Saradnja u nauci:
problem dva tela
Pitanje šta je u nauci vrednije – ideja, metodologija, matematičko umeće ili teh-
nička realizacija, nije jednostavno. u timskom radu teško je odrediti pojedinačne
doprinose, a posebno kada su članovi tima i u nekim drugim vezama, sem profesi-
onalnih. danas, kada je nauka roba kao i sve ostalo, to je još teže. Zbog toga, iako
fizičari smatraju da je, za razliku od tri tela, problem međusobne interakcije dva
tela, rešiv, kada se radi o proceni doprinosa naučnom otkriču, to nije uvek tako.
u knjizi
Kreativni parovi u nauci (
Creative Couples In Sciences, Pycior et al.,
1966) pominju se osam parova koji su zajednički radili i stvarali u istoj oblasti,
od kojih je samo u jednom slučaju žena bila ta koja je dobila nobelovu nagradu.
Bila je to marija Gepert majer. u ostalim slučajevima, nagradu za zajednički rad
dobili su muški partneri.
tako su nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju dobili džordž Palad
(George Palade, 1974), genetičar džošua Ledeberg (joshua Lederberg,
1958) i mikrobiolog andre Lof (andre Lwoff, 1965), ali ne i njihove supruge
i saradnice Farkvar merilin Palad (Farquar marilyn Palade), ester Ledeberg
(esther Ledeberg) i margerita Lof (marguerite Lwoff). nobelovu nagradu
su dobili i imunolog eli metčnikof (elie metchnikoff, 1908) i zoolog tomas
morgan (thomas morgan, 1933), ali ne i njihove supruge, takođe naučnice olga
metniškof (olga metchnikoff) i Lilijen morgan (Lilien morgan).
u oblasti fizičkih nauka, nobelovu nagradu je 1971. dobio Gerhard hercberg
(Gerhard herzberg), ali ne i njegova životna saputnica Lujza (Luisa), i 1985.
džerom Karl (jerome Karle), ali ne i njegova supruga izabela (isabella).
Koliki je bio doprinos ovih žena, supruga i naučnica u naučnim dostignućima
njihovih supruga i kolega? da li su neke od ideja koje su razmenjivali za doručkom
kasnije pretočene u naučna otkrića? Koliko su one učestvovale u realizaciji tih ideja?
i dok su rezultati ove moguće saradnje vidljivi u javnom prostoru, odgovori na ova
pitanja ostaju skriveni u privatnom. tako će i doprinos mari Paster (marie Pasteur,
1826–1910) otkrićima njenog supruga Luja Pastera (Louis Pasteur, 1822–1895),
čuvenog hemičara i mikrobiologa, koji je čovečanstvo zadužio otkrićima vakcina protiv
boginja i antraksa, ostati do danas nedovoljno rasvetljen (oglivie et al., 2000).
Verovatno najkontroverzniji primer ove saradnje jeste slučaj bračnog para
marić–ajnštajn.