Te u zagrebu filozofski fakultet

Zagreb, Ivana Lučića 3

Predmet: Ocjena doktorskog rada mr. sc. Renate Čepić
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 28. siječnja 2009. godine, imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Renate Čepić pod naslovom Obrazovanje stručnih suradnika u andragoškim organizacijama koje uče u slijedećem sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., predsjednik, dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof., član (mentor) i dr. sc. Jasna Krstović, red. prof. član.

U skladu s donesenom odlukom Stručno povjerenstvo pročitalo je i analiziralo doktorsku radnju i podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E
Doktorski rad mr. sc. Renate Čepić pod naslovom Obrazovanje stručnih suradnika u andragoškim organizacijama koje uče obuhvaća 409 stranica, od čega 283 stranice glavnog teksta, 25 stranica popisa korištenih izvora literature s 445 bibliografskih jedinica (najviše na hrvatskom, engleskom i slovenskom jeziku), te 91 stranicu priloga. U radu je na 10 stranica priložen sažetak rada na hrvatskom i engleskom jeziku s popisom ključnih riječi, sadržaj te životopis pristupnice.

Glavni dio rada strukturiran je u prepoznatljive cjeline: Uvod, Teorijski dio, Istraživanje, Rezultati i rasprava te Zaključci.

Teorijski dio rada čine tri tematske cjeline:

I. Kontekst ( str. 4-47),

II. Perspektive (str. 48-84),

III. Izazovi ( str. 85-166).

Empirijski dio rada (istraživanje), strukturiran je također kroz tri tematske cjeline:

IV. Ciljevi, zadaci i hipoteze istraživanja (str. 167-176 ),

V. Metode istraživanja (str. 177-214),

VI. Rezultati i rasprava (str. 215-271),

VII. Zaključci (str. 272-283).

Prilozi sadrže ilustracije povezane s teorijskim dijelom rada (Prilog A, str. 315-322, 5 tablica), anketne upitnike primijenjene u provedenom istraživanja (Prilog B, str. 323-340) i detalje nekih od provedenih statističkih analiza (Prilog C1-C11, str. 341-405, 55 tablica).

1. Prikaz teorijskig dijela doktorskog rada
Uvod

Uvodnim razmatranjima pristupnica objašnjava osnovna polazišta pri odabiru teme doktorskog rada naglašavajući važnost obrazovanja i kontinuiranog profesionalnog razvoja stručnih suradnika za realizaciju, kvalitetu, širenje i inoviranje andragoške djelatnosti. Ističući ostvarivanje koncepta organizacije koja uči jednim od glavnih činitelja kvalitete obrazovanja i profesionalnog razvoja odgojno-obrazovnih djelatnika, a time i andragoških djelatnika, pristupnica ukazuje na neopravdanu zanemarenost ove problematike u andragoškoj teoriji i praksi. Osim sažetog prikaza dosadašnjih istraživanja, daje kratak pregled strukture glavnih dijelova doktorskog rada.

I. Kontekst

U prvom dijelu rada pod nazivom Kontekst pristupnica postavlja okvir znanstvene rasprave ukazujući na glavne značajke formalnog, neformalnog i informalnog učenja u okviru diskursa cjeloživotnog obrazovanja. Konzultirajući pretežito stranu literaturu, pristupnica prikazuje širok raspon interpretacija ovih vrsta učenja/obrazovanja te ukazuje na nejasnoće i nesuglasja u andragoškoj literaturi koje proizlaze iz razlika u tumačenju njihovih značajki. Ističe kako obrazovanje odraslih postaje sve složenije te da mu više nisu primjereni jednostavni obrasci i transmisija velike količine znanja, već je potreban kreativni razvoj novog znanja, novog mišljenja, novih vještina i strategija kako bi se uspješno riješili novonastali problemi (str. 28).

Slijede razmatranja refleksija obrazovne politike Europske unije na aktualne promjene obrazovanja odraslih u Hrvatskoj. S tim u svezi, posebno se naglašava kako su za uspješnu integraciju napora na području obrazovanja odraslih u Hrvatskoj, važni konkretni resursi (a ne samo deklarativna podrška), veća i ozbiljnija suradnja s gospodarstvom, ali i civilnim udrugama te uspostavljanje jasnih standarda menadžmenta i osiguranja kvalitete na razini pojedinih programa, i djelovanja institucija u cjelini. Ovo poglavlje završava osvrtom na utjecaje koji su doveli do artikulacije koncepta „organizacije koja uči“.

2. 
   Perspektive
   

Ova se tematska cjelina sastoji od tri potpoglavlja:

2.1 Filozofske orijentacije u obrazovanju odraslih i promjenljive uloge andragoških stručnih suradnika (str. 49-56);

2.2. Neka teorijsko-metodologijska pitanja razvoja kurikuluma u obrazovanju odraslih (str. 56-69) i

2.3. Obrazovne potrebe, uvjeti i mogućnosti: pretpostavke realizacije cjeloživotnog obrazovanja i profesionalnog razvoja stručnih suradnika (str. 69-84).

Prvo potpoglavlje koje se odnosi na dominantne teorijsko-znanstvene ili filozofske orijentacije u obrazovanju odraslih i načine na koje se one odražavaju u praksi, pristupnica zaključuje mišljenjem da je sposobnost jasne artikulacije kognitivnog okvira ili filozofske orijentacije od velike važnosti, jer nam to može pomoći u unapređivanju vlastite prakse – mijenjanju procesa učenja i poučavanja, jačanju međusobne komunikacije, timskog rada s učenicima ili suradnicima – a praksa nam, pak, pomaže u razvoju naše obrazovne filozofije (str. 56).

U drugom potpoglavlju pristupnica odgovara na neka teorijska i metodološka pitanja bitna za razvoj kurikuluma u obrazovanju odraslih. U sklopu toga pristupnica daje prikaz najvažnijih konvencionalnih (dominantnih) i nekonvencionalnih modela razvoja kurikuluma u obrazovanju i osposobljavanju odraslih, temeljeći se na radu autora T. Sorka i M. Newmana (2004).

U posljednjem i najvećem potpoglavlju ovoga dijela rada pristupnica detaljno razmatra i kritički se osvrće na obrazovne potrebe, uvjete i mogućnosti kao glavne mehanizme kojima se potiču cjeloživotno obrazovanje i profesionalni razvoj andragoških stručnih suradnika.
III. Izazovi

U posljednjoj i najopsežnijoj cjelini teorijskog dijela rada pristupnica se usmjerava na izazove i pitanja potaknuta konceptom organizacije koja uči. Ističu se osnovna određenja koncepta s naglaskom na njihove specifičnosti. Potom se razmatraju razlike između organizacijskog učenja i organizacije koja uči na kojima su utemeljene mnogobrojne definicije ovoga koncepta u postojećoj literaturi. U ovoj cjelini teorijskog dijela rada pristupnica posvećuje posebnu pozornost slijedećim potpoglavljima:

3.1. Dominantni pristupi/diskursi u razumijevanju temeljnih značajki koncepta organizacije koja uči (str. 94-126);

3.2. Individualno, timsko i organizacijsko učenje (str. 126-139);

3.3. Uloga vodstva u ostvarivanju organizacije koja uči (str. 139-147), te

3.4. Praktična i konceptualna relevantnost istraživanja koncepta organizacije koja uči (str. 147-166).

Detaljno se elaboriraju četiri dominantna pristupa/diskursa u razumijevanju koncepta organizacije koja uči. To su: organizacijsko učenje, učenje na radnom mjestu, organizacijsko ozračje i kultura te organizacijska struktura. U dijelu koji slijedi autorica izlaže širi pregled procesa učenja na individualnoj, grupnoj (ili timskoj), i sustavnoj (ili organizacijskoj) razini koji čine temelj organizacije koja uči. Posebno se naglašava važnost uloge vodstva u ostvarivanju tih procesa učenja. S tim u svezi, posebno pritom analizira pitanja izgradnje infrastrukture kontinuiranog učenja, te strategije za poticanje individualne i organizacijske odgovornosti u stvaranju organizacije koja uči. U završnom dijelu ove cjeline ukratko su prikazane osnovne karakteristike mjernih instrumenata najčešće citiranih i znatno manje korištenih u istraživanjima i praksi određenih aspekata organizacije koja uči. Na kraju se daje kratak osvrt na neke kritične točke u procesu vrednovanja (i samovrednovanja).
2. Prikaz empirijskog dijela rada
Sljedeća četiri poglavlja odnose se na prikaz metodologijskog pristupa radu i dobivenih rezultata.

1. 
   Ciljevi, zadaci i hipoteze istraživanja
   

Temeljni cilj provedenog empirijskog istraživanja bio je utvrditi obrazovne potrebe za daljnjim obrazovanjem/učenjem stručnih suradnika i ravnatelja zaposlenih u andragoškim organizacijama, percepciju postojećih obrazovnih uvjeta i mogućnosti za zadovoljavanje tih obrazovnih potreba, te ispitati stanje i mogućnosti unaprjeđivanja kontinuiranog obrazovanja stručnih suradnika i ravnatelja u kontekstu razvoja andragoških organizacija koje uče. Kako bi bolje razlučila osnovne ciljeve, zadatke i hipoteze empirijskog istraživanja, pristupnica je postavila hipotetički model odnosa među varijablama. Osnovna je karakteristika tog modela da pri ispitivanju stručnih suradnika i ravnatelja andragoških organizacija iste varijable u jednom slučaju zauzimaju poziciju kriterijskih, a u drugom slučaju prediktorskih varijabli. Ovisno o pozicioniranosti varijabli u zasebnim analizama stručnih suradnika i ravnatelja, prediktorske i kriterijske varijable čine operacionalizirane obrazovne mogućnosti andragoških organizacija, obrazovni uvjeti, dimenzije organizacije koje uče i obrazovne potrebe. Kontolne varijable čine socioandragoška obilježja.
Na temelju hipotetičkog modela odnosa među varijablama u istraživanju, postavljeno je osam hipoteza i očekivani smjerovi povezanosti za svaku od njih .

II. Metode istraživanja

U ovom je poglavlju detaljno opisan uzorak, razlozi njegova izbora i ograničenja koja iz toga slijede, te postupak i instrumenti prikupljanja podataka.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 316 ispitanika (241 stručni suradnik i 75 ravnatelja) iz 76 ustanova za obrazovanje odraslih (u 54 ustanove ispitani su samo ravnatelji, a u 22 ustanove uz ravnatelje ispitani su i stručni suradnici  241 stručni suradnik i 21 ravnatelj).

Postupak istraživanja bio je proveden u nekoliko faza:

U prvoj fazi proučavane su teorijske postavke i praktična iskustva formalnoga, neformalnoga i informalnoga učenja / obrazovanja stručnih suradnika te ključna obilježja i načini djelovanja organizacija koje uče u nas i u svijetu. Temeljem pregleda dostupne literature konstruiran je protokol za stručne suradnike i ravnatelje.

U drugoj fazi primijenjena je ček lista s ciljem dobivanja informacija od stručnih suradnika u ustanovama za obrazovanje odraslih na području Grada Rijeke i empirijski pristup generiranju čestica u protokolu.

Treća faza predistraživanja, u okviru koje su ispitanici ispunjavali prvu verziju protokola, primijenjena je na Visokoj učiteljskoj školi / Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Ispitivanje je provedeno grupno, na uzorku od 15 nastavnika (uključujući pročelnike odjela i dekana). Temeljem dobivenih rezultata konstruirana je finalna verzija protokola za prikupljanje podataka.

Za potrebe istraživanja konstruirana su dva upitnika (Upitnik za ravnatelje / direktore andragoških organizacija i Upitnik za stručne suradnike u obrazovanju odraslih). U okviru anketnog dijela istraživanja primijenjene su dvije skale: novokonstruirana Skala obrazovnih potreba i adaptirana verzija originalne Skale dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda (Watkins, K. E. i Marsick; V. J. Dimensions of the Learning Organization Questionnaire Self-Scoring Instrument, DLOQ, 2003).

U obradi rezultata pristupnica je koristila deskriptivne statističke analize odgovora ispitanika, provjere metrijskih karakteristika skala, t–test i regresijske modele odnosa među mjerenim varijablama.

III. Rezultati i rasprava

Ovo poglavlje doktorskog rada sadrži pregled i raspravu dobivenih rezultata na razini njihove pojavnosti i međusobne povezanosti, kao i u odnosu na cilj istraživanja. Rezultati se istraživanja mogu sažeti u nekoliko ključnih točaka:

Faktorska analiza skale pokazala je da broj dimenzija ne odgovara u potpunosti originalnoj verziji skale odnosno teorijskom modelu. U teorijskom konstruktu skala ima 6 dimenzija. U ovom istraživanju spojile su se dvije teorijski različite dimenzije u jedan faktor koji je nazvan Vođenje, upravljanje i osiguranje kvalitete. Rezultati su pokazali da najveći broj ispitanika želi sudjelovati u obrazovanju iz profesionalnih razloga, te stjecati znanja i vještine na fakultetima i visokim učilištima i u organizaciji strukovnih udruga, sudjelovanjem u seminarima i radionicama kao preferiranim oblicima obrazovanja koji bi se realizirali u trajanju do najviše godinu dana. Najveće obrazovne potrebe ispitanika (ravnatelja i stručnih suradnika) javljaju se u području razvoja integriranih baza, osiguranju međunarodne usporedivosti, menadžmenta i inoviranja znanja, procesno-razvojnog planiranja izvedbenog programa i osnova znanstvenog istraživanja, a najmanje obrazovne potrebe postoje u području pripreme i vođenja nastavnog procesa, ispitivanja i ocjenjivanja znanja, motivacije odraslih za učenje te aktivnog učenja i poučavanja;

Ispitanici su obrazovne uvjete i obrazovne mogućnosti andragoških organizacija na državnoj, lokalnoj i organizacijskoj razini, suprotno od očekivanog, procijenili relativno zadovoljavajućima. Rezultati pokazuju potrebu za poboljšanjem financiranja njihova obrazovanja kako na državnoj i lokalnoj razini osnivanjem posebnih fondova za obrazovanje zaposlenih te priznavanjem različitih poreznih olakšica i subvencioniranjem obrazovanja tako i na organizacijskoj razini pokrivanjem troškova obrazovanja zaposlenih djelatnika te povećanjem njihovih obrazovnih mogućnosti unutar organizacije i izvan nje. Uz potrebu za adekvatnim financiranjem obrazovanja, osiguravanjem normativne i poticajne materijalne osnove za ostvarivanje njihova obrazovanja – poseban je problem opća društvena nezainteresiranost koju ispitanici najčešće navode kao glavni čimbenik koji nepovoljno utječe na njihovo obrazovanje na državnoj i lokalnoj razini te organizacijskoj razini. Od situacijskih i dispozicijskih uvjeta za daljnje učenje ispitanici najviše procjenjuju motivaciju za daljnje obrazovanje i učenje. Ispitanici su dali najviše procjene svojim organizacijama na skali metodičkih mogućnosti, nešto niže na skali materijalnih i najniže na skali organizacijskih mogućnosti;

Faktorska analiza je pokazala da skala primijenjena na uzorku u ovome istraživanju znatno odstupa od originalne skale koju su primijenili Watkins, K. E. i Marsick, V. J. (2003). Originalna skala ima 7 dimenzija dok se na uzorku u ovom istraživanju izdvajaju samo 2 faktora. Zbog velike razlike između teorijskog i empirijskog modela pristupnica je odlučila zadržati originalnu strukturu upitnika. Skalom dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda mjerena je kvaliteta procesa učenja na individualnoj, timskoj i organizacijskoj razini. Ispitanici su dimenzije organizacije koja uči i organizacijskih rezultata/ishoda, također, suprotno od očekivanog, procijenili relativno zadovoljavajućima. Od organizacijskih ishoda, rezultati učenja su procijenjeni nešto bolje od financijskih rezultata, čime ispitanici ističu veće zadovoljstvo brojem upisanih ispitanika koji su završili obrazovanje i brojem novih obrazovnih programa, nego primjerice povratom uloženih financijskih sredstava.

Usporedba odgovora djelatnika i ravnatelja andragoških organizacija na skali obrazovnih potreba pokazala je da djelatnici imaju statistički značajno veću potrebu za daljnjim obrazovanjem/učenjem iz područja vođenja, upravljanja i osiguranja kvalitete od ravnatelja. Na ostalim skalama obrazovnih potreba (Učenje i poučavanje, Partnerstvo u obrazovanju odraslih, Kurikulumsko planiranje u obrazovanju odraslih i komunikacija i savjetovanje) nije nađena razlika između procjena djelatnika i ravnatelja. Na skali dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda djelatnici imaju statistički značajno veću procjenu od ravnatelja samo na dimenziji Kontinuirano učenje, dok ravnatelji daju više procjene na dimenzijama Propitivanje i dijalog, Timsko učenje, Uspostavljenost sustava, Osnaženost, Sistemska povezanost, Strateško vodstvo te Financijski rezultati. Veće procjene ravnatelja od procjena djelatnika na gotovo svim dimenzijama, autorica dovodi u vezu s mogućim nastojanjima ravnatelja da daju pozitivniju sliku o kvaliteti procesa učenja u organizaciji kojom rukovode.

Socioandragoška obilježja statistički su značajno povezana sa svim obrazovnim potrebama osim Kurikulumskog planiranja u obrazovanju odraslih. Socioandragoška obilježja najviše su povezana s obrazovnim potrebama iz područja vođenja, upravljanja i osiguravanja kvalitete. Veće obrazovne potrebe imaju ispitanici s kraćim radnim stažem, nižom stručnom spremom i manjim udjelom u formalnom, općem neformalnom i profesionalno neformalnom obrazovanju;

Rezultati regresijske analize pokazuju da se, uz kontrolu socionadragoških obilježja, na osnovi percepcije obrazovnih mogućnosti djelatnika mogu predviđati samo obrazovne potrebe iz područja vođenja, upravljanja i osiguranja kvalitete. Statistički značajno veću potrebu za obrazovanjem iz područja vođenja, upravljanja i osiguranja kvalitete imaju ispitanici koji imaju niske rezultate na percepciji metodičkih mogućnosti svoje organizacije. Taj je rezultat u suprotnosti s početno postavljenom hipotezom.

Na osnovi percepcije obrazovnih uvjeta djelatnika mogu se predviđati obrazovne potrebe iz područja vođenja, upravljanja i osiguranja kvalitete. Statistički značajno veću potrebu za obrazovanjem iz područja Vođenja, upravljanja i osiguranja kvalitete imaju ispitanici koji imaju visoke rezultate na percepciji vrednovanja obrazovanja i kvalifikacija, što je u skladu s očekivanjima odnosno postavljenom hipotezom. Statistički značajno veću potrebu za obrazovanjem iz područja Komunikacija i savjetovanje imaju djelatnici koji u svojoj organizaciji imaju osjećaj timskog učenja, osnaženosti i sistemske povezanosti.

Na osnovi ravnateljeve percepcije obrazovnih potreba nije moguće predviđati percepciju obrazovnih mogućnosti organizacije. Nema statistički značajne povezanosti između ravnateljeve percepcije obrazovnih potreba i obrazovnih mogućnosti organizacije, što nije u skladu s očekivanjima odnosno s postavljenom hipotezom.

Jednako tako na osnovi ravnateljeve percepcije obrazovnih uvjeta moguće je predviđati percepciju materijalnih, organizacijskih i metodičkih obrazovnih mogućnosti organizacije. Statistički značajno veće materijalne obrazovne mogućnosti imaju organizacije čiji ravnatelji imaju visok rezultat na procjeni sudjelovanja u projektima i mogućnostima ostvarivanja organizacije koja uči, što je u skladu s postavljenom hipotezom. Statistički značajno veće organizacijske mogućnosti imaju organizacije čiji ravnatelji smatraju da država neodgovarajuće financira obrazovanje, koji smatraju da država ne potiče utvrđivanje obrazovnih potreba i smatraju da država ne potiče financiranje obrazovanja te koji imaju visok rezultat na procjeni sudjelovanja u projektima i mogućnostima ostvarivanja organizacije koja uči.

Na osnovi ravnateljeve percepcije obrazovnih uvjeta moguće je predviđati procjene timskog učenja i uspostavljenosti sustava kao dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda. Visoke procjene svoje organizacije na dimenziji timsko učenje imaju ravnatelji koji porezne olakšice i subvencioniranje obrazovanja te normativno povećanje zahtjeva za obrazovanjem priželjkuju kao važan poticaj, ali vrednovanje obrazovanja i kvalifikacija ne smatraju nužnim poticajem. Visoke procjene svoje organizacije na dimenziji uspostavljenost sustava imaju ravnatelji koji Nerazvijenost andragoške struke smatraju velikim problemom i imaju visoke rezultate na mjeri Mogućnosti ostvarivanja organizacije koja uči, što nije u skladu s početno postavljenom hipotezom. Taj rezultat autorica objašnjava ulogom motivacije ravnatelja u nastojanjima da se promijene nepovoljni uvjeti u kojima se odvija andragoško obrazovanje. Drugim riječima, ravnatelji koji nisu zadovoljni stupnjem razvijenosti andragoške struke motivirani su raditi na osiguranju kvalitete andragoškog obrazovanja u svojoj organizaciji.

Zaključna ocjena i prijedlog
U doktorskom radu pod naslovom Obrazovanje stručnih suradnika u andragoškim organizacijama koje uče, pristupnica mr. sc. Renata Čepić obrađuje i istražuje jedno od središnjih problema ne samo andragoških organizacija, već i drugih organizacija, prije svega odgojno-obrazovnih ustanova, koje imaju primarnu ulogu u stvaranju i širenju znanja – obrazovanje i kontinuirani profesionalni razvoj djelatnika.

Problematika širokog i kompleksnog poimanja učenja kojega podrazumijeva koncept organizacije koja uči doista je zanemareno područje u našoj andragoškoj literaturi. U nas do ovoga trenutka nije bilo istraživačkih nastojanja koja su dovodila u vezu obrazovanje stručnih suradnika i razvoj andragoških organizacija. Treba naglasiti da se u pedagoškoj literaturi na planu empirijskih istraživanja tek posljednjih godina javljaju prva istraživanja o toj problematici. Unatoč velikoj popularnosti u diskusijama, mnogi radovi ostaju analitički i teorijski, a tek su rijetki empirijski. Stoga su istraživači suočeni s mnogobrojnim poteškoćama pri konceptualizaciji, mjerenju i pretpostavljenoj dimenzionalnosti konstrukta andragoške organizacije koja uči. Može se očekivati da će provedeno empirijsko istraživanje privući pozornost kako znanstvenika tako i stručnjaka koji se zanimaju za proučavanje te problematike, posebno stoga što je većina radova u tom području preskriptivna, te im nedostaje sistematsko i dobro utemeljeno empirijsko istraživanje.

Kao posebno vrijedno u teorijskoj obradi problema izdvajamo činjenicu da je pristupnica svojim znanstvenim rukopisom, područja koja obrađuje oblikovala do razine izvorne znanstvenosti u kojoj se prepoznaju sustavno obrađene i korisne informacije.

Među znanstvenim doprinosima ovoga rada, posebno važnim ističemo metodološki aspekt koji se sastoji u sljedećem:

1. 
   Skala obrazovnih potreba u ovome istraživanju predstavlja prvi primjer razvoja jednog instrumenta koji mjeri obrazovne potrebe stručnih suradnika i ravnatelja zaposlenih u andragoškim organizacijama i to kroz odgovarajuće provjere metrijskih karakteristika skale;
   
2. 
   Primijenjena Skala dimenzija organizacije koja uči i organizacijskih ishoda/Instrument za samovrednovanje (DLOQ) prvi je prijevod i adaptacija skale koja je konstruirana za primjenu na drugačijem tipu organizacija i na uzorku koji se razlikuje od uzorka u ovome istraživanju po nizu sociodemografskih i kulturalnih karakteristika. Uz to, ta Skala može poslužiti kao pomoćno sredstvo koje vodstvo i osoblje u odgojno-obrazovnoj/andragoškoj organizaciji može uporabiti u svrhu procjenjivanja kvalitete na različitim razinama i planiranja te uvođenja poboljšanja.
   
3. 
   U ovome se radu razmatraju obrazovne potrebe, ali i postojeći kontekstualni obrazovni uvjeti i mogućnosti o kojima ovisi uspješnost procesa učenja i poučavanja, čime se dijelom postiže integracija funkcionalističkog (pozitivističkog) i kontekstualnog pristupa, te dobiva valjanija, a time i cjelovitija slika te složene pojave;
   

Zanemarujući manje nedostatke, ekstenzivan pristup i neka ograničenja dobivenih nalaza i zaključaka proizašlih iz metodoloških nedostataka provedenog istraživanja (koje kritički razmatra i sama pristupnica te upućuje na smjernice kojima bi se trebalo voditi u budućim istraživanjima), u radu je razvidno poznavanje problematike, kao i autorski doprinos suvremenim načinima promišljanja ove problematike. Vrijednost rada ogleda se, u sveobuhvatnosti i sistematičnosti u obradi teme, u relevantnosti postavljenih problema i kompetentnosti istraživača u izboru složenih analiza dobivenih rezultata te u iznimno velikom teorijskom doprinosu u razumijevanju prirode i problema organizacije koja uči, i moguću primjenu dobivenih rezultata u odgojno-obrazovnoj praksi. Uz spoznajno-teorijski i metodološki doprinos, ovaj doktorski rad ima i važne praktične implikacije za osmišljavanje promjena i unapređivanje kvalitete procesa preobrazbe odgojno-obrazovnih ustanova u suglasju sa suvremenim organizacijskim pristupima. Uz to, kao izravan znanstveni doprinos ovoga rada ističemo otvaranje mogućnosti drukčijeg pristupa i modela razvoja kurikuluma u obrazovanju odraslih.

Zbog svega toga ocjenjujemo doktorski rad Obrazovanje stručnih suradnika u andragoškim organizacijama koje uče, pristupnice mr.sc. Renate Čepić pozitivno jer predstavlja značajan znanstveni doprinos u području društvenih znanosti, polju pedagogije, grane andragogija.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorskog rada mr. sc. Renate Čepić Obrazovanje stručnih suradnika u andragoškim organizacijama koje uče i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka stjecanja doktorata znanosti pred istim Stručnim povjerenstvom.

Zagreb, 20. travnja 2009.g.

Stručno povjerenstvo:

1. 
   Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., predsjednik
   

-----------------------------------------------------------

2. 
   Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof., član
   

-----------------------------------------------------------

3. 
   Dr. sc. Jasna Krstović, red. prof., član
   

-----------------------------------------------------------

dr. sc. Zrinka Nikolić Jakus, doc.

dr. sc. Neven Budak, red. prof.

dr. sc. Klara Buršić-Matijašić, izv. prof., Odsjek za povijest Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli