Sveučilište u zagrebu
ROMANIČKA KAMENA SKULPTURA U ISTRI
Yüklə 5,98 Mb.
|
|
SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA ROMANIČKA KAMENA SKULPTURAU ISTRIZnanstveno područje: humanističke znanosti Polje: povijest umjetnosti Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Stupanj istraženosti srednjovjekovne kamene skulpture u Istri posljednjih je godina u stalnom porastu zahvaljujući velikim istraživačkim kampanjama, znanstvenim projektima te organizaciji značajnih izložbi (M. Jurković, I. Matejčić, I. Fisković). Ipak, u znanstvenim je krugovima njeno tematiziranje još uvijek ograničeno ponajviše na klesarsku produkciju između 6. i 9. stoljeća. Slijedeća stanica u proučavanju tog razvojnog puta upravo je skulptura u kojoj se očituje oblikovanje novog stilskog izraza, onog romaničkog, čije se značajke na području istarskog poluotoka počinju uočavati kod ukrasa i prikaza na ulomcima crkvene opreme i arhitektonske plastike 11. i početka 12. stoljeća. Ulomci takve skulpture pronađeni su na području cijele Istre, s naglaskom na njenu zapadnu obalu, a njihov je nastanak moguće povezati s utjecajem poznatih istovremenih klesarskih, ali i slikarskih ostvarenja iz raznih centara užeg i šireg kulturnog kruga (Venecija, Aquileia, Montecassino, Monte Saint Angelo, Regensburg, itd.). Upravo su ta heterogenost romaničke skulpture Istre kao njena temeljna značajka, ali i netipični, često rustični oblici te prevladavanje stila čak do 15. stoljeća, rezultirali oskudnim znanstvenim angažmanom na ovoj temi. Uz rijetke znanstvene radove koji tematiziraju fenomen romanike u Istri, bilo kroz primjere zrelog stila (J. Stošić) ili njegove rane faze (Lj. Karaman, J. Belamarić), izostati će pregledi i sinteze. Tek su se poneki istraživači odlučili pozabaviti pojedinačnim lokalitetima uz usputni spomen plastike pri dominantnoj analizi arhitekture (A. Gnirs, W. Gerber, B. Marušić, A. Šonje), ili u sklopu proučavanja pretpostavljenih utjecaja na srednjovjekovnu skulpturu promatranog područja (S. Tavano, M. Vicelja, N. Jakšić, W. Dorrigo). U pravilu je takva skulptura neprecizno ili čak netočno datirana, što je sasvim razumljivo, budući da izostaju čvršći reperi koji bi se pojavili kao posljedica dublje i sveobuhvatne analize. Značenja izvedenih prikaza dotakli su se tek rijetki (D. Rismondo, B. Fučić, J. Belamarić), iako upravo semantika većine primjeraka dominira nad kvalitetom obrade i stilskom jasnoćom. Preliminarni katalog kamene skulpture romaničkog stila na području Istre sačinjava 9 skulpturalnih grupa i 8 pojedinačnih nalaza, fragmentiranih dijelova crkvene opreme i arhitektonske plastike, što sve zajedno čini gotovo stotinjak reprezentativnih ulomaka na kojima se iščitavaju elementi stila pa se tako i količina primjeraka može smatrati dodatnim i opravdanim povodom nastanku ovoga rada. Iz svega navedenog razvidna je potreba analize i sistematizacije istarske romaničke skulpture koja je u znanstvenim krugovima uvijek bila donekle zanemarivana, posebice u usporedbi s istovremenom skulpturom Dalmacije i Kvarnera (I. PetricoIi, Ž. Rapanić, M. Jurković, I. Fisković, N. Jakšić, J. Belamarić, P. Vežić). Cilj takvog poduhvata moguće je i proširiti te formulirati kao prilog katalogu i interpretaciji romaničke skulpture u Europi.
Unutar rada donosi se katalog ulomaka romaničkih stilskih karakteristika pronađenih u Istri u obliku monografske obrade svake grupe ili pojedinačnog nalaza. U daljnjem sintetiziranju prati se razvoj kamene skulpture od rane romanike (Mutvoran, Vodnjan, Banjole, Peroj, Rovinj, Dvigrad, Sv. Lovreč, Kloštar, Muggia), preko primjera formiranog stila (Vodnjan, Poreč, Novigrad, Motovun) pa sve do primjeraka kasnijeg datuma gdje se još uvijek iščitavaju značajke romaničkog oblikovanja (Pula, Rovinj, Jasenovik). Detaljnom komparativnom analizom obuhvaćaju se ulomci iste i drugih likovnih vrsta te užeg i šireg kulturnog kruga, čime će se razmotriti svi aspekti oblikovanja izraza romanike u kamenoj skulpturi. S obzirom na specifičnu povijesnu situaciju istarskog poluotoka, u radu će se pomnije razmotriti benediktinska linija utjecaja iz talijanskih središta identificiranih kao polazišne točke oblikovanja istarske skulpture, potom utjecaj Bizanta preko Venecije, utjecaj Akvileje, kao i recepcija oblikovnih elemenata skulpture i slikarstva kulturnih centara današnje Austrije, Njemačke i Francuske. Društvene prilike, posebice političko-crkveni program gregorijanske reforme, jačanje samostalnosti akvilejskih patrijarha, snaga Venecije, te novi val utjecaja preko crkvenog vrha biskupija u Istri, dovest će se u vezu s nekim elementima skulpture.
Cilj ovog istraživanja jest identifikacija i valorizacija romaničkog kiparstva Istre. Uz sačinjavanje kataloga kamene skulpture u kojem će biti uključeni i nestali ulomci poznati samo iz starije literature ili neobjavljene konzervatorske i restauratorske dokumentacije, formulirat će se argumentacijska linija pomoću koje će se dokazati međusoban odnos društvenih zbivanja i formiranja stila, odnosno, njegova recepcija i transformacija u novoj sredini. Pokušat će se, nadalje, dokazati istovremeno postojanje različitih struja na malom zemljopisnom području s analizom njihova izvorišta, ali i objasniti elementi sličnosti istovremenih kamenih ulomaka prikupljenih sa različitih lokaliteta. Tematizirat će se svi ključni problemi u oblikovanju izričaja rečene skulpture kao što su: utjecaj kulturno-povijesnih okolnosti na izbor prikaza na ulomcima crkvenog namještaja, razvoj figuralne skulpture, razvoj geometrijskih i vegetabilnih motiva, oblikovanje ulomaka arhitektonske skulpture, upotreba spolija, utjecaj primjeraka drugih medija na oblikovanje kamene skulpture, i napokon, sistematizirat će se cjelokupna literatura i pisana građa o istraživanoj temi.
Istraživanje će se temeljiti na tehničkoj, stilskoj i ikonografskoj analizi kamenih ulomaka pronađenih na istarskom poluotoku kod kojih se iščitavaju značajke romaničkog stilskog izraza, te na pregledu s njima povezane literature i dokumentacije konzervatorskih službi, crkvenih zbirki i muzeja. Nadalje koristit će se komparativna analiza kako bi se nedatirani ulomci povezali s onima već definirane datacije. Pomoću navedenih metoda postulirat će se i problematizirati formiranje izraza proučavanog razdoblja u cjelini kao i pojedini elementi u odnosu na cjelinu. Time će se, naime, skulptura kao zatvoreni sustav dovesti u vezu s interpretacijskim kontekstom, odnosno s političkim i društvenim specifičnostima.
Ovaj znanstveni rad prilog je nužnoj sintezi hrvatske srednjovjekovne skulpture, budući da romanička skulptura, za razliku od dobro obrađene predromaničke, još uvijek nije valorizirana. Pregledi i sinteze romaničke skulpture Istre ne postoje, o temi je napisan mali broj znanstvenih radova te se na taj način stvara pogrešna slika o važnosti i brojnosti ove skulpture. S obzirom na značajan broj kamenih ulomaka romaničkog stila, a imajući ujedno u vidu i kontekst njihova nastanka kao svjedočanstvo utjecaja tada najvažnijih europskih centara, nužno je potrebno sačiniti katalog ulomaka na kojima se prepoznaju karakteristike stila te sve ulomke dovesti u međusoban odnos uz objašnjenje utjecaja i okolnosti pod kojim nastaju. Na taj bi se način rekonstruirala klesarska produkcija od 11. do 13. stoljeća u Istri, ali i objasnilo prevladavanje romaničkog stila sve do 15. stoljeća. Prezentirano će istraživanje obogatiti spoznaju o razvoju srednjovjekovne skulpture Istre, ali i skulpture susjednih regija, te, napokon, cijelog jadranskog bazena kao važne sastavnice tadašnje uljuđene Europe. U Puli, 14. rujna, 2009. Mentor: dr.sc. Miljenko Jurković, red. prof. Komentor: Kandidat: dr.sc. Ivan Matejčić, docent mr.sc. Sunčica Mustač Dr. sc. Krešimir Bagić, red. prof. Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. Dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.
URBROJ: 3804-240-00-2 VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA I VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 20. studenog 2009. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti tema doktorskoga rada naslova Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskurzu Miroslava Krleže pod mentorstvom dr. sc. Krešimira Bagića, red. prof., pa podnosimo sljedeće I Z V J E Š Ć E Pristupnica mr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija rođena je 1957. g. u Vinkovcima. G. 1976. završila je gimnaziju u Varaždinu i Srednju vjersku školu u Maruševcu. Magistarski rad Komparativna stilistička analiza biblijskih prijevoda na hrvatski jezik izradila je pod mentorstvom prof. dr. sc. Krunoslava Pranjića i obranila 1988. g. Pohađala je i završila (1990) školu radijskog i televizijskog novinarstva na Jugoslovenskom institutu za novinarstvo u Beogradu. Radila je različite poslove i obavljala više funkcija; uz ostalo, bila je lektorica i urednica u izdavačkim kućama Adventističke crkve – beogradskom Preporodu i zagrebačkim Znacima vremena, uređivala je časopise Život i zdravlje, Biblijski pogledi i Adventistički pregled, predavala je engleski (1993) i hrvatski jezik (1993-95), od 2007. g. sudjeluje u organizaciji Sijela pučkih pjesnika u Đeletovcima, a od 1998. ravnateljica je Srednje škole i Učeničkog doma Maruševec. S prof. Krunoslavom Pranjićem potpisuje stilizaciju prijevoda Novog zavjeta Rubena Kneževića (Rijeka 2001). Objavila je tri izvorna znanstvena članka:
Pristupnica je predložila da tema njezina doktorskoga rada bude Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskursu Miroslava Krleže. Riječ je o temi koja najprije pretpostavlja određivanje pojma biblizam, potom naznačivanje važnosti, utjecaja i tragova Biblije i biblijske kulture u zapadnome civilizacijskom krugu i pripadajućem mu svjetonazoru, te eksplikaciju mnogostruke povezanosti biblijskog i književnog diskurza. Središnji dio rada ponudit će identifikaciju i tipogizaciju biblizama, interpretaciju njihove čestotnosti, funkcionalnosti i uloge u dramskom i romanesknom dijelu opusa Miroslava Krleže. Cilj je pokazati da je taj iznimni pisac „otvoreno komunicirao i prihvaćao biblijsko nasljeđe, čak i kada ga je transferirao u oponentski kozmologijski prostor“. Metodološki, rad će se temeljiti na analitičkim postupcima lingvističke stilistike i lingvistike teksta. Sinopsis upućuje da kolegica Đurđica Garvanović-Porobija odabranoj temi kani pristupiti sustavno, metodološki utemeljeno te da analizu kani provesti u skladu s utjecajnim raspravama stranih i domaćih bibličara, književnih znanstvenika, jezikoslovaca i stilističara. Njezin će doktorski rad bitno pridonijeti proučavanju biblijskoga stila u književnosti i dodatnoj karakterizaciji Krležina dramskog i romanesknog stila. Budući da je pristupnica Đurđica Garvanović-Porobija obranila magistarski rad, da je objavila tri znanstvena rada, tj da ispunjava uvjete iz čl. 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, da je pomno osmislila temu disertacije i izradila njezin sinopsis, Vijeću poslijediplomskih studija i Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu predlažemo da prihvati temu doktorskoga rada Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskursu Miroslava Krleže, te da joj odobri njegovu izradu pod vodstvom dr. sc. Krešimira Bagića, redovitoga profesora Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof., predsjednik _____________________________________ Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof., član _____________________________________ Dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof., član _____________________________________
Maruševec 82 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 42 243 Maruševec Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Disperzija i stilska funkcija biblizama u dramskom i romanesknom diskursu Miroslava Krleže Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filologija Grana: stilistika
O Bibliji, biblijskim motivima, slikama, simbolima i stilu danas u nas već postoji niz respektabilnih znanstvenih radova. Pišu ih bibličari, primjerice Bonaventura Duda ili Jerko Fućak, ali i skolari u području znanosti o književnosti ili o jeziku, primjerice Krunoslav Pranjić, Josip Užarević, Ivo Pranjković, Krešimir Nemec i dr. Usvojena je spoznaja da se biblizmi nalaze u velikom dijelu leksika hrvatskog jezika, kao uostalom i drugih europskih jezika, te da se biblijske strukture daju prepoznati u brojnim književnim djelima. Uže područje rada Budući da je književni opus Miroslava Krleže obiman, usredotočit ću se na izbor dramskih i romanesknih djela iz različitih povijesno i stilski profiliranih razdoblja. Pritom ću se usredotočiti na rane dramske legende (Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva), drame iz ratnog, poratnog i radničkog života (U logoru, Vučjak, Golgota), ciklus o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i romane (Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi). Ciljevi/problemi istraživanja Ciljevi rada su, s jedne strane, identifikacijom, analizom i interpretacijom biblizama u dramskom i romanesknom diskursu Miroslava Krleže dokazati snažnost, penetrantnost i vitalnost Biblije kao književnosti, koja djeluje u različitim društvenim i ideološkim kontekstima, a, s druge strane, pokazati da je Miroslav Krleža otvoreno komunicirao i prihvaćao biblijsko književno nasljeđe, čak i kada ga je transferirao u oponentski kozmologijski prostor. Metodološki postupci U analizi ću se oslanjati na intepretacijske tehnike i postupke lingvističke stilistike i lingvistike teksta. Pomoću njih bit će provedena identifikacija biblizama, njihova klasifikacija i tipologizacija s obzirom na jezičnu razinu na kojoj se pojavljuju i s obzirom na funkciju koju kao stilemi imaju u tekstu, što podrazumijeva njihovu interpretaciju spram književnojezičnoga standarda te spram biblijskoga standarda i konteksta iz kojega su potekli. Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos Rad će proširiti znanstvene spoznaje u područjima proučavanja biblijskoga stila i utjecaja Biblije, te također u području istraživanja stila Miroslava Krleže. Očekujem da će rezultati ove disertacije pokazati da je dramski i romaneskni diskurs Miroslava Krleže majoritetno obilježen biblizmima ili po njihovoj disperziji ili pak po njihovoj stilskoj funkciji i značaju. Zagreb, 29. rujna 2009. Mentor: Kandidatkinja: Prof.dr. sc. Krešimir Bagić Mr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. Dr. sc. Ana Petravić, doc. (Učiteljski fakultet, Zagreb) Dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita Predmet: utvrđivanje uvjeta mr. sc. Olinke Breke za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i odobrenje teme
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 27. listopada 2009. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Olinka Breka uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Uloga udžbenika i nastavnika u razvoju interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika, pod vodstvom mentorice dr. sc. Ane Petravić, doc. i komentorice dr. sc. Mirjane Vilke, prof. emerita. O tome podnosimo sljedeći skupni I Z V J E Š T A J Pristupnica mr. sc. Olinka Breka rođena je 1956. godine u Trebinju, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1980. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskoga jezika i književnosti i sociologije. Stupanj magistra znanosti iz filologije stekla je 2003. godine završivši Poslijediplomski studij iz metodike nastave stranih jezika uspješno obranivši magistarski rad pod naslovom Hrvatski udžbenici za učenje engleskog jezika i suvremeni pristup poučavanju stranih jezika. Pristupnica radi kao viši predavač za engleski jezik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Sudjelovala je na nizu stručnih i znanstvenih skupova. Stručno se usavršavala u Velikoj Britaniji. Mr. sc. Olinka Breka autorica je ili koautorica niza nastavnih materijala za učenje engleskoga jezika. Profilirala se kao vrstan stručnjak za sustavnu analizu različitih aspekata nastavnih materijala, o čemu je održala veći broj seminara za nastavnike. O udžbeničkim zadacima kao važnoj komponenti vrednovanja kvalitete udžbenika održala je zapaženo izlaganje na konferenciji Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, a o tome je objavila i članak. Od 2007. godine suradnica je na dva znanstvenoistraživačka projekta: Razvoj interkulturalne kompetencije u osnovnoškolskoj nastavi stranih jezika (projekt MZOŠ-a br. 227-2271168-0726) i Razvijanje učenikove samostalnosti uz pomoć Europskog jezičnog portfolija (projekt MZOŠ-a br. 130-0000000-0790). Predložena tema pod naslovom Uloga udžbenika i nastavnika u razvoju interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika izraz je pristupničina dugogodišnjeg znanstvenog interesa i bavljenja analizom nastavnih materijala te zanimanja za koncept interkulturalne kompetencije potaknut sudjelovanjem u istraživanjima znanstvenog projekta o toj temi. U nacrtu svoje doktorske disertacije mr. sc. Olinka Breka polazi od široke definicije interkulturalne kompetencije, oslanjajući se na ideje Petera Doyéa i Claire Kramsch, ali i Lies Sercu. Njezin je krajnji cilj izrada modela razvoja interkulturalne kompetencije. U svom istraživanju planira najprije ispitati postojanje temeljnih pretpostavki za razvoj interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika u Hrvatskoj i to na razini kurikularnih dokumenata, udžbenika, formalne nastave i nastavnika. Njezin je drugi cilj utvrditi povezanost tipova zadataka i nastavnih aktivnosti kojima se obrađuju kulturološki sadržaji u udžbenicima te nastavničkih stavova prema važnosti interkulturalnosti s razvojem interkulturalne kompetencije učenika. U dijelu sinopsisa koji se bavi metodologijom istraživanja pristupnica iznosi da će za potrebe ovog istraživanja izraditi četiri instrumenta. Jedan će se koristiti za analizu obrazovnih dokumenata, drugi za analizu udžbeničkih zadataka, treći za ispitivanje nastavničkih stavova prema interkulturalnosti i samoprocjenu vlastitih kompetencija, a četvrti za mjerenje razine interkulturalnosti kod osnovnoškolskih učenika engleskoga kao stranoga jezika. Uzorak će uključiti dvije grupacije ispitanika: 150 nastavnika te 400 učenika. Korpus nastavnog materijala na kojem će pristupnica provesti analizu uključit će tri serije udžbenika engleskog jezika koji se koriste u hrvatskim osnovnim školama od petog do osmog razreda. Uvidi do kojih bi se došlo predloženim istraživanjem mogli bi pridonijeti izradi modela razvoja interkulturalne kompetencije u okviru osnovnoškolske nastave engleskoga kao stranoga jezika. Mogući doprinos vidljiv je i u novim instrumentima koje pristupnica planira izraditi, posebno onih koji bi osigurali valjanu i pouzdanu analizu zadataka usmjerenih na interkulturalne sadržaje. Uočljiva je i moguća praktična korist rezultata istraživanja, a ona se ogleda u potencijalnim smjernicama za izradu nastavnih materijala, izvođenje nastave i usavršavanje nastavnika stranih jezika. Predložena mentorica, dr. sc. Ana Petravić, doc., i komentorica, dr. sc. Mirjane Vilke, prof. emerita, kompetentne su za područje kojemu pripada predložena tema. Stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Olinka Breka ispunjava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima: ima akademski stupanj magistra znanosti iz filologije, a tri je godine sudjelovala u znanstvenim projektima pri visokome učilištu. Stoga, predlaže Fakultetskomu vijeću da pristupnici odobri izradu doktorskoga rada pod naslovom Uloga udžbenika i nastavnika u razvoju interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika, da se mentoricom imenuje doc. dr. sc. Ana Petravić a komentoricom dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita. Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. Dr. sc. Ana Petravić, doc. (Učiteljski fakultet, Zagreb) Dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 14. siječnja 2010. Olinka Breka Fakultetsko vijeće Zaprešić, K.Š.Đalskog 1B Filozofskoga fakulteta Zagreb Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Uloga udžbenika i nastavnika u razvoju interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: interdisciplinarne humanističke znanosti Grana: metodike nastavnih predmeta humanističkih znanosti Teorijska podloga U suvremenoj teoriji nastave stranih jezika razvoj interkulturalne kompetencije učenika smatra se jednim od bitnih ciljeva učenja i poučavanja stranih jezika. (Kramsch, 1998; Vilke, Mihaljević Djigunović, Medved Krajnović, 1998; Doyê, 1999). Prema Byramu (1997) interkulturalna kompetencija je važan preduvjet za uspješno komuniciranje među pripadnicima različitih kultura a uključuje znanja o drugima i o sebi, sposobnost i spremnost tumačenja i povezivanja, sposobnost uspješne interakcije s pripadnicima drugih jezika i kultura, otvorenost i uvažavanje drugih i drugačijih vrijednosti, ali i svijest o vlastitim vrijednostima i, konačno, sposobnost sagledavanja sebe i vlastite kulture iz perspektive drugoga. Za ostvarenje toga cilja u nastavi stranih jezika od presudnog značenja su interkulturalna koncepcija kurikuluma i udžbenika stranog jezika te odgovarajuća osposobljenost nastavnika (Filipan-Žignić, 2005; Andraka, Petravić, 2007). Usprkos tome do danas nije istraženo u kojoj mjeri svaki od tih čimbenika utječe na proces razvoja interkulturalne kompetencije kod učenika. Uže područje rada Predloženi se rad nastavlja na međunarodna poredbena istraživanja u kojima se analiziraju kurikularni dokumenti glede kulturoloških sadržaja i nastavnih postupaka (Sercu, 2000, 2005; Babamova, Grosman, Licar, Pervan, 2004), kulturoloških sadržaja i aktivnosti u udžbenicima (Sercu, 2000) te stavova i samoprocjene nastavničkih kompetencija za promicanje razvoja interkulturalnosti u nastavnoj praksi (Byram, Risager, 1999; Sercu, 2000; Skopinskaja, 2003; Sercu et al., 2005). Budući da su dosadašnja istraživanja provedena pretežito u zemljama Europske unije i da su fokusirana na pojedinačne navedene glotodidaktičke aspekte, ali ne i na povezanost s razvojem i razinom interkulturalne kompetencije učenika, u ovom radu ćemo se usmjeriti upravo na te odnose kako bismo istražili sam proces razvoja interkulturalne kompetencije kod učenika stranog jezika. Cilj i problemi istraživanja Cilj rada je steći uvid u razvoj interkulturalne kompetencije kod hrvatskih učenika engleskog jezika osnovnoškolske dobi. To će se pokušati učiniti analizom kurikularnih dokumenata i udžbenika, te nastavničkih stavova prema interkulturalnosti i samoprocjeni nastavničkih kompetencija potrebnih za njezin razvoj tijekom nastave engleskog jezika. Rezultati navedenih analiza usporedit će se s postignutom razinom interkulturalne kompetencije učenika kako bi se stekao uvid u njihovu povezanost. Na temelju dobivenih nalaza pokušat će se izraditi opći model razvoja interkulturalne kompetencije u osnovnoškolskoj nastavi engleskog jezika. Istraživanje će se usmjeriti na sljedeća istraživačka pitanja: 1. Postoji li povezanost između vrste zadatka i aktivnosti obrade kutluroloških sadržaja u udžbenicima engleskog jezika i razvoja interkuturalne kompetencije učenika? 2. Postoji li povezanost između stavova nastavnika prema interkulturalnosti, i nastavničke samopercepcije vlastitih kompetencija u području razvoja interkulturalne kompetencije kod učenika i razvoja interkulturalne kompetencije učenika? Metodološki postupci Za potrebe analize osnovnoškolskog nastavnog programa za učenje engleskog jezika izradit ćemo popis kriterija koji će se temeljiti na modelu razvoja interkulturalne kompetencije koji su razvili Byram (1997) i Sercu (2000) i koji će uzimati u obzir kriterije iz projekta LACE (2007). Navedeni polazni kriteriji prilagodit će se potrebama i kontekstu našeg istraživanja. Udžbeničke zadatke analizirat ćemo pomoću kriterija koji će se temeljiti na definiciji interkulturalnog zadatka te okvira za analizu interkulturalnih zadataka. Definiciju interkulturalnog zadatka formulirat ćemo s obzirom na obilježja i sastavnice interkulturalne kompetencije kako je definiraju Byram (1997) i Sercu (2000). Kao polazište za izradu analitičkog okvira za analizu interkulturalnih zadataka poslužit će okviri za analizu komunikacijskih zadataka koje su izradili Nunan (1989) i Tomlinson (1998), a koje ćemo uskladiti s našim polaznim analitičkim kriterijima. Udžbenički korpus na kojem će se provesti navedene analize uključit će sljedeća tri niza udžbenika za engleski jezik od 5. – 8. razreda osnovne škole: Building Bridges, Way to Go Plus i Project. U svrhu ispitivanja nastavničkih stavova o interkulturalnosti i samoprocjeni nastavničkih kompetencija izradit ćemo upitnik kojim će se ispitati stavovi nastavnika prema važnosti koncepta interkulturalnosti u učenju i poučavanju engleskog jezika. Ti će se stavovi usporediti s postojećim smjernicama danim u kurikulumu. Pokušat će se, također, utvrditi spremnost nastavnika da razvijaju interkulturalnu kompetenciju kod učenika te koje aktivnosti koriste pri obradi kulturoloških sadržaja. Upitnik će sadržavati tvrdnje s Likertovom skalom slaganja te otvorena pitanja. Pri konstrukciji upitnika oslonit ćemo se na metodologiju primijenjenu u ovakvim istraživanjima u svijetu (npr. Sercu, 2000; Sercu et al., 2005). Uzorak će uključiti 150 nastavnika i oko 400 učenika. Test za utvrđivanje postignute razine interkulturalne kompetencije učenici će rješavati pred kraj osmog razreda. Dobivene rezultate ćemo opisati i analizirati koristeći deskriptivnu statistiku, t-testove parova, korelacijsku analizu i analizu regresije. Očekivani znanstveni/praktični doprinos S teorijskog aspekta glavni doprinos ove disertacije ležat će u modelu razvoja interkulturalne kompetencije u nastavi stranih jezika u osnovnoj školi koji će se konstruirati na temelju dobivenih analiza. Novi instrumentarij za analizu kurikularnih dokumenata i udžbeničkih zadataka za obradu interkulturalnih sadržaja te instrumenata za utvrđivanje stavova nastavnika o interkulturalnoj kompetenciji i razine interkulturalne kompetencije učenika predstavlja mogući doprinos na metodološkoj razini. Iz spoznaja do kojih će se doći na temelju ovog istraživanja, proizaći će i preporuke za izradu udžbeničkog materijala, planiranja i provođenja nastave stranog jezika u svrhu razvoja interkulturalne kompetencije te za obrazovanje i usavršavanje nastavnika stranih jezika. Datum: 15. prosinca 2009. Mentor 1: __________________________ Dr.sc. Ana Petravić, doc. Mentor 2: Pristupnica: ______________________________ ____________________________ Dr.sc. Mirjana Vilke, prof. emerita Mr. sc. Olinka Breka Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. Dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita Dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof. Predmet: utvrđivanje uvjeta mr. sc. Vladimira Legca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i odobrenje teme Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 27. listopada 2009. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Vladimir Legac uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Strah od jezika i jezična proizvodnja u jednojezičnih i dvojezičnih učenika engleskoga kao stranoga jezika, pod vodstvom mentorice dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović. O tome podnosimo sljedeći skupni I Z V J E Š T A J Pristupnik mr. sc. Vladimir Legac rođen je 1963. u Čakovcu. Tamo je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1989. je godine diplomirao njemački jezik i književnost i engleski jezik i književnost. Na istome je fakultetu završio Poslijediplomski studij glotodidaktike i u srpnju 2007. godine stekao akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, polje filologija, obranivši rad pod naslovom Strah od slušanja i vještina slušanja kod monolingvalnih i bilingvalnih učenika engleskoga kao stranog jezika. Pristupnik radi kao viši predavač za engleski jezik na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu – Podružnica Čakovec. Kao gost predavao je na Sveučilištu u Pečuhu u sklopu sporazuma o bilaterarnoj suradnji toga sveučilišta sa Sveučilištem u Zagrebu. Sudjelovao je s izlaganjima na devet znanstvenih i stručnih skupova, od toga sedam u inozemstvu. Mr. sc. Vladimir Legac sudjelovao je od 2004. do 2007. godine u radu Tempus projekta 'Languages at Primary Level'. Objavio je 22 rada, od toga pet u inozemstvu. U sedam radova bavi se tematikom disertacije, a jedan od njih objavljen je u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom. O svojim dosadašnjim istraživanjima straha od jezika izlagao je na nekoliko znanstvenih skupova, a posebno su zapažena njegova izlaganja na godišnjim međunarodnim okruglim stolovima pod nazivom Empirical Studies in English Applied Linguistics koji se održavaju na Sveučilištu u Pečuhu. Pristupnikov znanstveni interes do sada je bio usmjeren na ulogu straha od jezika u jezičnoj aktivnosti slušanja, a u doktorskom istraživanju svoja istraživanja ovog važnog psiholingvističkog fenomena želi proširiti na produktivne jezične vještine. Odabir predložene teme Strah od jezika i jezična proizvodnja u jednojezičnih i dvojezčinih učenika engleskoga kao stranoga jezika smatramo opravdanim jer je znanstveno relevantna i predstavlja vrlo aktualan predmet istraživanja u suvremenoj primijenjenoj lingvistici. Pristupnik je u sinopsisu detaljno obrazložio svoju temu i metodologiju istraživanja. U predviđenom istraživanju planira komparativno ispitati strah od engleskog jezika kod jednojezične i dvojezične djece u razrednoj situaciji i izvan nje. Na temelju spoznaja do kojih se došlo u dosadašnjim istraživanjima straha od jezika, jezičnog iskustva jednojezičnih i dvojezičnih osoba te karakteristika dvojezičnih osoba formulirao je tri hipoteze kojih će istinitost ispitati na uzorku od 120 ispitanika. Podatke o različitim aspektima straha od jezika prikupit će nizom već validiranih instrumenata koji se koriste u ovakvim istraživanjima i u svijetu, te uz pomoć dvaju instrumenata koja će sam sastaviti za potrebe disertacije (upitnik za mjerenje straha od engleskog jezika izvan razredne situacije i upitnik za mjerenje kreativnosti). Također će sastaviti posebne testove za mjerenje pisane jezične proizvodnje te komunikacijski zadatak za mjerenje govorne proizvodnje. Pri analizi prikupljenih podataka koristit će se i kvatitativnim i kvalitativnim pristupom. Iz detaljnog opisa metodologije razvidno je da pristupnik planira primijeniti prikladne metodološke postupke. Rezultati do kojih bi mogao doći u svome istraživanju mogli bi produbiti spoznaje o strahu od jezika kao jednom od najvažnijih afektivnih karakteristika učenika i korisnika stranih jezika. Posebna vrijednost nalaza leži u potencijalnim uvidima u strah od stranog jezika izvan razredne situacije, o čemu još nema sustavnih istraživanja. U teorijskome smislu te bi nove spoznaje omogućile sstvaranje modela straha od jezika utemeljenog u rezultatima empirijskog istraživanja. Važan je potencijalni doprinos i na pragmatičnoj razini: rezultati istraživanja mogli bi pomoći i nastavnicima stranih jezika da bolje razumiju djelovanje straha od jezika tijekom jezične proizvodnje. Predložena mentorica, prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, niz se godina bavi istraživanjem straha od jezika kod hrvatskih učenika engleskoga kao stranoga jezika, a o tome je objavila desetak znanstvenih radova. Stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Vladimir Legac ispunjava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima: ima akademski stupanj magistra znanosti iz filologije, tri je godine sudjelovao u istraživačkome projektu pri visokome učilištu, objavio je sedam znanstvenih radova iz područja teme disertacije, od kojih jedan u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom. Stoga, predlaže Fakultetskomu vijeću da pristupniku odobri izradu doktorskoga rada pod naslovom Strah od jezika i jezična proizvodnja u jednojezičnih i dvojezičnih učenika engleskoga kao stranoga jezika, a mentoricom imenuje prof. dr. sc. Jelenu Mihaljević Djigunović. Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. Dr. sc. Mirjana Vilke, prof. emerita Dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof. Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 14. siječnja 2010. Fakultetskom vijeću mr. sc. Vladimir Legac Filozofskog fakulteta Keršovanijeva 2/6 Sveučilišta u Zagrebu 40000 Čakovec Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada STRAH OD JEZIKA I JEZIČNA PROIZVODNJA U JEDNOJEZIČNIH I DVOJEZIČNIH UČENIKA ENGLESKOGA KAO STRANOGA JEZIKA Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filologija Grana: anglistika Teorijska podloga Sredinom dvadesetoga stoljeća kontaktna je lingvistika dala snažan poticaj istraživanju dvojezičnosti, a nešto kasnije psiholingvisti i glotodidaktičari počinju s intenzivnim istraživanjima individualnih razlika i afektivnih čimbenika kao do tada sasvim neistraženih aspekata procesa učenja stranoga jezika. Na negativnu povezanost jednog od njih, straha od jezika, s uspjehom u učenju stranoga jezika upozorila su neka istraživanja kod nas i u svijetu (npr., Young, 1986, Trylong, 1987, Gardner i sur., 1987, Mihaljević Djigunović, 2002). Ta se povezanost ogleda na razinama svih četiriju jezičnih vještina (npr., MacIntyre i Gardner, 1994 – govor; Saito, Horwitz i Garza, 1999 – čitanje; Kim, 2000, – slušanje; Cheng, Horwitz i Schallert, 1999, – pisanje). Strah od jezika može biti povezan i s drugim relevantnim čimbenicima individualnih razlika kao što su sramežljivost i spremnost na komunikaciju. U slučajevima kada je sramežljivost vrlo visoka i ozbiljna zbog pretjerane svjesnosti o sebi, ta svjesnost može prerasti u strah (Buss, 1986). Spremnost je na komunikaciju dobar prediktor komunikacijskog ponašanja i niska razina spremnosti na komunikaciju može upozoravati na visoku razinu straha od komunikacije kao jedne od sastavnica straha od jezika (Richmond i McCroskey, 1989). Na uspjeh u učenju jezika ne utječe samo strah. Brojni radovi svjedoče o visokim koeficijentima korelacije između motivacije i uspjeha (Masgoret i Gardner (2003), no kako u određenoj populaciji učenika može postojati razlog za učenjem jezika koji nije vezan niti uz jedan od tipova motivacije, važno je izmjeriti intenzitet motivacije kao razinu kompetencije koju pojedinac želi postići u učenju stranoga jezika (Ely, 1986). Grigorienko i suradnici (2000) i Agnes (2006) ukazali su na potrebu ispitivanja kreativnosti i njezine povezanosti kroz sposobnost selektivnog dekodiranja, selektivne usporedbe i selektivnog prijenosa s uspjehom u učenju stranih jezika. Strah od jezika u razrednoj situaciji i izvan razreda do sada još nisu paralelno istraživani, a kod hrvatskih govornika neistražen je i odnos straha od jezika i jezične proizvodnje na stranome jeziku. Može se pretpostaviti da bi zbog budućih migracija ljudi kao posljedice situacije na tržištu rada te globalizacije i europskih integracija horizontalna dvojezičnost u Hrvatskoj mogla porasti. Stoga, opozicija jednojezičan-dvojezičan mogla bi u hrvatskom školstvu postati sve važnijom odrednicom pojedinca u nastavi stranih jezika. Uže područje rada Ovaj će se rad paralelno baviti strahom od engleskoga kao stranoga jezika u razrednoj situaciji i izvan razreda kod jednojezične i dvojezične djece osnovnoškolskoga uzrasta. Ispitat će se njegova povezanost s uspješnosti svladavanja produktivnih jezičnih vještina bitnih za postizanje komunikacijske kompetencije na razini pisanja i govora. Pod dvojezičnim učenicima podrazumijevat ćemo one učenike koji govore hrvatski jezik i još jedan jezik (a da pritom to nije engleski jezik), a engleski uče u školi kao strani jezik. Polazi se od triju hipoteza, od kojih se prve dvije odnose na strah od jezika, a treća na jezičnu proizvodnju. Riječ je o sljedećim hipotezama: 1. Strah od jezika u razrednoj situaciji i izvan razreda manji je u dvojezičnih nego u jednojezičnih učenika. 2. Strah od pisanja i strah od govorne komunikacije manji je u dvojezičnih nego u jednojezičnih učenika. 3. Dvojezični učenici uspješniji su u svladavanju obiju proizvodnih jezičnih vještina: pisanju i govoru. Opravdanje za prve dvije hipoteze nalazimo u većem jezičnom iskustvu dvojezičnih učenika kroz dodir s dva jezika jer se s povećanjem iskustva i poznavanjem jezika strah konstantno smanjuje (npr. MacIntyre i Gardner, 1991). Opravdanje za treću hipotezu nalazimo u mogućim aditivnim kognitivnim prednostima dvojezičnih osoba zbog veće sposobnosti rekonstrukcije perceptualne situacije i veće sposobnosti divergentnog mišljenja (npr. Hamers i Blanc, 1989 i 2000; Baker, 2001) te, za učenje stranih jezika izuzetno važne, više metalingvističke svjesnosti (npr. Malakoff i Hakuta 1991; Malakoff, 1992; Ricardelli, 1992: Cook, 1995; Bialystok, 2001; Jessner, 2006). Cilj istraživanja Osnovni će cilj biti istražiti strah od pisanja, strah od govorne komunikacije i tri komponente općeg straha od jezika (strah od jezika u razrednoj situaciji, strah od jezika izvan razredne situacije i strah od jezika u različitim fazama učenja i uporabe stranoga jezika). Osim toga istražit će se njihova povezanost sa sljedećim relevantnim čimbenicima individualnih razlika: sramežljivost, spremnost na komunikaciju, intenzitet motivacije i kreativnost. Analizom rezultata jednojezičnih i dvojezičnih ispitanika pokušat će se ispitati točnost polaznih hipoteza te utvrditi međusobni odnosi ispitanih varijabli. Metodološki postupci Istraživanje će se provesti na uzorku od šezdesetak jednojezične i šezdesetak dvojezične djece osnovnoškolskog uzrasta koji uče engleski kao strani jezik. U tu svrhu za prikupljanje podataka za obavljanje kvantitativne analize bit će korišteni sljedeći instrumenti: upitnik o strahu od pisanja SLWAT (Daily i Miller, 1975), upitnik za ispitivanje straha od komunikacije PRCA-24 (McCroskey i Beatty, 1984), upitnik o strahu od jezika u razrednoj situaciji FLCAS (Horwitz, 1983), upitnik za mjerenje straha od jezika (MacIntyre i Gardner, 1994), upitnik o sramežljivosti (McCroskey, 1997), upitnik za mjerenje spremnosti na komunikaciju (McCroskey i Richmond, 1987) i upitnik za mjerenje intenziteta motivacije (Ely, 1986), te za potrebe ovoga rada posebno konstruiran upitnik za mjerenje straha izvan razredne situacije kao i upitnik za mjerenje kreativnosti. Uspjeh u pisanju ispitat će se na zadatcima posebno osmišljenima za potrebe ovog doktorskoga rada (ispunjavanje formulara i pisanje pisma). Uspjeh u govoru ispitat će se desetminutnim intervjuom sa svakim od ispitanika u kojem će se razgovarati o određenoj temi nakon učenikova opisa situacije prikazane na slici. Za evaluaciju vještine pisanja i govora konstruirat će se skale. Radi stjecanja dubljeg uvida u strah od govorne komunikacije i strah od pisanja sa svakim će se ispitanikom provesti polustrukturirani intervju. Prikupljeni podatci analizirat će se kvantitativno i kvalitativno, te prikazati tablično i grafički. U obradi će se koristiti postupci: deskriptivna statistika, izračun korelacije, analiza varijance, regresijska analiza i drugi adekvatni postupci. Za utvrđivanje razlika između jednojezične i dvojezične skupine u razini usvojenosti pojedinih vještina kao i visine straha od jezika i njegovih podvrsta te ostalih individualnih čimbenika upotrijebit će se t-test. Statistička obrada provest će se uz pomoć statističkog programa SPSS. Očekivani znanstveni i praktični doprinos Rezultati ovog istraživanja mogli bi biti višestruki. Nalazi istraživanja straha od jezika izvan razredne situacije upotpunili bi spoznaje o strahu od jezika, što bi moglo pridonijeti konstrukciji teorijskog modela straha od jezika koji bi se onda mogao koristiti u budućim istraživanjima usvajanja stranoga jezika. Osim toga pružili bi nove bitne spoznaje o razlikama u učenju stranih jezika između jednojezične i dvojezične djece i povezanosti rezultata učenja sa strahom od jezika. Rezultati bi istraživanja na pragmatičnoj strani istovremeno mogli biti iznimno korisni nastavnicima stranih jezika jer bi pomogli boljem razumijevanju straha od jezika pri jezičnoj proizvodnji. Sve bi to moglo pridonijeti većem uspjehu u učenju engleskoga kao stranoga jezika. U Zagrebu, 5. veljače 2010. Potpis mentora: Potpis kandidata: prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović mr. sc. Vladimir Legac Odsjek za kroatistiku FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Ivana Lučića 3 Predmet: Ocjena uvjeta za izradu doktorske disertacije
Odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta od 2. prosinca 2009. godine (klasa: 643-02/06-09-03/95; ur. broj 3804-240-09-2) imenovani smo u stručno povjerenstvo kojemu je zadatak utvrditi ispunjava li mr. sc. Marica Čilaš Mikulić sve uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom Glagolski vid u hrvatskome kao drugom i stranom jeziku, pa Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskoga fakulteta podnosimo sljedeći SKUPNI IZVJEŠTAJ Marica Čilaš Mikulić rođena je 9. kolovoza 1970. godine u Kninu. God. 1989. upisala je studij hrvatskoga jezika i južnoslavenskih filologija te diplomirala je 1996. godine. Poslijediplomski studij iz lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1997, a magistrirala temom Besubjektne rečenice u suvremenome hrvatskom standardnom jeziku 2005. godine (mentor je bio prof. dr. Ivo Pranjković). Bila je zaposlena kao lektorica na HTV-u, zatim kao znanstvena novakinja u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1997-2001), a od 2001. godine radi na Croaticumu (Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) najprije kao lektorica, a onda kao viša lektorica hrvatskoga jezika za strance (od 2006. godine). Surađuje na znanstveno-istraživačkom projektu Metodologija i izrada udžbenika i testiranje za hrvatski kao drugi i strani jezik koji je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 2008. godine. Objavila je dosada dva znanstvena rada, jedan u zborniku Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku 1999. godine pod naslovom Jezik informativno-političkih televizijskih emisija između 1966. i 1971. godine, a drugi u časopisu Lahor 2006. godine (sa S. L. Udier i M. Gulešić Machata) pod naslovom Gramatičko-semantički pristup obradi padeža. Objavila je također sedam stručnih odnosno neklasificiranih radova (između ostaloga o pristupu sintaksi u jezičnim savjetnicima, o jednočlanim rečenicama u hrvatskome jeziku s posebnim obzirom na neke rubne slučajeve, o sportskom nazivlju u hrvatskom i makedonskom jeziku, o problemima u vezi s progresijom na osnovnom stupnju učenja hrvatskoga jezika kao drugoga/stranoga itd.). Osim toga suautorica je pet priručnika za učenje hrvatskoga jezika kao stranoga. U svojoj disertaciji pod navedenim naslovom pristupnica će glagolski vid opisati kao složenu gramatičku kategoriju: i morfološku, i sintaktičku, i semantičku. Oslanjat će se na temeljnu teorijsku i metodološku literaturu o glagolskome vidu i u slavistici odnosno kroatistici i izvan njih te na dosadašnja kontrastivna istraživanja vida u engleskom i hrvatskom, njemačkom i hrvatskom, francuskom i hrvatskom, japanskom i hrvatskom te hindskom i hrvatskom jeziku. Pokušat će međutim svoja istraživanja usmjeriti tako da joj u prvom planu budu neizvorni govornici hrvatskoga jezika jer su dosadašnji opisi vida uglavnom neprimjereni tim govornicima. Posebnu će pozornost pritom posvetiti odnosu leksičkoga vida i temporalnoga okvira te činjenici da kod mnogih glagola uporaba vida ovisi o vrsti dopune, o tome je li objekt u jednini ili u množini, o tome označuje je li glagol kratkotrajnu ili dugotrajnu radnju itd. Govorit će se također i o vidu situacije i to će upravo biti polazište za opis vida u hrvatskome kao drugom odnosno kao stranom jeziku. U disertaciji će biti riječi i o usvajanju glagolskoga vida, o tome u kolikoj je mjeri usvajanje vida vezano za usvajanje sustava glagolskih vremena i načina, o derivacijskim procesima u tvorbi glagola svršenoga i nesvršenoga vida te o razumijevanju značenja pojedinih prefikasa. Uz iscrpan opis glagolskoga vida kao morfološke, sintaktičke i semantičke kategorije cilj je disertacije pokazati u kojim se segmentima usvajanja te kategorije javljaju poteškoće kod neizvornih govornika. Pritom se polazi od pretpostavaka da se u početku učenja pojedina vidska značenja izražavaju leksičkim sredstvima, da se glagoli s punktualnim značenjem vezuju za svršeni vid i prošlo vrijeme, a glagoli stanja i radnje za nesvršeni vid te da se osobite poteškoće javljaju u relativnoj i modalnoj uporabi svršenoga prezenta. Istraživanja će biti provedena s polaznicima Croaticuma (Filozofskoga fakulteta u Zagrebu), a građu za istraživanja činit će sastavci, prepričavanja događaja i kratkih filmova, popunjavanja testova, rješavanja zadataka itd. Pristupnica očekuje da će rezultati njezinih istraživanja korisno poslužiti kao metodološki napuci za izradu priručnika za učenje glagolskoga vida te za potpuniji opis glagolskoga vida u rječničkim natuknicama. Članovi stručnoga povjerenstva uvjereni su da je tema doktorske disertacije mr. sc. Marice Čilaš Mikulić pod naslovom Glagolski vid u hrvatskom kao drugom i stranom jeziku relevantna jer je glagolski vid u hrvatskome jeziku nedostatno opisan, a pogotovo je nedostatno opisan sa stajališta onih koji taj jezik uče kao drugi odnosno kao strani. Za mentora povjerenstvo predlaže dr. sc. Ivu Pranjkovića, redovitoga profesora na Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo također konstatira da mr. sc. Marica Ćilaš Mikulić posve udovoljava svim uvjetima članka 51. stavak 1. Zakona o visokom učilištu jer ima akademski stupanj magistrice znanosti, jer je više od jedne godine sudjelovala u istraživačkom radu (suradnica je naime na znanstveno-istraživačkom projektu Metodologija i izrada udžbenika i testiranje za hrvatski kao drugi i strani jezik), a ima i dva objavljena znanstvena rada. Povjerenstvo na osnovi svega rečenoga utvrđuje da mr. sc. Marica Čilaš Mikulić ispunjava uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, smatra da joj se može odobriti naslovljena tema za izradu doktorske disertacije te moli Vijeće poslijediplomskih studija da pristupnici omogući nastavak postupka kojim će steći akademski naslov doktorice filologije. U Zagrebu, 18. siječnja 2010. STRUČNO POVJERENSTVO ____________________________________ dr. sc.. Ivo Pranjković, red. prof. ____________________________________ dr. sc. Željka Brlobaš, viši asistent ____________________________________ dr. sc. Zrinka Jelaska, izv. prof. Marica Čilaš Mikulić Fakultetsko vijeće Hvarska 10 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Glagolski vid u hrvatskome kao drugome i stranome jeziku Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filologija Grana: kroatistika
Glagolski je vid složena gramatička kategorija karakteristična za slavenske, ali i neslavenske jezike. Njome se bave lingvisti još od vremena antičke Grčke. Prvi važniji radovi u hrvatskoj jezikoslovnoj kroatistici nastali su u prvoj polovici 20. stoljeća, no malo je radova koji su se bavili problemom glagolskoga vida u hrvatskome kao J2. Od velike su koristi kontrastivna istraživanja koja su provedena u posljednjih 30-ak godina (kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog jezika, njemačkog i hrvatskog, francuskog i hrvatskog, japanskog i hrvatskog, hindskog i hrvatskog...) U njima su opisana osnovna zanačenja svršenog i nesvršenog vida u hrvatskom jeziku, derivacijski procesi perfektivizacije i imeprfektivizacije, Aktionsart, uporaba vida u nekim sintaktičkim kontekstima. Upozoreno je na problem prikaza vidskih parova u rječnicima i sastavljen je popis od 320 vidskih parova. U suvremenim se gramatikama hrvatskoga jezika o glagolskome vidu uglavnom govori kao o morfološkoj kategoriji, a opisi su sažeti i nedostatni, neprimjereni za uporabu neizvornim govornicima hrvatskog jezika. Autori najnovijih istraživanja glagolskoga vida u hrvatskome kao drugome i stranome jeziku govore o njemu kao o složenoj kategoriji: morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj. U znanje, a time i ovladavanje glagolskim vidom, uključeni su mnogi elementi: leksičko-semantička znanja, fonološko-morfološka znanja, tvorbena, sintaktičko-pragmatička znanja, znanje leksičkih značenja morfema i ina. Istraživanja su pokazala da se ona usvajaju istovremeno, ali u različitim stupnjevima ovisno o stupnju poznavanja hrvatskog jezika. U novijim se analizama ovog problema više pozornosti posvećuje inherentnom značenju glagola i njegovu utjecaju na izbor vida. Inherentna semantika glagola utječe na izbor sintaktičkih okvira. Ne može se, primjerice, svaki nesvršeni glagol upotrebljavati u istim okvirima. U hrvatskom je jeziku vrlo složen odnos leksičkog vida i temporalnog okvira. Kod nekih glagola upotreba vida ovisi i o vrsti dopune, zatim o tome je li objekt u jednini ili množini, je li radnja karatkotrajna ili dužeg trajanja itd. Govori se o postojanju morfološkog, leksičkog i vida situacije ili radnje. Tvrdi se da je vid situacije univerzalna kategorija, što može biti i polazište za opis vida u hrvatskome kao J2. Autori suvremenih studija ističu nesustavnost bavljenja glagolskim vidom u hrvatskome kao J2, nepostojanje pregleda svih odnosa vida i glagolskih oblika, nepostojanje pregleda pojavljivanja vida u određenim vrstama rečenica (npr. u poticajnim, imperativnim, vremenskim, objektnim itd.), nepostojanje popisa glagola koji su složeni s pojedinim prefiksima. Osim toga neprimjerena je za neizvorne govornike obradba glagola u rječničkim natuknicama. U udžbenicima i priručnicima hrvatskog kao J2 glagolski je vid obrađen vrlo šturo, nema iscrpnih popisa dvovidnih glagola te glagola perfectiva tantum i imperfectiva tantum. Sve navedeno u posljednjem odlomku kao i posao kojim se bavim (lektor hrvatskog jezika za strance) razlozi su zbog kojih smatram nužnim provesti sustavno istraživanje o glagolskome vidu u hrvatskome kao drugome i stranome jeziku. Uže područje rada U radu će se istražiti je li usvajanje kategorije glagolskoga vida vezano uz usvajanje glagolskih vremena ili uz značenje pojedinih glagola; koliko su i u kojim segmentima učenici na različitim stupnjevima poznavanja hrvatskog jezika ovladali glagolskim vidom; pomaže li učenje vidskih parova bržem usvajanju ove kategorije. Istražit će se i poznavanje derivacijskih procesa u tvorbi svršenog i nesvršenog vida te razumijevanje značenja prefikasa. Na kraju će se provesti istraživanje o vidskoj upotrebi u pojedinim glagolskim vremenima i načinima te o sintaktičkoj okolini u kojoj se pojavljuju određene semantičke skupine glagola svršenog i nesvršenog vida. Cilj istraživanja i hipoteze Cilj je rada dati sustavan i iscrpan prikaz glagolskog vida (kao morfološke, sintaktičke i semantičke kategorije) te provesti transverzalna istraživanja koja će pokazati u kojim se segmentima usvajanja te kategorije u hrv. kao J2 javljaju poteškoće. Pretpostavke su: 1. U početnim fazama učenja pojedina se značenja glagolskog vida izražavaju leksičkim sredstvima. 2. Glagoli s inherentim značenjem punktualnosti vezuju se uz svršeni vid i prošlo vrijeme, a durativni glagoli uz nesvršeni vid. 4. Glagoli stanja i radnje vezuju se uz nesvršeni vid. 5. Poteškoće se javljaju u relativnoj i modalnoj upotrebi svršenog prezenta te u uporabi svršenih glagola u habitualnim i iterativnim značenjima. Metodologija Istraživanja će biti provedena na polaznicima Croaticuma, Centra za hrvatski kao strani i drugi jezik (Odsjek za kroatistiku, FF Sveučilišta u Zagrebu). Građu će činiti pismeni i usmeni zadaci (vođeni sastavci: opisi slika, osobne i neosobne pripovijesti, prepričavanje događaja i kratkog filma, izmišljanje priča; popunjavanje tekstova s prazninama pravilnim oblikom glagola i zadaci procjene). Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos U radu će se, na temelju novijih lingvističkih spoznaja, dati iscrpniji opis kategorije glagolskog vida u hrvatskom kao J1 i J2, a rezultati istraživanja mogu poslužiti za izradu metodologije sastavljanja priručnika za učenje glagolskoga vida i opisa glagolskog vida u rječničkim natuknicama. Datum: 23.9.2009. Potpis mentora Potpis kandidata Dr.sc. Ivo Pranjković Marica Čilaš Mikulić Dr. sc. Zlatko Jurić, izv. profesor Filozofski fakultet Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|