Individualne razlike u kognitivnim osobinama



Yüklə 164,32 Kb.
səhifə1/4
tarix13.11.2017
ölçüsü164,32 Kb.
  1   2   3   4

INDIVIDUALNE RAZLIKE U KOGNITIVNIM OSOBINAMA dovode do toga da se ljudi razlikuju po uratku u nekim aktivnostima, primjerice u rješavanju matematičkih zadataka. INTELIGENCIJA – Piaget i sljedbenici njegove teorije kognitivnog razvoja zainteresirani za ono što je zajedničko većini djece određene dobi. Psihometrijski pristup-u središtu su individualne razlike u kognitivnim sposobnostima, prvenstveno i inteligenciji.

TEORIJSKI PRISTUPI INTELIGENCIJI

CHARLES SPEARMAN je smatrao da je inteligencija jedinstvena, opća sposobnost koja se pokazuje u svim testovima. Spearmanov dvofaktorski model inteligencije - pretpostavio je da generalna sposobnost ili g faktor zahtijeva i neke specifične sposobnosti ili s faktor.

GUILFORDOVA TEORIJA- struktura inteligencije složena. Postoje mentalne operacije tj.procesi mišljenja, sadržaji tj. ono o čemu mislimo i produkti tj.rezultati mišljenja. Svaki faktor ima svoj položaj u trodimenzionalnom modelu strukture intelekta, sposobnosti su međusobno nezavisne što znači da među njima nema korelacija.

CATELL- postoje dva široka faktora koji predstavljaju fluidnu i kristaliziranu inteligenciju. FLUIDNA-pod utjecajem naslijeđa i kulturalno je nepristrana, maksimum u razvoju fluidne inteligencije oko 14.godine, a nakon nekoliko godina rezultati na testovima inteligencije počinju sporo pa sve brže opadati. KRISTALIZIRANA INTELIGENCIJA-razvija se pod utjecajem iskustva i kulture, maksimum se postiže nešto kasnije ali rezultati na testovima inteligencije mogu rasti sve do kraja života.

HOWARD GARDNER-inteligencija nije entitet složen od više sposobnosti, već je riječ o sedam nezavisnih multiplih inteligencija:

  • LOGIČKO-MATEMATIČKA: prirodno i spontano organizira stvari u red ili poredak, lako napamet barata količinama, brzo shvaća matematičke pojmove, voli igre logike, zagonetke i kompjutore

  • LINGVISTIČKO-VERBALNA: uživa u čitanju, pisanju, govoru ali i slušanju, dobro pamti verbalne podatke i voli razvijati svoj rječnik, lijepo priča priče ili prepričava događaje, ima smisla za strane jezike

  • VIZUALNO-SPACIJALNA: lako zamjećuje simetriju i sklad, s lakoćom može u glavi rotirati složene likove i nacrtati što god vidi, uspješna je u slagalicama i lako se snalazi na ulicama novog i nepoznatog grada

  • TJELESNO-KINETIČKA: dobra je u rukovanju predmetima, a i svoje tijelo pokreće skladno i s lakoćom, uspješna u tjelesnim vježbama, vješto izrađuje razne predmete

  • GLAZBENA: može otkriti ritam, obrazac i tempo u stvarima koje ih naizgled nemaju, voli razne vrste glazbe i svira neki instrument, bilo da je to učila, bilo da to čini po sluhu

  • INTERPERSONALNA: lako razumije druge ljude, njihova raspoloženja i osjećaje, prirodni je vođa, vješto posreduje u međuljudskim sukobima jer je u stanju vidjeti situaciju očima obiju strana, omiljena je među ljudima

  • INTRAPERSONALNA: vrlo dobro poznaje samu sebe, svjesna je svojih osjećaja, ideja, potreba i snova, uporna je, gotovo tvrdoglava u aktivnostima kojima se voli baviti

ROBERT STERNBERG-TRIARHIČNA TEORIJA INTELIGENCIJE govori o tri aspekta:

