Globalizacija I jezik

lim – pleh, kočiti – bremzati, naramenice – hozentregeri (Šamija-Lukačić: ); prostitutka – fahiša, naročito – lišma, muka – azab (Brodnjak: )

• lim – pleh, kočiti – bremzati, naramenice – hozentregeri (Šamija-Lukačić: ); prostitutka – fahiša, naročito – lišma, muka – azab (Brodnjak: )

Prave se neobični i nemogući parovi pa se onda karikaturalni član para označava srpskom crtom: šljivik – šljivir (Šamija-Lukačić: ); dječji – bebeći, doklizati – dosuljati se (Brodnjak: )

• Prave se neobični i nemogući parovi pa se onda karikaturalni član para označava srpskom crtom: šljivik – šljivir (Šamija-Lukačić: ); dječji – bebeći, doklizati – dosuljati se (Brodnjak: )

Sinonimska veza jednočlanog i dvočlanog naziva razdvaja se tako što se kraći naziv pripisuje hrvatskom, a sintagmatski naziv srpskom jeziku: rugoba – ružna žena (Šamija-Lukačić: );

• Sinonimska veza jednočlanog i dvočlanog naziva razdvaja se tako što se kraći naziv pripisuje hrvatskom, a sintagmatski naziv srpskom jeziku: rugoba – ružna žena (Šamija-Lukačić: );

Navode se, jedna pored druge, reči potpuno različitog značenja pa se onda jedna od njih označi kao hrvatska, a druga kao srpska: mošnja – tašna, jastuk – dušek (Šamija-Lukačić: );

• Navode se, jedna pored druge, reči potpuno različitog značenja pa se onda jedna od njih označi kao hrvatska, a druga kao srpska: mošnja – tašna, jastuk – dušek (Šamija-Lukačić: );

Napravi se leksički par sastavljen od neutralne i stilski markirane reči, pa se prva proglasi hrvatskom, a druga srpskom: krošnja – kruna (Šamija-Lukačić: ).

• Napravi se leksički par sastavljen od neutralne i stilski markirane reči, pa se prva proglasi hrvatskom, a druga srpskom: krošnja – kruna (Šamija-Lukačić: ).

Srpski leksički par čiji je jedan član domaćeg, a drugi stranog porekla razbija se tako što se domaća leksema proglasi hrvatskom, a pozajmljenica srpskom: bojište – fronta, metež – haos, dobit – profit, čudovište – monstrum, jelovnik – meni (Šamija-Lukačić: );

• Srpski leksički par čiji je jedan član domaćeg, a drugi stranog porekla razbija se tako što se domaća leksema proglasi hrvatskom, a pozajmljenica srpskom: bojište – fronta, metež – haos, dobit – profit, čudovište – monstrum, jelovnik – meni (Šamija-Lukačić: );

Standardnojezička forma neke reči proglašava se osobinom hrvatskog, a lokalna (kolokvijalna, negramatična, narodna) sredstvom srpskog jezika:

• Standardnojezička forma neke reči proglašava se osobinom hrvatskog, a lokalna (kolokvijalna, negramatična, narodna) sredstvom srpskog jezika:

hladan – ladan, pisar – ćata, pjevačica – pevaljka, palačinke – palačinci, koliba – koleba, kravata – kravatna (Šamija-Lukačić: ); čašćenje – aldomaš (Brodnjak: ); (reč aldomaš potvrđena kod Miroslava Krleže)

• hladan – ladan, pisar – ćata, pjevačica – pevaljka, palačinke – palačinci, koliba – koleba, kravata – kravatna (Šamija-Lukačić: ); čašćenje – aldomaš (Brodnjak: ); (reč aldomaš potvrđena kod Miroslava Krleže)

Reakcija Snježane Kordić na neke lingvističke nepodopštine

• Reakcija Snježane Kordić na neke lingvističke nepodopštine

• Babić: Spriječimo put svile u Mimari → svileni put

Tvrdnja da su komunisti Hrvatima nametnuli posvojni/prisvojni genitiv.

• Tvrdnja da su komunisti Hrvatima nametnuli posvojni/prisvojni genitiv.

• Razlog – taj genitiv imaju i Srbi.

• Posvojni genitiv imaju svi Sloveni i Indoevropljani.

Ćorić:

• Ćorić:

• „Uzimanje refleksa glasa ‛jat’ kao jedne od najuočljivijih diferencijalnih crta i kazati kako su ti refleksi ‛u hrvatskome standardu /i/jekavski, a u srpskom ekavski’ (Pranjković 1997:55) nije rezultat neznanja, već forsiranog traženja razlika gde ih nema.

I nestručnjacima, a kamoli stručnjacima je jasno da kod Srba u ovom pogledu postoji dvojstvo, da su oni i ekavci i ijekavci“.(Ćorić 1998: 551–559)

• I nestručnjacima, a kamoli stručnjacima je jasno da kod Srba u ovom pogledu postoji dvojstvo, da su oni i ekavci i ijekavci“.(Ćorić 1998: 551–559)

„Površna konstatacija da u srpskom ‛imamo gotovo uvijek sa i ka, za razliku od hrvatskog koji ima s i k, osim kad prijedlozi dolaze ispred istih ili posve sličnih suglasnika i suglasničkih skupina (s njima – sa njima, k nama – ka nama...)’ (Silić 1955:76)

• „Površna konstatacija da u srpskom ‛imamo gotovo uvijek sa i ka, za razliku od hrvatskog koji ima s i k, osim kad prijedlozi dolaze ispred istih ili posve sličnih suglasnika i suglasničkih skupina (s njima – sa njima, k nama – ka nama...)’ (Silić 1955:76)

predstavlja eklatantan primjer obmanjivanja javnosti netačnim predstavljanjem činjenica. U svim gramatikama, nezavisno od mjesta štampanja, ova dva predloga navode se u dvama likovima: s (a) i k (a)‟. (Ćorić 1998: 551–559)

•