I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja
Matičnomu povjerenstvu – polje
Yüklə 1,94 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- I Z V J E Š T A J
- Matičnomu povjerenstvu za područje
- Krunoslav Pranjić, prof. emeritus
- IZVJEŠTAJ
- Stručno povjerenstvo
Matičnomu povjerenstvu – poljejezikoslovlje i znanost o književnosti i Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Predmet: Izvještaj o natječaju za izbor lektorice/lektora u Croaticumu – hrvatski za strance – Pripremna godina studija Poštovane gospođe i gospodo! Na svojoj sjednici održanoj 13. listopada 2003. godine Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je u stručno povjerenstvo sa zadatkom da ocijenimo rezultat javnoga natječaja za izbor u nastavno zvanje lektorice/lektora za hrvatski jezik za znanstveno područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje u Croaticumu. O tome smo izboru obaviješteni dopisom od 11. studenoga 2003. (Klasa: 640-03/03-01/131, Urbroj: 3804-160-03-2), o čemu podnosimo sljedeći I Z V J E Š T A JNa natječaj objavljen u «Vjesniku» 25. listopada 2003. godine prijavio se jedan pristupnik: Antonio-Toni Juričić. Pristupnik je prijavi na natječaj priložio sve potrebne dokumente. Antonio-Toni Juričić rođen je 3. listopada 1970. u Makarskoj gdje je 1989. završio srednju školu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i 11. srpnja 1996. diplomirao jednopredmetnu studijsku grupu Hrvatski jezik i južnoslavenske filologije (diploma FF-a br. 17463/96. izdana 29. studenoga 1996.). Na istom je fakultetu završio poslijediplomski studij iz književnosti. Obranivši 20. veljače 2002. magistarski rad «Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina» stekao je akademski stupanj magistra znanosti (diploma br. 1521 FF 10275 izdana 24. svibnja 2002.). Nakon diplomiranja radio je kao profesor hrvatskoga jezika na Srednjoj željezničkoj školi i u Centru za poduku maturanata FEB u Zagrebu. Od 1998. zaposlen je na Hrvatskoj radioteleviziji gdje je uređivao zapaženu emisiju «Hrvatski u zrcalu». Od 2000. do 2003. bio je lektor hrvatrskoga na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Objavio je tri zbirke poezije: Svjetlost poslije kiše (Split, 1990, U tišini riječi (Split, 1994.) i Noćna poruka (Zagreb, 1999.). S referatima je sudjelovao na znanstvenome skupu u Szombathelyu (2002.), na Trećem hrvatskom slavističkom kongresu (Zadar, 2002.) i Riječkim filološkim danima (Rijeka, 2002.), ali su Zbornici radova s tih skupova još u tisku. S obzirom na činjenicu da je riječ o pristupniku koji se potvrdio kao vrlo dobar lektor hrvatskoga za strance i pouzdanom vanjskom suradniku Croaticuma, stručno povjerenstvo misli da Antonio-Toni Juričić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora i predlaže da se pristupnik izabere u to zvanje. S poštovanjem U Zagrebu, 24. studenoga 2003. Povjerenstvo Prof. dr. sc. Marko Samardžija predsjednik Marijan Cesarec, viša lektorica, član Dr. sc. Marija Znika, član
jezikoslovlje i znanost o književnosti Predmet: Dopuna izvještaja za mr. sc. Antonija Juričića Kolegice i kolege! U skladu sa zahtjevom Matičnoga povjerenstva da se za mr. sc. Antonija Juričića, kandidata za radno mjesto lektora u Croaticumu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, navedu radovi koje je dosada objavio, obavještavamo vas da je pristupnik objavio sljedeća dva stručna rada:
Pristupnik još navodi da je dva rada predao u tisak u zbornike radova sa znanstvenih i stručnih skupova na kojima je sudjelovao. Nadamo se da će nakon ove dopune Matično povjerenstvo ustanoviti da mr. sc. Antonio Juričić ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora. S poštovanjem U Zagrebu, 7. veljače 2004. Povjerenstvo ________________________________ (Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
(Marijana Cesarec, članica) ____________________________ (Dr. sc. Marija Znika, članica) Krunoslav Pranjić, prof. emeritusdr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. Odaziv Kadrovskoj službi, klasa 640-03/03-01/56 Ur. Broj: 850-240-03-2 Zagreb, 13. 02. 2004
kako slijedi: na natječaj objavljen u Vjesniku od 30. 05. 2003. javio se jedan kandidat – dr. sc. Krešimir Bagić, docent, priloživši zakonski propisanu dokumentaciju. I. Životopis Dr. sc. Krešimir Bagić rođen je 22. siječnja 1962. u Gradištu. Osnovnu je školu završio u Gradištu, a srednju (nastavno-pedagoški smjer) u Županji. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je 1988. hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Na istom je fakultetu magistrirao 1991. radom Lingvistika i pjesnički tekst, da bi 1995. obranio doktorsku disertaciju Stilografski i genološki aspekti polemičkoga teksta. Godine 1989. počeo je raditi kao postdiplomand-pripravnik pri Katedri za stilistiku u Odsjeku za jugoslavistiku (kasnije: kroatistiku) Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U zvanje asistenta izabran je 1991, a u zvanje docenta 1998. godine. Od jeseni 2001. šef je Katedre za stilistiku. Njegova je knjiga Brisani prostor dobila 2003. godišnju nagradu Julije Benešić za najbolje književnokritičko djelo.
Do izbora u zvanje docenta (1998) dr. sc. Krešimir Bagić potpisao je pet knjiga: dvije kao autor, dvije kao suautor, jednu kao urednik. Uz njih, objavio je deset izvornih znanstvenih radova. Poslije izbora, objavio je tri autorske knjige i sedam izvornih znanstvenih radova te uredio zbornik Važno je imati stila (Zagreb, 2002). U sve tri knjige te u nizu rasprava i članaka, objavljenih poslije izbora u zvanje docenta, dr. sc. Krešimir Bagić se bavi stilističkim opisom i analizom jezika književnih tekstova hrvatskih pisaca 20. stoljeća. U prvoj se knjizi usredotočio na polemički diskurz, a u drugoj i trećoj na pjesničke i prozne stilove koji su obilježili kraj stoljeća u našoj literaturi. U znanstvenoj studiji Umijeće osporavanja ( Zagreb, 1999, 311 str) tematizira u našoj književnoj znanosti posve zanemareno pitanje književne polemike i mogućih veza između polemičkog i beletrističkog diskurza. Knjigu čine tri veće cjeline: 1. Polemika kao žanr, 2. Polemike A. G. Matoša: od rasprave do 'patetične zaušnice' i 3. Polemike M. Krleže: od 'Obračuna' do 'Balada'. U uvodnom (teorijskom) dijelu, autor propituje postojeće definicije polemike, izdvaja i opisuje njezine moguće izvore (dijalog i satira) te upućuje na stilske i kompozicijske konstante polemičkoga diskurza zbog kojih bi se o njemu moglo govoriti kao o zasebnom žanru. Usredotočujući se na prostor književnosti, dr. sc. Krešimir Bagić razlikuje dvije temeljne manifestacije polemosa: književnu polemiku i polemično književno djelo. Središnji dio knjige nudi stilističke analize polemičkih tekstova dvaju nesumnjivo najutjecajnijih hrvatskih polemičara, A. G. Matoša i M. Krleže. Bagićeva analiza temelji se na pretpostavci da su njihovi polemički rukopisi signali dviju paradigmi koje su obilježile prvu polovicu 20. stoljeća u hrvatskoj književnosti – paradigme artističke i paradigme aktivističke (angažirane) literature. Matoševe da su polemičke reakcije – veli Bagić – trenutačne i izrazito afektivne, a polemički subjekt da je skloniji ludizmu nego traganju za Istinom; Krležine su polemičke reakcije odmjerene i racionalizirane, a polemički subjekt uvjeren da je upravo on jedini pobornik Istine. Prema Matošu, u polemici pobjeđuje onaj koji se manje ljuti; prema Krleži, onaj koji govori Istinu. Matoš je – nastavlja Bagić – humorist, Krleža ironičar; Matoš da fikcionalizira, a Krleža da esejizira prostor polemike... Analitički instrumentarij, kako i priliči odabranoj perspektivi motrenja, zasniva se na tehnikama opisa stilistike, retorike, teorije teksta i teorije recepcije. Interdisciplinarnost pridonosi potpunosti i znanstvenoj utemeljenosti određenja prirode polemike te uvjerljivosti opisa i interpretacija pojedinačnih tekstova i autorskih polemičkih rukopisa. Knjiga Brisani prostor (Zagreb, 2002, 318 str) nastala je na temelju istoimene kritičarske kolumne u dnevniku Jutarnji list. U njoj je pretisnuto točno stotinu prikaza zbirki hrvatskih pjesnika objavljenih od 1998. do 2001. godine. Pristavši na ulogu dežurnog suca, dr. sc. Krešimir Bagić se odlučio ponašati u skladu s ulogom koju ona pretpostavlja – odlučio se poetički opisivati, interpretirati i vrednovati nove pjesničke knjige te implicitno orisati trenutačni izgled naše lirske scene. Njegova kritička praksa temelji se na stilskoj i poetičkoj analizi teksta te na izdvajanju i karakterizaciji jezičnih navika tematiziranog autora. Kada su u pitanju bile zbirke poznatih pjesnika, povremeno je svoje čitanje pozicionirao (čak i polemički) u odnosu na prestižne kritičke opise njihovih opusa. Kada su, pak, u pitanju bili prvijenci, nastojao je biti otvoren za nepotvrđena iskustva i diskurzivne prakse. U oba slučaja, podjednako se čuvao krajnjeg prepuštanja djelu (što bi kritiku pretvorilo u parafrazu ili nagađanja) i nasilnog stavljanja novog djela u koji od postojećih hermeneutičkih pretinaca. Knjiga Brisani prostor nije tek zbirka manje ili više korespondentnih članaka nego relevantna, kritički domišljena trogodišnja kronika hrvatske poezije. Bagićev kritičarski rukopis odlikuje analitičnost, uporaba (i uvođenje) prikladnih pojmova, konzistentan hermeneutski instrumentarij, odmjeren vrijednosni sud te sposobnost kontekstuiranja pojedinačnog djela u razvedeno polje suvremenoga pjesništva, bez posezanja za 'ziheraštvom' tzv. teorije distance a s rizičnim hvatanjem u koštac s tekućom pjesničkom 'produkcijom'. Ta knjiga je pravi primjer stilističke kritike, tj. kritike koja polazi od jezičnoga detalja te preko interpretacije njegove uloge u tekstualnom kontekstu i uočavanja njegovih veza s ostalim detaljima i razinama teksta dospijeva do, spitzerovski kazano, duhovnoga etimona djela. Potreba za opisom, komentiranjem i tumačenjem recentnih književnih pojava otpočetka obilježava Bagićevu stiloopisnu praksu. Najnoviju potvrdu tog interesa nudi Goli grad (Zagreb, 2003, 250 str), antologija koja kritički promišlja sudbinu i ulogu kratke priče u zadnjim dvama desetljećima prošloga stoljeća. Autor je antologizirao tekstove 17 pripovjedača koji dobro reprezentiraju prestižne poetičke modele i pripovjedne strategije, stilove, čak literane trendove i mode u tom razdoblju. U instruktivnom predgovoru naslova Proza urbanog pejzaža autor ističe kako je na kraju stoljeća kratka priča i kvalitativno i kvantitativno prednjačila u odnosu na ostale prozne žanrove te da je postala književnim oblikom koji karakteriziraju ekonomično izlaganje teme, pripovjedačeva selektivnost, orijentacija na stvarno i relativno česta uporaba pjesničkih i dramskih efekata. Bagić je supostavio kratkopričaška iskustva osamdesetih i devedesetih. Prvo odlikuje konceptualnost, autoreferencijalnost, intermedijalno povezivanje literarnog diskurza s diskurzima rocka, stripa, videa i masovnih medija te odustajanje od velikih tema, a drugo oblikovanje što komunikativnijeg teksta, jednostavnost rješenja i dokidanje svih distanci (spram događaja, jezika, stvarnosti, narativnih formi). Uz poetički opis, autor je ponudio i lucidnu razdiobu tematiziranoga polja te pojmove koji prikladno imenuju opisane pojave (konceptualna proza, kritički mimetizam, eskapizam i interdiskurzivnost). I izborom i uvodnim esejem o kratkoj priči na kraju prošloga stoljeća dr. sc. Krešimir Bagić se potvrdio kao 'idealan' (implicitni) čitatelj i pouzdan tumač. Različitim aspektima (jezičnim, stilskim, poetičkim) suvremene poezije i proze dr. sc. Krešimir Bagić posvetio je i sedam spomenutih izvornih znanstvenih radova. U radu Pjesnički naraštaj devedesetih (Zagreb, 2000; Beograd, 2001; Ljubljana, 2003) autor je, na temelju uvida u pisanje tridesetak mlađih pjesnika, izdvojio uporišne točke lirskih poetika devedesetih. To su: kolokvijalizacija lirskoga idioma, narcističko osamljivanje subjekta, intertekstualna i intermedijalna gestualnost. Osobito je inzistirao na tezi da se devedesetih bitno izmijenio status jezika pjesme - jezik da se 'žurnalizirao', odnosno izgubio prijašnji status 'prostora stjecanja iskustva'. Istim se pitanjem autor pozabavio i u Katalog des Dichternachwuchses am Ende der 90er Jahre (Beč, 2001), kojim je austrijskoj publici predstavio hrvatsko pjesništvo