mreže uzrokovale male varijacije svetlosnih talasa tokorn prelaska preko
ukrštanja putanja, kao talas radara i ledeni breg.
Njegova nova kalkulacija pokazala je da brzina svetlosti iznosi 144.000
minuta ugla u sekundi (u jednom stepenu ima 60 minuta ugla) i da će brzina
varirati oko ove brojke kada se svetlost bude ukrštala sa putanjama mreže.
(Vidi sledeće knjige: Harmonijski 33, Harmonijski 695, Puis univerzuma,
Harmonijski 288, Most ka beskraju: Harmonijski 371244 i Harmonijsko
ostajanje svemira od Brusa L. Ketija.)
Pre nego što razmotrimo očigledne implikacije ove brojke, u pogledu
na naše istraživanje, drugi su videli implikacije za sebe.
Ajnštajn je utvrdio da masa (m) može da se pretvori u energiju (e): na
primer, ugalj može da izgori, oslobađajući toplotu i ostatak u pepelu. Uz to,
pokazao je da veliki deo energije ostaje u pepelu i da ova energija ne može
dalje da se oslobodi osim ako se atomi koji čine ostatak potpuno ne razbiju.
Otkrio je da e = m C
2
, što jednostavno znači da se energija (e) sastavljena
iz količine mase (m) može izračunati uzimanjem atomske težine mase i
njenim množenjem sa (njenom) brzinom svetlosti (C) u metrima (300
miliona metara u sekundi). Na taj način bi najveće oslobadanje energije
(eksplozija) moglo da se postigne razbijanjem teških radioaktivnih atoma,
pronađenih u elementima kao što su plutonijum i uranijum, jednih o
druge dok se potpuno ne raspadnu. Tada se događa lančana reakcija među
atomima, što izaziva ogromnu eksploziju. Na ovom principu funkcioniše
atomska bomba.
Uputstvo za pravljenje atomske bombe je dostupno u svim
bibliotekama širom sveta, i zvuči čudno da nijedna teroristička grupa još
uvek nije uspela da napravi takav uređaj. Ketijev rad može da objasni zašto;
pošto se brzina svetlosti (C) na Zemlji menja, vrednost e, u jednačini e
= m C
2
, takođe mora da se menja. Dakle, da bi bomba eksplodirala, prvo
mora da se programira sa preciznim geografskim koordinatama određene
mete. Uređaj zatim mora da se prilagodi tako da dozvoljava varijacije u
brzini svetlosti (efekte Zemljine mreže); bomba zatim mora da se prenese
na tačno mesto isporuke, a da pre toga ne eksplodira. Ništa slično se ne
spominje ni u jednoj knjizi niti biblioteci. Katijeve kalkulacije pokazuju
da atomska bomba ne može da eksplodira dok se ne isprogramira na ovaj
način.
Generalno, efikasnost nezavisnog naučnog istraživanja može da
se meri količinom interesovanja pokazanim od strane sila bezbednosti
i ezoterijskih grupa, s jedne strane, i neproporcionalnog nedostatka
interesovanja pokazanog od strane udruženja ortodoksnih naučnika prema
radu, s druge strane. Ketijev dom je ispreturan i ozvučen. Telefon mu se
redovno prisluškuje. Njega i članove njegove porodice prate, kontrolišu
njihove aktivnosti i prispelu poštu. Udruženje naučnika ignoriše njegov rad,
što navodi na to da je Keti zaista došao do velikog naučnog otkrića iako to
147
ne odgovara onima koji su zatvorenog uma i koji imaju nešto da sakriju.
Međutim, činjenice ne prestaju da postoje samo zato što ih neko ignoriše.
Implikacije Ketijevih otkrića na naša istraživanja vise su nego značajna.
Videli smo da je broj 144.000 uobičajen u mnogim svetskim religijama,
posebno naglašavan u Otkrovenju, kod kralja Pakala i Tutankamona.
Ketijeve brojke za brzinu svetlosti navode da se proročanstva Maja, Egipćana
i Biblije, po pitanju broja 144.000, ne odnose samo na one koji će imati
broj 144.000 ispisan na svom čelu, već i na one koji budu zračili svetlost
(144.000) sa svojih čela. Osim toga, najčistiji u svim religijama kroz istoriju
bili su oni prikazani kao ozračeni svetlošću iz svojih glava, nalik na oreol.
Životne teorije: zašto živimo,
zašto umiremo i zašto tako mora da bude?
U Superbogovima, prikazao sam kako sve velike svetske religije veruju
u pojavu reinkarnacije. Ovo, zajedno sa svrhom reinkarnacije, objašnjeno
je uz pomoć tri teoretska modela koja prate dešifrovanje, tumačenje i
razumevanje tajni drevnog plemena Maja, zajedno sa naučnim otkrićima
koja opisuju: „Kako Sunce izaziva astrologiju", „Kako Sunce kontroliše
bioritam", „Kako Sunce utiče na plodnost" i „Kako Sunce izaziva cikluse
katastrofa i periodična globalna uništenja" (Dodatak 1).
(I) Teorija božanskog pomirenja
Prvi model koji ispituje suštinu postojanja. Zašto bi dobroćudni,
milostivi Bog stvorio svet samo da bi ga uništavao na svakih hiljadu godina
kroz cikluse katastrofa? I zašto bi stvorio sunce koje odreduje ljudski
karakter (astrologija) na takav način da ljudi rođeni u različito vreme
automatski „vole" (ili ,,ne vole") jedni druge?
Da bismo odgovorili na ova pitanja potrebno je da se pozoverno na
Sveto pismo. Religijske disertacije slažu se u tome da je hrišćanski Bog bio
svetlost, da je Bog ljubav, da je Bog dobar. Jedina stvar bolja od Boga, bila
bi samo još vise Boga. Dakle, cilj Boga, koji je stvorio univerzum, mora biti
sopstveno uzdizanje, koje vodi do još veće univerzalne ljubavi i vise dobra.
Ova pojava potvrđuje božji cilj kao uzdizanje i u Superbogovima je
nazvana „Teorijom božanskog pomirenja". Međutim, Sveto pismo takođe
nam govori da je Bog stvorio čoveka po svom liku. Znamo da čovek ne
može da se „uzdigne" ako ne žrtvuje deo sebe (sperma), dok žena ne može
to isto ako ne žrtvuje jajašce. Iz toga proizilazi da Bog, koji je pretočio sebe
u ljudski lik, ne može da raste dok ne žrtvuje deo sebe.
Povrh toga, Ajnštajnova formula e = m C
2
govori nam da energija
(svetlost) može da se pretvori u masu (fizički univerzum). To znači da
fizički univerzum može da nastane iz energije. S obzirom na to da je Bog
148