I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja
Yüklə 1,94 Mb.
|
Predmet ove knjige je grčka kolonizacija na Crnome moru. O toj temi u hrvatskoj znanstvenoj arheološkoj bibliografiji nije do danas napisan niti jedan, jedini redak. Tim više je prikazivanje tog osebujnog antičkog svijeta bio je poseban izazov. Kojom se metodom poslužiti pri analizi golemog broja podataka te kako odrediti cjeline? Presudila je starost i važnost pojedinih područja kolonizacije. Zbog toga se prvo opisuje sjeverna obala Ponta, budući da su se ondje nalazile najstarije i najvažnije kolonije; potom slijedi južna obala, pa zapadna i naposljetku istočna, kao posljednja i najrjeđe naseljena grčkim stanovnicima. Posebno poglavlje posvećeno je onome što su Grci znali o zaleđu Crnog mora i središnjoj Aziji, sve do Kine.Zbog vrlo velikog opsega obuhvaćenog materijala knjiga broji 600 stranica te će njeno prikazivanje zauzeti najviše prostora u ovom izviješću. Knjiga je podijeljena na 9 poglavlja. Prvo poglavlje nosi naslov O grčkoj kolonizaciji. Ono započinje kratkim uvodom o vremenu u kojem je započela kolonizacija, dakle o kraju brončanog doba. Slijedi prikaz seobe Grka u Malu Aziju, nakon čega se govori o prvom spomenu Jonjana te se iznosi problematika grčke kolonizacije. Nastavlja se opisom života u matičnoj Grčkoj, nakon čega slijedi kratak pregled razvoja i najvažnijih tipova grčkih brodova. Slijedi pregled ekonomskih odnosa između matične Grčke i Crnog mora i kako je kolonizacija Crnog mora utjecala na ekonomiju u domovini.Drugo poglavlje nosi naslov Širenje iz Male Azije u kojem je opisano kako je tekao grčki prodor prema sjeveru i koji su polisi u tome sudjelovali. Najvažnija kolonija na sjeveru Egejskog mora bio je otok Tas. U ovom poglavlju je i vrlo zanimljivi ekskurs: Uništavanje okoliša u antici u kojem se daje se vrlo iscrpan prikaz antičkih izvora o okolišu, odnosu ljudi prema okolišu i o uništavanju koje je u antici doseglo goleme razmjere, čak dotle da postoji ocjena da je uništenje okoliša bilo cijena plaćena za slavu klasične Grčke. Uništavanje šuma počelo je već u brončanom dobu, ali je katastrofalne razmjere počelo dobivati od 8.st.pr.Kr. na dalje, što zbog gradnje sve većih brodova, paljenja drveta za drveni ugljen za potrebe prerade željeza, za gorenje keramičkih peći, naročito peći za crepove, koji su izumljeni u 8.st. u Korintu. Računa se da je svako domaćinstvo u to vrijeme trošilo dvije do tri tone drveta za loženje godišnje. Širom Sredozemlja leži između 70 i 90 milijuna tona antičke troske i računa se da je za njezinu preradu izgorjelo između 200 i 280 tisuća kvadratnih kilometara šuma. Treće poglavlje nosi naslov Propontida – Mramorno more u kojem se bavi ovim važnim predjelom, njegovim najznamenitijim gradovima i gospodarstvenim prilikama koje su tu vladale. Slijedi četvrto poglavlje s naslovom Gostoljubivo more. Kad se savladaju struje i nedaće u Bosporu napokon se ulazi u to more, što ga danas zovemo Crno. Grci su ga zvali jednostavno «More» (Pontos). Ponekad su imenu Pontos dodavali pridjev Eukseinos, koji znači gostoljubiv. Slijedi opis Crnog mora. Ono je vrlo duboko, mjestimično do 2200 m, ali postoji velika plitka polica u njegovom SZ dijelu, koja se proteže od delte Dunava do Krima, i ondje dubina ne prelazi 100 m i tu su se kretala najveća jata riba. More je čudno iz još jednog razloga: većina njegova vodene mase posve je mrtva. Velike rijeke koje utječu u njega unose goleme količine organskog materijala koji morske bakterije nisu stigle razgraditi – kad ima previše organskog materijala bakterije za njegovo razgrađivanje potroše sav kisik u vodi i nakon toga počnu ga uzimati iz sulfatnih jona. Na taj način stvaraju plin sumporovodik, koji je silno otrovan i ubija sve oko sebe. Ova je sumporovodikom zasićena voda teža i zato je pala na dno, dok je gornji sloj manje slan i lakši i u njemu je ostalo kisika i života. Tako se dogodilo da je na dubini od oko 100 m i niže Crno more zapravo nanos sumporovodika, bez imalo kisika i potpuno sterilno, a kako je vrlo duboko, izlazi da je 90% njegove količine vode ne samo mrtvo, nego i veoma otrovno. To dobro znaju današnji ribari koji ne bacaju mreže dublje od 85 m. Nakon ovih podataka daje se detaljni pregled antičkih izvora o Crnom moru nakon čega je posebna pažnja posvećena plovidbi Crnim morem u antici. Daju se udaljenosti i dani puta od točke do točke (popraćeno kartom plovidbenih putova s danima puta). Najvažniji detalj plovidbe je tzv. Kratki put, to jest plovidba poprijeko, preko Crnog mora ondje gdje je najuže, od rta Karambis na južnoj obali do rta Kriou Metopon na najjužnijoj točki Krima. Otkriće Kratkog puta nije imalo samo ekonomske, već i velike političke posljedice na gradove oko Ponta. Zahvaljujući tako brzoj komunikaciji bosporski su se kraljevi mogli upletati u zbivanja na južnom Pontu, a Farnak I. Pontski i Mitridat VI. Eupator mogli su početi sanjati o ujedinjenju cijelog Crnog mora u jedno kraljevstvo. Slijedi peto poglavlje s naslovom Kolonije na sjevernom Pontu Ovo poglavlje počinje raspravom o obrascima kolonizacije na sjevernim obalama Ponta i o odnosima između Grka i domaćih stanovnika. To je onaj najranije i najgušće kolonizirani dio Crnog mora. Na ovom mjestu treba napomenuti da je upravo ovo područje Crnog mora arheološki najviše istraživano i o njemu postoji najopsežnija bibliografija. Međutim ova knjiga M. Milićević Bradač je jedna od rijetkih knjiga o Grcima na Crnom moru koja je koncipirana tako da se prikazuje svaki grad posebno, jedan po jedan, kako slijede od Tirasa na zapadu sjevernog Ponta, do Tanaisa na istoku sjevernog Ponta. O svakom se gradu govori opsežno: daje se njegova povijest, ono što se o njemu zna iz izvora, te pregled materijala i arheoloških istraživanja. Sve je popraćeno brojnim ilustracijama: tlocrtima, kartama i slikama materijala. Na ovom mjestu istaknimo da je detaljno istraživana hora Hersoneza, grčki katastar na Krimu, izvrsno sačuvan do danas i pomno istraživan još od 18.st. U današnje vrijeme kad je grčki katastar na Hvaru u opasnosti