devedesetih. Dr. sc. Krešimir Bagić je najprije u predgovoru Verführung durch Gewönlickeit opisao poetički i socijalni kontekst a potom ponudio izbor od po dvaju tekstova deset reprezentativnih autora (Glamuzina, Gromača, Jarak, Mujičić Artnam, Pintarić, Rudan, Stamać, Šodan, Vuković). U radu Je li moguće napisati sve – ispočetka? (Zagreb, 2000) dr. sc. Krešimir Bagić načinio je obuhvatnu interpretaciju pjesničkoga opusa Zvonka Makovića, jednoga od ključnih predstavnika pjesništva iskustva jezika. Poslije opsežne ekspertize evolucije njegova lirskog idioma, njegova puta od konkretizma i nominalizma do neoegzistencijalizma, autor je, uz ostalo, zaključio da je riječ o poetskom opusu koji sjedinjuje ‘provokativnost eksperimenta i akademsku mirnoću, projekt i slučaj, emociju i misao, stihovni i prozni poredak, želju za nalaženjem individualnog govora i spoznaju da diskurz nije stabilan entitet nego varijabla koja se mijenja ovisno o mjestu na kojemu se govori te o trenutačnim odnosima moći i znanja’. U radu Figure ponavljanja v pesništvu Miroslava Mićanovića (Ljubljana, 2003) ponavljanje se tretira kao jezgreni pjesnički fenomen, kao fenomen koji može obilježiti zvukovnu, leksičku, sintaktičku, metričku i kompozicijsku razinu pjesme. Autor je izdvojio, opisao i interpretirao oblike i uloge figura ponavljanja u opusu Miroslava Mićanovića, jednoga od amblematičnih pjesnika generacije koja se javila osamdesetih godina. Uz ostalo, pokazao je da se ponavljanje kao mikrostrukturalna figura u nekim Mićanovićevim pjesmama promeće u makrostrukturalni postupak na kojemu se temelji kompozicija i semantika pjesme. U ovome radu posebno je vrijedna umješna uporaba retoričke nomenklature u analizi jednoga opusa. U radovima Kratka priča devedesetih (Zagreb, 2002) i Damoklov mač stvarnosti (Beograd, 2003) dr. sc. Krešimir Bagić je ekstenzivno eksplicirao poetiku kratke priče u Hrvatskoj na kraju prošloga stoljeća te tako do kraja verificirao svoje čitanje i razumijevanje toga pripovjednog žanra (koje je, uz ostalo, posvjedočio i opisanom antologijom Goli grad). Minimalistička je proza u tom desetljeću, prema Bagićevu čitanju, iznjedrila četiri poetičke tendencije: prozu urbanog pejzaža, kritički mimetizam, eskapizam i interdiskurzivnost. Prozaici urbanog pejzaža (Rešicki, Karuza, Ušumović, Desnica, K. Mićanović) odustaju od utopijskog osmišljavanja cjeline, pripovijedanje im je isprekidano, priča fragmentarna, naracija obilježena izričajnom kondenzacijom, asocijativnošću i prepletanjem poetskog i proznog iskaznog modusa. Kritički mimetisti (Jergović, Perišić, Ferić, Tomić...) tematiziraju okružujuću stvarnost, istodobno pribjegavajući mimetizaciji svakodnevnih motivsko-tematskih evidencija i pripovjedačevu kritičkom pozicioniranju spram njih (koje je obično vidljivo u odabranom diskurzivnom tonu). Eskapisti (Simić, Mlinarec, Brumec, Vuković-Runjić...) odvraćaju pogled od ‘jake’ hrvatske zbilje i radnje svojih tekstova smještaju u daleke, egzotične predjele, čime delokaliziraju priču i nukaju na alegorijsko čitanje. Napokon, interdiskurzivci (Andrić, Zorica, Perić...) pretvaraju kratku priču u poprište susreta različitih diskurzivnih matrica i njima pripadajućih semantičkih konfiguracija. Valja istaknuti da je u ovim dvjema raspravama prvi put u nas cjelovito opisana minimalistička proza devedesetih, te da su pritom prikladno imenovane i oprimjerene njezine ključne poetičke tendencije. Trećim radom iz ove skupine, Bagić je – kao i u slučaju poezije – kratku priču predstavio austrijskim čitateljima. Riječ je o Katalog des literarischen