Herbert marcuse
Yüklə 4,61 Kb. Pdf görüntüsü
|
134 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE zofije 4 ). Pada u oči kontrast između Platonove dijalektičke Aristotelove formalne logike. U Aristotelovom Organonu silogističko »određenje« (horos) »tako je ispražnjeno od supstancijalnog značenja da je slovo alfabeta potpuno ekvivalentna supstancija«. Ono je potpuno različito od »metafizičkog« »određenja« (također ho ros) koje označava rezultat bitne definicije, odgovor na pita nje: » β ésxtv ?« 5 ) Kapp, nasuprot Prantlu, drži »da su ta dva različita značenja potpuno neovisna jedno ο drugom i da nikada nisu bila pomiješana kod samog Aristotela«. U sva kom slučaju, misao organizirana u formalnoj logici veoma je različita od Platonovog dijaloga. U formalnoj logici misao je indiferentna naspram svo jih objekata. Bilo da su oni mentalni ili fizički, bilo da se tiču društva ili prirode, oni postaju predmet istog općeg za kona organizacije, kalkulacije i zaključka, i to kao nadomje- stivi znakovi ili simboli, apstrahirani od njihove određene »supstancije«. To opće svojstvo (kvantitativni kvalitet) jest preduslov zakona i reda — u logici isto tako kao i društvu — cijena univerzalne kontrole. »Općenitost misli, kako ju je razvila diskurzivna logi ka, ima svoj osnov u realitetu dominacije.« 8 ) Aristotelova Metafizika izriče povezanost pojma i ovla davanja: znanje »prvih uzroka« je, kao znanje ο općem, — najefikasnije i najizvjesnije znanje jer raspolaganje uzroci ma znači raspolaganje učincima njihova djelovanja. Na osno vu općih pojmova misao postiže savladavanje posebnih slu čajeva. I najformaliziranija logika se, u svojoj cjelini, ipak 4 ) Da izbjegnemo nesporazum: ne vjerujem da je F r a g e n a c h d e m S e i n i slično, životno pitanje ili da to treba da bude. Sto je bilo smisleno u počecima filozofske misli može postati besmisleno na njenom kraju, a gubitak smisla se ne mora pripisati nesposobnosti da se misli. Historija čovječanstva je dala definitivne odgovore na »pita nje ο bitku« i dala ih je u vrlo konkretnim postavkama, koje su do kazale svoju efikasnost. Tehnološki univerzum je jedan od njih. Dalje raspravljanje vidi u poglavlju VI. 5 ) Ernst Kapp, G r e e k F o u n d a t i o n s o f T r a d i t i o n a l L o g i c , New York, Columbia University Press, 1942, str. 29. 6 ) M. Horkheimer i T. W. Adorno, D i a l e k t i k d e r A u f k l ä r u n g ; Amsterdam, 1947, str. 25. JEDNODIMENZIONALNA MISAO 135 još uvijek odnosi na najopćenitiju strukturu datog svijeta iskustva; čista forma je još uvijek forma sadržaja, koji for- malizira. Sama ideja formalne logike je historijski doga đaj u razvitku mentalnih i fizičkih instrumenata za univer zalno ovladavanje i proračunljivost. U tom poduhvatu čov jek je morao iz stvarnog nesklada kreirati teoretsku harmo niju, očistiti misao od kontradikcija, u kompleksnom proce su društva i prirode hipostazirati one jedinice koje se daju identificirati i nadomjestiti. Pod vladavinom formalne logike, pojam koji sadržava sukobljavanje biti i pojave upotrebljiv je ako nije besmis len; materijalni sadržaj je neutraliziran; princip identiteta odvojen od principa kontradikcije (kontradikcije su pogreška neispravnog mišljenja); finalni uzroci su odstranjeni od logi čkog reda. Pojmovi, dobro određeni u njihovu djelokru gu i funkciji, postaju instrumenti predskazivanja i ovladava nja. Formalna logika je tako prvi korak na dugom putu ka znanstvenoj misli — samo prvi korak, jer se još uvijek traži mnogo viši stupanj apstrakcije i matematiziranja da se obli ci misli prilagode tehnološkom racionalitetu. Metode logičkog postupka su veoma različite u staroj i modernoj logici, ali je pri svoj toj razlici, u obje prisut na konstrukcija općenito važećeg reda mišljenja, neutral na s obzirom na materijalni sadržaj. Svijest je postala po datijiva apstraktnoj generalizaciji daleko prije nego što su ponikli tehnološki čovjek i tehnološka priroda kao objekti racionalnog ovladavanja i kalkulacije. Oslobođena protivu- rječnosti, ili uz sredivu protivurječnost, određenja podobna za organiziranje koherentnog logičkog sistema bila su odvoje na od onih za to nepodobnih. Izvršena je distinkcija izme đu univerzalne, proračunljive, »objektivne« dimenzije mišlje nja i partikularne, neproračunljive, subjektivne. Ova druga je ušla u znanost tek posredstvom niza redukcija. Formalna logika nagovještava reduciranje sekundar nih kvaliteta na primarne, u kome sekundarni kvaliteti pos taju mjerljivi i ovladljivi, te na raspolaganju fizici. Tad ele menti misli mogu biti znanstveno organizirani — kao što ljudski elementi mogu biti organizirani u društvenu stvar nost. Predtehnološka i tehnološka racionalnost, ontologija i 136 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE tehnologija povezane su onim elementima mišljenja koji pri lagođuju pravila mišljenja pravilima kontrole i dominaci je. Predtehnološki i tehnološki modi dominacije su funda mentalno različiti — tako različiti kao što su ropstvo i slo bodan najamni rad, paganizam i kršćanstvo, grad-država i na cija, pokolj stanovništva osvojenog grada i nacistički koncen tracioni logori. Pa, ipak, uza sve to povijest je — povijest dominacije, a logika misli ostaje logika dominacije. Formalna logika je tendirala univerzalnom važenju za kona misli. Odista, bez univerzalnosti bi misao bila privatna stvar, ničim vezana, nesposobna da razumije i najmanje sek tore egzistencije. Misao je uvijek više i nešto drugo nego individualno mišljenje; kad počnem misliti ο pojedinim oso bama u određenim situacijama, nalazim ih u nadindividual- nom kontekstu u kome one učestvuju, mislim u općim poj movima. Svi objekti mišljenja su opći pojmovi. Ali isto tako je istina da nadindividualan smisao, univerzalnost pojmova nikada nije puko formalna; konstituirana je u međuodnosu subjekata (koji misle i djeluju) i njihova svijeta 7 ). Logi čka apstrakcija je, također, sociološka apstrakcija. Postoji logička mimesis, koja formulira zakone misli u zaštitničkoj suglasnosti spram zakona društva, no to je samo jedan mod misli. Često je zapažena sterilnost aristotelovske formalne lo gike. Filozofska misao se razvijala naporedo s njom, pa čak izvan te logike. Ni idealistička, ni materijalistička orijentaci ja, niti racionalističke i empirističke škole ne duguju, čini se, u svojim glavnim naporima, bilo što logici. Formalna logika je po samoj svojoj strukturi bila netranscendentna. Ona je ka nonizirala i organizirala misao unutar postavljenog okvira preko koga silogizam ne može preći — ostala^ je »analitika«. Logika je ostala specijalna disciplina naporedo sa glavnim tokom razvoja filozofske misli, bitno nepromijenjena upr- kos novim pojmovima i novim sadržajima koji karakterizi raju ovaj razvoj. 7 ) Pogledaj: T . W . Adorno, Z u r M e t a k r i t i k d e r E r k e n n t n i s t h e o r i e , Stuttgart, 1956. poglavlje I , K r i t i k d e r l o g i s c h e n A b s o l u t i s m u s . JEDNODIMENZIONALNA MISAO 137 Odista, ni skolastičari ni racionalizam i empirizam ra nog novog vijeka nisu imali razloga za objekcije na način mišljenja koji je kanonizirao svoje opće forme u Aristotelo voj logici. Njezina intencija je, u najmanju ruku, bila u sug lasnosti sa znanstvenom validnošću i egzaktnošću, a osta lo nije ometalo pojmovnu elaboraciju novog iskustva i no vih činjenica. Suvremena matematska i simbolička logika su, bez sumnje, veoma različite od njihove klasične prethodnice, ali je objema zajednička radikalna opozicija spram dijalektičke logike. I stara i nova formalna logika izražavaju, na osnovu te opozicije, isti način mišljenja. Ono je očišćeno od »nega tivnog«, koje se uvelike naziralo na počecima logičke i filo zofske misli — očićšeno od iskustva uskraćujuće, varljive i is- krivljujuće moći postojeće stvarnosti. Eleminiranjem ovog is kustva, iz cjelokupne misli, koja treba da bude objektivna, eg zaktna i znanstvena, eliminiran je konceptualan napor da se održi napetost između »jest« i »treba da« i da se postojeće obrati u ime svoje vlastite istine. Naime, znanstveni preokret neposrednog iskustva, koji utemeljuje znanstvenu istinu na suprot istini neposrednog iskustva, ne razvija pojmove koji u sebi nose protest i odbijanje. Nova znanstvena istina ko jom znanstveni pojmovi oponiraju prihvaćenoj istini ne sadr ži osudu postojeće stvarnosti. Za razliku od toga, dijalektička misao jest i ostaje nez nanstvena u onoj mjeri u kojoj je osuda, a taj sud nameće dijalektičkoj misli priroda njezina objekta — objektivnost. Ovaj objekt je realnost u njezinoj istinskoj konkretnosti; di jalektičkoj logici je strana takva apstrakcija koja ne zasijeca u konkretan sadržaj, već ga za sobom ostavlja neshvaćena. Hegel razotkriva u kritičkoj filozofiji svoga vremena »strah od objekta« (Angst vor dem Objekt), zahtijeva da prava znan stvena misao prevlada tu poziciju i razumije »logično i čisto- umno« (das Logische, das Rein-Vernünftige) u samoj kon kretnosti svog objekta 8 ). Dijalektička logika ne može biti for- 8 ) W i s s e n s c h a f t d e r L ο g i k, ed. Lasson, Leipzig, Meiner 1923, vol. I, str. 32. Yüklə 4,61 Kb. Dostları ilə paylaş:
|