Sveučilište u zagrebu
Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću
Yüklə 5,98 Mb.
|
Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedećuO C J E N Uda je mr. sc. Amra Hadžimuhamedović, dipl. ing. arh. odgovorno izjavila i potpisala dokument da nije prijavila doktorsku disertaciju s istovjetnom temom ni na jednom drugom Sveučilištu. (Obrazac DR.SC.-01 Prilog prijavi teme doktorskoga rada). Stručno povjerenstvo je, uvidom u dokumentaciju Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, utvrdilo da tvrdnja nije istinita. Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da odbije zahtjev mr. sc. Amri Hadžimuhamedović, dipl. ing. arh. za pristupanje izradi i obrani doktorske radnje izvan doktorskoga studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
predsjednik Povjerenstva doc. dr. sc. Dino Milinović član Povjerenstva doc. dr. sci. Marko Špikić član Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović Fakultetsko vijeće Marcela Sanidera 9a Filozofskoga fakulteta 71 000 Sarajevo Ivana Lučića 10000 Zagreb
Polje: povijest umjetnosti Grana: zaštita umjetničke baštine __________________________________________________________________________ Teorijska podloga Tekstovi Johna Ruskina i njegovih sljedbenika uz rekonstrukciju najčešće vezuju riječi: laž, oponašanje, destrukcija. I pored toga, upravo je Ruskin, govoreći o umjetničkim djelima, otvorio jednu od mogućih strana odgovora na pitanje: zašto rekonstrukcija? ”Ne mislim, međutim, da nikada ne treba raditi kopije. (...) Te kopije, iako umjetnički bezvrijedne, bile bi historijski i dokumentarno vrijedne ako bi se zbilo razaranje izvorne slike.”1 Ključno pitanje ovog doktorskoga rada jeste da li razoreni spomenik zadržava bilo koju vrijednost. Odgovor na to pitanje moguće je dati samo ukoliko napravimo iskorak iz čistog polja historije i teorije umjetnosti u domene antropologije, sociologije, humane geografije, pa čak i u prostor bavljenja ljudskim pravima. Pojava prisutnosti rekonstrukcije potvrđena je u većem broju znanstvenih radova, od kojih, s obzirom na njihovo značenje za suvremenu teoriju, mogu biti izdvojene rasprave koje su pisali Jukka Jokilehto, Spiro Kostof; Francoise Choay, Gamini Wijesuriya, Nicholas Stanley Price, iako rekonstrukcija nikada nije bila središnja tema tih radova. Takvi radovi doprinose tvrdnji da je naučno postavljanje rekonstrukcije i važno i potrebno. Iako je rekonstrukcija graditeljskog naslijeđa prisutna kroz cijelu povijest čovječanstva, teoretsko i doktrinarno određenje uvjeta u kojima je rekonstrukcija (a) jedina i neizbježna, (b) dopustiva, ili (c) neprihvatljiva metoda zaštite kulturnog pamćenja do sada nisu sustavno razvijeni.
Uže područje rada je rekonstrukcija graditeljskog naslijeđa poslije rata. Naučni obuhvat rada vremenski je određen dvadesetim stoljećem, s posebnim usredsređenjem na njegovo zadnje desetljeće, a prostorno je globalnog obuhvata, s tim da će usporedni kriteriji biti određeni na osnovi činjenica istraženih na prostoru sadašnje Bosne i Hercegovine, s posebnim fokusiranjem historijskog gradskog područja Stoca. Materijalne činjenice koje određuju obuhvat rada su: arhitektonski elementi, graditeljsko naslijeđe, historijske gradske jezgre, gradovi, historijska područja. Ciljevi istraživanja Slijedeći tvrdnju Agnes Heller da ni jedna zajednica nije opstala ako je uništeno njeno kulturno pamćenje, cilj rada je postići znanstveni odgovor na pitanje zašto društvo primjenjuje rekonstrukciju potpuno uništenog naslijeđa nakon rata kao metodu integriranja naslijeđa u proces poslijeratne obnove. U vezi s tim, rad bi trebao ponuditi znanstveni odgovor za razumijevanje: (1) odnosa između primjene rekonstrukcije i recepcije naslijeđa; (2) historije rekonstrukcije; (3) tipologije rekonstrukcije; (4) metoda rekonstrukcije; (5) društvenih razloga za rekonstrukciju; (6) doktrinarne utemeljenosti rekonstrukcije. Početni hipotetski okvir rada je: : H1 Ukupnost graditeljskog naslijeđa na određenom prostoru iskazuje se kao sistem, unutar kojeg se uspostavljaju veze između svih činitelja tog sistema, koje, zajedno sa njima, čine taj sistem održivim. Nestanak jednog ili skupine činitelja sistema predstavlja poremećaj i samih veza unutar sistema, što ugrožava njegov opstanak u cjelini. H2 Kriteriji za vrednovanje graditeljskog naslijeđa su izmijenjeni nakon ratnih razaranja, pa je neophodno utvrditi nove kriterije, utemeljene na vrijednosti nematerijalnih komponenti naslijeđa. H3 Pristupi rekonstrukciji graditeljskog naslijeđa trebali bi počivati na detaljnim određenjima kriterija i stupnja dopustivosti rekonstrukcije, kao i na određenju značenja rekonstrukcije naslijeđa za očuvanje gradova i obrnuto. H4 Integriranje graditeljskog naslijeđa u tokove poslijeratne obnove uz upotrebu sustavno razvijene metode rekonstrukcije način je obnove uništenog sustava naslijeđa i uspostave veze pojedinca i njegovog zavičaja. Metodološki postupci M1 (historijska metoda) - iako se u sklopu teorije naučnog rada historijska metoda smatra jednom od osnovnih, u ovom radu ona će biti stalno korištena, ali nikada isključivo i zasebno kao dominantna metoda. M2 (strukturalno-funkcionalno-genetička analiza) - primjenom navedene kombinirane metode bit će istraženo mjesto i uloga graditeljskog naslijeđa unutar ukupnosti strukturalno-funkcionalnih veza - statičkih, dinamičkih, kvantitativnih i kvalitativnih - promjenjivosti određenja graditeljskog naslijeđa u zavisnosti od historijskih okolnosti. Ta metoda je po značaju za istraživanje dominantna. M3 (case study) je metoda kojom će se kroz istraživanja provedena u historijskom području Stoca, nastojati doći do zaključaka lokalne i univerzalne primjenjivosti. Case-study metoda odabrana je s ciljem da se doktorskim radom postigne što veći stupanj jedinstva praktične i teorijske djelatnosti. Metoda anketiranja M3.1. bit će provedena među stanovnicima Stoca, s ciljem utvrđivanja društveno izgrađenog stava o značenju graditeljskog naslijeđa za revitalizaciju društvene zajednice koja se poistovjećuje sa gradom. Očekivani znanstveni doprinos Očekivani znanstveni doprinos rada prvenstveno je vezan za određenje mjesta i uloge rekonstrukcije graditeljskog naslijeđa u oblikovanju i očuvanju pripadnih društvenih obrazaca. Istovremeno rad može biti doprinos trajućoj teorijskoj raspravi, koja je svodiva na pitanja sadržana u modernoj, postmodernoj, ili savremenoj misli o kriterijima određenja autentičnosti naslijeđa, a posebno o načinima održanja nematerijalnih vrijednosti materijalnog naslijeđa. Na polju planerskog i arhitektonskog mišljenja, sljedstveno tome, radom se nastoji postići uspostava cjelovitih znanstvenih procesa integriranja teorije i djelovanja; naslijeđa i razvoja; elementa i cjeline.