da bude asfaltiran, dobro je da je netko hrvatskoj publici prikazao grčki katastar na Krimu i sva ona istraživanja i pažnju koju je do danas dobio u ruskoj i svjetskoj literaturi. Slijedi šesto poglavlje s naslovom Kolonije na južnom Pontu Ova je južna obala manje bogata i manje pristupačna nego sjeverna. Nadalje daleko je manje istraživana i stoga je slabije poznata od sjeverne. Autorica govori o grčkim spoznajama o južnoj obali Crnog mora, o raznim narodima koji su ondje živjeli kao i o najvažnijim gradovima među kojima se ističe Sinopa, zvana i Kraljica Ponta, je najstarija kolonija na južnoj obali kao i najznačajniji grad na južnoj obali i jedan od četiri najvažnija grada na Crnom moru i jedini koji je prevladao svoje lokalno značenje i igrao ulogu u helenskoj povijesti Herakleja Pontska. Slijedi sedmo poglavlje Kolonije na zapadnom Pontu koje na isti način obrađuji i taj predio Crnoga mora i grčke tragove na njemu. U osmom poglavlju je identičnom metodom obrađena i Istočna obala Ponta. Posljednje deveto poglavlje Sve dalje i dalje govori o tome kako su Grci upoznavali zemlje u zaleđu svojih gradova na Crnom moru i što su znali o narodima i zemljama koje su se prostirale daleko prema istoku. U ovom je poglavlju, potrebno je istaknuti, autorica rezimirala i predstavila te uklopila u kontekst knjige vlastiti istraživački rad. To se odnosi prije svega na komparativnom istraživanju srednjoazijskog folklora i šamanskih iskustava.
Osim ove gore prikazane knjige prof. M. Milićević Bradač je od posljednjeg napredovanja objavila i 5 znanstvenih radova. 1. Bromos ou Bromios – Bromo, a ne Bromije, Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999-2000, 65-76. Od najranijeg vremena ljudi su tražili i nalazili sredstva kojima bi mijenjali svijest. Oduvijek je najomiljeniji bio etilni alkohol zbog toga jer pojačava emocije, utječe na percepciju, lako se apsorbira u organizam i nema toksičnih posljedica (osim ako se ne popije u prevelikim količinama). Kako porijeklo, razvoj i širenje alkohola u prapovijesti još nisu dovoljno istraženi autorica se time posvetila u ovome radu koji je pokazao vrlo zanimljive rezultate. Između ostalo saznajemo i da su barbari pili još pića od meda, jabuka i brezova soka. Sve su to relativno lagana pića i njima se dodavalo razno korijenje kad se piće koristilo u ritualima, da izazove efekte promijenjene svijesti. Isto tako saznajemo da je omladina u antici, kao i danas, eksperimentirala s opijatima – grčki nam izvori govore da je mladež u Ateni pila pivo od bunike, jakog i opasnog opijata. 2. Treatment of the Dead at the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia, u The Archaeology of Cult and Religion, (Peter F. Biehl & François Bertemes urednici) Budapest 2001, 209-218 Članak je studija o rasporedu i karakteru grobova otkrivenih u istraživanjima Vučedola od 1984. do 1990.g. Oni se uspoređuju s grobovima vučedolske kulture koji su 1938.g. otkriveni na akropoli lokaliteta (Gradac) Na položaju Streimov vinograd, koji je bio podgrađe u odnosu na Gradac, pronađeno je 9 ukopa vučedolske kulture, 6 ih je imalo samo jednog pokojnika, jedan je imao dva pokojnika, jedan tri pokojnika, a jedan sedam pokojnika. Osim toga grobovi se pojavljuju u skupinama – grobovi 1(84) i 2(84) stoje odvojeni od skupine grobova 1-4(85), a posebno je i skupina grobova 1-3(87). Neki od njih se nalaze ispod kućnih podova. S obzirom na orijentaciju kostura, broj pokojnika i priloge u grobovima, nije se mogao ustanoviti neki opći obrazac, odnosno običaj u sahranjivanju. Neki od ukopa imaju sličnosti s grobovima ranije badenske kulture, ali neki pokazuju sličnosti s grobovima tzv. Jamnaja kulture s obala Crnog mora (naročito u položaju nekih pokojnika koji su sahranjeni s licem prema zemlji i nogama podvijenim pod tijelo). 3. The living, the dead and the graves, Histria antiqua 8, Pula 2002, 53-62. Grob je vrlo složena predodžba i poruke što ih grobovi prenose mogu varirati od društva do društva, zavisno od simboličkih obrazaca koji trenutno prevladavaju. Ono što razlikuje jedan grob od drugoga je društveni sistem i religiozni stavovi. Možemo reći da je pogrebni ritual jedan oblik komunikacije. Ono što ne znamo je s kime oni komuniciraju: sa susjedima, živim članovima zajednice, s mrtvim kojeg se sahranjuje, s generacijama mrtvih predaka ili nekim drugim svijetom u cjelini. Autorica je postavila pitanje: je li moguće preko grobova kao struktura govoriti o općem pogledu na svijet i o duhovnim stavovima neke zajednice? Nakon opsežne analize autorica je ustanovila dva različita koncepta: VERTIKALNI gdje priroda funkcionira u ciklusima koji se kreću uzduž vertikalne osi koja povezuje ono iznad zemlje i ono ispod zemlje. U suprotnosti s njim je HORIZONTALNI koncept koji sve cikluse stavlja u jednu razinu na zemlji i taj svijet horizontalno ima granicu između ovog i onog svijeta. Kad su se ova dva svijeta srela pogrebni humci počeli su se pojavljivati u JI Europi. Kad su pripadnici horizontalnog pogleda na svijet počeli živjeti u stalnim naseljima izdvojili su svoje mrtve u nekropole izvan naselja. Tako se dogodilo da su i Grci u historijsko vrijeme imali veliki problem s dušom nakon smrti: nisu mogli nikako odrediti odlazi li ravno, gore ili dolje. 4. Vučedolska golubica kao posuda, Opuscula archaeologica 26, Zagreb 2002, 71-98. Jedan predmet vučedolske kulture, poznat kao tzv. Vučedolska golubica, vjerojatno je najslavniji pojedinačni arheološki nalaz iz Hrvatske. To je boca visoka 19,7 cm koja stoji na tri nožice u obliku čepa visoke 2,5-3 cm. Njezin kapacitet je 600 ml. Već i po izradi jasno je da je to bila kultna posuda, ali autorica pokušava odgovoriti na pitanje kakva je i što je mogla sadržavati? Nađena je na Gradcu (Vučedol) 1938.g. u jami koja čini trokut s jamom u kojoj je nađen žrtvovani i sahranjeni jelen i tzv. Megaronom ljevača bakra. Dug i složen dokazni znanstveni postupak autorice pokazuje da su na vučedolskoj akropoli Gradcu mogli biti prisutni šamani, koji su svoje kultno piće mogli čuvati u isto tako naročitoj kultnoj boci.
Of deer, antlers and shamans u Znakovi i riječi – Signa et Litterae,( M. Milićević Bradač urednica) Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002, 7-42 Glavna tema ovog rada je nalaz pokopanog jelena s položaja Gradac, lokalitet Vučedol, 1938.g. Jelen je bio jedina pojedinačno žrtvovana i sahranjena životinja na Gradcu, za razliku od podgrađa (Streimov vinograd), gdje su nađeni žrtvovano tele, svinje i psi. Jelen je ubijen udarcem u glavu i pokopan je tako da su mu noge bile spojene, kao da su bile svezane kod papaka. Autorica raspravlja o jelenu s Gradca (Vučedol) – njegov položaj isti je kao kod prikaza skitskih jelena u mnogo kasnije vrijeme. On se nalazi ispred Megarona ljevača bakra, a vrlo je dobro znano da su šamani i metalurzi tijesno povezani kao poznavaoci tajni onoga svijeta. Blizu jame s jelenom bila je jama u kojoj se nalazila tzv. Vučedolska golubica – boca u obliku ptice. Na tračkim i mnogim drugim prikazima ptica u jelen su zajednički simboli odlaska na onaj svijet, do te mjere da se prikazuju jeleni s rogovima koji završavaju ptičjim glavama ili ptice s jelenskim rogovima. Autorica donosi zaključak je da je ovaj jelen mogao biti žrtvovan na primjer za ritual kad je šaman u transu (a piće za postizanje transa moglo se držati u posudi u obliku ptice) morao odvesti na onaj svijet dušu vrlo važnog mrtvaca. Uz predhodno navedenu knjigu i znanstvene rasprave dr. sc. Marina Milićević Bradač izvanredni profesor je objavila i 2 stručna rada 1. Ahilej, Aka Larentija, Angerona, Anna Perenna, Antesterije, Ara Pacis, Ares, Arijadna, Aristej, Arvalska braća, Auguri, Auspicije, Bona Dea, Borej, Bufonije, Cerera, Dijana, Dionis, Disciplina Etrusca, Egerija, Eleuzina, Erinije, Etruščanski bogovi, Farmakos, Fasti, Faun, Fecijali, Feriae Latinae, Flamen, Floralije, Fonto, Fornakalije, Fortuna, Furije, Geja, Genij, Geniji, Haruspicina, Heos, Hermes, Hesper, Hidra, Himera, Hton, Ilitija, Indigitamenta, Infula, Jan, Juturna, Juventa, Kamene, Kapitolij, Kardea, Karmenta, Karna, Kirka, Kolumbarij, Kompitalije, Konkordija, Konzo, Kopija, Kvirin, Labirint, Lamija, Lari, Larve, Laverna, Lektisternij, Lemuri, Leukoteja, Liber, Libitina, Lukumon, Mani, Mars, Matuta Mater, Megaron, Mesor, Milihij, Minerva, Minotaur, Mundus, Nemeza, Neptun, Nereide, Nerej, Numen, Okean, Ops, Orfej, Oritija, Palemon, Pales, Parentalije, Penati, Pilumno, Plejade, Podzemlje, Pomona, Pontifeks, Portun, Posejdon, Puteal, Rex sacrorum, Roma Dea, Sagmina, Sakrarij, Salijci, Salus publica, Saturn, Semon, Sfinga, Silen, Silvan, Sirene, Skila, Suđenice, Suman, Suovetaurilije, Tacita, Telura, Termin, Vakuna, Vates, Veiovis, Venera, Vertumno, Vesta, Viktorija, Vinalije, Volturnalije, Volturno, Vulkan, Zemlja Mati, Opći religijski leksikon, (urednik Adalbert Rebić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2002. 2. Šamansko putovanje vučedolske golubice, Vjesnik, 7. listopada 1999.,str.16. Marina Milićević Bradač je od posljednjeg imenovanja dala 4 priopćenja na međunarodnim skupovima. 1. Vučedolska golubica kao posuda, međunarodni znanstveni skup u Vukovaru, 29-30. rujna 1999. 2. The Living, the Dead and the Grave,s međunarodnom znanstveni skup The city of the dead and the city of the living, Pula 21-25 November 2000. 3. Greek Mythological Horses and the World's Boundary, međunarodni znanstveni skup European Association of Archaeologists, 7th Annual Meeting, Esslingen am Neckar, Germany, 19-23 September 2001. 4. Diana and the Fawn, međunarodni znanstveni skup VIII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Zagreb 5-8. mai 2003. Stručna djelatnost Prof. Milićević Bradač je i nakon posljednjeg napredovanja nastavila svoju stručnu djelatnost koja se iskazala pisanjima 8 prikaza, uređivanjem jednog znanstvenog časopisa te dvama javnim predavanjima. Osim toga imala je 7 televizijskih i radio nastupa. Ovom je djelatnošću nastojala popularizirati arheološku znanost kao što je pokazala da prati suvremena zbivanja arheološko-povijesne izdavačke produkcije. Prikazi 1. Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Obavijesti HAD-a 31, Zagreb 1999, 131-132. 2. Nenad Cambi, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Antika, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a, 24, 2002, 114-116. 3. Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Vjesnik 19410, 28. studenog 2001. 4. Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a 24, 2002, 119-120 5. Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Obavijesti HAD-a 33, Zagreb 2001, 138-139. 6. Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Vjesnik 14. lipnja 2002. 7. Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Vjesnik 18764, 2. veljače 2000. 8. Mirjana Sanader, Tilurium I, Istraživanja – Forschungen 1997-2001, Zagreb 2003, Obavijesti HAD-a 35, Zagreb 2003, 105-106. Predavanja 1. javno predavanje Vučedolska golubica po pozivu u Arheološkom muzeju u Zagrebu, 21. prosinca 1999. 2. javno predavanje Koji je sadržaj čuvala Vučedolska golubica po pozivu u Gradskom muzeju u Vukovaru, 19. rujna 2002. Uređivanje 1. urednica zbornika Znakovi i riječi – Signa et Litterae,, Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002 Televizijski i radijski nastupi 1. sudjelovanje u TV-emisiji Rim, moć i slava školskog programa HTV-a, 3. siječnja 2000. 2. sudjelovanje u TV-emisji Znanstveni album o Klaudiju Klaudijanu, 27. ožujka 2000. 3. sudjelovanje u emisiji Vučedolski kalendar III. programa Radio Zagreba, 3. prosinca 2000. 4. sudjelovanje u TV-emisiji Zagonetni mit, 1. epizoda 5. siječnja 2001; 2. epizoda 12. siječnja 2001; 3. epizoda 17. siječnja 2001; 4. epizoda 24. siječnja 2001. Serija je poslije reprizirana u više navrata. 5. sudjelovanje u TV-emisiji Kult, 26. veljače 2003. 6. sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba Povijest četvrtkom, o kretskoj i mikenskoj civilizaciji i arhajskoj Grčkoj, 1. epizoda 6. ožujka 2003; 2. epizoda 13. ožujka 2003; 3. epizoda 27. ožujka 2003. 7. sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba Povijest četvrtkom o izborima i glasovanju u antici, 6. studenog 2003. Nastavna djelatnost Marina Milićević Bradač je voditeljica Katedre za klasičnu arheologiju. Na dodiplomskoj nastavi drži predavanja i seminare iz klasične arheologije. Osim što trajno predaje kolegije koji se bave temeljnim znanjima uvela je i nove kolegije kojima se predstavljaju najnovija istraživanja i saznanja iz klasične arheologije, oblasti koja je na dugačkome putu razvoja arheološke znanosti u početku bila prva i jedina a danas ostala najslavnije oblast. Od 1996. do 2000. godine je bila pročelnica Odsjeka za arheologiju. 2000.g. je bila Prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 2003. imenovana je voditeljicom poslijediplomskog studija na Odsjeku za arheologiju. Na poslijediplomskog studiju koji se sada nalazi u prijelomnom razdoblju zbog promjene sustava nastave, svu svoju energiju i znanje ulaže u novo oblikovanje nastave te u traženje najboljih putova u tom prijelaznom periodu na korist i nastavnka i studenata.
Trenutno je mentor 3 magisterija i jednog doktorata. Marina Milićević Bradač tijekom godine redovito sudjeluje na više arheoloških iskopavanja Svojim dugogodišnjim radnim iskustvom ali i komunikativnošću njezino je sudjelovanje uvijek dobitak za terensku ekipu. Tome su ponajmanje dva razloga: iskustvo kojim pridonosi efikasnosti tog zajedničko rada studenata, nastavnika i radnika te znanje koje je garancija vrhunski stručno izvedeni posao. Da je tome tako svjedoči i činjenica da je ove godine bila i dio oxfordsko-talijanskog arheološkog istraživačkog tima u istraživanjima na rimskom forumu.
Sudjelovala je u zvanju istraživača u dva znanstveno-istraživačka projekta pri Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kojima su voditelji bili prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić i prof. dr. Petar Selem. Od 1996.g. suradnik je na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, čiji je voditelj prof. dr. Petar Selem. Isti je rad nastavljen na novom projektu Signa et Litterae – Znakovi i riječi, voditelj projekta prof. dr. Petar Selem. Prof. Milićević – Bradač je bila urednica zbornika radova ovog projekta koji je objavljen pod istim naslovom projekta. Zbornik je među čitalačkom publikom imao veliki odjek, rasprodan je u rekordnom roku a urednica priprema drugi zbornik u sklopu istoga projekta.
Bila je redovita i aktivna sudionica na međunarodnoj arheološkoj sceni čime je afirmirala hrvatsku arheološku znanost. Kandidatkinja je dugogodišnja nastavnica koja je tijekom svoga djelovanja unaprijedila svoju nastavničku djelatnost ne samo uvođenjima novih kolegija nego i radom na arheološkim terenima gdje nastoji svoje dugogodišnje iskustvo prenijeti studentima.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. Dr. sc. Petar Selem, red. prof. Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof. Odsjek za arheologiju Filozofski fakultet, Zagreb I. Lučića 3 Zagreb, 4. studenog 2003. 3a. POPIS RADOVA DO ZAKLJUČENJA POSLJEDNJEG NATJEČAJA 1999.g. Knjige: 1. Marina Milićević, Rimski kalendar, Latina et Graeca, Zagreb 1989, 145 strana, 3 ilustracije (knjiga nema ISBN broja). 2. Marina Milićević, KLAUDIJE KLAUDIJAN, Otmica Prozerpine, prijevod, komentar i studija. Zagreb, Latina et Graeca, 1997, 267 strana (ISBN 953-6565-01-3) Znanstveni radovi: 1. Marina Milićević, «Rekonstrukcija ženske odjeće u eneolitiku međuriječja Dunava, Drave i Save», Opuscula archaeologica 9, Zagreb 1984, 1-22. 2. Marina Milićević, «Tum Stygio regi nocturnas inchoat aras, Verg. Aen. 6. 252», Opuscula archaeologica 11-12, Zagreb 1987, 27-29. 3. Marina Milićević, «Rekonstrukcija ženske odjeće u vučedolskoj kulturi», VUČEDOL, Treće tisućljeće pr.Kr. Katalog izložbe, Zagreb 1988, 27-29. 4. Marina Milićević, «Religija vučedolske kulture», VUČEDOL, Treće tisućljeće pr.Kr. Katalog izložbe, Zagreb 1988, 30-31. 5. Marina Hoti, «Novi nalazi konsekrativnih rogova na Vučedolu», Opuscula archaeologica 14, Zagreb 1989, 33-42. 6. Marina Hoti, «Jedna posuda vučedolske kulture s posebnim obzirom na cjevaste vaze», Opuscula archaeologica 16, 1992, 133-164. 7. Marina Hoti, «Sisak u antičkim izvorima», Opuscula archaeologica 16, Zagreb 1992, 133-163. 8. Marina Hoti, «Vučedol-Streimov vinograd: magijski ritual i dvojni grob vučedolske kulture», Opuscula archaeologica 17, Zagreb 1993, 183-203. 9. Marina Hoti, «'A Girl picking flowers' from Stabiae», Opuscula archaeologica 18, Zagreb 1994, 115-132. 10. Marina Hoti, «The Culture of Vuchedol and the Question of Prehistoric Roots of Some Traits of the Greek Religion», SVETI MESTA NA BALKANITE, Zbornik Meždunarodnij univerzitetski seminar za balkanistični poručavanija, Jugozapadni univerzitet Neofit Rilski, Blagoevgrad – UNESCO, Blagoevgrad (Bulgaria) 1996, 288-296 (ISBN 954-8317-42-7). 11. Marina Hoti, «Corynthian style in relation to open and closed space», Histria antiqua 1, Pula 1997, 175-180. Stručni radovi: 1. Marina Milićević, «Što se do sad čekalo s otvaranjem kamenoloma u Gabeli?», Troja i kako je steći, Latina et Graeca, Zagreb 1988, 29-33. 2. Marina Hoti, «Vučedol», The War in Croatia, Archaeological Sites, Handbooks of cultural affairs, vol. 5, Ministry of Education and Culture, Zagreb, April 1992, 52-55. 3. Marina Milićević, Leksikon Leksikografskog zavoda, drugo izdanje. Urednik rubrike arheologija i autor svih natuknica o arheologiji, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1997. Prikazi: 1. Marina Milićević, prikaz: Prinosi Odjela za arheologiju Centra za povijesne znanosti, Obavijesti HAD-a 18, 1986, 33-35. 2. Marina Milićević, prikaz knjige Damir Salopek, Transkripcija i adaptacija grčkih imena, Obavijesti HAD-a 20, 1988, 137. 3. Marina Milićević, prikaz knjige Mirjana Sanader, Kerber u antičkoj umjetnosti, Latina et Graeca 29, 1987, 106-108. 4. Marina Hoti, Prikaz: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, vol. XXI (Zagreb 1988), Obavijesti HAD-a 21, 1989, 55. 5. Marina Hoti, Prikaz skupa «Sisak – više od 2000 godina postojanja», Obavijesti HAD-a 21, 1989, 27. 6. Marina Hoti, prikaz Helene P. Foley, The Homeric Hymn to Demeter. Translation, Commentary and Interpretative Essays, Princeton Univ. Press 1994, Opuscula archaeologica 18, Zagreb 1994, 197-198. 7. Marina Hoti, prikaz Rajka Makjanić ed. Siscia-Pannonia Superior: Remza Koščević, Finds and Metalwork Production & Rajka Makjanić, Terra Sigillata, BAR International Series 621, Oxford 1995, Opuscula archaeologica 19, Zagreb 1995, 137. 8. Marina Hoti, prikaz Arheološki radovi i rasprave 12, Zagreb 1996, Obavijesti HAD-a 28, 1996, 80-82. 9. Marina Milićević, prikaz Luigi Malerba, Itaka per sempre, Milano 1997, Obavijesti HAD-a 30, 1998, 106-109. Međunarodni znanstveni skupovi: 1. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu «Holy places in the Balkans» u Banskom, Bugarska, od 28.2. do 3.3.1995. S referatom «Vučedol culture and the question of prehistoric roots of some traits of the Greek Religion». Skup je organiziralo Sveučilište Neofit Rilski iz Blagoevgrada u suradnji s UNESCO-m. 2. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu «Urban and Landscape Archaeology» u Medulinu, 7-10.12.1995. s referatom «Corynthian Style in Relation to Open and Closed Space». 3. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu European Association of Archaeologists, Third Annual Meeting, Ravenna 24-28.9.1997. s referatom «Treatment of the Dead on the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia». Znanstveni skupovi: 1. Sudjelovanje na znanstvenom skupu Sisak-više od 2000 godina postojanja, s referatom po pozivu «Sisak u antičkim izvorima», 5-7.10.1989. Ostalo: 1. Marina Milićević, referat po pozivu: «Turska kosa i moguće paralele u grčkom svijetu», održan u Gradskom muzeju u Karlovcu 5.6.1991.g. 2. Marina Hoti, Povijest opeke za TV- seriju «U obnovi Hrvatske» emitiranu 3.3.1992. 3. Marina Hoti, autor i scenarist TV-emisije «Arheologija i rat», emitirane 29.4.1992. 4. Marina Milićević, suradnik na scenariju i sudionik u TV-seriji «Vučedolski osvajači», tri epizode, emitirane prvi put 21.3, 1.4, 18.4. 1989. i poslije reprizirane u mnogo navrata i otkupljene za mnoge svjetske stanice (npr. Discovery Channel) 5. Marina Hoti, Rimske ceste u Dalmaciji, za TV-emisiju o Jadranskoj autocesti, 1990. 6. Marina Hoti, Grčka religija i mitologija, sudjelovanje u emisiji obrazovnog programa Radio Zagreba, Prvi program «Heleni traju», 29.3, 5.4, 12.4. 1990. 7. Koautor izložbe «Arheologija i rat» otvorene 9.4.1992. 8. Marina Hoti, stručni suradnik u izložbi «Golubica, prošlost za budućnost», otvorenoj 27.5.1998. u Gradskom muzeju u Vukovaru, kao autor teksta i izložaka o kultnom i religioznom značenju tzv. Vučedolske golubice. 9. Marina Hoti, «Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda tijekom 1996.g.», Opuscula archaeologica 21, Zagreb 1997, 255-258. 10. Marina Hoti, «Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda tijekom 1997.g.», Opuscula archaeologica 22, Zagreb 1998. 3b. POPIS RADOVA NAKON ZAKLJUČENJA POSLJEDNJEG NATJEČAJA 1999.g. Knjiga: 1. Marina Milićević Bradač, Grci na Crnom moru, Zagreb, Školska knjiga 2003, 600 strana, 230 ilustracija, 50 zemljovida (ISBN 953-0-61553-1; šifra knjige 61553). Znanstveni radovi: 1. Marina Milićević Bradač, «Bromos ou Bromios – Bromo, a ne Bromije», Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999-2000, 65-76. 2. Marina Milićević Bradač, «Treatment of the Dead at the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia», u Peter F. Biehl & François Bertemes ur. The Archaeology of Cult and Religion, Archaeolingua, Budapest 2001, 209-218 (ISBN 963 8046 38 4). 3. Marina Milićević Bradač, «The living, the dead and the graves», Histria antiqua 8, Pula 2002, 53-62. 4. Marina Milićević Bradač, «Vučedolska golubica kao posuda», Opuscula archaeologica 26, Zagreb 2002, 71-98. 5. Marina Milićević Bradač, «Of deer, antlers and shamans» u M. Milićević Bradač ur. Znakovi i riječi – Signa et Litterae, Zbornik projekta «Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora», (voditelj projekta prof. dr. Petar Selem), Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002, 7-42 (ISBN 953-169-071-5). Sručni radovi: 1. Marina Milićević Bradač, «Šamansko putovanje vučedolske golubice», Vjesnik, 7. listopada 1999. 2. Marina Milićević Bradač, tekstovi u Općem religijskom leksikonu, ur. Adalbert Rebić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2002. (ISBN 953-6036-66-5). Članci: Ahilej, Aka Larentija, Angerona, Anna Perenna, Antesterije, Ara Pacis, Ares, Arijadna, Aristej, Arvalska braća, Auguri, Auspicije, Bona Dea, Borej, Bufonije, Cerera, Dijana, Dionis, Disciplina Etrusca, Egerija, Eleuzina, Erinije, Etruščanski bogovi, Farmakos, Fasti, Faun, Fecijali, Feriae Latinae, Flamen, Floralije, Fonto, Fornakalije, Fortuna, Furije, Geja, Genij, Geniji, Haruspicina, Heos, Hermes, Hesper, Hidra, Himera, Hton, Ilitija, Indigitamenta, Infula, Jan, Juturna, Juventa, Kamene, Kapitolij, Kardea, Karmenta, Karna, Kirka, Kolumbarij, Kompitalije, Konkordija, Konzo, Kopija, Kvirin, Labirint, Lamija, Lari, Larve, Laverna, Lektisternij, Lemuri, Leukoteja, Liber, Libitina, Lukumon, Mani, Mars, Matuta Mater, Megaron, Mesor, Milihij, Minerva, Minotaur, Mundus, Nemeza, Neptun, Nereide, Nerej, Numen, Okean, Ops, Orfej, Oritija, Palemon, Pales, Parentalije, Penati, Pilumno, Plejade, Podzemlje, Pomona, Pontifeks, Portun, Posejdon, Puteal, Rex sacrorum, Roma Dea, Sagmina, Sakrarij, Salijci, Salus publica, Saturn, Semon, Sfinga, Silen, Silvan, Sirene, Skila, Suđenice, Suman, Suovetaurilije, Tacita, Telura, Termin, Vakuna, Vates, Veiovis, Venera, Vertumno, Vesta, Viktorija, Vinalije, Volturnalije, Volturno, Vulkan, Zemlja Mati.
3. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu European Association of Archaeologists, 7th Annual Meeting, Esslingen am Neckar, Germany, 19-23 September 2001, s referatom «Greek Mythological Horses and the World's Boundary» 4. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu VIII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Zagreb 5-8. mai 2003, s referatom «Diana and the Fawn». Ostalo: 1. Marina Milićević Bradač, urednica zbornika Znakovi i riječi – Signa et Litterae (Zbornik projekta «Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora») (voditelj projekta prof. dr. Petar Selem), Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002 (ISBN 953-169-071-5). 2. Marina Milićević Bradač, javno predavanje «Vučedolska golubica» po pozivu u Arheološkom muzeju u Zagrebu, 21. prosinca 1999. 3. Marina Milićević Bradač, javno predavanje «Koji je sadržaj čuvala Vučedolska golubica» po pozivu u Gradskom muzeju u Vukovaru, 19. rujna 2002. 4. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Rim, moć i slava» školskog programa HTV-a, 3. siječnja 2000. 5. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisji «Znanstveni album» o Klaudiju Klaudijanu, 27. ožujka 2000. 6. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji «Vučedolski kalendar» III. programa Radio Zagreba, 3. prosinca 2000. 7. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Zagonetni mit», 1. epizoda 5. siječnja 2001; 2. epizoda 12. siječnja 2001; 3. epizoda 17. siječnja 2001; 4. epizoda 24. siječnja 2001. Serija je poslije reprizirana u više navrata. 8. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Kult», 26. veljače 2003. 9. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba «Povijest četvrtkom», o kretskoj i mikenskoj civilizaciji i arhajskoj Grčkoj, 1. epizoda 6. ožujka 2003; 2. epizoda 13. ožujka 2003; 3. epizoda 27. ožujka 2003. 10. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba «Povijest četvrtkom» o izborima i glasovanju u antici, 6. studenog 2003. Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 8. veljače 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju te podnosimo ovaj Izvještaj Na natječaj objavljen u Vjesniku 22. veljače 2004. prijavili su se: Mladen Planinc, mr.sc. Marijan Krivak, Tonči Valentić i Mato Bartulica. Mladen Planinc rođen je u Zagrebu 1979. gdje je završio gimnaziju. Studij filozofije te hrvatskog jezika i književnosti upisao je 1998. a diplomirao 2003 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski trogodišnji doktorski studij filozofije upisao je na istom fakultetu 1. prosinca 2003. Govori engleski, njemački i ruski jezik. Nezaposlen je i regulirao je vojnu obvezu. Mladen Planinc bio je vrlo uspješan student, koji se je isticao aktivnim pristupom u seminarima i natprosječnim uspjehom na ispitima (prosječna ocjena cjelokupnog studija je 4,86, a studija filozofije 5,0) i izvrsnim diplomskim radom. Kao student nagrađen je 2001. nagradom «Pavao Vuk-Pavlović» za rad «Spoznajna teorija i metafizika u djelu Pavla Vuk-Pavlovića». Za vrijeme studija pokazivao je interes za ontologijske, spoznajnoteorijske i filozofsko-antropologijske probleme. U diplomskom radu bavio se je Diltheyem, Heideggerom i Hartmannom, a središnji dio toga rada objavljen je u časopisu «Filozofska istraživanja». Objavio je radove i pet recenzija i prikaza u časopisima «Filozofska istraživanja», «Republika» te «Metodički ogledi». U okviru poslijediplomskog studija, u dogovoru s mentorom, usmjerio se je na rad o transcendentalnoj antropologiji. Pristupnik Marijan Krivak rođen je 1963. u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je studije filozofije i komparativne književnosti 1990. a magistrirao na poslijediplommskom studiju filozofije 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao urednik u časopisu «Filozofska istraživanja», objavio je knjigu Filozofisjko tematiziranje postmoderne (Zagreb 2000) i veći broj radova na raznovrsne filozofske teme. Sudjeluje u projektu «Filozofija spoznaje Stjepana Zimmermanna» radom o filozofiji L.Wittgensteina. Smatramo da su prvenstveno kandidatova dob – navršio je 40 godina života – i njegovo orijentiranje na druge filozofske probleme činjenice koje ne idu u prilog njegova izbora u zvanje asistenta na Katedri za filozofsku antropologiju.
