I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

22300 Knin

Predmet: Molba za promjenom teme magistarskog rada

Poštovana,

U podrobnom, razložnom i potpuno utemeljenom dopisu od 16. veljače 2004. zamolili ste me da Vam kao mentor odobrim promjenu teme magistarskog rada. Točnije, bili ste, stjecajem okolnosti, dovedeni u položaj, bolje rečeno prisiljeni na taj krajnji korak, jer Vam doista nije bio omogućen pristup građi relevantnoj za raniji naslov Vaše teme. U međuvremenu je na temi donekle slična sadržaja već obranjen jedan magistarski rad. Dakle, nastupili su svi realni razlozi za jedino moguće rješenje prilagodbu teme magistarskog rada, koji bi bio posvećen svim dosadašnjim arheološkim istraživanjima antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području. Dakako, predlažete i dobro raščlanjen sinopsis nove teme, koja bi nosila naslov »Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području »
Čini nam se kako bi ponuđeni magistarski rad mogao doista biti polaznom stručnom literaturom u svim budućim arheološkim istraživanjima antičkog, odnosno srednjovjekovnog naslijeđa na kninskom području. To nas ujedno uvjerava u opravdanost i nužnost promjene teme magistarskog rada, pa u tom smislu u potpunosti podupiremo Vaš prijedlog i očekujemo njegovo prihvaćanje i od strane Fakultetskog vijeća.

Uz kolegijalan pozdrav

Prof. dr. sc. Željko Tomičić

Fakultetsko vijeće Katarina Gugo Rumštajn

Filozofskog fakulteta Kralja Tomislava 84

Sveučilišta u Zagrebu 22300 Knin

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

OSTACI ANTIČKE I SREDNJOVJEKOVNE ARHITEKTURE NA KNINSKOM PODRUČJU
Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Arheologija

1. UVOD

Arhitektura kao umijeće projektiranja i umjetničkog oblikovanja objekata poznata nam je i za kninsko područje kao i za širi prostor našega zaleđa i priobalja s dolaskom Rimljana. Područje u sastavu Rimske provincije Dalmacije poznato je po nizu naselja, koja su imala specifične odlike antičke arhitekture. Tragovi zdanja koja su nam danas poznata vidljivi su kroz arhitektonska ostvarenja pronađena arheološkim iskapanjima. Neka od takvih zdanja su i vile rustike ( villa rustica ). Objekti su to koji su podizani u razdoblju od 1. – 4. st. po. Kr. na otocima, ali i u zaleđu tadašnje rimske provincije Dalmacije, o kojima će u radu biti riječi. Na ovakvim tekovinama kasnije nastaje i srednjovjekovna arhitektura, koja ponegdje zadržava ponešto od antičkog naslijeđa, a negdje se stvaraju potpuno novi arhitektonski oblici, koji su obilježili srednjovjekovno razdoblje.

2. TEORIJSKA PODLOGA

Kao teorijska podloga istraživanja služit će izvori poput ALAČEVIĆ, D., La provinzia romana Dalmazia nella metà del secolo X geograficamente considerata, BASD 6, 1883, 84-88; 99-100; 115-117; 133-136. I stranih autora je tu kao što je ALFÖLDY, G., Die Verbreitung militärische Ziegelstempel in Dalmatien, ESt, 4, 1967, 44-51. Od domaćih autora BULIĆ, F., Iscrizioni inedite, BASD 8, 1885, 17-18., te kasnije godine 1882, 1900, 1893, 1899. u istom glasilu, i LJUBIĆ, u Arkeologičkim crticama, RadJAZU 1, 1867, 164-173 , te dr.

3. PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST SPOZNAJE

Rad bi trebao biti polazna literatura za buduća istraživanja arhitekture na kninskom području iz razdoblja antike i srednjeg vijeka. Tim više što ću u radu dati arhitektonske i geodetske snimke, te presjeke arhitekture koji bi koristili u daljnjim istraživanjima.

4. UŽE PODRUČJE RADA

U središtu istraživanja su antička arhitektura podizana u razdoblju od 1. – 4. st. po. Kr. u zaleđu tadašnje rimske provincije Dalmacije. Bilo da je riječ o antičkim vilama rustikama ili o rimskom vojnom logoru. I srednjovjekovna arhitektura će se obraditi u svjetlu do sada istraživane ranosrednjovjekovne i kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture. Posebna pažnja bit će posvećena onoj antičkoj i srednjovjekovnoj arhitekturi na kninskom području koja je zadnjih godina istražena, ali nedovoljno obrađena i prezentirana.

5. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Rad će ukazati na dosad nedovoljno, a za neke lokalitete i po prvi put obrađenu arhitekturu Razmatrat će se izneseno i pokušati donijeti neke nove spoznaje do kojih sam i sama zadnjih godina došla, kao i problematiku s kojom se susrećem prigodom istraživanja, a koja je rezultat slabe istraženosti lokaliteta.

6. METODOLOŠKI POSTUPCI

U radu bi se pristupilo u prvom redu kronološkoj valorizaciji lokaliteta, a potom i tipološkoj valorizaciji arhitekture, prije svega antičkih zdanja; vojnog logora, gospodarskih objekata - vila rustika, i sakralne srednjovjekovne arhitekture. Pri tomu bi se koristila metoda opisivanja. Rezulati do kojih se došlo dobiveni su arheološkim iskapanjem slojeva i označavanjem dubina, radnim fotografijama istraživanja, arhitektonskim snimanjem, i geodetskim snimanjem bitnim za pronađenu arhitekturu.

7. NACRT STRUKTURE RADA

U uvodnom dijelu bit će izložen kratak pregled dosadašnjih istraživanja vezanih uz određene lokalitete s pripadajućom arhitekturom. Osvrnula bih se na izvore koje sam koristila, te namjeravam dati i geomorfološka obilježja područja koja u radnji obrađujem. Namjera mi je dati i slijedeći okvir: 1.povijest istraživanja antičke i srednjovjekovne arhitekture, 2. pregled nalazišta s pripadajućom arhitekturom. To je ujedno središnji dio istraživanja u kojem bih pokušala dati analizu: 1. kronološku valorizaciju arhitekture, 2. tipološku valorizaciju arhiotekture antičke i srednjovjekovne kninskoga područja. U zaključku će biti sintetizirane stečene spoznaje o navedenim problemima. Bibliografski podaci o tekstovima korištenima u istraživanju bit će navedeni na kraju rada i svrstani prema kategoriji izvora, te navedeni abecednim redoslijedom.

Zagreb, 16. veljače 2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:
prof.dr.sc. Željko Tomičić prof.dr.sc.Marina Miličević Bradač Katarina Gugo Rumštajn

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Predmet: Priznavanje potpune istovrijednosti doktorske disertacije dr. sc. Damira Ćavara
Kao članovi stručnog povjerenstva u postupku priznavanja potpune istovrijednosti doktorske disertacije dr. sc. Damira Ćavara podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Damir Ćavar se rodio u Osijeku, hrvatski je državljanin, školovao se u u SR Njemačkoj, diplomirao je opću i teorijsku lingvistiku na Sveučilištu u Potsdamu radom Minimalist Aspects of the Syntax of Closed Class Elements i kvalificirao se za doktorski studij , koji je uspješno završio izradom doktorske disertacije . U međuvremenu predavao je lingvistiku dvije godine na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Želi se vratiti u Hrvatsku i Sveučilište u Splitu je zainteresirano da ga izabere.

Dr. sc. Damir Ćavar obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom "Aspects of the Syntax-Phonology Interface - Cliticization and related phenomena in Croatian" u rujnu 1999. godine na Sveučilištu u Potsdamu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Gisbert Fanselow i prof. dr. sc. Peter Staudacher.

Disertacija koja je pisana na engleskom jeziku obaseže 242 stranice, a podijeljena je na pet poglavlja iza kojih je na deset stranica popis najnovije i najvažnije jezikoslovne literature u svezi s odabranom temom. Autor u njoj opisuje kliticizacijske pojave u različitim slavenskim jezicima, s osobitim obzirom na hrvatski jezik. U prvom, uvodnom poglavlju pobliže se određuje tema disertacije i problemi kojima će se ona baviti. Na temelju kratkog opisa nekih pojava povezanih s redom riječi, autor pokazuje s kakvim se problemima jezikoslovac mora suočiti pri opisu hrvatske sintakse. Dopunjači, čestica li i enklitike čiji je položaj u rečenici strogo određen pokazuju da red riječi u hrvatskom jeziku nije onako slobodan, kako se to često ističe, i da u njemu postoje određena vrlo stroga ograničenja i pravilnosti. Stoga zaključuje da je pravilno razumijevanje i objašnjenje svojstava i naravi klitika ključ za razumijevanje cijele hrvatske sintakse. Taj svoj zaključak proširuje i na druge slavenske jezike pokazujući da i tamo pravilno objašnjenje reda riječi bitno pridonosi boljemu razumijevanju sintaktičkih procesa u cjelini. Stoga kao središnji problem svoje disertacije uzima pitanje u kojoj mjeri proučavanje ponašanja klitika može pridonijeti boljemu razumijevanju sintaktičkih pravilnosti i reda riječi u slavenskim jezicima i boljemu poznavanju svojstava prirodnoga jezika uopće.

U drugom se poglavlju pod naslovom "Klitike u hrvatskom jeziku" (Clitics in Croatian) opisuju sintaktička, morfološka i fonološka svojstva hrvatskih klitika i formuliraju opisna poopćenja o njihovu ponašanju. Autor iznosi i neka nova poopćenja koja do sada nitko nije formulirao, a iznimno su važna za daljnju raspravu o toj temi. Zaključuje da u prozodijskom prikazu kao klitike mogu biti ostvarene sve funkcionalne vrste riječi, a ne samo zamjenice i pomoćni glagoli. Dokazuje zatim da klitike poštuju ograničenja o sintaktičkom razmještaju, ali da se, sintaktički gledano, sve klitike ne ponašaju kao jedan jedinstveni konstituentski tip. Utvrđuje da se enklitične zamjenice u hrvatskom jeziku strukturno ponašaju (i mogu prikazati) kao maksimalne sintaktičke projekcije (sintaktičke skupine, fraze), dok enklitični oblici pomoćnih glagola pokazuju svojstva minimalnih projekcija, tj. sintaktičkih glava.

U trećem poglavlju pod naslovom "Usporedba klitičkog smještanja" (Comparative Clitic Placement) autor uspoređuje položaj hrvatskih klitika u rečenici s položajem istih u poljskom i češkom jeziku. Pokazuje da se razlike među tim jezicima mogu objasniti s pomoću dvaju neovisnih ograničenja o smještanju klitika: 1. Tobler-Mussafijina ograničenja prema kojemu se klitike ne mogu pojavljivati na početnom položaju u rečenici i 2. Wackernagelova pravila prema kojemu se klitike smještaju na drugo mjesto u surečenici. Jedna je razlika među tim jezicima da klitike u poljskom ne moraju biti na drugom mjestu u surečenici, dok je u hrvatskom i češkom taj položaj više ili manje obvezatan. Tobler-Mussafijino ograničenje svrstava poljski i hrvatski u istu skupinu, nasuprot češkomu. U ta dva jezika strogo je zabranjeno pojavljivanje klitike na prvom mjestu u rečenici, dok u češkom takva ograničenja nema. Wackernagelovo se ograničenje može objasniti s pomoću sintaktičkoga procesa smještanja klitika, a Tobler-Mussafijino je ograničenje fonološke naravi.

Tema su četvrtoga poglavlja koje je naslovljeno "Opisi klitičkog smještanja" (Analyses of Clitic Placement) različiti pristupi klitičkomu smještanju u hrvatskom jeziku. Prema Bošković (1998.) i Franks (1998.) pristupi klitičkomu smještanju u hrvatskom jeziku mogu se podijeliti u dvije skupine: sintaktički i fonološki pristupi. Sintaktički pristupi tvrde da je smještanje klitika u osnovi sintaktički proces. Razlikuju se prema tome dopuštaju li da u taj proces mogu biti uključene i druge gramatičke sastavnice. Jedni (Ćavar i Wilder 1994., Franks i Progovac 1994., Rivero 1994. itd.) smatraju da je mjesto klitika u rečenici određeno isključivo sintaksom, a drugi (pristalice tzv. dinamičkoga pristupa: Halpern 1992., King 1996., Embick i Izvorski 1997. i dr.), dopuštaju mogućnost da su neka pomicanja moguća i u fonološkoj sastavnici gramatike (tzv. prozodijska inverzija). Neki fonološki pristupi (primjerice Radanović-Kocić 1988.) niječu postojanje sintaktičkih ograničenja za smještanje klitika tvrdeći da su znatne promjene reda riječi moguće i u fonološkoj (PF) sastavnici gramatike i da je mjesto klitika određeno samo takvim operacijama. Autor takve opise odbacuje jer nisu u skladu s podatcima ni s temeljnim pretpostavkama o naravi jezične strukture i uopće ih ne razmatra detaljno. Drugi pak (primjerice Zec i Inkelas 1990.) tvrde da se smještanje klitika odvija u sintaksi, ali da je određeno i ograničeno fonološki. Ćavar u ovom poglavlju dokazuje da se takvi pristupi, kao i dinamički sintaktički pristupi, suočavaju s ozbiljnim teorijskim i empirijskim problemima. Njihova je generativna moć istovremeno i premala i prevelika, a ne mogu na zadovoljavajući način objasniti ograničenja za smještanje klitika koja se jednostavno mogu opisati u sintaktičkom pristupu. Pokazuje da neki argumenti protiv fiksnoga sintaktičkog pristupa, koje su iznijeli pristalice dinamičkog opisa, ne samo da ne vrijede, već se, štoviše, mogu upotrijebiti protiv njihova opisa.

I na kraju, u petom poglavlju pod naslovom "Preispitivanje klitičkog smještanja i pomicanje glagola" (Reconsidering Enclitic Placement and Verb Movement) autor dokazuje da se položaj enklitika u hrvatskom jeziku mora opisivati sintaktički i potkrjepljuje to novim argumentima i novim podatcima. Pomicanje enklitika podložno je različitim sintaktičkim, tzv. otočnim ograničenjima (engl. island constraints), a različite vrste enklitika pokazuju glede toga različita svojstva. Enklitične se zamjenice ponašaju i pomiču kao maksimalne projekcije, a enklitični pomoćni glagoli kao projekcije nulte razine (sintaktičke glave). Tu razliku prozodijski (fonološki) pristupi ne mogu objasniti jer se na prozodijskoj razini, na kojoj se prema njima odvija smještanje klitika, više ne razlikuju različiti konstituentski tipovi. Pokazuje se isto tako da su razne konstrukcije za koje se tvrdilo da jako podupiru prozodijsko smještanje klitika - primjerice konstrukcije s tzv. razdijeljenim konstituentima (tj. činjenica da se enklitike u hrvatskom jeziku ne obaziru na granice sintaktičkih skupina) - sintaktički motivirane i da se mogu (i moraju) opisivati sintaktički. Iako dokazuje da se položaj hrvatskih enklitika mora opisivati sintaktički, autor upozorava da moramo ipak biti oprezni jer i sintaktički pristup ima puno problema. Kliticizacija nije samo sintaktička, već i fonološka i morfološka pojava. Stoga predlaže alternativan pristup prema kojemu su klitike jedinice koje se izvode (čiji se površinski oblik određuje) na postsintaktičkoj, tj. fonološkoj razini. Njihov položaj u rečenici opisuje se s pomoću sintaktičkog procesa smještanja punih oblika zamjenica i pomoćnih glagola. Ti se puni oblici tek na postsintaktičkoj razini pretvaraju u klitike. Takav pristup odbacuje uobičajenu pretpostavku da klitike imaju poseban položaj u sintaktičkom redu riječi i da se pojavljuju na mjestima u rečenici na kojima se njihovi puni parnjaci ne mogu pojaviti. Jedina je osobitost klitika to da tvore zatvoren razred jedinica kojima nije pridružen naglasak i stoga su podložne drukčijim prozodijskim ograničenjima koja mogu pojačati (unaprijediti) ili smanjiti na minimum prozodijska svojstva odgovarajućih jedinica. Time se uklanja i potreba za posebnim leksikalističkim pretpostavkama u opisu hrvatskih enklitika, jer enklitike nisu i ne moraju biti u leksikonu odvojene kao posebna vrsta

jedinica. Dovoljna je samo činjenica da im nije pridružen naglasak. Ključne su tvrdnje takva opisa dakle: 1. enklitike su sintaktički konstituenti čije se (sintaktičko) ponašanje opisuje s pomoću istih sintaktičkih procesa kao i ponašanje svih drugih konstituenata i 2. hrvatska je kliticizacija jednostavan fonološki proces koji nema veze s redom riječi i promjenama u njemu.

Disertacija dr. sc. Damira Ćavara teorijski je utemeljena na najnovijim postavkama generativne gramatike Noama Chomskog i njegovih sljedbenika. U takvim okvirima Ćavar izvodi vrlo važne i zanimljive teorijske zaključke koje potkrjepljuje obimnim korpusom empirijske građe. Njegova je disertacija izvorno, metodološki besprijekorno djelo visoke znanstvene vrijednosti koje nesumnjivo predstavlja znatan teorijski prinos jezikoslovlju, osobito teoriji generativne gramatike, ali i značajan empirijski doprinos opisu hrvatskih klitika i mnogih drugih sintaktičkih osobitosti hrvatskog jezika.

Stoga predlažemo da se disertaciji dr. sc. Damira Ćavara prizna položaj disertacije koja je obranjena u Republici Hrvatskoj i da se prizna potpuna istovrijednost njegove diplome o doktoratu znanosti.

U Zagrebu 5. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Milan Mihaljević, znan. sav., Staroslavenski institut,

predsjednik povjerenstva,

dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof., Sveučilište u Splitu,

član povjerenstva,

dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus, Filozofski fakultet ,

član povjerenstva.

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: priznavanje jednakovrijednosti magistarskoga rada

Snježana Veselica-Majhut rođena je u Zagrebu 1963.g. gdje se školovala. Diplomirala je Anglistku i Filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao lektor za engleski jezik na Anglistici. Kao stipendist Ministarstva znanosti i Britanskoga savjeta 1999.g. upisala je poslijediplomski studij Britanskih kulturalnih studija na Sveučilištu Strathclyde u Glasgowu, koji je dovršila 2001. g. izradom magistarskoga rada pod naslovom: Changes in the Voice of 'Večernji List' –Changes in Discourse Types (Promjene u glasu Večernjega lista - Promjene diskurzivnih tipova). Nakon što smo upoznati sa sustavom postdiplomskoga studija na Sveučilištu Strathclyde i nakon što smo pregledali magistarski rad podnosimo Vijeću

IZVJEŠTAJ
Rad ima 98 stranica, od kojih 86 stranica teksta i dvije stranice bibliografije. Napominjemo da se u programu studija, osim spomenute radnje, zahtijeva slijed dodatnih referata u vezi s pojedinim modulima postdiplomskoga tečaja.

Rad je podijeljen na sljedeći način: Introduction, Objectives and Methodology, The Front Page of Večernji List, Analysis, Conclusion. Sažetak istraživanja bio bi sljedeći:

Gospodarske, društvene, političke, kulturalne i diskurzivne promjene koje se posljednjih desetak godina, pa i duže, zbivaju u takozvanim tranzicijskim društvima, kojima pripada hrvatsko društvo, nude osobito bogat materijal onima koji žele istraživati narav veza između, uopćeno rečeno, diskurzivnih i socio-kulturalnih promjena. Upravo su problemi konceptualiziranja i daljnjeg analiziranja veza između svojstava diskurzivnih praksi, prisutnih u tekstu, i društvenih i kulturalnih praksi, tema koja u posljednje vrijeme privlači sve veću pozornost onih koji se bave kritičkom lingvistikom i analizom diskursa (van Dyk, Fairclough, Fowler, Kress, Montgomery, itd..).
Magistarski rad 'Promjene u glasu Večernjeg lista -promjene u diskurzivnim tipovima' bavi se istraživanjem promjena koje su, što se dade intuitivno zamijetiti, nastupile u «glasu» ili modusu obraćanja čitatetljima (mode of address) Večernjeg lista u razdoblju tranzicije, za potrebe ovog rada omeđenom 1988. godinom, kao posljednjom godinom kasnog socijalizma, i 2000. godinom, godinom u kojoj su se tranzicijski procesi odvijali već desetak godina. Provedeno istraživanje diskurzivnih promjena ograničilo se na promatranje tih promjena u određenom poretku diskursa (order of discourse, Fairclough), a unutar njega se usredotočilo na dva različita diskurzivna tipa (discourse type, Fairclough) - kolumnu Embargo i naslovnu stranicu. Analiza je provedena na uzorku koji je dobiven metodom sustavnog nasumičnog odabira (tjedan u lipnju 1988. i tjedan u lipnju 2000).
Osnovni teorijski okvir na koji se provedeno istraživanje oslanja jest Kritička diskurzivna analiza, kako ju je osmislio i razradio britanski lingvist Norman Fairclough. Dok Faircloughov analitički i metodološki okvir predviđa tri analitičke dimenzije - a) analizu tekstova, b) analizu diskurzivnih praksi i c) analizu društvenih i kulturalnih praksi - u ovom je radu provedena tekstualna analiza zadanog uzorka, a ona, premda ostaje u prvoj dimenziji, tj. dimenziji analize tekstova, obuhvaća dvije razine analize - lingvističku i intertekstualnu.
Budući da je glavni cilj ovog rada analiza diskurzivnih pomaka uklopljenih u širi društveni i kulturalni kontekst koji ih konstituira, istraživanje se usredotočilo na intertekstualnu analizu, tj. analizu diskurzivnog tipa u smislu konfiguracije žanrova i diskursa koji ga čine. Potom se pristupilo lingvističkoj analizi tekstova, čiji je cilj bio istražiti lingvistička sredstva kojima se konstituirala upravo takva konfiguracija, da bi se na koncu pristupilo komparativnoj dijakronijskoj analizi.
U prvom poglavlju opisani postupak je proveden na uzorku naslovnih stranica iz dva razdoblja. Analiza naslovne stranice kao diskurzivnog tipa zahtijeva naglašeno multisemiotički pristup, za što se metodološko uporište pronašlo u «vizualnoj gramatici» britanskih lingvista Gunthera Kressa i Thea van Leeuwena. U središtu pozornosti su se nalazila dva vida intertekstualne konfiguracije analiziranog diskurzivnog tipa: grafička kompozicija stranice kao cjeline i kompozicija njenog tekstualnog elementa, tj. naslova. Značajan dijakronijski pomak je vidljiv već u grafičkoj organizaciji: dok je u uzorku iz 1988. godine naslovnica jasno grafički polarizirana na dvije zone, koje po sadržaju jedinica smještenih na njima, odgovaraju diobi na javnu i privatnu sferu, a središnji element služi za ublažavanje tog jaza, u uzorku iz 2000. godine vidljivo je napuštanje takvog načela polarizacije i snažna tendencija da se već samim grafičkim rasporedom elemenata ta granica izbriše. Tome kompatibilna tendencija jasno je uočena i u intertekstualnoj, i lingvističkoj, analizi kompozicije naslova koji, pomoću žanrova i diskursa koje prizivaju (cueing, Fowler) te dominantnih gramatičko-registarskih struktura kojima se koriste, kodiraju te dvije sfere ne kao jasno razdvojene, nego dapače kao međusobno zamjenjive.
U drugom je poglavlju provedena prvo intertekstualna, a potom lingvistička analiza uzorka tekstova iz Embarga iz 1988. godine, čiji je cilj bio jasnije odrediti specifičnu konfiguraciju žanrova i diskursa koji tvore ovaj osebujan diskurzivni tip, da bi se u trećem poglavlju pristupilo komparaciji s uzorkom tekstova iz 2000. godine.

U intertekstualnoj analizi vrlo se korisnim pokazao koncept «oralne naracije» (Labov), kao i određene kategorije kojima se koristi suvremena narativna teorija (Bal, Chatman) pri taksonomiji različitih tipova naracije i odnosa naratora i implicitnog čitatelja.

Pokazalo se da je svojom kompozicijskom strukturom Embargo neobično blizak, uz određena znakovita odstupanja, strukturi Labovljeve «oralne naracije», dok je u drugim žanrovskim facetama ta kolumna vrlo bliska uhodanim obrascima «otvorene naracije» (overt narration, Chatman). U uzorku tekstova iz 1988. godine intertekstualnu heterogenost prati i upadljiva lingvistička heterogenost, pomoću koje se konstruira specifičan, već samom žanrovskom konfiguracijom zadan, odnos «pripovjedača» tj. novinskog glasa i njegovih implicitnih čitatelja. Većina postupaka opisanih u lingvističkoj analizi - provedenoj na tri razine (razini uporabe interpunkcija, razini uporabe različitih registara i na sintaktičkoj razini)- dade se supsumirati pod fenomen «konverzacionalizacije» novinskog diskursa, koji se često tumači kao snažno ideologijsko sredstvo (Fowler).
Usporedba s tekstovima iz 2000. godine (treće poglavlje) pokazala je znatne pomake u ovom diskurzivnom tipu na nekoliko, međusobno povezanih, razina. Premještanje žarišta sukoba koji se nalazi u središtu svake epizode objavljene u ovoj kolumni (riječ je o pomaku na tematskoj razini, tj. razini priče, koja nije bila u središtu pozornosti u ovom radu) ima svoj parnjak u suptilnim pomacima u shematskoj kompoziciji i drugim facetama žanrovsko-diskurzivne konfiguracije teksta. Dok su promjene u shematskoj kompoziciji najuočljivije u reduciranju ili posvemašnjem izostanku posljednje faze (Evaluacija, Labov), na drugim je razinama jasno vidljiv pomak od obrazaca «otvorene naracije» ka obrascima «zatvorene naracije», što dovodi do snažnije intertekstualne homogenizacije, budući da je upravo pripovjedačev, tj. novinski glas, sa svojom ideologijskom ulogom, bio glavno izvorište intertekstualne heterogenosti. S promjenama u intertekstualnoj konfiguraciji paralelno su se odvijale i promjene u lingvističkoj strukturi teksta koji postaje homogeniji.
Cilj ove teze bio je analizirati socio-kulturalno uvjetovane promjene u «glasu» dnevnog lista koje su konceptualizirane kao pomaci ili nestabilnosti unutar dva čvrsta diskurzivna tipa. Provedena je analiza pokazala da su promjene u parametru koji je zanimao istraživača, tj. u glasu kojim se novine obraćaju svojim čitateljima, i kojih su čitatelji intuitivno bili svjesni, rezultat složenih promjena u intertekstualnoj konfiguraciji, a one su opet u izravnoj vezi s promjenama u širem društvenom kontekstu. Autoritarni glas iz novinskih naslova iz 1988. godine rasplinuo se u niz individualiziranih glasova (jednako kao što se i masovna fotografija anonimnih lica rasplinula u čitav niz personaliziranih sličica), jednako kao što se i dominatnim pripovjedačevim glasom kontrolirana «otvorena naracija» Embarga rastvorila u obrasce «zatvorene naracije» u kojoj pojedinačni glasovi pričaju svoje priče. Posrijedi su diskurzivne promjene koje stoje u izravnoj vezi s izmijenjenim shvaćanjem uloge novina i medija u društvu, koje ima svoj izvor u promjenama šireg društvenog konteksta.
Povjerenstvo smatra da je kandidatkinja vješto istražila zadani cilj rada primjenjujući na hrvatski tekst istraživačke metode koji joj pružaju radovi Fairclougha, Fowlera, Kressa, Labova, Montgomeryja i drugih kritičkih istraživača diskursa u okviru kulturalnih studija pa predlaže Vijeću da prizna ovaj magistarski rad kao potpuno istovrijedan magistarskim radovima koji se stiču na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te da joj prizna naslov magistra.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus,

predsjednik povjerentsva

Dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.

članica povjerenstva

Dr. Dora Maček , red. prof.

članica povjerenstva

U Zagrebu, 5. travnja 2004.
Zagreb, 8. travnja 2004.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Alena Vitasa stečene na Sveučilištu u Grazu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Alen Vitas, hrvatski državljanin, rođen je 1972. godine u Zagrebu. U Zagrebu je završio osnovnu školu te 1991. godine srednjoškolsko obrazovanje (Obrazovni centar za jezike). 1992. godine upisao je studij anglistike i amerikanistike na Sveučilištu u Grazu. Diplomirao je 1998. godine. Nakon odsluženja vojnog roka najprije dvije godine predaje kolegije iz suvremene američke književnosti i interaktivnih medija na Odsjeku za amerikanistiku Sveučilišta u Grazu. Potom dvije godine radi kao suradnik za odnose s javnošću u organizaciji "Graz 2003 – kulturna prijestolnica Europe" u Austriji, a od ožujka ove godine radi kao voditelj odnosa s javnošću i komunikacija pri Koncertnoj direkciji Zagreb.

Molitelj traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom diplomiranog anglista.

Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da je studij koji je molitelj završio potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nenastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom diplomiranog anglista Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus

Dr. sc. Sonja Bašić, professor emeritus
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.

Zagreb, 16. siječnja 2004.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta