Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije Udruženje Ženske studije I istraživanja


Da li ste radili na još nekim aktivnostima vezanim za rodnu ravnoprav- nost?



Yüklə 2,77 Mb.
səhifə13/20
tarix26.05.2018
ölçüsü2,77 Mb.
#46363
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   20

Da li ste radili na još nekim aktivnostima vezanim za rodnu ravnoprav- nost?


U kancelariji OXFAM-a u Beogradu, takođe je svaka nova osoba koja se angažuje na bilo kojim poslovima, morala da prođe uvodno upoznavanje sa or- ganizacijom, među kojima su se nalazila i pitanja diskriminacije žena i diskrimi- nacije osoba sa invaliditetom. Tako sam osmislila i poseban program edukacije o dvostrukoj diskriminaciji žena, koji je bio namenjen kako organizacijama oso- ba sa invaliditetom, tako i osoblju koje je radilo u OXFAM-u i drugim međuna- rodnim humanitarnim agencijama i organizacijama. Primetila sam i neobičan fenomen, da su pitanja diskriminacije žena uopšte bila lakše razumljiva ako smo ih prezentovali preko priče žena sa invaliditetom, verovatno stoga što je invali- ditet mnogo vidljiviji i razumljiviji za ljude kada im na to skrenete pažnju, nego sama priča o diskriminaciji žena uopšte, jer one tu diskriminaciju i kada je pre- poznaju, teško priznaju. Od tog doba, jedno od područja na kome sam radila, pokušavajući da unapredim stvari, bilo je i pitanje žena sa invaliditetom. To je bilo još jedna od oblasti koju sam prva donela u Srbiju. Izgleda da mi je uvek bilo

„suđeno“ da probijam neke granice i idem van postojećih okvira.

Tek sada kad razmišljam o svome životu, shvatam da sva moja postignuća tokom rada u Savezu distrofičara Jugoslavije imaju dodatnu vrednost, jer sam praktično bila jedina žena koja je bila u najužem rukovodstvu organizacije ili na njenom čelu, jedina žena dobitnica dva odlikovanja među muškarcima aktivi- stima, kao i prva žena predsednica Evropske asocijacije organizacija distrofičara

– EAMDA. Smešno mi je kada sad gledam fotografije iz tog perioda, kako na svim skupovima, konferencijama, u raznim radnim predsedništvima za stolom sedim samo ja kao žena sa muškarcima oko sebe!


79

I kasnije u svim svojim aktivnostima uvek sam imala u glavi percepciju rodne jednakosti, što je i jedan od ciljeva našega Centra, uključivala sam je u sve naše projekte i učestvovala na različitim skupovima na kojima se govorilo o pitanjima žena i rodne jednakosti, pokušavajući uvek da utičem na podizanje svesti o dvostrukoj diskriminaciji žena sa invaliditetom.

Posebno sam ponosna i što me je Ambasada SAD nominovala kao prvu ženu iz Srbije za svetsku nagradu „Žena hrabrost“ (“Woman of Courage“), koju dodeljuje Vlada Sjedinjenih Američkih Država43 2007. godine. Nagradu nisam dobila, dobile su je hrabre žene iz nekih afričkih zemalja, ali sama činjenica da sam do sada jedino ja bila nominovana iz Srbije za ovu nagradu (koja se naravno ne odnosi samo na žene sa invaliditetom), dovoljna je kao priznanje za moj rad i promociju pitanja žena sa invaliditetom.

Kako je nastala Organizacija „...Iz kruga – Srbija”?


Koleginicu Lepojku Čarević Mitanovski upoznala sam kada sam počela da radim za OXFAM. Ona je tada radila u organizaciji „Hrana za život” (“Food For Life”) koja je sarađivala sa OXFAM-om. Mi smo upravo tada finansirali projekat jedne ženske grupe i ja sam postavila uslov da u njemu treba da učestvuje barem jedna žena sa invaliditetom i predložila Lepojku. Tako je ona došla u dodir sa pitanjima žena i njihove diskriminacije i dve godine kasnije osnovala organi- zaciju pod nazivom Grupa „...Iz kruga“ koja je bila prva organizacija u Srbiji koja je počela da se posebno bavi pitanjima žena sa invaliditetom i nasiljem nad njima. Dobili su prostor od Grada u zgradi Beograđanke i tu su držali razne vrste radionica u saradnji sa organizacijama koje su se bavile pitanjima žena ili nasilja nad njima, kao što je Incest trauma centar. Ja sam takođe učestvovala na tim njihovim radionicama. Kasnije je Grupa „...Iz kruga“ nastavila da se razvija i osniva slične organizacije i u drugim delovima Srbije, ali ja više nisam direktno učestvovala u tome, jer sam do 2001. godine paralelno radila i u OXFAM-u i u Centru za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije, koji smo u među- vremenu osnovali. Međutim, i kroz Centar nastavila sam da se bavim rodnom perspektivom i kroz određene projekte, edukacije i istraživanja. Sa Grupom

„Iz kruga“ nastavila sam saradnju svih ovih godina, a Lepojka mi je bila jedna od najbližih saradnica na koju sam uvek mogla da računam u aktivnostima za ostvarenje samostalnog života.


Kad je formiran Centar za samostalni život Srbije? Kako je to bilo?


Kada sam se vratila iz Irske sa svim znanjima i iskustvima koja sam tamo stekla, imala sam želju da u Srbiji osnujemo organizaciju sličnu dablinskom Centru za samostalni život u kome sam radila. Razgovarala sam sa koleginica-


  1. U vreme osnivanja Centra još uvek se koristio stari izraz invalid iz medicinskog modela. (Prim. sagovornice)

80

ma i kolegama koje sam od ranije poznavala i pričala im kako sam tamo radila i funkcionisala sa personalnim asistentima i koliko mi je to pružilo mogućnosti za aktivniji i samostalniji život. Tako smo se i dogovorili da i u Srbiji osnujemo organizaciju pod imenom Centar za samostalni život invalida Srbije44, 6. febru- ara 1996. godine.



Za logo našeg Centra odabrali smo sliku brodića (je- drilice) na otvorenom moru, sa suncem u daljini jer naš logo izražava naše shvatanje samostalnog života, kao plovidbe otvorenim morem, koja daje slobodu, nezavisnost i širinu, ali istovremeno sobom nosi nepredvidive bure i rizike koje svesno prihvatamo. I mada se nekad čini neostvarljivo, mi ipak verujemo da niko nije mogao da zaustavi ideju čije je vreme došlo.

Kao „himnu“ našega Centra uzeli smo deo irske balade kantautora Kristija Mora (Christy Moore), “Voyage“ (Putovanje) o kome sam već govorila, a čiji stihovi glase:



Život je okean a ljubav je brod

u nemirnim vodama čuva nas on.

Kada smo započeli putovanje, bili smo samo ti i ja Sada nas je mnogo više, cela jedna posada.

Zajedno smo u svemu

Sve gradimo pažljivo da traje celim putem

Naše pravo odredište nije zapisano ni na jednoj karti. Mi se upravljamo prema obalama srca

Oni tačno odražavaju naš početak i put jer kada smo krenuli, putovali smo u nepoznatom pravcu, naš put nije bio zabeležen u Srbiji nikada pre, a naše odre- dište nije bilo zapisano ni na jednoj karti, upravljali smo se prema svojoj želji za ostvarenjem ljudskih prava osoba sa invaliditetom baziranih na socijalnom pristupu invalidnosti, afirmisanjem sposobnosti osoba sa invaliditetom i razvo- jem naših potencijala i ličnosti, promociji filozofije samostalnog života osoba sa invaliditetom i stvaranju uslova za njeno ostvarenje u Srbiji.

Tako je forumulisana i osnovna misija Centra koja je bila i do danas ostala:


  1. Life is an ocean and love is a boat In troubled waters keeps us afloat

When we started the voyage, there was just me and you Now gathered round us, we have our own crew Together we re in this relationship

We built it with care to last the whole trip

Our true destination is not marked on any charts

We are navigating to shores of the heart (prepev s engleskog: Mimica Živadinović)
81

promocija filozofije samostalnog života i stvaranje uslova za njeno ostvarenje u Srbiji. Ciljevi koje smo sebi postavili bili su: zastupnički rad za ostvarenje prava osoba sa invaliditetom; promovisanje socijalnog - holističkog pristupa invalid- nosti; afirmisanje sposobnosti osoba sa invaliditetom, razvoj njihovih potencija- la i ličnosti; testiranje i promovisanje novih usluga za podršku (personalna asi- stencija); podizanje svesti o pristupačnoj životnoj sredini; rad na zakonodavstvu i zagovaranje prava žena sa invaliditetom.

Osim mene, osnivači Centra su bili: Mimica Živadinović, Anđelka i Sto- jan Nastić, Lepojka Čarević Mitanovski i Slobodan Mitanovski, Damjan Tatić, Borivoje Ljubinković, Aleksandra Haravan, Radomir Stojanović i Branko Rajić. Osim Mimice, svi ostali smo osobe sa invaliditetom. Od svih osnivača danas nas je ostalo aktivno samo troje: Damjan, Mimica i ja, a Borivoje se pre neko- liko godina povukao iz svih aktivnosti. Neki su počeli da se zanimaju za neke druge stvari (Aleksandra i Radomir), Anđelka se preselila u Hrvatsku, a, naža- lost, Stojan, Branislav (zvani Pop) i Lepojka sada plove nekim drugim nebeskim prostorima.


Yüklə 2,77 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   ...   20




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə