120
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
Mileva i Albert Ajnštajn na početku braka
Ajnštajn
sa drugom suprugom Elzom
Posle 1905. ajnštajnova karijera je u vrtoglavom usponu. ubrzo posle
odbrane doktorske teze na ciriškom univerzitetu, izabran je za docenta na
univerzitetu u Bernu. mileva je za to vreme zauzeta brigom o detetu i domaćim
poslovima, koji su uključivali i kuvanje, pranje i peglanje veša za studente koje
su ajnštajnovi, zbog teške materijalne situacije, držali na stanu i hrani. njihovi
životni putevi se razilaze. Za vreme kratkog boravka u Pragu ajnštajn je imao
aferu sa tatjanom afanasijevom, ženom fizičara Pola ernfesta
109
. u pismu svom
bliskom prijatelju mikeleu Besu
110
ajnštajn se žalio na odnos sa milevom, i kada
je u Berlinu ponovo sreo svoju rođaku elzu ajnštajn Levental (else einstein
Loevental), započeo je vezu koja će se završiti brakom. milevino zdravlje je tada
bilo već ozbiljno narušeno. ajnštajn za to imao malo razumevanja; za njega je
mileva bila samo teret, služavka koju ne može da otpusti. Postavio joj je niz uslova
koje je morala da poštuje da bi ostali formalno u braku: da se stara o njegovom
rublju i obrocima, ali da se odrekne bilo kakvog ličnog odnosa, da ne očekuje od
njega ljubav, da odgovara samo kada joj se on obrati, da bude sa njim u prostoriji
samo kada joj on to dozvoli (herman, 1998). mileva je pristala na sve.
Početkom 1914, u predvečerje Prvog svetskog rata, ajnštajn je dobio
prestižno mesto u Pruskoj kraljevskoj akademiji u Berlinu. mileva je ostala u
cirihu. narednih godina živeli su razdvojeno – ona u cirihu, on u Berlinu sa
elzom... na zamerke svog starog prijatelja Besa, ajnštajn ljutito odgovara: „u
poređenju sa tim ženama, svako od nas je kao neki kralj, jer stoji unekoliko na
svojim nogama, ne čekajući nešto izvan sebe da bi se o to okačio. one, međutim,
109 Paul ernfest (Paul ehrenfest, 1880–1933), austrijski fizičar i matematičar; radio na razvoju sta-
tističke fizike.
110 mikele Beso (michele Besso, 1873–1955), švajcarski inženjer italijanskog porekla, blizak ajn-
štajnov prijatelj tokom studija i za vreme njegovog rada u Patentnom uredu u Bernu.
121
Saradnja u nauci: ProBLem
dVa teLa
uvek čekaju nekog ko bi o njima izrazio dobro mišljenje. ako se to ne desi, onda
se izgube“ (herman, 1998: 15). Sličan je i njegov kasniji odnos sa elzom. Kada
joj se jednom slučajno otela reč „mi“, ajnštajn ju je ljutito opomenuo: „Govori o
sebi ili o meni... ali nikada o nama“ (herman, 1998: 15). mileva i albert ajnštajn
su se zvanično razveli početkom 1919. godine.
u međuvremenu, 1915, ajnštajn je objavio
opštu teoriju relativiteta. ukoliko
je mileva kreativno i učestvovala u njegovim ranijim radovima, u ovom slučaju
sigurno nije, ne samo zbog njihovih loših odnosa i razdvojenosti. opšta teorija
relativiteta zahteva složen matematički aparat, tako da je i sam ajnštajn morao da
potraži pomoć kolega matematičara, kao što
je bio marsel Grosman
111
.
takođe, novac od nobelove nagrade, koju je dobio 1921. za otkriće foto-
efekta, i koji je ajnštajn dao milevi, nije bio nadoknada za zajednički naučni rad;
to je bio samo deo dogovora prilikom razvoda. nažalost, taj novac nije rešio
milevine
probleme; potrošen je na lečenje mlađeg sina tetea i loša ulaganja.
albert ajnštajn je poslednje godine života proveo radeći na unifikacionoj
teoriji
112
, u Prinstonu, Sad, okružen suprugom elzom, njenim ćerkama, sestrom
majom i vernom sekretaricom helenom dukas. jedan od njegovih biografa,
holton (1994), helenu dukas opisuje kao
Juliju u grobnici, kako bdije nad
njegovim rukopisima posle njegove smrti. ajnštajn je inače testamentom ostavio
sve svoje rukopise, knjige i pisma biblioteci jevrejskog univerziteta u jerusalimu, ali
je do danas samo deo tog bogatog materijala objavljen i postao dostupan javnosti.
u biblioteci se čuva i njegova prepiska sa Gandijem, ruzveltom, Staljinom i
drugim poznatim političarima, umetnicima i ličnostima toga vremena. možda će
objavljivanje tih rukopisa razjasniti i uticaj arona Bernstajna
113
i aleksandra fon
humbolta
114
na ajštajnovu viziju sveta.
Poslednjih godina života mileva se izdržavala od časova matematike i klavira.
Kada je 1948. umrla od posledica šloga, uz nju je bio samo mlađi sin tete, koji je
poslednje godine svog života, do 1965, proveo u azilu za umobolne u švajcarskoj,
u kome je umrla i milevina sestra Zorka.
Zašto nikada nije zatražila nikakvo priznanje za hipotetični zajednički rad,
može se razumeti iz pisama koje je mileva pisala svojim drugaricama još na
početku svoje veze: naivno je verovala da su njih dvoje
ein Stein – jedan kamen
(Popović m., 2004).
111 marsel Grosman (marcel Grossman, 1878–1936), matematičar, ukazao ajnštajnu na značaj
neeuklidske geometrije za opštu teoriju relativnosti.
112
Unifikaciona teorija: teorija po kojoj se tri osnovne sile u prirodi (jake nuklearne, slabe nuklearne
i elektromagnetne) na visokim energijama ispoljavaju kao jedna. ajnštajn je do kraja života pokušavao
da ovim sistemom
obuhvati i gravitacionu silu, ali bez uspeha.
113 aron Berstajn (aaron Bernstein, 1812–1884), nemački prirodnjak; smatra se da su njegove ide-
je imale značajan uticaj na ajnštajnovu teoriju relativnosti.
114 aleksandar fon humbolt (aleksander von humboldt, 1769–1859), nemački prirodnjak i istra-
živač, zastupnik ideje o jedinstvenosti prirode.