Individualne razlike u kognitivnim osobinama

BIHEVIORISTIČKI PRISTUP UČENJU

BIHEVIORIZAM – pravac koji je imao značajan utjecaj u različitim područjima psihologije. Prema bihevioristima psihologija se trebala ugledati na prirodne znanosti i proučavati samo objektivno i mjerljivo ponašanje, a ne unutarnja stanja.Začetkom biheviorizma smatra se tekst Psihologija kako je vidi biheviorist Johna. B. Watsona objavljen 1913.

KLASIČNO UVJETOVANJE

Klasičnim uvjetovanjem učimo automatski odgovarati na podražaje koji prije učenja nisu izazivali taki reakciju.Npr, psi nauče lučiti slinu na pojavu jakog svjetla, ljudima se šire zjenice nakon zadavanja zvučnog podražaja…

Niz ljudskih i životinjskih reakcija naučen je postupkom klasičnog uvjetovanja.

Ivan Petrovič Pavlov- najzaslužniji za otkriće te vrste učenja, Pavlovljev eksperiment na psima kojim želi utvrditi kako unos hrane i neprehrambenih tvari djeluje na lučenje sokova u probavnom traktu rezultirali su iznimno značajnim otkrićem u području učenja. U laboratorijskim uvjetima psima je pomoću posebnog uređaja mjerena količina izlučene sline.U sklopu teorije klasičnog uvjetovanja hrana je u ovom slučaju bezuvjetni podražaj, a lučenje sline je bezuvjetna reakcija. Zatim je u eksperiment uveden novi podražaj-zvuk zvona. Zvono nema nikakav utjecaj na lučanje sline i u ovom slučaju predstavlja neutralni podražaj.

Eksperiment je nastavljen tako da su psu u vrlo kratkom razmaku zadavani neutralni podražaj(zvuk zvona) pa zatim bezuvjetni podražaj(hrana). Pas bi počeo lučiti slinu već na zvuk zvona. Neutralni podražaj postaje uvjetovani podražaj, a lučenje sline uvjetovana reakcija. Ovaj proces učenja naziva se klasično uvjetovanje.

Koristimo li termin klasično uvjetovanje u vrlo strogom značenju tog pojma, onda o toj vrsti učenja govorimo kad se pojavi refleksna reakcija na neki podražaj i uz novi podražaj zadavan u paru s bezuvjetnim.

Watson i Raynoričin-eksperiment s malim Albertom, učenje emocionalne reakcije klasičnim uvjetovanjem

Dakle, ako učenici povežu školu(neutralan podražaj) s toplim i srdačnim ponašanjem učitelja(bezuvjetni podražaj), počet će školu doživljavati kao ugodno i sigurno mjesto(uvjetovana reakcija) 

OPERATIVNO UVJETOVANJE

Eksperimenti vezani uz klasično uvjetovanje uskoro su prošireni na ispitivanja adaptivnog ponašanja životinja u situacijama rješavanja problema.

Thorndik- svojim istraživanjim pokazao da podražaj koji se javio poslije ponašnja utječe na buduće ponašanje. Na temelju istraživanja postavio je zakone učenja poznate kao zakon vježbe i zakon efekta.

Zakon vježbe-kaže da će ponavljanje uvjetovanog odgovora učvrstiti vezu između podražaja i odgovora.

Zakon efekta-govori o tome da će se ponašanje praćeno nagradom učvrstiti, dok će se ponašanje praćeno kaznom oslabiti

NEKE ZAKONITOSTI UČENJA

1. Vještine svladane u potpunosti trajno se zadržavaju i obavljamo ih relativno lako ali zaboravljamo

one vještine koje smo svladali samo površno ili djelomično.

2. Učenje ovisi ne samo o broju ponavljanja već i o tome kako su ponavljanja raspodjeljena u

vremenu,učenje koje dugo traje-pogodno za svladavanje jednostavnih vještina,kraće učenje-pogodno

za učenje složenijih vještina i stjecanje znanja.

3. Za djelotvorno učenje potrebna je vježba. Vježba je nužnija ako su složenija znanja koja treba

usvojiti i efikasnija što su jasnije i brže povratne informacije o učinku.

Skinnerov rad-najpoznatije ime koje se veže uz učenje operantnim uvjetovanjem. Skinner je mijenjao okolinu s ciljem da na željeni način mijenja životinjsko pponašanje. Vjerovao je da se većina ponašanja može objasniti posljedicama i da pažljiva kontrola posljedica može oblikovati poželjne oblike ponašanja pojedinaca i čitavih zajednica.

