I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Yüklə 1,94 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za komparativnu književnost dana 12. prosinca 2003.
- 2.Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi, AGM, Zagreb 2002.
- Predgovor, u knjizi: Putopisi, Croatica Hrvatska književnost u 100 knjiga, knj . 63, prir. D. Duda, Riječ, Vinkovci 1999, str. 5 -14.
- Kulturalni studiji: bilješka o podrijetlu, Zarez, II (2000), br. 44, str. 18.
- Krleža, millennium edition, Zarez, II (2000) , br. 34, str. 18-19.
- Kulturalni studiji I-IV, Quorum, XVII (2001) , br.
- Književna teorija nakon strukturalizma (2002-)
- East* looks West travel writing project (London, 2002.)
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakultetaNa sjednici održanoj 26. siječnja 2004. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti. Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. siječnja 2004. javila su se dva kandidata: dr. sc. Radovan Vrana i Nives Trconić. Nakon uvida u pristiglu dokumentaciju Vijeću podnosimo sljedeći IZVJEŠTAJ Dr. sc. Radovan Vrana rođen je 1970. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Godine 1989. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij informatologije smjer bibliotekarstvo i studij engleskog jezika i književnosti. Diplomirao je 1996. i iste je godine izabran za znanstvenog novaka na projektu prof. dr. sc. Aleksandra Stipčevića “Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske pisane baštine”. Godine 1997. upisao je poslijediplomski studij informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu, koji je završio obranom magistarskog rada pod naslovom “Načela i postupci oblikovanja digitalne knjižnice”. Doktorski rad pod naslovom “Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj” uspješno je obranio 2003. godine. Od 1998. godine sudjeluje u nastavi na studiju bibliotekarstva za redovite i izvanredne studente održavanjem vježbi iz predmeta Knjižnično poslovanje i upravljanje. Pomagao je prof. dr. sc. Tatjani Aparac-Jelušić u održavanju nastave iz predmeta Informacijska služba i Uvod u informacijske djelatnosti. Do 2001. godine držao je vježbe iz predmeta Informacijska tehnologija na izvanrednom studiju bibliotekarstva. Samostalno ili u koautorstvu objavio je trideset znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik je nagrade “Eva Verona”, koju dodjeljuje Hrvatsko knjižničarsko društvo mladim knjižničarima za posebno zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke za 2000. godinu. Dobio je i nagradu za najbolju prezentaciju rada na Četvrtoj međunarodnoj CARNET-ovoj korisničkoj konferenciji (CUC 2002) održanoj u Zagrebu. Sudjelovao je na više znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskoga knjižničarskog društva i uredništva Vjesnika bibliotekara Hrvatske. Što se tiče dosadašnjeg sudjelovanja u nastavi i drugim obvezama, dužni smo ukazati i na to da kandidat češće nije bio pripravan na suradnju. Tako i nije uvijek prihvatio svaku povjerenu mu zadaću, već je sebi zadržao pravo da bira poslove koje će obaviti. Druga kandidatkinja, Nives Trconić, rođena je u Zagrebu 1978. godine. Diplomirala je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu smjer kroatologija i sociologija 2001. godine. Od šk. godine 2002/2003. studira na poslijediplomskom studiju sociologije na Filozofskom fakultetu. Trenutačno radi kao službenica u tvrtki CityEXPRESS. Kandidatkinja je priložila i popis seminarskih radova koje je napisala tijekom studija. Na temelju iznesenoga, mišljenja smo da dr. sc. Radovan Vrana ispunjava propisane uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, u skladu s čl. 43. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a da Nives Trconić te uvjete ne ispunjava. Stoga predlažemo Vijeću da dr. sc. Radovana Vranu izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo na katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti. Članovi povjerenstva: Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. Dr. sc. Daniela Živković, doc. Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 13. listopada 2003. u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost, podnosimo ovo IZVJEŠĆE Na Natječaj objavljen u Vjesniku od 25 listopada 2003. prijavio se dr.sc. Dean Duda, docent u Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr.sc. Dean Duda rođen je 7. listopada 1963. u Puli, gdje je i završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u lipnju 1988. komparativnu književnost i filozofiju. Nakon toga upisao je poslijediplomski studij književnosti i magistrirao radom Pripovjedni prostor antičkog romana u travnju 1992. Doktorski rad Hrvatski romantičarski putopis obranio je u srpnju 1997. Nakon diplomiranja radio je dvije godine u pulskim srednjim školama, a u listopadu 1990 primljen je kao mladi istraživač u Odsjeku za komparativnu književnost. U travnju 1993. izabran je za asistenta na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, u rujnu 1997. izabran je za višeg asistenta, a u prosincu 1999. održao je habilitacijsko predavanje te je u siječnju 2000. izabran za docenta na istoj katedri. Na Odsjeku za komparativnu književnost dr.sc. Duda predaje kolegije iz teorije i metodologije proučavanja književnosti, iz područja komparativnog proučavanja hrvatske književnosti i iz područja kulturalnih studija. Od izbora u zvanje docenta predaje i na poslijediplomskom studiju književnosti, gdje je izradio temeljni program smjera kulturalni studiji, pa je 2001. izabran i za voditelja tog smjera. U rujnu 2003. izabran je i za pročelnika Odsjeka za komparativnu književnost. Stručne i znanstvene radove dr.sc. Dean Duda objavljuje od 1987. Ukupno je dosad objavio dvije knjige, 23 veća znanstvena rada u časopisima i zbornicima, 17 stručnih radova u časopisima i zbornicima i brojne osvrte i članke u novinama. Nakon izbora u docenta objavio je jednu samostalnu znanstvenu knjigu, dvije stručne knjige u koautorstvu, pet znanstvenih i tri veća stručna rada. Radio je mnogo i u leksikografiji (Krležijana, Hrvatski leksikon, Hrvatski biografski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska enciklopedija), napisavši ukupno više od 100 natuknica, priredio je 7 tematskih blokova u periodici i preveo jednu znanstvenu knjigu. Sudjelovao je na više međunarodnih skupova, voditelj je projekta Književna teorija nakon strukturalizma, a po pozivu radi i na međunarodnom projektu East looks West, Sveučilišta u Londonu. Za knjigu Kulturalni studiji nagrađen je 2003. Nagradom grada Zagreba.
Znanstvena djelatnost doc.dr.sc. Deana Dude zahvaća široko područje od suvremenih, tzv. poststrukturalističkih književnih teorija i, osobito, kulturalnih studija do komparativnog proučavanja hrvatske književnosti, a najuže je povezana i s njegovim stručnim radom, publicistikom i predavanjima. On je tako priredio sedam tematskih blokova u periodici, napisao brojne natuknice u leksikonima i enciklopedijama, njegove dvije knjige u koautorstvu Lektira na dlanu na samoj su granici stručnog i znanstvenog rada, a u predavanjima na poslijediplomskom studiju započeo je utemeljenje novog znanstveno-nastavnog područja. Dodamo li tome da je voditelj znanstvenog projekta, nesumnjivo je da je već sada priznat i cijenjen znanstvenik, s izuzetnim smislom i za organizaciju, suvremeni timski rad i popularizaciju znanosti. U strogom smislu znanstvenih radova, dr.sc. Duda objavio je nakon izbora za docenta jednu knjigu i pet većih radova. Najvažnija je pri tome knjiga Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi, AGM, Zagreb, 2002. Ta je knjiga prvi, i jedini, analitički i kritički prikaz područja kulturalnih studija u Hrvatskoj. Sastoji se od Predgovora, četiri zasebno naslovljene glave (Nadziranje značenja, Hrvanje s anđelima, Otpor kroz teoriju, Menocchio u shoping centru), uputom u studij naslovljenom Odakle početi i opsežnim pregledom literature. U Predgovoru autor upozorava na značenje i važnost kulturalnih studija koji izazivaju posljednjih desetljeća žive rasprave među znanstvenicima i sveučilišnim nastavnicima, jer zadiru u neka temeljna pitanja kako interdisciplinarnih istraživanja tako i tradicionalnih načina sveučilišne nastave i pokušaja njihovog reformiranja. U prvoj glavi, zatim, iscrpno se analizira pojam kulture na koji se oslanjaju kulturalni studiji, pri čemu je posebna pozornost posvećena Williamsovim određenjima «običnosti» kulture i kulture kao «sveukupnog načina života». Upozorava se na odnose vlasti i moći u kulturi te na odnose tzv. popularne i visoke kulture, a zatim se analiziraju i političke konzekvencije takvog pristupa s obzirom na probleme reprezentacije. Druga glava posvećena je u cjelini podrijetlu i ishodištima kulturalnih studija. Opisuje se i analizira niz autora čija su stajališta bitno utjecala na nastajanje i razvitak kulturalnih studija. Presudnim pri tome autor drži kulturalizam, određene radove u okviru semiotike i neke varijante tzv. zapadnog marksizma, osobito Althussera. Upozorava se i na druge utjecaje, poput onih Faucaulta, Bahtina, psihoanalize i feminizma, sa zaključkom da je njegov prikaz zasnovan na svojevrsnom samorazumijevanju kulturalnih studija, «pa se različiti teorijski diskurzi...moraju promatrati u kontekstu dislociranosti što su je stekli politikom teorije», (str.66). Treća glava analizira teoriju i praksu Centra za suvremene kulturalne studije u Birminghamu koji je već u ranijim glavama označen kao «prvi oblik institualizacije područja». Nakon temeljnih faktografskih podataka razmatraju se pokušaji teorijskog i metodološkog zasnivanja cjelokupne orijentacije te neke promjene koje nastaju u teorijskim pogledima i u zasnivanju zasebnog studija, zatim se kritički analiziraju uporišta temeljne problematike, a uzete su u obzir i brojne kritike kako same zamisli tako i izvedbe kulturalnih studija u sveučilišnoj nastavi. Četvrta, i posljednja glava, obrađuje problematiku odnosa masovne, popularne i medijske kulture, tzv. pluralizam kultura i različite teorijske prakse kojima se takva problematika nastoji izlagati i odrediti kao svojevrsno zasebno područje znanstvenih istraživanja. Upute u studij i opsežna literatura služe kao orijentacija i pregled koji upućuje na recentno stanje u oblikovanju kulturalnih studija te na rasprave o njihovom daljnjem razvitku i značenju. Knjiga Kulturalni studiji pisana je pregledno i jasno, s podjednakim smislom za uočavanje i izlaganje bitnih osobina različitih stajališta, kao i za dosljednu, kritičku analizu. Autor se svakako zalaže za kulturalne studije, pronalazi u njima mnoge vrijednosti u smislu obogaćivanja i osuvremenjivanja sveučilišne nastave, te plodnih pretpostavki za dalje znanstveno istraživanje, ali pri tome njegovo osobno stajalište nipošto nije sklono apologiji novine, nego on itekako upozorava na moguće primjedbe i na teškoće teorijskog i institucionalnog određenja cjelokupne koncepcije. Izvrsno poznaje golemu recentnu teorijsku literaturu, pa su njegovi osvrti na čitav niz suvremenih književnih teorija – kojima knjiga obiluje – uvijek dobro obrazloženi i utemeljeni na vlastitom iskustvu i sposobnosti teorijskog zaključivanja. Temeljni znanstveni pristup pri tome samo je obogaćen određenim primjerima i vlastitim dojmovima te analizama osobito suvremene masovne kulture. Problematika knjiga u cjelini gledano posve je nova u hrvatskoj znanosti o književnosti, a kako je vrlo uspješno prezentirana i kritički analizirana, knjiga je doista zaslužila Nagradu grada Zagreba. Od znanstvenih radova u časopisima i zbornicima, objavljenih nakon izbora u docenta, izdvajamo najprije Putnički modernizam i tiha prisutnost, u zborniku Krležini dani u Osijeku 1998, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, II knjiga, Osijek, 2000, str. 163 – 171. i Putovanje kao kultura, Reč, br.61, str. 113-122 , jer oba obrađuju drugačiju problematiku od one koja je u najnovije vrijeme u središtu autorova zanimanja. Prvi je rad posvećen analizi putničkoga iskustva Slavka Batušića, jednog od najplodnijih hrvatskih modernih putopisaca. Pomnom analizom doc. Duda utvrđuje kako je način strukturiranja Batušićava putničkog iskustva utemeljen u modernističkoj poetici usamljenog subjekta, s prepoznatljivim intelektualnim i kulturnim motivskim elementima, podudarnim s temeljnim načinima na koje se u europskoj književnosti oblikuje tip putnika, njegova viđenja i njegovih opisa putovanja. Drugi rad pak obrađuje teorijske paradigme područja «kulture putovanja» u širokom rasponu od strogo književnih analiza, preko sociologije slobodnog vremena i antropologije do povijesti svagdašnjeg života. Autor drži da «problem putovanja» izaziva izuzetno zanimanje humanističkih znanosti posljednjih dvadesetak godina, pa analizira kako ga različite discipline i različiti teorijski pristupi nastoje odrediti i «riješiti» unutar vlastitih, posebnim aspektom određenih metoda i pretpostavki. Njegov je zaključak da se studij «kulture putovanja» ne može uspostaviti samo s jednog aspekta i s jednog načina pristupa, nego već i sama heterogenost područja takoreći izaziva interdisciplinarnost. Oba ta rada odlikuje originalnost pristupa, poznavanje recentne literature iz nekoliko znanstvenih područja i dosljednost u analizi i zaključcima. Sljedeća tri rada, Krivo srastanje: bilješka o diskursu kulturalnih studija, Quorum, XVII (2001), br.1, str. 148-162., Nadziranje značenja: što je kultura u kulturalnim studijima, Reč, br. 64, 2001, str. 235-253 i Hrvanje s anđelima, Reč, br.12, str. 79-107 djelomično su izmijenjeni, upotpunjeni i nanovo redigirani dijelovi knjige Kulturalni studiji. Sve Dudine znanstvene radove, objavljene nakon izbora u docenta, odlikuju osobine koje se jasno mogu razabrati i u njegovim ranijim radovima: temeljitost, iscrpnost, izvrsno poznavanje recentne literature i sposobnost vlastite interpretacije, kao i razumijevanje često vrlo složenih, a ponekad i ne odveć dosljednih, suvremenih književnih teorija. Pribrojimo li tome njegov rad na projektima i pripremanju nekoliko tematskih blokova u periodici (u novije vrijeme Kulturalni studiji, I – IV, Quorum, VII (2001), BR. 1-4), držimo da su njegovi znanstveni radovi objavljeni u proteklom razdoblju važan i utjecajan prilog suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti.
Već je napomenuto da su neki stručni radovi doc. Dude originalnošću pristupa i uspjelim analizama na samoj granici između znanstvenih i stručnih radova, pa u tom smislu najprije izdvajamo dvije knjige, Lektira na dlanu. Repetitorij književnosti za srednje škole, I. Od Homera do romantizma i II. Od realizma do postmoderne, Sysprint, Zagreb, 2000-2002. Te je knjige doc. Duda napisao zajedno sa Slavenom Jurićem, Davidom Šporerom i Andrejom Zlatar. Njegovi samostalni prilozi obuhvaćaju tridesetak poglavlja (ukupno više od 100 stranica), i to onih koji uglavnom pripadaju kanonu romana, a važno je i njegovo sudjelovanje u koncepciji, u poglavljima o književnim epohama i prilozima. Knjige su, naime, koncipirane tako da sadrže uvodna poglavlja, zatim poglavlja o pojedinim autorima s analizama njihovih najvažnijih djela, a popraćene su predgledom literature i rječnicima najvažnijih književnih pojmova i naziva. Tako oblikovana knjiga je novina u našoj literaturi namijenjenoj prvenstveno srednjim školama. Opisi epoha, kao i analize i interpretacije, rađeni su prema najnovijim spoznajama, pa iscrpnošću i pristupom nadilaze okvire školskog programa. Takve knjige istovremeno omogućuju dalji studij književnosti i upućuju na prijeko potrebnu povezanost nastave i suvremene znanosti o književnosti. I sljedeća tri Dudina stručna rada, Uvod u čitanje Boccacciova «Dekamerona», u Boccaccio: Dekameron, Sysprint, Zagreb, 2000, str. 7-21, Ivan Gundulić i hrvatski književni barok, u Gundulić: Suze sina razmetnoga, Dubravka, Sysprint, Zagreb, 2001, str. 7-20 i Krleža, millennim edition, Zarez, II (2000), br. 34, str. 18-19 na sličan način, originalnošću analize i suvremenim pristupom nadilaze okvire uobičajenih stručnih radova. Što se pak tiče rada u nastavi, doc. Duda je izvrstan nastavnik. Njegove kolegije, koje studenti prema sustavu nastave u Odsjeku za komparativnu književnost uvijek mogu birati, redovno želi slušati više studenata nego što ih on može primiti. Kao vrstan predavač potvrdio se i u nastavi poslijediplomskog studija književnosti, gdje njegove kolegije također po izboru sluša velik broj studenata. Uglavnom njegovom zaslugom otvoren je smjer kulturalni studiji, pa je on i preuzeo odgovornost za više magistarskih i doktorskih radova, a individualno radi i s mnogim studentima koji su upisali taj smjer. O njegovom ugledu na na Odsjeku za komparatinu književnost svjedoči i činjenica da je ove godine izabran u pročelnika, a o ugledu predavača na poslijediplomskom studiju književnosti činjenica da je izabran za voditelja smjera. Tome valja dodati njegov smisao za organizaciju timskog rada i njegov rad na pripremi kako reorganizacije fakultetskog studija tako i poslijediplomskog studija književnosti. Sklon je novim i suvremenijim metodama rada sa studentima i u tome je uspješan: cijene ga studenti kao i kolege nastavnici.
Na temelju svega izloženoga možemo zaključiti da se doc.dr.sc. Dean Duda u proteklom razdoblju od izbora za docenta u siječnju 2000. ne samo potvrdio kao vrstan znanstvenik stručnjak i nastavnik, nego i da je ostvario zapažene rezultate, usredotočivši se prije svega na utemeljenje i razvitak kulturalnih studija, što je važan prilog osuvremenjivanju i daljem napretku hrvatske znanosti o književnosti i sveučilišne nastave. Napisao je o tome vrlo vrijednu knjigu, koja je dobro primljena u znanstvenoj i široj javnosti, pa je i nagrađena Nagradom grada Zagreba. Njegov rad na projektima doživio je i međunarodno priznanje pozivom da sudjeluje na projektu Sveučilišta u Londonu, a njegov rad kao voditelja projekta Književna teorija nakon poststrukturalizma, te rad na tematskim blokovima, osobito o kulturalnim studijima, pokazuju da on izuzetno poznaje i prati suvremena dostignuća u proučavanju književnosti. Kako je uz to izvrstan nastavnik, stručnjak koji nastoji i popularizirati suvremene pristupe književnosti te uspješan leksikograf, držimo da u potpunosti udovoljava uvjetima. Zato predlažemo da se i z a b e r e u zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za komparativnu književnost dana 12. prosinca 2003. U Zagrebu, 8. prosinca 2003.
Popis radova. (masno su otisnuti naslovi objavljeni nakon izbora u zvanje docenta) I. knjige 1.Priča i putovanje. Hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr, MH, Zagreb 1998. 2.Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi, AGM, Zagreb 2002. » II. znanstveni radovi 3. Problem prostora u pripovjednom tekstu, Pitanja, XX (1989), br.. 4-5-6, str. 203-213.
» Književna smotra, XXV (1993), br. 89, str. 29-37.
11. Putopis: od pokušaja određenja žanra do Krležina diskurza, Umjetnost riječi, XL (1996), _ br. 2-3, str. 71-83.
14. Žanrovi hrvatskoga romantičarskog putopisa, u .... • / zborniku: Dani hvarskoga kazališta XXIV. Hrvatska književnost u preporoda (ilirizam, -romantizam), Književni krug, Split 1998, str. 326-344. l
- * Krležini dani u Osijeku 1997, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, I. knjiga, prir. B. Hećimović, Osijek & Zagreb 1998, str. 74-80.
79-107. •* III. stručni radovi, recenzije i prikazi . a) knjige i tekstovi u knjigama 1.' Moderna književnost, u: Književnost IV, Školska knjiga, Zagreb 1997.
b) stručni radovi
c) recenzije i prikazi 1. Poglavlja iz književnoznanstvenog strukturalizma. Gordogan, IX. (1987.), br. 23-24., str 187-191. • *t * 2. Poticajnost ogledarija s fikcijom. Umjetnost riječi, XXXV. (1991.), br. 2., str 177-179. 3. Temelji književne semioze. 'Umjetnost riječi, XXXVI. (1992.), br. 2., str. 193-196. •- 4. Do prošl-osti i natrag. (Uz knjigu M. Solara, Laka i teška književnost. MH, Zagreb 1995.), Vijenac, III (1995.), br. 49., str. 13.
IV. prijevodi 1. Jurij Tinjanov, Pitanja književne povijesti, Zagreb, MH, 1998, s ruskoga V. priređeni tematski blokovi u periodici:
1. Nogomet (s M. Klemenčićem) , Kolo, VIII (1998), br. 2, str, -m -
l- 4. V. leksikografski rad
VI. sudjelovanje u znanstvenoistraživačkim projektima
VII. sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
Yüklə 1,94 Mb. Dostları ilə paylaş:
|