1.posredujućim komponentama (koje ljudi koriste da bi riješili neki problem: metakomponente, komponente usvajanja znanja i komponente uratka. Metakomponente služe u planiranju akcije, odabiru strategija i motrenju napretka. Komponente usvajanja znanja omogućuju učenje novih informacija, a komponente uratka provode odabrane strategije i postupke)

2. vezi inteligencije i okoline (ljudi koriste inteligenciju da bi odabrali za sebe povoljnu okolinu, promijenili je ili joj se prilagodili)

3.mehanizmu modificiranja inteligencije kroz iskustvo ( dvije važne karakteristike inteligentnog ponašanja: uspješno snalaženje u novim situacijama i sposobnost efikasnog i automatskog rješavanja problema)

Ova teorija inteligencije sugerira kako u školskom radu učenika valja suočavati sa situacijama u kojima treba povezati novo iskustvo sa starim znanjem.

MJERENJE INTELIGENCIJE- začetkom mjerenja inteligencije tj.psihometrijskog pristupa inteligenciji smatra se rad Alfreda Bineta na konstrukciji testa inteligencije. Binet i Simon ispitivali su kako zadatke u testovima rješavaju dobri i loši učenici, te učenici u redovnim školama i u institucijama za skrb o mentalno zaostalima. Razvili su niz zadataka primjerenih djeci različite dobi (od 3 do 13 godina). Zaključili su kako s dobi raste i sposobnost uspješnog rješavanja problema pa su zadatke kategorizirali prema dobi ispitanika.

Kvocijent inteligencije (IQ) –(William Stern) omjer mentalne i kronološke dobi koji se zbog izbjegavanja decimala množi sa 100.

Kvocijent inteligencije iznosi 100 ukoliko dijete uspješno riješi onoliko zadataka koliko u prosjeku rješavaju druga djeca njegove kronološke dobi.

Danas se rezultati izražavaju u obliku DEVIJACIONOG KVOCIJENTA INTELIGENCIJE. Takvo izražavanje rezultata uzima u obzir prosječnu vrijednost(aritmetičku sredinu) i raspršenje rezultata(standardnu devijaciju) one skupine kojoj dijete pripada po kronološkoj dobi.

Wechslerova skala inteligencijeWISC – namijenjena djeci od 6 do 16 godina i WPPSI – za djecu od 4 do 6.5 godina starosti. Ove skale sastoje se od niza testova čiji se rezultati mogu i posebno iskazati kao verbalni i neverbalni IQ.

Testovi inteligencije: individualni i skupni testovi inteligencije, verbalni i neverbalni, testovi brzine i testovi snage.



Naslijeđena inteligencija- određena naslijeđem (Hernnstein i Murray).Stečena inteligencija- rezultat utjecaja okoline (Plomin). Istraživanja pokazuju da je inteligencija pod utjecajem oba činitelja.
Učenik koji ima veći kvocijent inteligencije postići će, u prosjeku, bolji školski uspjeh i više obrazovanje. Inteligentniji učenici brže i lakše uče, bolje integriraju nove sadržaje u postojeće znanje, bolje se snalaze u novim situacijama. Škola svojim zahtjevima poboljšava razvoj inteligencije.
KOGNITIVNI STIL opisuje na koji način osoba percipira i organizira informacije a ne govori o tome kako dobro to osoba čini. Neki od stilova:

1.OVISNOST-NEOVISNOST O POLJU: ljudi ovisni o polju teško razlikuju podražaj od okoline tako da se promjenama u okolini može utjecati na njihovu percepciju. Oni imaju teškoća u razdvajanju podražaja od konteksta pa će tako u crtežu teško uočiti detalje ili prepoznati što je nacrtano na nepotpunoj slici. Percepcija neovisnih o polju više je analitička, oni lakše razdvajaju podražaj od okoline u kojoj je zadan i na njihovu percepciju manje utječu promjene konteksta.

Mišljenje i stavovi ovisnih o polju više su pod utjecajem mišljenja drugih ljudi. Oni pažljivije promatraju ponašanje drugih ljudi ne bi li otkrili što oni misle. Ovisni o polju vole biti s drugim ljudima. Drugi ljudi ih vide kao tople i obzirne osobe i vole ih. Neovisni o polju lakše odolijevaju socijalnom pritisku i donose odluke na temelju vlastite percepcije situacije. Orijentirani su više analitički i teorijski, manje su usmjereni na ljude, a drugi ih doživljavaju kao hladne i neosjetljive.



Osobine učenika ovisnih o polju

Osobine učenika neovisnih o polju

-bolje uče u socijalnom okruženju

-trebaju pomoć u učenju materijala s društvenim sadržajem

-bolje pamte informacije vezane uz druge ljude

-ponekad ih treba poučiti kako koristiti kontekst u razumijevanju socijalnih situacija

-više ih pogađa kritika

-manje ih pogađa kritika

-teže uče nestrukturirane materijale

-na svoj način oblikuju nestrukturirane situacije i materijale

-prihvaćaju zadanu organizaciju materijala i ne mogu je promijeniti

-analiziraju i po potrebi reorganiziraju zadane materijale

-trebaju jasnu poruku kako rješavati probleme

-mogu rješavati probleme bez pouke i vođenja

-zahtijevaju izvana definirane ciljeve i nagrade

-sami definiraju ciljeve i nagrade

2.REFLEKSIVNOST-IMPULZIVNOST: Refleksivni pojedinci pažljivo razmatraju ponuđene alternative i onda odabiru odgovor. Impulzivni vrlo kratko razmatraju ponuđene alternative i brzo odabiru svoj odgovor. Neki ljudi brzo razumiju problem pa ga brzo i riješe. Impulzivni pojedinci rješavaju zadatke brzo i s pogreškama, dok ih refleksivni rješavaju sporo i točno. Impulzivno dijete imat će poteškoća u učenju, čitanju, rješavanju zadataka.

Tri pristupa modifikaciji impulzivnosti:

1.poticanje ispitanika na usporavanje odgovora,

2.trening specifičnih strategija pažnje,

3. Trening verbalne samoinstrukcije (uvježbavanje unutarnjeg govora djeteta: što sad moram učiniti? Moram polako i pažljivo pročitati zadatak…sad moram vidjeti što je nepoznato u zadatku)



KREATIVNOST

Biti kreativan=pronaći novo, originalno rješenje nekog problema, vidjeti neobičan odgovor tamo gdje ga drugi ne vide, napraviti originalno umjetničko djelo.

GALLAGHER je kreativnost definirao kao mentalni proces kojim osoba stvara nove ideje ili produkte, ili kombinira postojeće ideje i produkte na način koji je za nju nov.

  • Dva temeljna pristupa kreativnosti: pogled na kreativnost kao osobinu i pogled na kreativnost kao vještinu.

Prvi pristup uvelike je obilježen Guilfordovim modelom inteligencije koji uključuju konvergentnu i divergentnu produkciju. Konvergentna produkcija zahtijeva potragu za jednim jedinim točnim odgovorim koji rješava postavljeni problem(Koji je glavni grad RH?). Divergentna produkcija zahtijeva da se na problem odgovori na nove i originalne načine(Kako bi izgledao svijet da smo svi jednako visoki?).

Drugi pristup vidi kreativnost kao vještinu koju je moguće uvježbati i poticati pa su tako stvarani programi za treniranje kreativnog ali i kritičkog mišljenja. Osim toga važno je uklanjanje prepreka kreativnom mišljenju i ponašanju i jačanje kreativnog stava, naime prepreke naučene u obitelji, od vršnjaka ili u radnoj okolini mogu spriječiti pojedinca da misli kreativno ili da prihvati i u svoj rad ugradi kreativne ideje.



ODNOS KREATIVNOSTI I INTELIGENCIJE- prosječna inteligencija je nužan ali ne i dovoljan uvjet za kreativno mišljenje. Oni koji postižu niske rezultate u testovima inteligencije, postižu i niske rezultate u testovima kreativnosti. Oni koji postižu visoke rezultate u testovima inteligencije postižu od najnižih pa do najviših rezultata u testovima kreativnosti.

MJERENJE KREATIVNOSTI-mjerenje kognitivnih vještina, ispitivanje osobina ličnosti

Najpoznatiji test kreirao je TORRANCE oslonivši se na Guilfordovu reoriju. Zahtijeva od ispitanika:



FLUENTNOST(koja se ogleda u velikom broju odgovora na pitanje ili zadatak)

FLEKSIBILNOST(međusobno različite kategorije odgovora)

ORIGINALNOST(jedinstveni ali relevantni odgovor)

ELABORACIJU(uzimanje postojeće ideje ili produkta i njegovo modificiranje i mijenjanje).

URBAN-YELLEN test kreativnosti: od ispitanika se traži da dovrši zadani crtež, a uradak se ocjenjuje na temelju mnogostrukih složenih kriterija.

Za učenje su od posebne važnosti: anksioznost, ekstravertiranost-introvertiranost i strAtegije suočavanja sa stresom.



ANKSIOZNOST

Određena razina anksioznosti može biti korisna kod učenja, ali ako pređe granicu djeluje kao ometajući faktor. Najčešći izvor anksioznosti u djece je strah od neuspjeha.



Ispitna anksioznost – stanje uzbuđenosti , napetosti, osjećaja neugode i zabrinutosti koja se javlja u ispitnim situacijama, nakon njih i pri njihovom zamišljanju i očekivanju:

  • učenici i studenti s visokim stupnjem ispitne anksioznosti postižu najlošije rezultate na testovima i ispitivanju kada im je jako stalo da postignu dobar rezultat i kada je naglašeno vrednovanje njihovog uratka

  • što su zadaci teži i složeniji to su njihovi rezultati lošiji

  • teže se odlučuju na pogađanje točnog rješenja u pitanjima s više ponuđenih odgovora, tako postižu slabiji rezultat jer se pogađanjem na osnovi slučaja može dobiti određeni broj bodova

  • ovi učenici i studenti češće gube studijske godine ili napuštaju studij te postižu niži prosjek ocjena u odnosu na osobe sličnih kognitivnih sposobnosti,ali niske ispitne anksioznosti

  • -najlošije rezultate postižu kod usmenog ispitivanja

Danas je prihvaćen dvokomponentni model ispitne anksioznosti po kojem do pada uspjeha u ispitnim situacijama dolazi zbog djelovanja dviju grupa faktora. To su neodgovarajući kognitivni procesi i povišena pobuđenost autonomnog živčanog sustava. Visoko ispitno anksiozni učenici imaju velik broj ometajućih misli i povišenu pobuđenost koja smanjuje raspoloživi kapacitet pažnje potreban za kognitivne procese koje zahtijeva ispitna situacija.


EKSTRAVERTIRANOST-INTROVERTIRANOST

Ekstravert je osoba koja voli promjene i raznolikost i usmjerena je prema ljudima i događajima oko sebe, dok je introvertiranoj osobi važnija stabilnost i njen unutarnji svijet osjećaja i razmišljanja.

Istraživanja pokazuju da su u osnovnoj školi ekstravertirana djeca bolji učenici, a u srednjoj i na fakultetu bolji su introvertirani. Ekstravertirani više vole nestrukturirano, a introvertirani strukturirano učenje. Najbolji učenici introvertirani s visokim stupnjem inteligencije. Introvertirana djeca vole uliti u miru i imati jasno određene zadatke. Ekstravertirana djeca više vole učiti u grupi kroz različite aktivnosti.

SUOČAVANJE SA STRESOM ZBOG LOŠE OCJENE

Strategije suočavanja s neuspjehom mogu se podijeliti na one usmjerene na rješavanje problema (popravljanje ocjene) i na one usmjerene smanjenju neugodnih emocija koje prate lošu ocjenu. Tri strategija usmjerene na problem(preuzimanje odgovornosti, socijalna podrška, traženje pomoći od roditelja) dok su ostale usmjerene na emocije(izražavanje ljutnje, traženje utjehe, zaboravljanje, neadekvatne reakcije i bavljenje drugim aktivnostima).

Istraživanja pokazuju da učenici koji upotrebljavaju strategije suočavanja sa stresom usmjerene na rješavanje problema imaju unutrašnje mjesto kontrole, višu motivaciju za postignućem i bolji školski uspjeh. Imaju veći osjećaj vlastite vrijednosti(samopoštovanje), oni sebe opažaju kao kompetentne na području učenja i osjećaju se uspješnima u socijalnim odnosima.

UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA

Svako ono dijete koje se razlikuje od prosječnog djeteta u određenoj društvenoj i kulturnoj zajednici u:

1.senzornim sposobnostima (oštećenja vida,sluha)

2.komunikacijskim sposobnostima(uključivši teškoće u učenju i govorne smetnje)

3.intelektualnim sposobnostima(pažnja,pamćenje, opažanje, zaključivanje,rješavanje problema)

4.socijalnom ponašanju i emocionalnom doživljavanju

5.tjelesnim osobinama
U skupinu djece s posebnim potrebama ubrajaju se djeca koja su ispodprosječna ali i iznadprosječna (darovita) u navedenim osobinama.

Izraz učenik s posebnim potrebama odnosi se na osobu čija tjelesna, misaona ili ponašajna postignuća bitno odudaraju od društvene norme, tako da je potreban poseban pristup kako bi se zadovoljile njezine obrazovne potrebe. Ukoliko uvjeti nisu osigurani, takvi učenici su osuđeni na školski neuspjeh i slabiju prilagodbu u školi.



ČINITELJI ŠKOLSKOG NEUSPJEHA

UNUTRAŠNJI

VANJSKI

-mentalna zaostalost

-nepovoljni uvjeti za učenje

-senzorni nedostaci

-nepovoljne kulturalne okolnosti

-emocionalne teškoće

-socio-ekonomske nepogodnosti

-teškoće u učenju

-neodgovarajuću poduka

-nadarene djece ima od 4 do 6%, općenito broj školske djece s posebnim potrebama između 10 i 15%

Označavanje učenika ili kategorizacija i izdvajanje u posebne odjele dovodi do teškoća u kasnijoj integraciji u društveni život.



Prednosti kategorizacije: određivanje kategorija može pomoći pri planiranju tretmana, kategorizacija dovodi do zaštitničkog odnosa jer djeca bez smetnji mogu lakše prihvatiti kategoriziranu djecu nego kad bi ih smatrali normalnima, kategorizacija pomaže boljoj komunikaciji među stručnjacima koji se bave djecom s razvojnim smetnjama, uspostava posebnih oblika obrazovanja temelji se na posebnim kategorijama posebnosti, kategorizacija omogućuje okupljanje posebnih interesnih grupa koje zastupaju i promiču interese pojedinih kategorija osoba s razvojnim smetnjama, kategorizacija omogućuje lakše usmjeravanje pozornosti šire javnosti na probleme pojedinih skupina s posebnim potrebama.

Opasnosti kategorizacije: kategorije se obično odnose na negativne aspekte djetetova funkcioniranja, tako da su u prvom planu djetetovi nedostaci, postavljanje niskih očekivanja u odnosu na dijete što može rezultirati neprimjerenim razvojem postojećih potencijala, može dovesti do niskog samopouzdanja djeteta kao i do socijalnog odbacivanja od strane ostale djece, neopravdano velik broj djece koja su kulturalno različita ili socijalno uskraćena mogu se pogrešno svrstati u kategoriju mentalno zaostale djece, kategorije su često opravdanje za izdvajanje djece iz normalnih razreda.

Suvremeni pristupi obrazovanju osoba s posebnim potrebama polaze od triju shvaćanja: normalizacije, dezinstitucionalizacije i integracije. Normalizacija se odnosi na osiguravanje što normalnijih uvjeta učenja i socijalnog okruženja za osobu s posebnim potrebama. Dezinstitucionalizacija je proces u kojem se što veći broj djece izdvaja iz posebnih ustanova. Integracija je proces uključivanja djece s razvojnim smetnjama u redovite ustanove i osiguranje svakodnevnog dodira s normalnom djecom u obrazovnom okruženju.

Učiteljice mogu znatno pridonijeti boljoj integraciji djece s posebnim potrebama u redovne razrede i to ako: unaprijed pobliže upoznaju prirodu djetetove smetnje ali i njegove jake smetnje, pripreme učenike u razredu na dolazak takvog učenika, predvide moguće reakcije učenika u razredu, utvrde učenikovo uvjerenje u vlastite sposobnosti učenja i njegove moguće reakcije na školske zadatke.

DAROVITI UČENICI

Pojam darovitosti u početku je podrazumijevao samo visoku opću inteligenciju,izmjerenu kao kvocijent inteligencije od 130 ili veći, ovaj psihometrijski pristup uveo je Lewis Terman početkom 20.st. Nešto noviji pogledi na darovitost ne isključuju važnost opće intelektualne sposobnosti, ali uvode i specifične sposobnosti(glazbene, matematičke, psihomotorne) te neke nekognitivne činitelje (motivacija, osobine ličnosti). Neki teoretičari razlikuju darovitost i talent pa izraz talent koriste za specifične sposobnosti koje omogućuju uspjeh u posebnim područjima ljudske djelatnosti.

Darovita su djeca ona kod kojih se zbog njihovih iznimnih sposobnosti mogu očekivati visoka postiguća, a identificirana su od stručnjaka. Ona pokazuju potencijal ili već ostvaruju visoko postignuće u sljedećim područjima: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske sposobnosti,kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umjetničke sposobnosti, psihomotorne sposobnosti. Može se pretpostaviti da te kriterije zadovoljava 3 do 5% školske populacije.

Postoji sedam različitih specifičnih sposobnosti, talenata ili inteligencija (Gardner): logičko-matematička, lingvistička, vizualno-spacijalna, tjelesno-kinetička, glazbena, interpersonalna, intrapersonalna.

Darovito ponašanje pokazuje interakciju triju osnovnih skupina ljudskih osobina: iznadprosječne opće i/ili specifične sposobnosti, visoke usmjerenosti na zadatak i visokog stupnja kreativnosti. Pojedinci koji pokazuju nadareno ponašanje su oni koji imaju ili mogu razviti ovu kombinaciju osobina i primijeniti je u nekom vrijednom području ljudske aktivnosti. Nadarenost je sklop osobina na osnovi kojih je pojedinac u jednom ili više područja ljudske djelatnosti sposoban trajno postizati izrazito visok natprosječni uradak. Uspješno rješavanje problema i usvajanje znanja indikatori su darovitosti. Što su vještine bolje osoba je nadarenija. Tri su vrste darovitosti: analitička, sintetička i praktična sposobnost.

JOSEPH RENZULLI: darovitost je kombinacija sposobnosti i osobina ličnosti, javlja se u različitim domenama kao jedinstvena sposobnost ili kombinacija sposobnosti, može biti manifestna pa su rezultati vidljivi,potencijalna koja će se razviti uz poticaje i potporu okoline.

Prema J.Whithmore osobine darovitih su:

kad su zainteresirani uče brzo i lako, imaju iznimne sposobnosti pri učenju, zadržavanju i upotrebi znanja, pri rješavanju problema koriste potrebno znanje i superiorne vještine rezoniranja, njihov govor uključuje napredan rječnik, razumiju složene i apstraktne ideje u mlađoj dobi, pokazuju visoku razinu potrage za informacijama, imaju osobitu kvalitetu misaonih procesa, stvaraju principe i generalizacije, neki daroviti su i kreativni, imaju širok raspon interesa, vrlo su znatiželjni, pokazuju jaku želju za znanjem i razumijevanjem stvari, pokazuju interes za izvanškolska znanja i imaju posebne hobije, pokazuju nezavisnost u mišljenju, traže razloge i objašnjenja za zahtjeve, skloni su perfekcionizmu, samokritični, postavljaju sami sebi visoke zahtjeve i standarde, pokazuju veću osjetljivost za svjetske probleme i moralna pitanja, mogu biti netolerantni na ljudske slabosti

POUČAVANJE DAROVITIH-akceleracija i obogaćenje programa

AKCELERACIJA je svladavanje obrazovnog programa brže i/ili u mlađoj dobi nego što je to uobičajeno. Ideja o akceleraciji počiva na tri pretpostavke:


  • daroviti učenici razlikuju se od vršnjaka po brzini kojom usvajaju znanje

  • brže svladavanje programa bolje će udovoljiti obrazovnim potrebama darovitih

  • sadržaji propisanih programa prikladni su i za darovite, ali nisu im dostupni zbog dobne barijere tj. djeca idu u niži razred zbog kronološke dobi, a njihovim obrazovnim potrebama odgovarao bi sadržaj programa višeg razreda

Akceleracija u školi: kad dijete krene u školi prije zakonski određene kronološke dobi ili tijekom školovanja preskoči jedan ili više razreda. Neki oblici ne postoje kod nas: akceleracija u predmetu, sažimanje predmeta, izvanškolsko obrazovanje.



OBOGAĆENJE PROGRAMA

Uobičajen sadržaj školskih predmeta ograničen je i premonoton darovitim učenicima. Programi zanemaruju velik broj zanimljivih i vrijednih sadržaja i ograničavaju se na relativno sužen skup znanja i vještina. Darovitim učenicima sadržaj predmeta mora biti obogaćen mogućnostima za primjenu i elaboraciju znanja. Temu treba odraditi detaljnije i svestranije nego što je uobičajeno. Osobine darovita djeteta trebaju određivati tip i sadržaj obogaćene pouke.

Obogaćenje se razlikuje od akceleracije zbog nastojanja da se kroz obogaćeni program poštuju jedinstvena priroda svakog djeteta, njegove potrebe i interesi. Ukoliko ponuđeni program ne odgovara interesima i željama djeteta, riječ je o tzv. irelevantnom obogaćenju.

Zadaća je školskog sustava da darovitoj djeci ponudi odgovarajuće programe, osigura stručan rad u identifikaciji učenika i izvedbi programa, kao i da osigura mogućnost stručnog savjetovanja darovite djece,njihovih obitelji i učiteljica. MENTORSTVO-rad učenika sa stručnjakom u nekom području individualno ili u skupinama daje izuzetno povoljne rezultate.



Poželjne osobine učitelja i učiteljica darovite djece: ima točne ideje o darovitosti, osposobljen za rad s darovitima, pokazuje potrebu za postignućem, dobro poznaje svoje područje, sposoban poticati učenike, dobro poznaje strategije poučavanja, razvija blizak odnos s učenicima, ima pozitivan stav, razumije stres, dobro obrazovan i organiziran, motivira učenike, samopouzdan, topla osoba, ima dobar smisao za humor, kreativan, visokih verbalnih sposobnosti, fleksibilan, ima visoku razinu energije, entuzijast, ima originalne zamisli…

Zakonske odrednice:

Zakon o školstvu kaže da je osnovna škola dužna organizirati uočavanje, školovanje, praćenje i poticanje darovitih učenika te organizirati dodatni rad prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima. Predviđeno je da škola omogući rad po programima različite težine i složenosti, izborne programe, grupni i individualni rad, rad s mentorom, raniji upis darovite djece, akceleraciju, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, kontakte sa stručnjacima iz područja interesa djeteta i pristup izvorima specifičnog znanja. Pravilnik za poticanje darovitih predviđa i rad u posebnoj odgojno-obrazovnoj grupi u okviru redovne nastave. Učenici mogu završiti dva razreda u jednoj školskoj godini pri čemu učenici viših razreda polažu razredni ispit, a učenici nižih razreda napreduju na temelju objektivnog ispitivanje znanja.

Zakonom o srednjoškolskom obrazovanju predviđeno je da škola otkriva, prati i potiče darovite učenike te organizira dodatni rad prema njihovim sklonostima i interesima. Pravilnik o srednjoškolskom obrazovanju darovitih učenika predviđa razlikovne programe; grupni, individualni rad, rad s mentorom, osiguran upis u srednju školu s obzirom na rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima znanja, raniji upis u umjetničke škole, akceleraciju, kontakte sa stručnjacima, pristup izvorima specifičnog znanja, programe o izboru profesije i izvanškolske programe.



Dostları ilə paylaş:
  1   2   3   4


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2019
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə