Milan Uzelac metafizika



Yüklə 2,87 Kb.
Pdf görüntüsü
səhifə18/71
tarix06.02.2018
ölçüsü2,87 Kb.
#26184
1   ...   14   15   16   17   18   19   20   21   ...   71

Milan Uzelac                                                                                                                   
 Metafizika
 
www.uzelac.eu                                                                                                               55 
prevodi izrazom supstantia. Bivstvujuće je zapravo ono što 
je na ousia, ili, ono što se prema njoj odnosi. Ousia je tako, 
nešto što je u načinu bivstvujućeg, zbog čega je ono takvo 
kakvo jeste (postojeće i samostalno), tj. po tome ono je nešto 
što nešto drugo može imati na sebi a što neće učiniti da ono 
bude nešto drugo. Dakle: ousia u prvom redu, jeste to što 
jeste, i biva određena po tome šta jeste; jezički, ousia ima 
poreklo iz on i označava jedno bivstvujuće u prevashodnom 
smislu
50

To znači da je ousia, po mišljenju Aristotela, jedno 
samostalno bivstvujuće (na pr. čovek, kamen, životinja) koje 
ima svoju bit, svoju suštinu (ti esti) ali istovremeno i nešto 
pojedinačno, nešto što je pred nama, što je prisutno (ein 
"dieses Etwas da", ili, kako se još kaže na nemačkom 
"Diesda"), ovo-tu, (tode ti), tj. nešto, na što se može ukazati 
prstom i izdvojiti ga u njegovoj pojedinačnosti, a za što 
Aristotel koristi i reč prote ousia (prvo bivstvo)
51
. Na taj 
način bivstvo je tode ti
52
 ali, uvek i nešto ograničeno 
                                         
50
Ovaj pojam je Toma preveo s essentia i nije nimalo slučajno što se često 
postavljalo pitanje da li je moguće imati jednačinu: ousia = supstancija = 
essentia = Suština. 
51
Ako se pod kategorijama razumeju forme izražavanja, tada prote ousia
budući da nije izražljiva, ne potpada pod kategorije, pa to ti označava ono 
šta se dobija odgovorom na pitanje: šta ova stvar jeste - određenje s 
obzirom na rod i način. Tu se već više ne radi o tode ti već o jednom poion 
ti (o nekom ma kako stvorenom šta) a što Aristotel naziva deutera ousia 
(drugo bivstvujuće) - drugo stoga što je iskazano od nečeg drugog, od 
prote ousia.  
52
Ovo tode ti treba razumeti kao pojedinačnu stvar koja je rezultat sa-
postavljenosti tvari (hile) i forme (morphe); tvar, forma i samostalna 
stvar imaju mnogo zajedničkog sa onim što leži u osnovi značenja ousia, i 
to u slučaju kad se ukazuje na neko samostalno bivstvujuće. Samostalna 
(horiston) nije ni tvar ni forma, već samo stvar u svojoj celovitosti. Ali, 
jedno tode ti jeste i tvar i forma, ali ne tvar uopšte niti forma uopšte, već 
tvar i forma konkretne stvari. U ovome treba tražiti smisao Aristotelovog 
pojma hypokeimenon. 


Milan Uzelac                                                                                                                   
 Metafizika
 
www.uzelac.eu                                                                                                               56 
(horismenon)
53
. Time se samo po ko zna koji put potvrđuje 
kako je temeljno pitanje filozofije za Aristotela pitanje o 
stvari kao takvoj pa pitanje o bivstvujućem (ti to on) jeste 
uvek i pitanje o nekom samostalnom bivstvujućem (tis te 
ousia). Bilo je pokušaja da se ousia tumači kao pojmovna bit 
bivstvujućeg, kao opšte, kao rod; ali, sve to je daleko od 
Aristotelove intencije jer on hoće da utvrdi šta je stvar kao 
takva.  
Šta na osnovu svega izloženog možemo zaključiti? 
Pre svega to da bit svake konačne stvari određuje Aristotel 
pomoću deset takvih određenja, tj. kategorija. Prva i noseća 
kategorija je bivstvo (ousia), tj.: supstancijalno samostalno 
bivstvujuće; na bivstvo upućuju sve ostale kategorije a koje 
treba da kažu kakvo je nešto po kakvoći i veličini, kako se 
odnosi spram drugih stvari, u kom se vremenu nalazi, 
kakvo je kad je reč o delovanju, trpljenju ili mestu na kome 
počiva. To znači da je svaka stvar tako strukturisana, tj. 
ima takav unutrašnji sklop, da je istovremeno samostalna, 
ali i sa mnogo drugih određenja. Ono što se ovde mora reći 
jeste da sklop bivstvujućeg nije samo neka posledica 
strukture grčkog jezika (tj. nekih gramatičkih pravila) već 
je to nešto što ima daleko dublju osnovu u ljudskom odnosu 
spram sveta. To, nadalje, znači da deset Aristotelovih 
kategodija (koje su nacrt, struktura svake stvari), jesu 
struktura svakog konačnog, unutarsvetskog bivstvujućeg, 
jesu dekalog, deset zapovesti konačnog uma
54
.  
Sva svojstva (određenja) koja se na bivstvu sreću 
                                         
53
Jasno je da se o ousia govori u dva različita značenja: jednom je reč o 
jednostavnim stvarima, živim i duhovnim bićima, kao i njihovim 
delovima, u smislu tvari (hile), materijala, a drugi put o onom što leži u 
osnovi i što ne može biti izraženo od nečeg drugog (tode ti on kai 
horiston), i to nešto o čemu je ovde reč jeste zapravo forma (morphe
nečeg, tj. njegova ideja (eidos).  
54
 Fink, E.: Einleitung in die Philosophie, Königshausen & Neumann, 
Würzburg 1985, S. 24.  


Milan Uzelac                                                                                                                   
 Metafizika
 
www.uzelac.eu                                                                                                               57 
imaju karakter nekog nesamostalnog bića, ona ne stoje u 
sebi (in se) već su na nečem drugom, ona su nesamostalna 
bića zato što osnov imaju u drugom (ens in alio), tj. na 
bivstvu i nazivamo ih stoga uzgrednim svojstvima.  
 
3.3. 
Deset kategorija koje vezujemo uz ime Aristotela 
merodavne su za peripatetički školu. Problematičnim ostaje 
sam broj kategorija, jer, kako je već ukazano, sve kategorije 
koje smo pominjali dosad nisu pri međusobnom poređenju 
ni jednako vredne ni istog značaja. Broj od deset kategorija 
javlja se u Topikama, spisu koji je počeo nastajati još u 
vreme Aristotelovog boravka u Platonovoj Akademiji; 
činjenica je da se broj od deset kategorija ne može objasniti 
iz uloge koju kategorije igraju u Aristotelovoj filozofiji. Neki 
autori (A. Gercke, 1891) smatraju da broj kategorija ima 
poreklo u pitagorejskoj igri brojeva, kao i da njihovo poreklo 
treba tražiti na tlu poznatih deset pitagorejskih parova: 
granica-neograničeno, pravo-nepravo, jedinstvo-mnoštvo, 
levo-desno, dobro-rđavo, itd. 
Teško je do kraja podržati tezu o pitagorejskom broju 
kategorija, jer osnov za tako nešto ne nalazimo potom ni 
kod Platona, ni kod Speusipa, ni kod Ksenokrata (koji je bio 
posebno naklonjen mistici brojeva).  
Činjenica je, takođe, da Aristotel ne navodi uvek sve 
kategorije, već samo nekoliko, i to obično tri, ousia (bivstvo), 
poion (kakvoća) i pros ti (odnos), a ako ih je četiri, onda se 
dodaje poson (kolikoća). U svakom slučaju: na prvo mesto se 
uvek stavlja bivstvo, potom sledi ili kakvoća ili odnos, pri 
čemu se količina uvek vezuje za kakvoću. Izuzetak čini 
samo spis Kategorije gde se pri obradi posebnog odnosa 
između bivstva, kakvoće i količine na bivstvo nadovezuje 
količina, potom odnos, pa tek onda kakvoća. Sve ovo vodi 
zaključku da ove četiri kategorije (bivstvo, kakvoća, odnos i 
kvalitet) imaju posebno mesto u spisku kategorija.  


Yüklə 2,87 Kb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   14   15   16   17   18   19   20   21   ...   71




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə