Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
106
samrti od gladi. Ruke i grudi bile su mu pune gnojnih rana, koje su bile otvorene zbog
grube i prljave vre}e za spavanje u kojoj je le`ao. Kada sam mu ih o~istio i utoplio ga u
krznenu vre}u, dobio je najbolju za{titu koja mu se u zimi i divljini mogla pru`iti i za
njega se vi{e ni{ta nije moglo u~initi. Spu{tala se no}, ali je jo{ gu{}a tama padala na
moja ple}a, danak hotimi~nom prizivanju pune telesne snage; nije mi preostalo ni{ta
drugo do da sebe i njega poverim okrilju tame.
Spavali smo. Sneg je padao. ^itavu no}, naredni dan i jo{ jednu no}, koje sam
proveo
u tangen-snu, padao je sneg, ne vi{e obi~na vejavica, ve} prvi pravi veliki zimski
sneg. Kada sam se najzad probudio i prikupio snagu da se pridignem i pogledam
unaokolo, {ator je bio dopola zavejan. Svetlost sunca i plave senke jasno su se ocrtavale
po sne`nom pokrovu. Daleko i visoko na istoku jedan pramen sivila remetio je blistavost
nebeskog svoda: dim iz Udenu{rekea, nama najbli`eg Plamenog brega. Oko male kupe
{atora pru`ali su se snegovi, uzvi{ice, brda{ca, izbre{ci, padine,
svi beli, neobesve}eni.
Budu}i da sam se jo{ nalazio u razdoblju oporavljanja, ose}ao sam se veoma
iznureno i pospano, ali kad god mi je polazilo za rukom da se pridignem, uvek sam
pomalo hranio Aija ~orbom; i uve~e tog dana on je najzad o`iveo, premda jo{ nije do{ao
k svesti. Poku{ao je da se uspravi i sedne, zajecav{i pri tom, kao da ga je obuzeo neki
grozan u`as.
Kada sam klekao pored njega, on je stao da se otima, kao da `eli da
pobegne od mene; kako je ovaj napor prema{ivao njegove mogu}nosti, ponovo se
onesvestio. Te no}i buncao je mnogo u snu, ali ni na jednom od jezika koje ja znam. Bilo
je neobi~no, u toj tamnoj utihlosti divljine, slu{ati ga kako mrmlja re~i na jeziku koji je
nau~io na nekom stranom svetu. Naredni dan bio je te`ak, jer kad god sam poku{ao da se
pobrinem o njemu, on se u`asnut trzao, misle}i valjda da sam jedan od ~uvara na dobru i
da ho}u da mu dam neku drogu. Tada bi po~eo da vapije na nekoj `alosnoj me{avini
orgotskog i karhidskog da to ne ~inim, pru`aju}i mi otpor snagom panike. To se stalno
ponavljalo, a kako mi je moje stanje tangena oslabilo udove i volju, izgledalo je da
uop{te nisam kadar da mu pomognem. Tog dana sam
pomislio da ga oni nisu samo
drogirali, ve} da su ga i podvrgli menjanju uma, pretvoriv{i ga u ludaka ili maloumnika.
Onda sam po`eleo da je umro na sankama u {umi torea, ili da se meni sre}a uop{te nije
nasme{ila, ve} da su me uhapsili na izlasku iz Mi{norija i poslali na neko dobro da u
radu utopim vlastito prokletstvo.
Probudio sam se iz sna i on me je posmatrao.
"Estravene?", upita on slaba{nim, za~u|enim {apatom.
Srce mi br`e zakuca. Uspeo sam da ga uspokojim i da se pobrinem za njegove
potrebe; te no}i smo obojica dobro spavali.
Narednog dana ose}ao se mnogo bolje i seo je da bi jeo. Rane po telu su mu
zaceljivale. Upitao sam ga od ~ega su one.
"Ne znam. Mislim da su ih prouzrokovale droge; stalno
su me boli
injekcijama..."
"Da bi spre~ili kemer?" ^uo sam o tome od ljudi koji su pobegli ili bili pu{teni
iz dobrovolja~kog dobra.
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
107
"Da. Ali ubrizgavali su mi i druge stvari; ne znam {ta je to bilo, nekakve droge
istine, u svakom slu~aju. Od njih mi je bilo r|avo, ali oni nisu prestajali da mi ih daju.
[ta su samo poku{avali da saznaju, {ta sam to ja mogao da im ka`em?"
"Mo`da vas nisu toliko ispitivali, koliko pripitomljavali."
"Pripitomljavali?"
"^inili vas pokornim putem prisilnog navikavanja na uzimanje nekog od
derivata orgrevija. Taj postupak nije nepoznat ni u Karhidi. Ili su, mo`da, na vama i
ostalima vr{ili nekakav opit. ^uo sam o ispitivanju droga
i tehnika za menjanje uma na
zatvorenicima po dobrima. Nisam tada poverovao u tako ne{to, ali sada verujem."
"Imate li i vi takva dobra u Karhidi?"
"U Karhidi?", upitah. "Nemamo."
Zlovoljno je prevukao rukom preko ~ela. "Pretpostavljam da i u Mi{noriju ka`u
kako takvih mesta nema u Orgoreinu."
"Naprotiv. Oni se di~e njima i pokazuju vam trake i fotografije sa
dobrovolja~kih dobara, gde su rehabilitovani oni koji su do{li u sukob sa zakonom, a
ostaci plemenskih skupina na{li uto~i{te. Mogu ~ak da vas povedu u posetu
dobrovolja~kom dobru prve oblasti u neposrednoj blizini Mi{norija, koje je u svakom
pogledu uzorno mesto. Ako verujete da i mi imamo takva dobra u Karhidi, gospodine
Ai, onda nas ozbiljno precenjujete. Nismo mi toliko prefinjen svet."
Dugo je le`ao zure}i u usijanu ~abe-pe}, koju sam podesio na najja~e, kako bi
nas grejala toliko da se skuvamo od toplote. Zatim je skrenuo pogled na mene.
"Kazali ste mi to jutros, znam, ali ~ini mi se da mi glava tada jo{ nije bila
dovoljno bistra.
Gde smo to mi, kako smo stigli ovde?"
Ispri~ao sam mu ponovo.
"Ho}ete da ka`ete da ste tek tako... izi{li napolje sa mnom na le|ima?"
"Gospodine Ai, bilo ko od vas zatvorenika, ili svi zajedno mogli ste da izi|ete
odande, ma koje no}i. Samo da niste bili izgladneli, iscrpljeni, malodu{ni i drogirani; i
da ste imali zimsku ode}u; kao i da ste imali kuda da odete... U tome je za~koljica. Kuda
biste po{li? U neki grad? Bez ikakvih isprava? Odmah biste bili gotovi. U divljinu? Bez
ikakvog pribe`i{ta? Tako|e odmah gotovi. Pretpostavljam da leti ima vi{e ~uvara na
pulefenskom dobru. Preko zime, samu zimu koriste kao najboljeg ~uvara."
Gotovo da me nije slu{ao. "Ne biste mogli da me nosite na le|ima ni stotinu
stopa, Estravene. ^ak ako ostavimo po strani be`anje, prevaliti
sa mnom kao sa teretom
nekoliko milja, kroz kr{evitu divljinu, u tami..."
"Bio sam u doti."
Za tenutak je oklevao. "Hotimice izazvanoj?"
"Da."
"Pa vi ste onda... jedan od handarata?"
"Vaspitavan sam u duhu handare, a dve godine sam bio prebivalac u tvr|avi
Roterer. U Kermlandiji, ve}ina ljudi iz unutra{njih ognji{ta su handarate."
"Mislio sam da posle razdoblja dote ogromno iscrpljenje ~ovekovih energetskih
zaliha dovodi do svojevrsnog kolapsa..."