Bosna I hercegovina vijeće ministara agencija za predškolsko, osnovno I srednje obrazovanje

1.1ŠTO SU KOMPETENCIJE

Definicije kompetencija ukazuju na kompleksan sadržaj koji premošćuje misaone aspekte i vještine, i uključuje stavove i kapacitete. Kompetencija uključuje znanje (deklarativno i proceduralno), vještine i sposobnost da se riješe kompleksni zadatci kroz mobiliziranje psiho-socijalnih resursa (uključujući vještine i stavove) u određenom kontekstu.

Na primjer, učinkovita elektronska komunikacija koja je imperativ današnjega vremena zahtijeva jezično znanje i vještine, posjedovanje praktičnih IT vještina i primjeren stav spram osobe s kojom se komunicira. Možemo reći kako je učinkovita komunikacija kombinacija triju ključnih kompetencije: pismenost, informatička kompetenciju i socijalna kompetencija.

Dakle, kompetencija je širi pojam od znanja. Ona uključuje znanje, vještinu da se to znanje iskoristi i pozitivan stav / spremnost da se znanje i vještina primijene. Jedan primjer razlike između kompetencija i znanja: osoba može učiti strani jezik, naučiti mnogo, na ispitivanjima dobiti dobre ocjene, ali da u situaciji kada se ukaže potreba, kaže: "Ja ne bih da govorim, neka neko prevodi za mene". Ova osoba posjeduje znanje i vještinu, ali nije kompetentna.

1.2ŠTO SU KLJUČNE KOMPETENCIJE

Termin ključne kompetencije odnosi se na set kompetencija koje su potrebite svakoj osobi kako bi postigla osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građansko ponašanje, socijalnu inkluziju i zapošljavanje (Europski referentni okvir, 2007). Uz veliki broj kompetencija izdvaja se skupina kompetencija koje su univerzale jer su potrebite svakom od nas kako bismo mogli funkcionirati u današnjem društvu i svijetu rada i koje su postavljene kao strateški ishodi obrazovanja. kako bi uspješno odgovorila izazovima razvoja društva znanja i svjetskoga tržišta, Europska unija jest definirala osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje pri čemu je svakoj državi ostavljen prostor za definiranje svojega seta ključnih kompetencija gdje je bilo potrebito zadržati zajedničke elemente kako bi sustavi obrazovanja u Europi bili usuglašeni spram onomu čemu teže.

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine jest, u istraživanju Mapiranje ključnih kompetencija, donijela odluku kako su ključne kompetencije za obrazovne sustave u BiH sljedeće:

1. jezično-komunikacijska pismenost na materinskome jeziku

2. jezično-komunikacijska pismenost na stranim jezicima

3. matematička pismenost i kompetencija u znanosti i i tehnologiji

4. informatička/informacijska pismenost

5. socijalna i građanska kompetencije

6. samoinicijativa i poduzetništvo

7. kulturna svijest i kulturno izražavanje

8. tjelesno -zdravstvena kompetencija

9. učiti kako učiti

10. kreativno-produktivna kompetencije

Pobrojane kompetencije su kroskurikularne ključne kompetencije. Što to znači? To znači kako nisu u svezi samo sa sadržajem jednoga nastavnog predmeta, niti s kurikulumom nekog područja, nego se razvijaju unutar većega broja nastavnih predmeta, među predmetima i kroz kurikulume. Stoga, postizanje razvitka ključnih kompetencija kao strateških obrazovnih ishoda ne može biti ostvareno kroz tradicionalni obrazovni pristup, nego zahtijeva integrativni pristup među nastavnim predmetima i među kurikulumima. Kako bi se i operativno ostvario integrativni pristup i omogućio razvoj ključnih kompetencija kroz sve nastavne predmete i kurikulume u posljednje dvije godine Agencija je intenzivno radila na definiranju ishoda učenja i pokazatelja za pet područja: jezično- komunikacijsko područje, prirodoslovlje, matematičko područje, društveno-humanističko područje i kroskurikularno i međupredmetno područje, kao i neke pripadajuće nastavne predmete.

1.3SUSTAV NASTAVNIH VEZA

Tablica : Sustav nastavnih veza

JEDNOPREDMETNE				VIŠEPREDMETNE
INTRAdisciplinarne				MULTIdisciplinarne				INTERdisciplinarne
vertikalne		horizontalne		vertikalne		horizontalne		vertikalne		horizontalne
djelomične	cjelovite	djelomične	cjelovite	djelomične	cjelovite	djelomične	cjelovite	djelomične	cjelovite	djelomične	cjelovite

*Cjelovite - kurikularne
Nastavno povezivanje s ciljem integrativnoga pristupa razvoju kompetencija može biti:

1.3.1JEDNOPREDMETNO (UNUTARPREDMETNO ILI INTRADISCIPLINARNO) POVEZIVANJE

Nastavnici su u tradicionalnomu obrazovnom pristupu bili zaduženi za razvijanje sadržaja propisanih u nastavnomu planu i programu, a nastavne veze su podrazumijevale integracije unutar nastavnih predmeta, npr. integriranje tema tijekom jednoga razreda – horizontalna povezanost i povezivanje tema kroz razrede – vertikalna povezanost. Oblici povezanosti su oni koji su u tablici prikazani plavom bojom. Oblik integracije i nadalje predstavlja jako važnu komponentu nastavnoga povezivanja i bez nje bi bilo nezamislivo razvijati kompetencije.

1.3.2VIŠEPREDMETNO POVEZIVANJE

Višepredmetno povezivanje podrazumijeva povezivanje ciljeva, metoda i / ili sadržaja, pa i vrednovanja više nastavnih predmeta, a što onda uključuje i povezani rad nastavnika više nastavnih predmeta. Višepredmetno povezivanje omogućuje učinkovito postizanje ciljeva ili ostvarenje nekog ’natpredmetnog’ kurikularnoga cilja, npr. ključne ili druge kompetencije. Višepredmetno povezivanje može biti multidisciplinarno i interdisciplinarno.

Multidisciplinarno povezivanje čuva tradicionalne discipline, tj. nastavne predmete. Realizirani nastavni predmeti nemaju ujedinjenoga cilja, ali dosežu neki zajednički cilj disciplinarno i predmetno razdvojenim putovima. Multidisciplinarno povezivanje ( djelomično ili cjelovito / kroskurikularno) podrazumijeva, na primjer odabir zajedničkih vezivnih elemenata. Može biti tema, može biti aktivnost ili neka vještina koju nastavnici obrađuju iz perspektive nastavnoga predmeta i sukladno nastavnim ciljevima. Ali, kako bi multidisciplinarno povezivanje imalo smisla, nastavnici u svakom nastavnome predmetu trebaju učenicima naglašavati povezanost s drugim nastavnim predmetima. Primjer nastavne veze bila bi zajednička tema "Voda" koju nastavnici različitih nastavnih predmeta mogu obrađivati svatko iz svoje perspektive ili odabir nekog književnog djela koje se koristi u nizu nastavnih predmeta, primjerice u materinskome jeziku se to djelo obrađuje kao lektira, na stranome jeziku učenici prevode dijelove tog djela ili se upoznaju s prijevodom djela, u nastavi povijesti uče o kontekstu u kojem je to djelo nastalo, na likovnoj kulturi slikaju njima posebno uočljive detalje...).

Interdisciplinarno povezivanje predstavlja dodatni pomak ka kurikularnome pristupu u odgoju i obrazovanju. Podrazumijeva kako se nastavni predmeti povezuju zajedničkim područjem i ciljevima te se na taj način omogućuje holistički pristup učenikovom obrazovanju. The Oxford Handbook of Interdisciplinarity¹ objašnjava razliku između multidisciplinarnosti i interdisciplinarnosti na način kako multidisciplinarnost suprotstavlja više disciplina i uključuje šire znanje, informacije i metode pri čemu discipline ostaju razdvojene (u ovom slučaju u nastavne predmete), dok interdisciplinarnost prelazi tradicionalne granice nastavnih predmeta i integrira pristupe i metode. Interdisciplinarnost se nalazi u osnovi strukturiranja kurikuluma u šira odgojno-obrazovna područja kao integriranih cjelina srodnih nastavnih predmeta, te u određivanju međupredmetnih i kroskurikularnih tema. Time se postiže racionalizacija procesa poučavanja i bolja konceptualna povezanost sadržaja koje učenici proučavaju.