I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

ZATVORSKE KNJIŽNICE U HRVATSKOJ

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Informacijske znanosti
Svi ljudi imaju jednako pravo pristupa informacijama. To je pravo zajamčeno međunarodnim konvencijama i domaćim zakonskim propisima. No, postoje skupine osoba kojima je pristup do informacija, privremeno ili trajno, otežan ili posve onemogućen. Takva su skupina, na primjer, zatvorenici. Prema hrvatskom Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (1999.), svaka bi zatvorska ustanova trebala imati knjižnicu, koja bi zatvorenicima omogućila slobodan pristup informacijama.
Smjernice za knjižnične usluge za zatvorenike Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) govore o knjižnicama kao o integralnom čimbeniku svih obrazovnih, društvenih i kulturnih programa namijenjenih zatvorenicima. Cilj je zatvorske knjižnice potaknuti stvaranje atmosfere intelektualne slobode i radoznalosti, odgovornosti i svijesti o kulturi. Zatvorska je knjižnica važan čimbenik u resocijalizaciji zatvorenika i njihovoj pripremi za povratak u društvo. Ona mora služiti i zatvorskom osoblju u njihovom profesionalnom razvoju. Po svom ustroju zatvorske knjižnice moraju biti nalik narodnim knjižnicama u zemlji. Kao i narodne knjižnice moraju biti zadovoljavajuće financirane i imati uporište u zakonskim propisima.
Cilj je rada istražiti kakve knjižnice postoje u zatvorskim ustanovama u Hrvatskoj i u kojoj mjeri one udovoljavaju odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Smjernicama za knjižnične usluge za zatvorenike. Također se želi ispitati u kojoj mjeri sadašnje knjižnične službe i usluge u zatvorima zadovoljavaju potrebe korisnika te da li zatvorske uprave planiraju poboljšati svoje knjižnice. Istražit će se postojanje i načini suradnje s mjesnim narodnim knjižnicama. Ispitat će se moguća vezanost knjižnice s obrazovnim programima koje organiziraju zatvorske ustanove te s kulturnim i rekreacijskim programima koji se organiziraju za zatvorenike.
Istraživanje će biti obavljeno anketiranjem i/ili intervjuiranjem ravnatelja zatvorskih ustanova, osoba zaduženih za rad u zatvorskim knjižnicama, te korisnika knjižnica. Istraživanje će uključiti i proučavanje literature relevantne za predloženu temu, te usporedbu rezultata iznesenih u sličnim istraživanjima u stranoj literaturi.
U uvodnom će se dijelu rada dati pregled odredbi iz međunarodnih konvencija i drugih dokumenata koji se odnose na slobodan pristup informacijama i postupak sa zatvorenicima, kao i odgovarajući zakonski propisi koji su na snazi u Hrvatskoj. Bit će izložene stručne preporuke i smjernice međunarodnih i nacionalnih knjižničarskih udruga o zatvorskim knjižnicama. Bit će pregledana i prikazana strana suvremena literatura o zatvorskim knjižnicama. Istraživanje će biti opisano, a zatim će biti izloženi i protumačeni rezultati. Rezultati će biti uspoređeni s onima iznesenima u stranoj literaturi. Na kraju rada bit će izneseni prijedlozi za poboljšanje knjižničnih službi i usluga u zatvorskim ustannovama u Hrvatskoj.

U Zagrebu, 1. ožujka 2004.

Mentor: Voditeljica studija: Student:
prof. dr. Aleksandra Horvat prof. dr. Aleksandra Horvat Sandra De-Villa