Posljedicu koja povećava vjerojatnost pojaljivanja nekog ponašanja zovemo potkrepljenjem.

Potkrepljenja mogu biti:

Primarna potkrepljenja-zadovoljavaju naše osobne potrebe (glad, žeđ…) ne trebamo ih posebno učiti i bitna su za preživljavanje

Sekundarna potkrepljenja-učimo uparivanjem s primarnim ili nekim drugim već usvojenim sekundarnim potkrepljenjima(npr. Novac je sekundarni potkrepljivač ali se u stvarnom životu može zamijeniti za niz primarnih potkrepljivača)

Tri osnovne vrste sekundarnih potkerepljenja:

1. 
   Socijalna potkrepljenja (osmijeh, zagrljaj, pohvala, pažnja)
   
2. 
   Potkrepljivačke aktivnosti (pristup omiljenim igračkama, zabavi ili igrama)
   
3. 
   Simbolička potkrepljenja (novac, ocjene)
   

POTKREPLJENJA

Skinner je potkrepljenje definirao kao posljedicu koja povećava vjerojatnost pojavljivanja ponašanja.

Razlikujemo dvije vrste:

Pozitivna i negativna potkrepljenja:

Pozitivna potkrepljenja-povećavaju čestinu ponašanja jer dovode do željenih i ugodnih posljedica.

Potkrepljenje treba biti jasno povezano s ponašanjem, potkrepljivači trebaju biti primjereno odabrani i njihova vrijednost se ne smije umanjivati bezrazložnom uporabom,treba znati da su potkrepljenja dobra za poticanje poželjnih ponašanja ali vjerojatno neće u potpunosti ukinuti neželjena ponašanja.

 Raspored potkrepljivanja i kažnjavanja

Nova ponašanja brže će se učiti ukoliko je potkrepljivan svaki točan odgovor i ako je potkrepljenje uslijedilo neposredno nakon odgovora. Jednom kad je ponašanje usvojeno i želimo ga održati, povremeni potkrepljivanje pokazalo se efikasnim.

Postoje 4 moguća načina ili rasporeda davanja povremenog potkrepljenja:

• 
  U pravilinim vremenskim razmacima
  
• 
  Potkrepljivanje nakon točno određenog broja reakcija
  
• 
  U nepravilnim vremenskim intervalima
  
• 
  Potkrepljivanje nakon slučajnog broja reakcija
  

Važno je kažnjavati dosljedno tj svaki put kad se javi nepoženeljno ponašanje.

Najvažnije ja napomenuti da će kazna smanjiti nepoželjno ponašanje ali neće dovesti do novih poželjnih oblika ponašanja. To se može postići samo potkrepljenjem.

Negativna potkrepljenja-povećavaju čestinu ponašanja zbog uklanjanja ili smanjenja nekog neugodnog podražaja.Ako neko ponašanje omogućuje izbjegavanje neugodnog podražaja, vjerojatno je da ćemo takvo ponašanje ponoviti. Ako markiranje omogućuje da se efikaso izbjegne test iz fizike, a ne donese neke druge neželjene posljedice, učenik će vjerojatno i drugi put pribjeći takvom ponašanju.

Kazne

Kazna, za razliku od negativnog potkrepljenja, smanjuje vjerojatnost pojavljivanog ponašanja. Drugim riječima, u sličnoj situaciji vjerojatno nećemo ponoviti ponašanje za koje smo kažnjeni.

Kazne imaju dva oblika: zadavanje neugodnih podražaja i uskraćivanje ugodnih i željenih podražaja.Pri kažnjavanju treba voditi računa da se djeci ne smiju uskratiti neki njim anužno potrbni sadržaji.

Odnos potkrepljenja i kazne

Potkrepljenje je posljedica koja pojačava vjerojatnost pojavljivanja ponašanja, a kazna je posljedica koja smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponašanja. Različita potkrepljenja i kazne prikazani su na slici:

Slika: Posljedice ponašanja

OBLIKOVANJE PONAŠANJA

Oblikovanje ponašanja - proces potkrepljivanja uzastopnih aproksimacija točnog odgovora. Drugim riječima, potkrepljuje se ponašanje koje je slično željenjom ponašanju, nakon toga ono koje mu je još sličnije, i tako dok se ne dođe do željenog ponašanja. Učitelj vodi učenika prema cilju potkrepljujući niz usputnih približno željenih odgovora.
OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA

Biheviorističke teorije učenja imale su značajan utjecaj na školu, a svoju primjenu su dobile i kroz obrazovnu tehnologiju.

Programirani materijali su tekstovi koje učenik koristi kako bi se poučio o nekoj određenoj temi. Napravljeni su u skaldu s biheviorističkim principima:

• 
  Na početku je jasno iskazan cilj učenja
  
• 
  Kroz materijal učenik napreduje u malim koracima
  
• 
  Učenik napreduje valstitom brzinom
  
• 
  Učenik odmah daje odgovor na postavljeno pitanje i dobiva povratnu informaciju
  
• 
  Tekstovi su sastavljeni tako da smanje broj pogrešaka i povećaju vjerojatnost točnog odgovora, tj. pozitivnog potkrepljenja
  

Cjelina koja se želi poučavati kao programirani materijal podijeli se u niz kraćih jedinica(okvira). Svaka jedinica prikaže se učeniku na jednoj stranici. Najčešće je riječ o kratkom tekstu na čijem se kraju nalazi pitanje.

Učenik pročita tekst, odmah odgovori na pitanje, provjeri na sljedećoj stranici točnost svog odgovora i ako je točno odgovorio ide na stranicu sa novim tekstom.

Dva su načina konstrukcije materijala:

Linearno programiranje-koristi se kad učitelj smatra da svi učenici trebaju proći isto gradivi. Na kraju svake jedinice nalazi se pitanje na koje učenik mora sam odgovoriti tj. zadatak dosjećanja ili nadopunjavanja. Na sljedećoj stranici nalazi se točan odgovor i učenik nastavlja s radom na novoj jedinici.

Razgranato programiranje-primjerenije ukoliko učitelj želi uvažiti individualne potrebe učenika. Na kraju jedinice nalazi se pitanje višestrukog izbora. Ovisno o odabranom odgovoru, učenik se šalje na određenu stranicu za nove informacije.

Ako je odabrao točan odgovor, nastavlja napradovanje kroz cjelinu. Za pogrešan odgovor učenik dobiva dodatnu poduku o odgovoru koji je izabrao o nako n toga se vraća na početnu jedinicu da pokuša ponovno.Provjere uspješnosti programiranih materijala u odnosu na klasičnu nastavu pokazuju da su oba tipa nastave podjednako uspješna

Skinner je 1968. Ponudio učiteljima neka opća načela za poboljšanje procesa poučavanja:

• 
  Jasno navedite što treba učiti
  
• 
  Prvo poučavajte osnovne stvari
  
• 
  Ne tjerajte sve učenike da napreduju istim koracima
  
• 
  Programirajte obrazovne jedinice
  

KOGNITIVISTIČKI PRISTUPI UČENJU I PAMĆENJU
Kognitivna psihologija pokušava odgovoriti na pitanje kako se odvijaju složeni spoznajni procesi poput učenja i pamćenja, mišljenja, zaključivanja, rješavanja problema. Kognitivistički pristupi proučavaju učenja i pamćenja razvili su se u prvoj polovici 20. st.

Razumjevanje suvremenih pristupa obrade informacija predstavlja poznavanje kognitivne psihologije, osobito Gestalt psihologije i proučavanja verbalnog učenja.

PRISTUP I NAČELA GESTALT PSIHOLOGIJE

Organizacija percepcije

Znanstveni pristup proučavanju kognitivnih procesa, posebno percepcije, počinje pojavom Gestalt psihologije u Njemačkoj prije prvoh svj. rata. Među istaknute gestaliste ubrajaju se: Max Wertheimer, Kurt Koffka i Wolfgang Köhler.

Gestalisti drže da ljudi primjenjuju različita načela opažanja kako bi organizirali odnosno dali značenje svojim zamjedbama.

Jedno od temeljnih gestaltističkih načela percepcije jest načelo zatvorenosti prema kojem ljudi teže organiziranju svoje zamjedbe tako da bude što logičnija i jednostavnija. Ako neki dijelovi cjeline nedostaju ili nisu vidljivi promatrač sam ispunjava te praznine.

Načelo odnosa lika i pozadine govori o tome da se svako perceptivno polje sastoji od pozadine i lika i izdvjaja od te pozadine zbog nekoh osobina (boje, oblika…). Kada su lik i pozadina nejasni, tada zamjedbu organiziramo u skladu sa vlastitim očekivanjem.

Načelo blizine govori da se elementi bliski u preceptivnom polju zamjećuju kao cjelina. Načelo blizine djeluje i pri slušnoj percepciji govora. Govor zamjećujemo kao kao niz riječi odvojenih stankama.

Načelo sličnosti pretpostavlja da percepciju nastojimo organizirati tako da slične elemente povezujemo u cjelinu.
UČENJE UVIDOM I PRODUKTIVNO MIŠLJENJE

Proširujući područje istraživanja na misaone procese koji dovode do kognitivnog restrukturiranja gestaltisti du počeli sustavno empirijski proučavati mehanizme produktivnog mišljenja odnosno rješavanje problema.

Temeljni mehanzam rješavanja probelma je učenje uvidom iza kojeg naglo dolazi do spoznaje o rješenju. Glavnu prepreku u rješavanju problema vide u funkcionalnoj fiksiranosti, tj. U nesposobnosti da se neko sredstvo uptrijebi na drugi način ili da se u nekoj strukturi prepozna novi sklop elemenata.

Klasični pokusi u tom području obično se sastoje od zadavanja određenog praktičnog problema.

PROUČAVANJE VERBALNOG UČENJA

Proučavanje verbalnog učenja temelji se na asocijacionističkim teorijama koje pretpostavljaju da zapamćivanje novih sadržaja ovisi o vrsti i snazi asocijacija između novog i starog znanja. Poticaj za proučavanje verbalnog učenja bila su Ebbinghausova istraživanja-zasluđan je za mnoge spoznaje o činiteljima koji olakšavaju i poboljšavaju učenje.

Svojim pokusima Ebbinghaus je pokazao:

• 
  Učenje je uspješnije ako se pri učenju gradivo glasno ponavlja.
  
• 
  Učenje je uspješnije ako se gradivo raspodijeli na manje cjeline koje se uče zasebno.
  
• 
  Postojanje serijalnog učinka. Pri učenju nizova besmislenih slogova utvrdio je da se početak i kraj niza uče brže od dredišnjeg dijela.
  
• 
  Odnos između vremena i količine naučenog. Pokazao je da što se duže uči to se više materijala može i naučiti.
  
• 
  Iz krivulje zaboravljanja vidljivo je da je pri učenju napamet zaboravljanje brže u vremenu neposredno nakon učenja ali zatim dolazi do usporavanja.
  
• 
  Na lakoću i brzinu učenja djeluju tri značajna činitelja koja povećavaju uspješnost učenja: smislenost čestica koje se uče, stupanj sličnosti među njima i dužina razdoblja između zasebnih pokušaja učenja
  

Slika: Krivulja zaboravljanja

Slika: Krivulje serijalnog učenja

Činjenica sa se početak gradiva bolje pamti pripisuje se efektu prvenstva. Bolje pamćenje riječi na kraju liste pripisuje se efektu novosti. Serijalni efekt javlja se zbog razlika u istaknutosti pojedinih dijelova niza.

Pri učenju parova podražaja jedan se podražaj povezuje s jednim odgovorom. Novija istraživanja pokazala su da se učenje parova čestica temelji na načelu sve ili ništ. Učenik zna ili ne zna točan odgovor.

Kod zadataka slobodnog dosjećanja ispitanicima se zadaju liste s nizovima čestica, koje se mogu naučiti bilo kojim redosljedom. Glavna pojava koja je uočena pri učenju slobodnim dosjećanjem jest kategorijalno grupiranje.

VERBALNO UČENJE I ZABORAVLJANJE

Ebbinghaus je pretpostavljao da je zaboravljanje uzrokovano gubitkom tragova pamćenja do kojeg dolazi ukoliko naučeno ne upotrebljavamo ili ne ponavljamo. Stupanj zaboravljanja ovisi i o još nekim činiteljima kao što su stupanj naučenosti te količina i stupanj smislenosti građe koja se uči.

Postoje dvije vrste ometanja ili interferencije:

Retroaktivna interferencija javlja se kada nove verbalne asocijacije otežavaju dosjećanje starih asocijacija. Proaktivna interferencija se javlja kada staro znanje otežava učenje novog. Primjer retroaktivne interferencije- kada novi podaci koje učimo iz povijesti dovode do toga da zaboravimo godine i povijesne događaje iz razdoblja o kojem smo učili ranije. Proaktivna interferencija pojavit će se u situaciji kada smo prvo naučili zbrajanje prirodnih brojeva pa zatim učimo zbrajanje razlomaka.Znanje o zbrajanju pr.br. često otežava primjenu trženja zajedničkog nazivnika pri zbrajanju razlomaka. Djeca koja počinju učiti zbrajanje razlomaka ponekad zbroje sve brojnike i sve nazivnike.Valja napomenuti da učenje jednog gradiva često može pomoći učenju drugog sličnog gradiva. Tada govorimo o pozitivnom transferu ili prijenosu znanja i vještina iz jednog područja u drugo. (npr. ako smo prvo naučili francuski jezik to će nam znanje kasnije olakšati učenje drugog romanskog jezika kao što je talijanski).

TEORIJA OBRADE INFORMACIJA

Suvremena elektronička tehnologija dala je kognitivnim znanstvenicima snažan poticaj za novi način razmišljanja o djelovanju ljudskog uma. Teoretičari obrade informacijama razvili su model pamćenja i učenja utemeljen na analogiji s funkcioniranjem računala.

Trostupanjski model pamćenja i učenja kao obrade informacija

Najutjecajniji model obrade informacija jest model pohrane koji su prvi predložili Atkinson i Shiffrin(1968.).Taj model obuhvaća tri povezana podsustava od kojih svaki obavlja posebnu funkciju: senzorni registar ili primatelj podražaja, radno ili kratkoročno pamćenje i dugoročno pamćenje.Model uključuje i nekoliko vrsta procesa koji povezuju pojedine podsustave. To su:

1. 
   percipiranje i obraćanje pažnje, koji povezuju senzorni registar s radnim pamćenjem
   
2. 
   procesi pohrane i dozivanja informacija koji povezuju kratkoročno s dugoročnim pamćenjem
   
3. 
   kontrolni procesi koji nadziru cjelokupan protok informacija kroz sustav
   

Pažnja

Ključnu ulogu pri odabiru i daljnjem prosljeđivanju informacija koje se zateknu u našem senzornom registru ima proces pažnje. U svakom trenutku naša su osjetila izložena najrazličitijim podražajima-bojama,zvukovima, mirisima…Pažnja se određuje kao proces izbora nekih podražaja iz mnoštva onih koji nas okružuju i stalno salijeću. Najčešći pokusi u tom području rađeni su u području tzv.dihotičkog slušanja u kojima se ispitanicima kroz slušalice istodobno odašilju različite poruke za svako uho. Tako npr. jedno uho sluša glazbu, a drugo priču, ili jedno muški,a drugo ženski glas,ili pak, jedno uho govor, a drugo nerazumljive zvukove. Pritom se ispitanicima kaže da se pri slušanju usmjere prvenstveno na poruke za jedno uho. Pokazalo se da ispitanici posve dobro mogu usmjeriti pažnju na zadano uho te kasnije i prepričati sadržaj poruke za to uho.Kad je riječ o zapostavljenom uhu pokazalo se da tu nisu mogli pratiti ni sadržaj poruke ni jezik na kojem je izgovarana poruka. Ali su mogli odrediti je li to bio šum ili ljudski glas. Drugim riječima kod informacija namjenjenih zapostavljenom uhu registrirane su samo njihove fizikalne karakteristike.

Te je pojave Broadbent(1958.) pokušao objasniti teorijom filtera. Prema toj teoriji ulazna se informacija kratko zadržava u osjetilnom sustavu. Tamo se prvenstveno na temelju fizikalnih karakteristika odabire za daljnju obradu u perceptivnom sustavu. Kod pažnje kao svjesnog procesa razlikujemo dva aspekta, usmjeravanje i zadržavanje, koji su nužan preduvjet svakog učenja.

Učenje nije moguće bez usmjeravanja pažnje na relevantne informacije, kao što nije moguće ni bez sposobnosti zadržavanja pažnje na sadržaju koje se uči. Kad jednom naučimo određene činjenice ili vještine, svjesna pažnja nije više potrebna. Činitelji koji nepovoljno djeluju na mogućnost zadržavanja i usmjeravanja pažnje u učenika mogu biti osobni i okolinski. Osobni činitelji su: mlađa dob, hiperaktivnost, specifične teškoće u učenju, smanjena opća mentalna sposobnost,emocionalni problemi. Okolinski činitelji mogu biti glasni podražaji u okolini ili pak monotoni uspavljujući glas učitelja.

Kratkoročno ili radno pamćenje

Informacija koja je nakon prolaska kroz senzorni registar zadržana,dolazi zatim u drugi podsustav, u kratkoročno ili radno pamćenje, tj. ono čega smo u određenom trenutku svjesni. Ta se vrsta pamćenja naziva kratkoročnim jer se tu svježe informacije zadržavaju razmjerno kratko osim ako ih ne počnemo prerađivati tj. ako ne aktiviramo proces učenja. Otuda upravo i naziv radno pamćenje - na toj se razini odvijaju proseci obrade informacija u srvhu pohrane u dugoročno pamćenje. Osim iz senzornog registra, informacije ulaze u radno pamćenje i iz dugoročnog pamćenja. Riječ je o procesu dozivanja već pohranjenih informacija(predznanja) koje zatim uspoređujemo sa svježim informacijama kako bismo ih integrirali u složene kognitivne sheme. Jedna od osobina kratkročnog pamćenja je njegov razmjerno ograničeni kapacitet. U radnom pamćenju možemo istovremeno baratati s oko 7 jediničnih informacija. Na sreću, jedinične informacije ne moraju biti pojedinačni brojevi ili riječi. To mogu biti nizovi brojki koje pamtimo kao cjelinu (primjerice, pojedina godina) ili cijele rečenice.Među ljudima postoje razlike u kapacitetu radnog pamćenja.Glavni činitelji koji uzrokuju te razlike jesu dob, misaone sposobnosti i predznanje ili iskustvo. Ova teorija objašnjava i neke nalaze ranijih istarživanja kao što su efekt prvenstva (tendencija boljeg zapamćivanja početnih informacija u nizu) i efekt novosti (tendencija boljeg zapamćivanja posljednjih informacija u nizu). Prema ovom modelu početne čestice se bolje pamte jer su najviše puta ponovljene pa su se već preselile u dugoročno pamćenje, dok se posljednje čestice bolje pamte jer se u vrijeme dosjećanja još uvijek nalaze u radnom pamćenju pa su izravno dostupne.

Pohrana informacija u dugoročnom pamćenju

Proces kojim nove informacije pripremamo za pohranu u dugoročno pamćenje naziva se kodiranjem. Kodiranje podrazumjeva osmišljavanje novih informacija i njihovu integraciju s već poznatim informacijama u dugoročnom pamćenju. U dugoročno pamćenje možemo pohraniti i neku informaciju premda ju nismo posve razumjeli (npr. neku formulu čije objašnjenje ne znamo). Za takvo znanje kažemo da je naučeno mehanički. Pri pohrani znanja u dugoročno pamćenje služimo se strategijama učenja. To su misaoni postupci koji nam omogućuju da gradivo koje želimo zapamtiti prerađujemo, povezjujući ga u postojeće sheme u dugoročnom pamćenju. Strategije učenja uključuju ponavljanje, organizaciju i elaboraciju informacijama.

Ponavljanje

Ponavljanje podrazumjeva doslovno ili sažeto višekratno prelaženje preko informacija bez napora usmjerenog prema njihovoj preradi. Tu strategiju koristimo kada neki sadržaj moramo doslovno naučiti odnosno naučiti napamet.

Organizacija

Druga strategija je strategija oragnizacije koja počiva na gestalistaičkoj spoznaji da se dobro organizirane informacije lakše uče i lakše dosjećaju. Istraživanja pokazuju da pri učenju ispitanici spontano pokušavaju povezati materijal koji nije oragniziran. Organizirani materijal poboljšava pamćenje jer su čestice sustavno povezane. Jedan od načina organizacije materijala jest traženje unutrašnjih veza odnosno uspostava hijerahije među ključnim informacijama. Jedan vid organizacije je i upotreba shema koj koristimo kada želimo organizirati veću količinu jedničnih informacija u koherentnu cjelinu. Sheme se vrste planova koje naučimo i onda primjenjujemo na pojedine situacije.

Elaboracija

Elaboracija je proces proširivanja novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s onim što već znamo. Pri elaboraciji možemo koristiti različita mnemonička sredstva ili mnemotehnike. Menmonička sredstva omogućuju učeniku da osmisli gradivo na njemu prihvatljiv način radi lakšeg zapamćivanja. (kako bismo lakše zapamtili neku formulu, možemo od simbola napraviti neku smislenu riječ).