Žarko Puhovski, red. prof. Boris Kalin, red. prof. u miru Lino Veljak, red. prof. Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Na sjednici Vijeća održanoj 13. listopada 2003. imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Metodika filozofije u Odsjeku za filozofiju, podnosimo sljedeći Izvještaj Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 25. listopada 2003. prijavio se je samo jedan kandidat, mr. sc. Raul Raunić. Raul Raunić rođen je 30. rujna 1959. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Pazinu, proglašen i za najboljega učenika škole 1978. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisao je 1978. sociologiju i filozofiju (oboje kao A predmete). Diplomirao je 1983, s prosjekom ocjena na dodiplomskome studiju koji je iznosio 4,75 - na studiju filozofije prosjek mu je bio 4,91. Od 1984. radi kao profesor u Poljoprivredno-prehrambenome obrazovnom centru u Zagrebu, zatim u Centru za idejno-teorijski rad, također u Zagrebu, kao stručni suradnik za filozofiju i socijalnu teoriju, pa ponovno kao profesor u Poljoprivredno-prehrambenome centru i, od listopada 1992. do danas, kao profesor filozofije, logike, etike i sociologije u XII. gimnaziji u Zagrebu. U lipnju 1997. promaknut je u zvanje srednjoškolskoga profesora-mentora, a u lipnju 2002. u najviše zvanje za srednjoškolske profesore, zvanje profesora-savjetnika. U travnju 2002. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje filozofija. Magistarski rad «Pretpostavke liberalnog shvaćanja pojedinca u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj filozofiji» obranio je s odličnim uspjehom. Sinopsis i pristupnicu za izradu disertacije predao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu u lipnju 2003. Kandidat je u svojem gotovo dvadesetogodišnjem nastavnom iskustvu predavao veći broj predmete koji pripadaju tzv. društvenoj grupi, za što je dobivao najviše ocjene prosvjetnih inspektora, nadzornika i savjetnika. Od akademske godine 199./96. svake je godine biran za jednoga od mentora «Metodike nastave filozofije». Ostvario je jednogodišnja mentorstva u programima pripravničkoga staža s petoro profesora. Bio je i predsjednikom Komisije za polaganje stručnih ispita. Metodička je znanja usavršavao i sudjelovanjem u seminarima «Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje» Od akademske godine 1997./98. do 1999./2000. predavao je kolegij «Etika» na Odsjeku za izobrazbu učitelja i Odsjeku za izobrazbu odgojitelja Učiteljske akademije u Zagrebu. U nekoliko ga je mandata Ministarstvo prosvjete i sporta imenovalo u povjerenstvo za ocjenu udžbenika i drugih izdanja iz područja etike, filozofije i logike. Napisao je recenzije za tri udžbenika i jedan priručnik. Bio je također i član Povjerenstva za izradu nastavnoga programa etike u srednjim školama. Od travnja 2003. voditelj je Županijskoga i gradskog stručnog vijeća nastavnika etike. Objavio je veći broj stručnih radova u časopisima «Metodički ogledi», «Filozofska istraživanja», «Naše teme», «Kulturni radnik», «Politička misao» i «Školske novine» (bibliografija u prilogu). Redakcija edicije «Filozofska istraživanja» prihvatila mu je magistarski rad za objavljivanje. Sudjelovao je u radu većega broja stručnih i znanstvenih skupova. Iz prijave kandidata Raula Raunića, te iz priložene dokumentacije razvidno je da zadovoljava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača određene čl. 80, st. 1 Zakona o visokim učilištima i uvjete Rektorskoga zbora («Narodne novine» 59/96.). Dapače, pažljivije razmotren stručni životopis Raula Raunića, njegove akademske kvalifikacije, kao i objavljeni radovi upućuju na zaključak da je njegova kvalificiranost na području nastave filozofije ne samo formalne, nego, u potpunosti, i sadržajne naravi. Zbog svega ovoga, Povjerenstvo predlaže RAULA RAUNIĆA za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Metodika nastave filozofije u Odsjeku za filozofiju. Zagreb, 10. veljače 2004. (dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.) (dr. sc. Boris Kalin, red. prof. u miru) (dr. sc. Lino Veljak, red. prof.) mr. sc. Raul Raunić Popis objavljenih radova: Uz magistarski rad, opsega 284. stranice, koji je prihvaćen za objavljivanje u biblioteci «Filozofskih istraživanja» (vidi priložene potvrde), objavio sam sljedeće recenzije i radove: U časopisu «Metodički ogledi» objavio sam radove: - «Moralne dvojbe i etička refleksija», br.15., 2001., str. 45-53., - «Čemu nas etika može i treba poučavati?», br.16., 2002., str.65-77. - Je li školsko poučavanje u moralnom odgoju indoktrinacija i manipulacija?»; «Što treba biti metodičko uporište nastavnog predmeta etika?»; i tri polemička priloga o temi «Nastava etike u srednjim školama», br. 17., 2003. - recenziju udžbenika V. Šipuš, «Etika: udžbenik za IV. razred gimnazije», br.13., 2001., str. 133-136. U časopisu «Filozofska istraživanja» objavio sam recenzije knjiga : - Joseph Raz, «The Morality of Freedom», br. 44., 1992., str.276-280. - Boris Kalin, «Povijest filozofije», (XX. izmijenjeno i dop.izdanje), br. 65., 1997., str. 485-486. U časopisu «Naše teme» objavio sam sljedeće recenzije i radove: - Umberto Cerroni, «Uvod u društvenu znanost», br. 11., 1984., str.2555- 2560. - Harold Laski, «Sloboda u modernoj državi», br.3-4., 1986., str.545- 548.
- Perry Anderson, «Razmatranja o zapadnom marksizmu», br.12.,1986., str.2190- 2194. - Roy Medvedev, «Lenjinizam i zapadni socijalizam», br. 12., 1987.,str.2190-2195. - «Desubjektivizacija obrazovanja i treća tehnološka revolucija», izlaganje na okruglom stolu «Naših tema», br.1-2, 1988., str.232- 235.
br.12., 1988., str. 3102-3120. (klasificirano kao izvorni znanstveni članak) - «Tom Bottomore. «Sociology and Socialism», br.4., 1989., str.910- 915. (klasificirano kao izvorni znanstveni članak). U časopisu «Kulturni radnik» objavio sam recenzije sljedeće stručne literature: - «Sociološka misao Henrija Lefebvrea», recenzija knjige R. Kalanja «Revolucija i svakidašnjica», br.1., 1987., str.149-154. - «Analitički ključ za Marxove aporije?», recenzija zbornika «Marxist Theory», (ed. Alex Callinicos), Oxford University Press, Oxford, 1989. , br. 5., 1990. U časopisu «Politička misao» objavio sam recenziju knjige:
U knjizi «Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj» II. dio, Zaklada Friedrich – Naumann, Zagreb, 1999., objavio sam polemičke priloge: str. 523- 525; 533-536; 543-545. U knjizi «Dileme obrazovanja za demokraciju : što će škola demokraciji – što će demokracija školi?», Heinrich Böll Stiftung, Zagreb, 2003., objavio sam prilog «Odumire li država na krivim mjestima? Kriza
Za časopis «Filozofska istraživanja» pripremam za objavljivanje znanstveni rad s međunarodnog znanstvenog skupa 12. Dani Frane Petrića – «Demokracija i etika», pod naslovom «Politička etika: između sukoba vrednota i općeg dobra». Odsjek za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na sjednici od 8. prosinca 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će prosuditi rezultate javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika, za predmet Njemačka književnost na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku, te podnosimo sljedeći I Z V J E Š T A J Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 30. prosinca 2003. godine prijavio se samo jedan pristupnik, dr. sc. Svjetlan Lacko Vidulić, diplomirani germanist i komparatist iz Zagreba, koji je zaposlen na radnom mjestu asistenta na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Svjetlan Lacko Vidulić rođen je 1968. godine u Zagrebu. Nakon školovanja u rodnom gradu, studirao ja njemački jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studij je završio 1993. godine, da bi već sljedeće godine započeo poslijediplomski studij književnosti, također na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Na prijedlog svog mentora, profesora Viktora Žmegača, dobitnika Herderove nagrade za 1993. godinu, Lacko Vidulić dobio je stipendiju za jednogodišnji studij na Sveučilištu u Beču. Studijski boravak u austrijskoj sredini odredio je pristupnikove istraživačke interese: u magistarskoj radnji, koju je obranio 1998. godine, obradio je tako rane, naturalističke drame Hermanna Bahra, jednoga od vodećih predstavnika bečke moderne. I u doktorskom radu Lacko Vidulić se dotiče tog razdoblja austrijske književnosti, no ovaj puta riječ je o Arthuru Schnitzleru i Hugu von Hofmannsthalu, paradigmatskim autorima epohe. Njihova mu djela služe kao ishodište za središnji dio teze, za raspravu o fenomenu ljubavi i spolnosti u romanima nekoliko austrijskih spisateljica objavljenim u devedesetim godinama 20. stoljeća. Disertaciju, koja nosi naslov «Geschlechter- und Liebesdiskurs in der österreichischen Literatur Ende des 19. und Ende des 20. Jahrhunderts» kandidat je uspješno obranio 2003. godine. Na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Lacko Vidulić počinje raditi 1994. godine u svojstvu mlađeg asistenta. 1998. godine stekao je status asistenta na istom fakultetu, a na tom mjestu radi i danas. U nastavi kandidat je postigao zapažene uspjehe: predavao je sve kolegije u pripremnom dijelu studija književnosti u Odsjeku za germanistiku (Uvod u studij književnosti, Književni proseminar II), a razradio je i posve novi koncept za književni proseminar na prvoj godinu studija koji su potom prihvatili i novopridošli asistenti na Katedri. U novije vrijeme pristupnik uspješno vodi i književni seminar na višim godinama studija. Na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu Lacko Vidulić nastupio je sa zapaženim referatima, a potkraj prošle godine i sam je bio suorganizator simpozija o austrijskom književniku Thomasu Bernhardu u Zagrebu. Održao je nekoliko gostujućih predavanja u inozemstvu (Graz, Salzburg), a stručno se usavršavao – osim u Beču – i na sveučilištima u Dresdenu, Essenu, Grazu i Salzburgu. Popis Vidulićevih znanstvenih radova – objavljenih redom u uglednim inozemnim i domaćim periodičnim publikacijama – potvrđuje ranije spomenutu usredotočenost na austrijsku književnost na posljednjim dvama prijelomima stoljeća. Valja napomenuti da pristupnikovi radovi predstavljaju vrijedne i hrabre iskorake u manje poznata ili posve neistražena područja, bilo da je riječ o ranim dramama Hermanna Bahra ili pak o romanima suvremenih austrijskih spisateljica poput Marlene Streeruwitz, Ingrid Puganigg i Lilian Faschinger. U navedeni istraživački interes uvjerljivo se uklapa i njegovo bavljenje hrvatskom književnicom njemačkog jezika Camillom Lucernom (u okviru znanstvenog projekta «Hrvatsko-njemačke književne veze») ili pak austrijskim piscem Thomasom Bernhardom. Impresivan je i popis Vidulićevih stručnih radova i recenzija, mahom objavljenih u «Zagreber Germanistische Beiträge», germanističkom godišnjaku u čijem uređivanju pristupnik već godinama aktivno sudjeluje. Naposljetku valja istaknuti i ustrajan kandidatov rad na leksikografskim projektima, npr. na «Leksikonu stranih pisaca», te na prevođenju važnih tekstova s područja njemačke književnosti i kulture. Povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Svjetlan LACKO VIDULIĆ izabere za višeg asistenta na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku (znanstveno područje humanističkih znanosti). Zagreb, 17. ožujka 2004. Dr. Marijan Bobinac, red. profesor Dr. Viktor Žmegač, prof. emeritus Dr. Dragutin Horvat, izv. profesor Izvještaj prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za germanistiku 23.3.2004. Katedra za bibliotekarstvo Odsjek za informacijske znanosti 6. ožujka 2004. Predmet: Ocjena rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo
Yüklə 1,94 Mb. Dostları ilə paylaş:
|