Fakultetsko vijeće Vesna Dubovečak

Filozofski fakultet Bana J. Jelačića 66

Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica

Sinopsis magistarskog rada

OSVJETLJAVANJE SPOMENIKA KULTURE I STARIH GRADSKIH JEZGRI

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: Povijest umjetnosti

Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Uvod

Od najranijih vremena ljudi su bili opčinjeni svjetlom i osvjetljenjem. U početku bilo je to samo svjetlo sunca po danu ili svjetlo otvorene vatre, baklje, uljne svjetiljke ili svijeće po noći. Danje svjetlo bilo je najvažniji faktor za dizajn zgrada. Za to su bila potrebna dugoročna promatranja kretanja sunca i klimatskih promjena. Osobito se pazilo na orijentaciju zgrada, promjene boja i jačine svjetla u danu i godišnjem dobu u godini. Ljeti na izražene kontraste svjetla i sjene, zimi na snijeg i refleksiju svjetla, kao i na difuzno svjetlo. Važnost objekta ili njegova dijela naglašavala se svjetlom sunca u određenom vremenu. Bit osvjetljavanja je naglašena mističnost svjetla, što pokazuju brojni primjeri kroz povijest.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Teorijski tekstovi, idejni i izvedeni projekti osvjetljavanja spomenika kulture u Hrvatskoj te njihova usporedba s recentnim rješenjima u svijetu temelj su ovog rada. Razlozi primjene umjetne rasvjete u označavanju spomenika ili cjelina, vrsta rasvjete i suradnja svih relevantnih struka važan su faktor.

Utjecaj priredbi »SON ET LUMIERES« na današnje poimanje rasvjete spomenika kulture (od prve održane 1952. god. u dvorcu Chambord na obali rijeke Loire). Iako osmišljene za potrebe financiranja konzervatorskih službi Francuske nakon Drugog svjetskog rata, održavale su se po cijeloj Europi i bile su vrlo popularne. Priredbe se organiziraju i danas zbog privlačenja turista (Lyon u prosincu 2003. g. ili u Egiptu - Karnak, Luxor i piramide u Gizi gotovo svakodnevno).

Godine 1973. u gradu Hvaru održano je jedno od najsveobuhvatnijih savjetovanja o temi »OSVJETLJAVANJE SPOMENIKA KULTURE I STARIH SPOMENIČKIH JEZGRI«. Na savjetovanju su sudjelovali stručnjaci svih relevantnih struka vezanih za osvjetljavanje spomenika kulture.

Praktična primjenjivost spoznaja

Neko novo svjetlosno rješenje jedan je od vidova kultiviranja prostora u kojem živimo i trebalo bi biti usklađeno s drugim aspektima uređenja prostora. Pothvati osvjetljavanja spomenika kulture mogu potpunije revitalizirati određeni spomenički objekt (rasvjeta upozorava na njegovu prisutnost u prostoru), ali isto tako mogu stvoriti nove, neautentične situacije. Umjetna rasvjeta, temeljena na svojim velikim mogućnostima, sve više postaje sredstvo umjetničkog oblikovanja i izražavanja urbanog života. Kompleksnom rasvjetom (javnom i svečanom) ostvaruju se novi doživljaji prostora grada. Umjetno svjetlo može biti vitalni element u humaniziranju grada, unapređenju života građana, ali isto tako utječe i na život drugih živih bića (ptice, kukci). Zbog toga je danas aktualna tzv. EKOLOŠKA RASVJETA, koja puno manje svjetla reflektira u zrak. Ovaj rad pomaže da se nova uloga svjetla unese i u naše prostore.

Područje rada

Idejni i djelomično izvedeni projekti osvjetljavanja spomenika kulture i starih gradskih jezgri u Hrvatskoj od 70-ih god. 20. st. do danas.

Cilj istraživanja

Vrednovanje izvedenih projekata, prema kvaliteti izvedbe i dobivenim rješenjima. Na primjerima osvjetljavanja palače Sponza u Dubrovniku, starih gradskih jezgri gradova Hvara, Šibenika, Buzeta i usporedbom sa sličnim primjerima u Europi dobit ćemo potpuniju sliku odnosa osvijetljenih građevina s okolinom. Koliko novim izgledom nije narušena ili je narušena tektonika zgrade. Jesu li to novi umjetnički izrazi s novim medijem ili upotpunjavanje starih umjetničkih izraza.

Metodološki postupci

Najprikladnija je poredbena metoda jer omogućuje uvid u kvalitetu izvedenih projekata i analogiju sa suvremenim primjerima izvan Hrvatske.

Nacrt strukture rada

U uvodnom poglavlju bio bi ukratko prikazan povijesni razvoj rasvjete i neke osnovne tehničke spoznaje potrebne za dobro osvjetljenje. Nadalje, bili bi opisani suvremeni primjeri osvjetljavanja spomenika kulture u svijetu i neki primjeri u Hrvatskoj, neki izvedeni, a neki u fazi projektiranja (Buzet, Šibenik, Hvar). Način osvjetljavanja i utjecaj na okolinu. Analitika, usporedba i vrednovanje pratili bi iznesenu faktografiju. Sve bi bilo popraćeno crtežima i fotografijama. Završno se navode zaključci i literatura.

Zagreb, 19. veljače 2004.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. Ivo Maroević Prof. dr. Ivo Maroević Vesna Dubovečak

Fakultetsko vijeće

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Kostadinos Argiris

Zalokosta 7, Trikala,

Grčka

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Odgojne znanosti - pedagogija
Sinopsis magistarskog rada

USPOREDNO ISTRAŽIVANJE INTERKULTURALNOG OBRAZOVANJA GRČKIH I HRVATSKIH NASTAVNIKA

UVOD

Interkulturalizam u obrazovanju i interkulturalno obrazovanje je doktrinarna dimenzija europskog školstva koja je u okviru EU potkrijepljena brojnim odlukama i preporukama. Od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je preko deset milijuna migranata tijekom jednog desetljeća promijenilo boravište i uputilo se u razvijene zemlje zapadne Europe, shvaćeno je da sučeljavanje različitih kultura, religija, radnih navika, jezika i civilizacijskih razina donosi brojne probleme i konfliktne situacije. Jednako tako je shvaćeno da konfliktna stanja, koja su u mnogim državama i regijama prerasla i ksenofobične pokrete za protjerivanje stranaca, imaju svoje povijesne, vjerske, obrazovne, civilizacijske, ekonomske i druge posljedice koje se u osnovi iskazuju brojnim stereotipima, predrasudama i apriornom mržnjom.

Prekomorske države kao što je Kanada, Australija i USA koje su useljeničke politiku provodile pozitivnom asimilacijom suočene su u to isto vrijeme rasnim nemirima i brojnim dokazima da djelotvornost «melting pota» nije zadovoljavajuća te da se treba usmjeriti na druga primjerenija rješenja. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća interkulturalizam je postao središnja tema europskih integracija i kasnije globalizacijskih procesa s brojnim dihotomijama i dvojbama koje traju i danas u rascjepu zamisli i ostvarenja, teorije i prakse, zakonodavstva i provedbe. Očekujući da škola postane glavni posrednik ideje i pozitivnih stavova prema interkulturalizmu, podjednako u Europi kao i prekomorskim zemljama, utemeljena je i interkulturalna pedagogija čija sastavnica će biti predmetom poredbenog istraživanja u teorijskim i empirijskim aspektima.

TEORIJSKA OSNOVICA

Rad se oslanja na brojne teorijske izvore (Porsche, Perotti, Rosengren, Lithman, Mangot, Gaag, Jakobsson, Rey, Previšić, Mijatović, Spajić-Vrkaš, Efthymiou, Nikolaou, Tzartzas i dr.) i rezultate istraživanja u području interkulturalizma (Van der Berg-Eldering, Tiriticcom, Olmos, Muller, Jenzer, Cesari, Katunarić, Hrvatić, Godler, Dragonau, Arhimidou, Gotovos i dr.) i interkulturalne pedagogije i referira se na međunarodne preporuke, deklaracije i odluke u kojima se eksplicitno interkulturalizam određuje kao doktrina globalnog svijeta i međunarodnih kulturnih odnosa. Ljudska prava, položaj manjina, rasna, kulturna, vjerska i spolna tolerancija, oblici diskriminacije i ublažavanje stereotipa, položaj Roma i marginalnih skupina samo su dio indikatora kojima se poredbeno mogu istraživati multikulturalni realiteti kao i odnos nastavnika prema interkulturalnim vrijednostima.

UŽE PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

Grčka je država članica EU sa svojim osobitostima i velikim brojem svojih državljana u razvijenim europskim zemljama (i oko 800 tisuća imigranata), a po mnogim značajkama Hrvatska ima sličnu situaciju (manjine, povijesne probleme sa susjedima) stoga je polazište identifikacije pristupa interkulturalizmu uspoređivanje školskih zakona, odredbi koje se odnose na sve elemente interkulturalizma kao i praksu provedbe u samoj nastavi. Posebna pozornost biti će usmjerena na istraživanje i uspoređivanje stavova i procjene stanja izobrazbe nastavnika koji rade na istim razinama školskog sustava (VII i VIII razred obveznog obrazovanja), a koji je predmet istraživanja u svim međunarodnim procjenama znanja i stavova učenika (vidjeti PISA procjene).

CILJ ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja može se u najkraćem iskazu svesti na poredbeni prikaz zakonskih odredbi o interkulturalizmu u školskim zakonima (osnovno i srednje obrazovanje) u odnosu na «europsku obrazovnu dimenziju interkulturalizma», a anketiranjem nastavnika prvo će se procijeniti razina funkcioniranja zakona u praksi (od manjinskih oprava do udžbenika) i stavovi nastavnika o pozitivnim (ili negativnim) percepcijama interkulturalnog odgoja i obrazovanja i hrvatskim i grčkim školama s osvrtom na pedagoški i metodički pristup s procjenom djelotvornosti takvog pristupa.

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Osim teorijskih odrednica u kojima se poredbeno mogu analizirati širi okviri ideje i prakse interkulturalizma u Grčkoj i Hrvatskoj istraživanja će se dominantno usmjeriti na poredbenu analizu legislativnih odrednica interkulturalizma u školskim zakonima s osvrtom na praktično funkcioniranje odredbi u praksi a širi spektar problema interkulturalizma bit će obuhvaćen istovjetnim upitnikom za grčke i hrvatske nastavnike o temeljnim problemima interkulturalizma u nastavi i njihovim osobnim stavovima (od znanja koja su dobili o tim pitanjima na studiju do procjene kvalitete ostvarenih rezultata) o tim pitanjima.

PRIMJENA REZULTATA

Primjena rezultata ovog istraživanja je višestruka i odnosi se, prije svega na evaluaciju stanja u jednoj zemlji prema stanju u drugoj zemlji uz nužna objašnjenja zašto je to tako u povijesnom, socijalnom i pedagoškom smislu. Nadležne prosvjetne vlasti u obije zemlje mogu izravno koristiti razlike i istovjetnosti, zakonodavna rješenja i metode za izmjenu i poboljšanje stanja uz napomenu da će dobiveni rezultati biti usporedivi i s rezultatima istraživanja u zemalja članicama OECD. Osim navedenog dodirne razine pojedinih pitanja mogu biti predmetom bilateralnih oblika suradnje i daljnjeg istraživanja.

NACRT STRUKTURE RADA

Uvodni dio rada objašnjava najvažnije odrednice interkulturalizma kako ih danas postavlja Hrvatska, Grčka i EU koja je interkulturalizam prihvatila kao temeljnu vrijednost višekulturne Europe. Teorijski okvir daje cjeloviti uvid u istovjetnosti i razlike u filozofiji i definiranju mnogobrojnih komponenata interkulturalizma i multikulturalizma s prikazom glavnih nositelja i rezultata istraživanja koja se mogu referirati. Uz navedeno, osobita pozornost će se usmjeriti na stajališta Hrvatske i Grčke o istovrsnim problemima koji će se utvrditi empirijskim istraživanjem putem upitnika na sličnom uzorku nastavnika u Hrvatskoj i Grčkoj.

U Zagrebu, 3. veljače 2004. godine
Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. sc. Antun Mijatović Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Konstadinos Agiris

Fakultetsko vijeće Maja Tančik

Filozofskog fakulteta Dragutina Novaka 2 h

Sveučilišta u Zagrebu 10255 Gornji Stupnik
Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Znanost o književnosti

Sinopsis magistarskog rada
IGRE RIJEČI U SHAKESPEAREOVIM TRAGEDIJAMA

I NJIHOVI HRVATSKI PRIJEVODI

UVOD
U hrvatskoj šekspirologiji i šekspirskoj kritici postoji tek mali broj djela koja se na bilo koji način bave prijevodnim aspektom Shakespeareova opusa. Usto, prijevodi Shakespeareovih djela na hrvatski jezik do danas su se velikim dijelom proučavali sa stajališta njihove metričke komponente. Stoga se predloženo istraživanje fokusira na značenjski aspekt Shakespeareova teksta kako u izvorniku, tako i u prijevodu, te kao svoje uže područje određuje polje igara riječi, kojima Shakespeareov tekst već i zbog svoje pripadnosti manirističko-baroknoj poetici obiluje i koje ga također u stanovitoj mjeri određuju kao najutjecajniji opus zapadne kulture. Ovo istraživanje kani analizirati načine na koje su hrvatski prevoditelji pokušali prenijeti igre riječi u Shakespeareovim djelima i na koji način igra riječima, kao oblik kulturno specifične kategorije humora (ali ne isključivo), funkcionira u izvornom, a na koji u ciljnom, prijevodnom tekstu.

TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE SPOZNAJE
Primarni izvor materijala bit će svi prikupljeni prijevodi Shakespeareovih tragedija na hrvatski, od kojih neki nisu tiskani. Interpretacijsko polazište temeljit će se na aktualnim spoznajama posredovanim hrvatskim i angloameričkim književnokritičkim tekstovima. Tako će se konzultirati ne odveć brojni suvremeni prikazi hrvatskih prijevoda Shakespearea od samog početka hrvatske šekspirologije u 19. stoljeću do danas, kao i relevantni općešekspirološki kritički tekstovi, ponajprije djela Josipa Torbarine, Ive Hergešića, Ive Vidana, Janje Ciglar-Žanić i dr. U angloameričkoj kritičkoj tradiciji o Shakespeareovu jeziku te njegovim igrama riječi postoji relativno opsežna literatura. Većina suvremenih studija Shakespeareovo jezično eksperimentiranje promatra kao bitnu (književnopovijesno uvjetovanu) značenjsku sastavnicu njegova opusa, a nipošto tek kao puki dekorativni element. Igra riječi, kao jedan od Shakespeareovih samosvojnih jezičnih postupaka, figurira kao glavni instrument smisaone višeznačnosti koja u njegovu opusu posjeduje široku lepezu dramatskih funkcija. Analiza će se prvenstveno oslanjati na klasične tekstove M. M. Mahood, C. Spurgeon, E. Partridgea i W. Clemena, kulturološke studije D. Kennedyja, A. Easthopea i P. Parker, u okviru teorije prevođenja tekstove S. Bassnett, A. Lefeverea itd.
UŽE PODRUČJE RADA
Ovo istraživanje temeljit će se na suženom korpusu Shakespeareovih djela – njegovim tragedijama, s obzirom na specifičnu ulogu igre riječi kao poglavito humornog elementa koji u Shakespearea, međutim, na posebno intrigantan način figurira u tragediji, a sve u skladu s autorovim osebujnim nazorom (a donekle i prevladavajućim svjetonazorom onoga doba) koji ingeniozno spaja uzvišeno i ludičko, tragično i komično. Unatoč teškoćama koje se i danas javljaju pri pokušajima klasifikacije Shakespeareovih drama – čija je glavna značajka žanrovska hibridnost i nepristajanje uz klasične dramaturške modele, što svaku klasifikaciju konačno određuje kao problematičnu – za ovu prigodu bit će prihvaćena podjela prema kojoj se među tragedije svrstava 11 Shakespeareovih djela. To su: Rikard III, Tit Andronik, Romeo i Giulietta, Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Antonije i Kleopatra, Koriolan i Timon Atenjanin. Za njih postoji preko 60 hrvatskih prijevoda, koji će biti na navedeni način razmotreni.
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja jest pokazati kojim su se sredstvima služili hrvatski prevoditelji pri pokušaju da očuvaju višeznačnost Shakespeareova jezika i koliko su uopće pritom bili svjesni specifičnih jezično-kulturnih poteškoća. Može se očekivati da će istraživanje pružiti mnoštvo uvida glede postuliranih pitanja. Analizom će se doći do spoznaja kako funkcioniraju motivski sklopovi Shakespeareova jezika unutar kontekstualnih pretpostavki hrvatskoga jezika i je li hrvatski prevoditelj uspio unutar ciljne kulture postići ekvivalentan učinak. Specijalno formuliran cilj istraživanja s obzirom na suženi korpus tragedija bit će i istražiti kako su hrvatski prevoditelji u matricu ciljne kulture upisali specifične stilske elemente izvornoga tragičkog teksta, i s kojim posljedicama za značenjske i ine registre. Cilj je istraživanja i pridonijeti razvoju šekspiroloških studija u Hrvatskoj, posebice s njihova prijevodnog aspekta. Nadalje, cilj je istraživanja (kao i njegova eventualna praktična primjena) osvijestiti hrvatske prevoditelje na potrebu dubljeg promišljanja kulturoloških konvencija te možda potaknuti na nove pokušaje daljnjeg prevođenja Shakespeareova kanona u okviru novonastalih spoznaja.
METODOLOŠKI POSTUPCI
Pri raščlambi prikupljene građe koristit će se metode kontekstualizacije i komparativne analize, s naglaskom na metodološke postupke kulturalnih studija, retorike i kognitivne znanosti, sve s obzirom na suvremena književnoznanstvena kretanja koja naglašavaju važnost složenih procesa transkulturacije te povezanost kognitivnih procesa i jezičnog izraza. Istraživanje će i u tom smislu predstavljati doprinos znanstvenoistraživačkom projektu “Prisutnost Shakespearea u Hrvatskoj: aspekti i značenja”.
STRUKTURA RADA

U uvodnim poglavljima razmotrit će se pojam i vrste igara riječi sa stajališta retorike i semantike. Zatim će se locirati i kategorizirati reprezentativni primjeri u temeljnom tekstu te razmotriti njihova funkcija s obzirom na kulturno-povijesnu smještenost i njihovu pripadnost Shakespeareovu kanonu. Naposljetku, izdvojit će se i s aspekta transkulturacije analizirati odgovarajuće prijevodne instance te ponuditi odgovor na pitanje u kojoj se mjeri kanonski tekst uspio prilagoditi hrvatskom jezično-kulturnom ustroju.

Zagreb, 15. ožujka 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić Prof. dr. sc. Milivoj Solar Maja Tančik

Fakultetsko vijeće Tomislav Vrančić

Filozofskoga fakulteta Put Medinjaka 35

Sveučilišta u Zagrebu 21 230 Sinj

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

PJESNIČKI STIL TONČIJA PETRASOVA MAROVIĆA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

KRATAK UVOD – razlozi za predloženo istraživanje
Hrvatska je književnost nakon 1950-ih snažno promijenila smjer u odnosu na dotadanju socrealističku koncepciju shvaćanja i usmjeravanja književnosti.

Perspektive novoga pristupa u okviru hrvatskoga književnog moderniteta usredotočene su na književni čin koji artikulira individualan, subjektivan pristup izboru tematike, odnosu prema tradiciji te jeziku kao prostoru različitih ozančiteljskih praksi.

U tom se kontekstu, krajem 1950-ih, javio i Tonči Petrasov Marović te među prvima pokazao avangardne sklonosti porabe pjesničkoga jezika (grafijska komponenta pisma, letrizam, nekomunikativnost pjesničke poruke ...), istodobno podastirući slojevitu književnu tradiciju od renesanse, Marulića do A. B. Šimića i Tina Ujevića.

TEORIJSKA PODLOGA I RELEVANTNE SPOZANJE

Književnoumjetnički stil pretpostavlja definiranje različitih značenjskih polja stila, dakle onoga što se kao stil može promatrati u književnoumjetničkom tekstu.

Načelno je stil shvaćen kao način, dakle kako pisanja, ili pak govorenja koji je karakterističan za neko književno razdoblje, književnu grupu, pojedino djelo ili opus pisca.

Dok je stara retorika propisivala modele pisanja, u modernoj stilistici stil se kao poetska kategorija može definirati kao način slobodnoga i individualnog stvaralaštva. U tom smislu moderna je stilistika znanstvena disciplina koja istražuje, popisuje i analizira književnoumjetničke postupke, a kako je književnost imanentno jezični medij, s te se točke gledišta mogu proučavati jezične strukture sa stilističkom vrijednošću.

Sa stilističkoga je aspekta Marovićev pjesnički opus u našoj stručnoj javnosti analiziran tek oko pojedinih stilskih faktura bez cjelovitijeg uvida u stilsku dimenziju.
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj mi je pokazati da je veza tradicije i moderniteta konstrukt Marovićeva pjesničkoga stila te da se takav pjesnički stil gradi kako na formalnoj, strukturnoj razini pjesme, tako i na jezičnoj, kroz simultanost tradicionalno/avangardno.
PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST RADA
Stilska analiza omogućit će uvid u poetiku koja premošćuje različite pristupe tradicionalne i avangardne, u jednu, marovićevsku, poetiku.
METODOLOŠKI PRISTUP RADU
Temeljni metodološki koncept rada zasniva se na lingvostilističkom deskriptivnom pristupu u analizi pjesničkoga stila.
NACRT STRUKTURE RADA
Zadani cilj pretpostavlja i raščlanjivanje sljedećih tema: siturianje poetike Tonča Petrasova Marovića u okviru povijesti hrvatske književnosti, njegova generacijska pripadnost; stilistički pristup; stilski model razlogovskoga literarnog naraštaja; pjesnički stil Tončija Petrasova Marovića; tipologija stila Marovićeva pjesništva.

26. ožujka 2004. godine

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

doc.dr.sc.Krešimir Bagić prof.dr.sc. Milivoj Solar Tomislav Vrančić

Kristina Riman

Trsatske stube 20

51000 Rijeka

tel. 217-514
Rijeka, 24. studenog 2003.
Vijeće poslijediplomskog studija

Odsjek za komparativnu književnost

Filozofski fakultet u Zagrebu

I. Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Zamolba za promjenu teme magistarskog rada

Molim Vijeće poslijediplomskoga studija da mi odobri promjenu teme magistarskoga rada pod naslovom ANTUN KALAC – KNJIŽEVNIK PREPORODNE KNJIŽEVNOSTI U ISTRI, mentor prof.dr.sc. Mirjana Strčić u rad pod naslovom TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE, mentor doc.dr.sc. Estela Banov.
Obrazloženje:

Zbog nedostupnosti građe, vezane uz odobrenu temu ANTUN KALAC - KNJIŽEVNIK PREPORODNE KNJIŽEVNOSTI U ISTRI, a zbog dostupnosti neistražene građe vezane uz hrvatsku duhovnu liriku, predložila bih i molim da se usvoji tema pod naslovom TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE.

Zahvaljujem na razumijevanju, uz dolično štovanje.

Kristina Riman

suglasna suglasna
Dr.sc. Mirjana Strčić dr.sc. Estela Banov

Fakultetsko vijeće Kristina Riman

Filozofskoga fakulteta Trsatske stube 20

Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka

I. Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada
TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE
Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

1. Kratak uvod iz kojeg se vide razlozi za predloženo istraživanje

Hrvatska književnost 18. stoljeća do nedavno je bila izvan glavnih tokova hrvatske književne povijesti. Veći interes za ovo razdoblje pokazan je u proteklom desetljeću, kada se sustavnije proučavaju pojedini književni rodovi i vrste. Jedna od temeljnih karakteristika pisane književnosti 18. stoljeća posebna je povezanost s usmenom književnošću i folklorom. Ova je povezanost uglavnom promatrana u epskom pjesništvu, nekim proznim oblicima i dramskim vrstama, a nešto manje u lirici jer je, kao i ostaloj književnost toga razdoblja, prosvjetiteljska funkcija pretpostavljena estetskoj. Nabožna književnosti zapisana u brojnim rukopisnim i tiskanim pjesmaricama tvorena je udjelom usmene poezije. Jedan od primjera nabožnog pjesništva s folklorističkim elementima zbornik je Cithara octochorda s pjesmama na hrvatskom i latinskom jeziku.

2. Utvrditi teorijsku podlogu i obrazložiti aktualne relevantne spoznaje.

U dosadašnjim istraživanjima ovaj se zbornik pjesama promatrao s više gledišta. S glazbenog gledišta vrijedne radove dali su Milovan Gavazzi, Lovro Županović, Izak Špralja i Miho Demović. Liturgijsko značenje tekstova obrađuje Vladimir Zagorac. Olga Šojat ukazuje na književnopovijesne odrednice zbornika, ali se ne upušta u istraživanje mogućeg podrijetla pojedinih pjesama. Antun Šojat situira tekstove u jezično-povijesno okruženje i aktualizira najznačajnije odrednice kajkavskog narječja iz vremena nastanka zbornika. Međutim, nije istraženo stvarno podrijetlo ni hrvatskih ni latinskih tekstova, nego se za pojedine tekstove navode kao izvornici "Sveti evangelioni" iz 1651. Nikole Krajačevića, Pavlinska pjesmarica, Drnjanska pjesmarica i drugi.

Budući da su glazbenici proučavali elemente narodnog melosa u zborniku, teolozi liturgijsku funkciju, javlja se potreba promatranja zbornika kao zbirke pjesama, a prema dosadašnjim nalazima u tome će se trebati poslužiti književnopovijesnom, komparativnom i tekstološkom analizom.
3. Uže područje rada

Rad će se posebno usredotočiti na hrvatske tekstove u pjesmarici Cithara octochorda. Ova je pjesmarica zbornik izrazito nabožne poezije s početka 18. stoljeća u kojoj su tekstovi dijelom oblikovani uz korištenje motivike i stilskih sredstava karakterističnih za usmenoknjiževni sustav, a dijelom europske tradicije duhovnog pjesništva koja svoje ishodište ima u biblijskim i antičkim literarnim konvencijama.

4. Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je promotriti i utvrditi tradicijske sastavnice u nabožnim pjesmama zapisanim u Cithari octochordi. Nastojat će se odrediti, razgraničiti i povezati promatrani elementi. S obzirom na to da će se tekstovi promatrati s književnopovijesnog aspekta, može se očekivati cjelovitije njihovo sagledavanje, odnosno funkcioniranje pojedinih estetskih elemenata u pjesmama u skladu s poetikom usmene književnosti i starijih stilskih formacija pisane tradicije. Nastojat će se utvrditi stariji zapisi u kojima se nalaze inačice tekstova zapisanih u Cithari octochordi.

5. Metode

U ovom će se radu nastojati induktivnom metodom izdvojiti temeljne karakteristike nabožnog pjesništva 18. stoljeća. Metodom književne i jezične analize nastojat će se produbiti spoznaja o hrvatskom pjesništvu 18. stoljeća, a naročito o folklornim elementima koje sadrži. Primjeri će se nastojati klasificirati po temi, motivima, versifikacijskim pravilima, autorstvu i funkcijama. Na kraju će uslijediti sintetski prikaz temeljnih odrednica zbirke u cjelini.

6. Nacrt strukture rada

U uvodnom dijelu rada bit će istaknut cilj rada kao i značenje odabrane teme za povijest književnosti. U narednim poglavljima dat će se pregled književnopovijesne situacije u 18 stoljeću i opis ranijih zbornika duhovnog pjesništva. U glavnom dijelu rada govorit će se o Cithari octochordi i to kroz opis djela i njezin sadržaj. Poseban naglasak će se staviti na analizu hrvatskih tekstova, promatrajući tematsko-motivski aspekt, versifikacijske odrednice, jezične karakteristike, estetsku i izvanestetsku funkciju pjesama. Također, promotrit će se suodnos melodijsko-glazbenih i versifikacijskih osobina i odjeci pjesama i njihovih poetičkih osobina na duhovnu poeziju 19. i 20. stoljeća. U zaključku se će objediniti relevantni nalazi dobiveni u ovom radu.

Datum: 10. veljače 2003.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr. sc. Estela Banov dr. sc. Milivoj Solar Kristina Riman
Katarina Gugo Rumštajn

Kralja Tomislava 84

22300 Knin

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Molba za promjenom teme magistarskoga rada

Poštovani,

Slobodna sam Vas zamoliti za promjenu teme svog dosadašnjeg magistarskoga rada, koja ima naslov « Arheološka topografija kninskoga područja u srednjem vijeku «, u rad s temom «Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području ». U realizaciji svog dosadašnjeg rada nisam naišla na odgovarajuću potporu, određenih muzejskih institucija, koje u svom fundusu imaju najveći broj materijala s kninskoga područja. Do određene obrade građe, ili pak do sada obrađene građe, koja bi kroz literaturu bila dostupna, nije bilo moguće doći.

Ispostavilo se i to, da je ova tema već najvećim dijelom obrađena, kroz rad kolegice Maje Petrinec, obranjene 1999. godine. Konačno, do rada koji je kolegica obranila, dolazim, i spoznajem da je materijal koji bi bio okosnica mog rada, uglavnom obrađen. Zamislila sam, da novi rad, ukoliko me podržite u mojim nastojanjima, bude polazna literatura, za nastavak svih budućih istraživanja na kninskom području za razdoblja antike i srednjega vijeka.

S poštovanjem,

U privitku: Mišljenje mentora prof. dr. sc. Željka Tomičića
Katarina Gugo Rumštajn

U Kninu, 16. veljače 2004. godine

Dr.sc. Željko Tomičić

Antuna Šoljana 3.

10 000 Zagreb

Zagreb, 17. veljače 2004.

Katarina Gugo Rumštajn

Kralja Tomislava 84