izvanredni profesor dr. Zlatko Jurić Amra Hadžimuhamedović Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Prof. dr. sc. Daniela Živković Doc. dr. sc. Sonja Špiranec
Vijeću Filozofskoga fakulteta Predmet: Skupni izvještaj stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih znanosti i odobrenje teme disertacije mr. sc. Samante Matejčić Čotar
Na sjednici Vijeća održanoj 23. studenog 2009. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome ispunjava li mr. sc Samanta Matejčić Čotar sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih znanosti i može li joj se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Programi cjeloživotnog učenja za korisnike narodnih knjižnica u Hrvatskoj. Vijeću podnosimo sljedeći: IZVJEŠTAJ Mr. sc Samanta Matejčić Čotar upisala je poslijediplomski studij informacijskih znanosti smjer knjižničarstvo na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu šk. god. 2000./2001. Magisterij znanosti postigla je 2006. godine izradom i obranom teme Knjižnične službe i usluge za posebne skupine korisnika u Istri. Iste je godine upisala Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti, na kojemu je položila propisane ispite s prosjekom 4,5 i obavila konzultacije s mentorom. Za vrijeme studija pristupnica je sudjelovala na više stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Na nekima od njih održala je i izlaganja, i to: na međunarodnom godišnjem simpoziju nastavnika i studenata bibliotekarstva BOBCATSSS, održanom u Tallinu 2006. i Zadru 2008., na skupu o zatvorskim knjižnicama održanom u Ravenni 2006. te na Okruglom stolu o knjižničarskom studiju održanom u sklopu Sajma knjiga u Puli 2006. godine. U zborniku radova međunarodnog skupa BOBCATSSS 2006 objavljen joj je rad: Samanta Matejčić, Lana Peić, Jasmina Sočo and Aleksandra Horvat. Libraries without walls: are public libraries in Croatia really open to all users and are all people able to access information? // Information, innovation, responsibility: information professional in the network society: proceedings of the 14th BOBCATSSS Symposium, 30 January – 1 February 2006 in Tallinn, Estonia. Kopenhagen: Royal School of Library and Information Science, 2006. Str. 253-263. Za vrijeme dodiplomskoga studija pristupnica se istaknula kao izvrsna studentica te je primila dvije nagrade: nagradu Zaklade Dr. Ljerka Markić-Čučuković i nagradu AMCA Québec. Od 2001. godine zaposlena je kao voditeljica knjižnice Osnovne škole Jurja Dobrile u Rovinju. Ocjena prihvatljivosti predložene teme Pristupnica za temu disertacije predlaže naslov Programi cjeloživotnog učenja za korisnike narodnih knjižnica u Hrvatskoj. Cjeloživotno je učenje u ovom desetljeću postao strateški interes Europske unije, jer se želi poboljšati zapošljivost i prilagodljivost radne snage novim poslovima. U Europskoj se uniji predviđa da će do 2010. u različite programe cjeloživotnog učenja biti uključeno 12,5% odraslih u dobi između 24 i 64 godine. Postotak osoba uključenih u cjeloživotno učenje mnogo je niži u Hrvatskoj no vjerojatno će se njihov broj postupno povećavati, kako je i najavljeno u hrvatskim strateškim dokumentima o obrazovanju. U prijedlogu teme pristupnica polazi od pretpostavke da knjižnice mogu imati značajnu ulogu u izvođenju programa cjeloživotnog učenja te da će one sve češće biti mjesna središta učenja namijenjena svim stanovnicima u zajednici. U radu će istražiti programe cjeloživotnog učenja koje nude narodne knjižnice u Europi, usporediti ih s onima u Hrvatskoj i ponuditi model(e) prihvatljive za naše uvjete. Posebnu pažnju će obratiti načinu na koji knjižnice koje organiziraju programe surađuju s drugim odgovarajućim ustanovama i organizacijama u zajednici. Pristupnica, naime, drži da je za organizaciju cjeloživotnog učenja potrebna čvršća suradnja knjižnica s različitim organizacijama i ustanovama u zajednici, prvenstveno s pučkim učilištima, školama stranih jezika, nevladinim udrugama i sl., što znači da je potrebno i prilagoditi dosadašnji način poslovanja knjižnica. Očekivani znanstveni doprinos predložene disertacije nalazimo u nastojanju da se provedenim analizama i ponudom prihvatljivih modela pridonese definiranju knjižnice kao društvene ustanove koja uz tradicionalne zadaće pružanja građe i informacija ima i značajnu obrazovnu ulogu i to prvenstveno u organiziranju programa cjeloživotnog učenja za različite kategorije stanovništva u zajednici.
Za mentoricu se predlaže prof. dr. sc. Aleksandra Horvat.
Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Prof. dr. sc. Daniela Živković Doc. dr. sc. Sonja Špiranec Samanta Matejčić Čotar Dršćevka 17b 52000 Pazin Tel.: 091/5900-428 Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Programi cjeloživotnog učenja za korisnike narodnih knjižnica u Hrvatskoj Znanstveno područje: Društvene znanosti Polje: Informacijske i komunikacijske znanosti Grana: knjižničarstvo Teorijska podloga rada Prema UNESCO-vu Manifestu za narodne knjižnice, narodna je knjižnica "mjesno obavijesno središte koje svojim korisnicima osigurava osnovne uvjete za učenje kroz cijeli život te neposredan pristup svim vrstama znanja i obavijesti, a njene se službe zasnivaju na jednakosti pristupa svima, bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik ili društveni položaj". Njene su temeljne zadaće, među ostalim, promicanje svijesti o kulturnom naslijeđu, gajenje multikulturalnosti, osiguranje pristupa svim vrstama izvora znanja, razvijanje pismenosti, potpora formalnom i doživotnom obrazovanju i sl. Pod cjeloživotnim učenjem podrazumijevamo svaku aktivnost učenja tijekom cijelog života s ciljem unaprjeđivanja znanja, vještina i sposobnosti potrebnim pojedincu za aktivno sudjelovanje u zajednici. Knjižnica u današnje vrijeme sve više prepoznaje svoju obrazovnu kao prioritetnu ulogu, te samim time postaje mjesto učenja i stjecanje znanja i vještina, čineći to putem različitih programa kojima korisnika nastoji pripremiti za ulazak u informacijsko društvo. Cjeloživotno učenje nije istovjetno pojmu cjeloživotnog obrazovanja jer se pod učenjem, uz sustav organiziranog, formalnog učenja, podrazumijeva i nenamjerno te spontano stjecanje znanja tijekom cijelog života. U posljednjih se desetak godina vrlo mnogo govori o cjeloživotnom učenju kao preduvjetu stvaranja društva znanja te odgoja građana spremnoga na nove izazove i konkurentnost na tržištu rada kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Kao teorijsko uporište u radu koristit će se relevantna stručna literatura i dokumenti o cjeloživotnom učenju koji se tiču hrvatskog, ali i europskog sustava učenja. Upravo će se u tim dokumentima uvidjeti važnost koju Europska unija pridaje konceptu cjeloživotnog učenja u ostvarenju strateškog cilja određenog Lisabonskom deklaracijom iz 2000. godine prema kojoj bi EU "do 2010. godine trebala postati najkonkurentnije i najdinamičnije na znanju temeljeno gospodarstvo na svijetu, sposobno za održiv gospodarski rasi, veću zaposlenost i socijalnu koheziju". Cilj je također do 2010. godine u programe cjeloživotnog učenja uključiti 12,5% odraslih u dobi između 24 i 64 godine, odnosno nešto više od 2% dosad uključenih u zemljama EU. Podaci iz listopada 2006. godine govore da je taj broj u Hrvatskoj puno manji i iznosi svega 2,1% te se raznim programima nastoji motivirati i educirati građane o potrebi cjeloživotnog učenja. Podaci s posljednjeg popisa stanovništa pokazuju da u Hrvatskoj 15,76% stanovništva nema završenu osnovnu školu, 21,75% građana nema završeno srednjoškolsko obrazovanje, a svega 7,82% stanovništva ima visoku stručnu spremu. Imajući u vidu činjenicu da se životni vijek građama sve više produljuje te da se Hrvatsku treba znanjem izvući iz kruga slabije razvijenih zemalja, 2006. godine Uredbom Vlade RH osnovana je Agencija za obrazovanje odraslih s ciljem praćenja, razvoja i unaprjeđenja sustava obrazovanja pod kojim podrazuijevamo svako obrazovanja osoba starijih od 15 godina. Obrazovanje odraslih provode pučka učilišta, osnovne i srednje škole, specijalizirane ustanove, obrazovni centri, škole stranih jezika i slične institucije; tom se problematikom također bavi i Hrvatsko andragoško društvo, no ne postoji detaljan popis svih onih uključenih u projekt cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Teorijski dio rada potkrijepiti će se proučavanjem temeljnih dokumenata EU vezanih za područje cjeloživotnog učenja (Lisabonska deklaracija, Memorandum Europske komisije o cjeloživotnom učenju, Akcijski plan za obrazovanje odraslih: Uvijek je dobro vrijeme za učenje), dokumenata iz područja knjižničarstva poput UNESCO-vog Manifesta za narodne knjižnice, Zakon o knjižnicama i sl. te hrvatske dokumente na temu cjeloživotnog učenja i obrazovanja (Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju, Deklaracija o znanju HAZU, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010. i sl.) Uže područje rada U ovom će se radu ispitati razina knjižničnih usluga i programa cjeloživotnog učenja za korisnike narodnih knjižnica na području Hrvatske. Jedna od zadaća narodnih knjižnica je upravo potpora cjeloživotnom učenju, pa će se istražiti kakvi se programi nude i korisnicima knjižnica, ali i knjižničnom osoblju u svrhu stalnog stručnog usavršavanja kako bi se zadovoljile potrebe korisnika. Kao usporedba poslužiti će mrežne stranice i programi narodnih knjižnica u Europi i svijetu s ciljem eventualne implementacije sličnih programa u programe naših knjižnica.
Istraživanje se temelji na sljedećim pretpostavkama:
Metodološki postupci U istraživanju će se anketiranjem: - ispitati razina knjižničnih usluga za korisnike narodnih knjižnica u pogledu programa cjeloživotnog učenja i posjećenost istih - utvrditi postoji li suradnja s ostalim obrazovnim ustanovama i drugim javnim i privatnim ustanovama i organizacijama u društvu koji bi na bilo koji način mogli obogatiti rad na području cjeloživotnog učenja (pučka učilišta, škole stranih jezika, stručna predavanja i tečajevi vanjskih suradnika, nevladinih udruga i sl..), - usporediti način rada i mogućnosti koje se korisnicima nude u susjednim zemljama, uzimajući u obzir financijske i ostale čimbenike kao nužan faktor u osiguravanju takvih usluga
Rezultati koje će donijeti ovaj rad mogu pridonijeti osiguravanju boljih usluga za korisnike knjižnice kao i njihovom usklađenijem djelovanju, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini, budući da se razmjenom iskustava mogu primjeri dobre prakse iz zemlje i svijeta s malo truda implementirati u rad bilo koje narodne knjižnice. Narodne knjižnice moraju uvidjeti i iskoristiti svoju obrazovnu ulogu kroz programe cjeloživotnog učenja koje će nuditi korisnicima te se pozicionirati uz bok sveulilišta, obrazovnih institucija i učilišta kao vitalna snaga u obrazovanju.
ili zamjenika prof. dr .sc. Aleksandra Horvat dr. sc. Jadranka Lasić Lazić Samanta Matejčić Čotar Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof. Dr. sc. Tihomila Težak Gregl, red. prof. U Zagrebu, 20. siječnja 2010. godine Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu I. Lučića 3, 10000 Zagreb Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 23. lipnja 2009. godine stručnim povjerenstvom koje ima utvrditi ispunjava li Tomislav Bilić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i može li se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Mitološka pozadina najranijih spoznaja grčke znanstvene geografije, pod vodstvom mentora dr. sc. Aleksandra Durmana, red. prof.. O tome podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija sljedeće IZVJEŠĆE Tomislav Bilić, rođen 1979. godine u Zagrebu, diplomirani arheolog i povjesničar (Filozofski fakultet u Zagrebu, 2003. godine), zaposlen u Arheološkome muzeju u Zagrebu, zadovoljava sve zakonske uvjete za stjecanje doktorata znanosti:
3. Predložena tema višestruko je stručno i znanstveno opravdana. Ona se temelji na analizi najstarijih tekstova zapadne civilizacije i njihove kasnije tekstualne recepcije tijekom formativnog radoblja grčke znanosti te na analizi odgovarajućeg arheološkog materijala. Pomoću tih analiza doći će se do izmijenjene slike o samim počecima moderne znanstvene spoznaje. Korelacijom tekstualne predaje i arheološkog materijala utvrđivat će se sadržaj najranije grčke mitološko-geografske predaje i olakšati njezina interpretacija. Interdisciplinarni pristup problematici otvorit će prostor za modifikaciju određenih ranijih interpretacija samih početaka znanstvenog razmišljanja. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovlašten je provoditi postupak stjecanja doktorata znanosti za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija i antička arheologija, kojima pripada tema predložene disertacije. Predloženi mentor prof. dr. sc. Aleksandar Durman stručnjak je u navedenom području. Zaključak: Tomislav Bilić ispunjava zakonske uvjete za stjecanje doktorata znanosti te mu se može odobriti predložena tema Mitološka pozadina najranijih spoznaja grčke znanstvene geografije i mentorom imenovati prof. dr. sc. Aleksandar Durman. Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof., predsjednik povjerenstva Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., član povjerenstva Dr. sc. Tihomila Težak Gregl, red. prof., član povjerenstva Tomislav Bilić Kosirnikova 83 10000 Zagreb Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: arheologija Grana: prapovijesna i antička arheologija Teorijska podloga Mitologija i znanstvena geografija, zapravo egzaktna znanost općenito, dva su, naizgled, potpuno različita i nekomplementarna područja znanstvenog istraživanja. Korijeni prve sežu u nepoznatu prošlost, zacijelo prije pojave pisma, dok su korijeni druge čvrsto utemeljeni u počecima grčkog znanstvenog promišljanja koje možemo relativno precizno datirati. No, znanstvene spoznaje, ponekad na razini koju ne bismo bili spremni očekivati, nisu bile nepoznate u razdobljima koja su prethodila šestom stoljeću stare ere. Pokušaji pronalaženja znanstvenih spoznaja kroz drevnu književnost datiraju još u antičko razdoblje, kada Eratosten i Strabon, a u manjoj mjeri Apolodor, Hiparh i Polibije, iščitavaju Homera i, u manjoj mjeri, Hesioda, pronalazeći u starim tekstovima znanstvene teorije i spoznaje koje su antičkom svijetu postale poznate u helenističkom razdoblju, često kroz rad samih autora tih rasprava, napose Eratostena i Hiparha. Hiparhov i Eratostenov rad sačuvani su uglavnom kroz Strabonovu Geografiju, ali i u citatima drugih autora; izdanje Hiparhovih geografskih fragmenata D.R. Dicksa (The Geographical Fragments of Hipparchus, 1960.) te Eratostenovih E.H. Bergera (Die geographischen Fragmente des Eratosthenes, 1880.) nadopunjuju naše spoznaje u ovom segmentu. Ono što su navedeni autori pokušali učiniti s Homerovom geografijom, tj. interpretirati je u svjetlu modernih znanstvenih spoznaja, nešto manje poznati Krates iz Mala u Kilikiji nastojao je učiniti s Homerovom astronomijom i kozmografijom. Njegov je rad sačuvan u brojnim fragmentima, koje su izdali H.J. Mette (Sphairopoiia, 1936.), u skladu s tadašnjom metodologijom, te u novije vrijeme M. Broggiato (Cratete di Mallo, I frammenti, 2001.). Široko područje grčke mitološke geografije obradio je E.H. Berger (Mythische Kosmographie der Griechen, 1904.), dok se hrvatska literatura ne bavi puno ovim temama, s izuzetkom R. Katičića (Illyricum mythologicum, zbornik njegovih članaka nastalih kroz tri desetljeća, 1995.). Brojni autori doticali su se ove tematike, a među njima vrijedi izdvojiti Wilamowitza, Dörpfelda, Meulija, Heatha, Bérarda, M. Westa, Nagyja, Ballabrigu, Romma i Horowitza, kao i brojne autore relevantnih članaka u Realencyclopädie Pauly-Wissowe. Uže područje rada Rad će se usredotočiti na analizu homerske i hesiodske geografije i njezine mitološke pozadine, stavljajući je u širi kontekst onovremenih znanstvenih spoznaja koje u Egeju stižu s Bliskog istoka (nadovezujući se tako na radove W. Burkerta, The Orientalizing Revolution: Near Eastern Influence on Greek Culture in the Early Archaic Age, 1992. te M. Westa, The East Face of Helicon: West Asiatic Elements in Greek Poetry and Myth, 1997.). U tom kontekstu posebno se ističu znanstveno-teorijske, ali i praktične spoznaje Piteja iz Masalije, koji je, pored činjenice da je u povijesti zabilježen kao jedan od prvih putnika-istraživača sjevera Europe, bio i znanstvenik u svakom smislu te riječi (fragmente radova Piteja iz Masalije izdali su H.J. Mette, Pytheas von Massalia, 1952. i C.H. Roseman, Pytheas of Massalia: On the Ocean, 1994.). Gore spomenuti Krates iz Mala uvelike je svoje podatke crpio iz Pitejeva djela Peri Ôkeanou pa ćemo, pobližim istraživanjem osovine Homer-Pitej-Krates, moći utvrditi kontinuitet znanstvenih promišljanja i spoznaja mitološko-geografske i kozmološke naravi od 8. do 2. stoljeća pr. Kr.. Također, rad će posebnu pozornost obratiti na problem prepoznavanja solsticijâ, koncepte koji nastaju slijedom uključivanja znanstvenih spoznaja o solsticijima u mitološki kontekst, kao i na razlučivanje znanstvenih činjenica do kojih se došlo opservacijama i drugim raspoloživim metodama od raznih drugih utjecaja (folklorne priče, povijesne legende, prirodoznanstvene činjenice i sl.), koji su rezultirali književnom naracijom kakovu pronalazimo kod Homera i Hesioda.
Ustvrditi koje se znanstvene spoznaje mogu iščitati iz homerskih i drugih ranih tekstova, osobito iz tekstova koji se uobičajeno nazivaju mitološkima, a u kojima se redovito traži folklorna ili religijska („ezoterična“) podloga. Grčka, kao i indoeuropska, ali i ostale predaje, napose sumerska, koju slijede kasnije semitske bliskoistočne tradicije, vrlo često govori o „krajevima zemaljskim“ te o meteorološkim uvjetima koji tamo vladaju, ekstremnima u bilo kojem – pozitivnom ili negativnom – smislu, ali i o sociološkim situacijama (blaženstvo Hiperborejaca i sl.) koje dominiraju ovim rubnim područjima. Od Gilgamešovog preko Odisejevog do Aleksandrovog mitološko-kozmičkog putovanja uočavamo jasan obrazac posjećivanja rubnih područja karakterističnih obilježja. Ova predaja sublimira u sebi i neke znanstvene spoznaje – geografske, astronomske i sl. – a njihovo razlučivanje potrebno je provesti analizom i poredbom tekstualne tradicije, kao i dostupnog arheološkog meterijala. Homerovi opisi zemlje Lestrigonaca i otoka Syriê, koliko god bili prožeti folklornim motivima, prenose i vrlo egzaktne podatke o krajnjim sjevernim područjima, napose o sjevernoj obratnici kao granici oikoumenê, Arktičkom krugu kao sjevernoj granici sunčevog godišnjeg putovanja, kao i solsticiju kao vremensko-prostornoj kategoriji, uvelike upotrebljavanoj u tekstovima mitološke naravi. Kasnije je Pitejev otok Thoulê imao jednaku funkciju oznake sjeverne obratnice, stoga ga je nepotrebno tražiti na nekoj „zemaljskoj“ lokaciji. Metodološki postupci Analizom najstarijih grčkih tekstova, kao i praćenjem njihove kasnije tekstualne predaje, utvrdit će se relevantnost pojedinih interpretacija najranije grčke mitološko-geografske predaje. Korelacijom tekstualne predaje i relevantnog arheološkog materijala utvrđivat će se sadržaj te predaje i olakšati njezina interpretacija. Promatrani arheološki materijal (ciljani kasnobrončano- i željeznodobni predmeti srednjoevropskog porijekla te kasnoheladski/mikenski, kao i predmeti koji pripadaju geometrijskom, orientalizzante i kasnijim razdobljima historijske Grčke) biti će interpretiran u svome kontekstu kao nosioc kulturoloških obilježja religijsko-mitološke naravi (K. Kristiansen, T.B. Larsson, The Rise of Bronze Age Society, 2005.). Komparacijom s kronološki i tematski sličnim tekstovima nastalima na području Bliskog istoka u historijsko vrijeme, napose Epom o Gilgamešu te raznim verzijama Romana o Aleksandru, pokušat će se ustvrditi znanstveni okvir kozmoloških putovanja koja se opisuju u Odiseji. Očekivani znanstveni doprinos Analizom najstarijih tekstova zapadne civilizacije i njihove kasnije tekstualne recepcije tijekom formativnog radoblja grčke znanosti doći će se do izmijenjene slike o samim počecima moderne znanstvene spoznaje. Kognitivne sposobnosti prapovijesnih stanovnika europskog kontinenta bile su na jednakoj razini onima stanovnika Plodnog polumjeseca u istom razdoblju, kontakti između ta dva područja kontinuirano su trajali sve od ranog neolitika (uz poneke oscilacije), a sve to ostavilo je traga i u arheološkom materijalu. Mitologija je bila jedno od sredstava, možda upravo jedino sredstvo dostupno ondašnjim učenjacima, kojim su mogli prenositi svoje znanstvene spoznaje. To nikako ne znači da je mitološki materijal uvijek ili pretežito egzaktnog porijekla, ali sigurno vraća geografiju i astronomiju u samo središte zanimanja elita prapovjesnih i ranih povijesnih kultura. U Zagrebu, 29. 05. 2009.
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU ODSJEK ZA POVIJEST Dr. sc. Nataša Štefanec, doc. Dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof. Dr.sc. Damir Agičić, red. prof.
Predmet: Vjeran Kursar, MA - stjecanje doktorata znanosti na Poslijediplomskom studiju hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagreb Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 27. siječnja 2010. godine, imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Vjeran Kursar uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga studija hrvatske povijesti za pristupanje izradi doktorske disertacije i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Osmanska država i bosanski nemuslimani - pitanje funkcioniranja predmodernog multikonfesionalnog društva u osmanskoj Bosni (1463. – oko 1750.), pod vodstvom mentora dr. sc. Nenada Moačanina, redovnog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Proučivši priloženu dokumentaciju, stručno povjerenstvo podnosi
Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|