6 cigli, koje su bile
odnekud donesene, a od kojih je jedna težila i čitavih 4 kg, tom prilikom je bio razbijanje čak 11 prozorskih krila.
Više puta je bio oštećen i sveštenikov automobil i to kad god bi bio parkiran na ulici ispred crkve. Lokalna policija
ubeđuje vernike ove crkve da je reč o delima koje vrše pijani ljudi, ali oni veruju da su u pitanju planirani i dobro
osmišljeni napadi. Ako je tako, onda su pijani ljudi spalili i manastire na Kosovu i polupali groblja.
Gotovo paralelno sa kamenovanjem Evangeličko – metodističke crkve u Vršcu, bacanje kamenica na svoj verski
objekat iskusili su i baptisti iz Pančeva. U toku nekoliko uzastopnih noći, nepoznati izgrednici su u više navrata (preko
visoke kapije na kojoj je godinu dana ranije bio ispisan natpis: OVO JE SEKTA), gađali veliko staklo na vratima
baptističkog molitvenog doma, sve dok ga u noći 21/22. juna, zajedno sa nekoliko žandinjera sa cvećem, nisu razbili.
Lokalna crkva je podnela krivičnu prijavu protiv N. N. lica, a izvršioci, ni posle pet godina nisu otkriveni, a neće ni
biti.
Prva baptistička crkva iz Beograda je u ponedeljak 30. juna 2003. godine podnela prijavu policiji protiv
nepoznatih osoba zbog ispisivanja grafita preteće sadržine. Starešinstvo crkve pretpostavlja da je ovaj grafit sačinjen
nekoliko dana ranije. Na zidu ograde, sa ulične strane bilo je napisano (vodoravno): Bežite dok možete! smrt
sektašima! A uspravno: Srbija. Podseća na: Juden Raus…Reich!! U prijavi policiji je navedeno da ovo nisu prvi izgredi
te vrste već da grafiti slične sadržine stoje na zgradi ove crkve već 2-3 godine, a počinioci ih svakih nekoliko meseci
obnavljaju i podebljavaju.