Nachwuchses am Ende der 90er Jahre (Beč, 2001, 46 str) koji čine uvodni tekst Die Kurtzgeschichte der Neunziger' i izbor priča desetorice pripovjedača (Andrić, Ferić, Jergović, K. Mićanović, Mlinarec, Perišić, Popović, Simić, Tomić, Ušumović). Dr. sc. Krešimir Bagić organizirao je znanstveni skup, a potom uredio (i proslovno popratio) zbornik naslova Važno je imati stila (Zagreb, 2002, 262 str). U njemu su, uz njegov, tiskani prilozi Marina Andrijaševića, Vladimira Bitija, Jadranke Brnčić, Zorana Ferića, Ivana Ivasa, Damira Kalogjere, Zvonka Kovača, Marine Kovačević, Dušana Marinkovića, Krešimira Mićanovića, Cvjetka Milanje, Anite Peti-Stantić, Ive Pranjkovića, Marine Protrke, Gorana Rema, Josipa Silića, Joispa Užarevića i Branka Vuletića. Tematski, prilozi u zborniku podijeljeni su u dvije cjeline. U prvu, Stilski kompleks Pranjić, uvršteni su tekstovi koji opisuju, interpretiraju i/ili vrednuju znanstveni opus i profesorski lik utemeljitelja Katedre za stilistiku Krunoslava Pranjića (autorske knjige, prijevodi, temeljni postulati njegove stilističke prakse, predavačke odlike...). U drugu su cjelinu, Bacite li stil kroz vrata, on će se vratiti kroz prozor, uvršteni prilozi koji propituju recentno stanje, mjesto, status i mogućnosti stilistike u korpusu disciplina koje se bave diskurzom. Zbornik okončava Appendixom, tj. pričom koja, s jedne strane, literarizira ponuđeni portret prof. Pranjića, a, s druge, posredno naglašava iznimnu bliskost stilistike i literature. Budući da je kolega Bagić umješno osmislio polje problematizacije te da je uspio okupiti stručnjake koji su kadri iz različitih očišta govoriti o stilu i stilistici, zbornik Važno je imati stila nesumnjivo će pridonijeti obuhvatnijem promišljanju i prikladnijoj konceptualizaciji pojma stil, preosmišljavanju predmetnog polja i analitičkih postupaka stilistike te pomoći znanstvenicima i studentima jezika i književnosti da neproturječno rabe pojam stil.
Godine 1995. na Pedagoškom fakultetu u Puli tamošnjim je studentima kroatistike predavao kolegij Teorija književnosti. Od 1996. do 1999. godine bio je lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorbonnei (Paris IV). Tamo je vodio dva seminara (Pismeno i usmeno izražavanje za studente prve i treće godine) te predavao kolegije Lingvistika i Književnost za studente treće odnosno četvrte godine. Od 1991. godine redoviti je lektor i predavač na Zagrebačkoj slavističkoj školi. Dr. sc. Krešimir Bagić od 1995. samostalno održava ispite i mentorira diplomande kroatistike. U akademskoj godini održi oko 150 usmenih ispita i mentorira oko 20 diplomskih radova. Ove je akademske godine predavač na kroatističkim poslijediplomskim studijima u Zagrebu i Zadru. Trenutačno je mentor dvama magistrandima – kolegi Tomislavu Vraniću koji piše o stilskim odlikama poezije Tončija Petrasova Marovića te kolegici Snježani Matić koja se bavi stilistikom Krležine rečenice.
Stručni radovi, pregledni članci, eseji i kritike do kraja otkrivaju širinu interesa i stručni profil dr. sc. Krešimira Bagića. Oni ga, među inim, predstavljaju kao autora leksikografskih natuknica i lucidnog komentatora kapitalnih leksikografskih projekata (Krležijane), kao kritičara recentne stilističke literature i književnog kritičara. No, iz koje god perspektive govorio, Bagić se uvijek oslanja na stilografijske postupke i stilografijsku metodologiju. On se, primjerice, bavi polemičkom analizom rečenice (u tekstu Kako je 'opijelo' postalo 'epitaf'?), mogućnostima lingvostilističkoga govora o književnosti (u tekstu Kako lingvist čita literaturu?), stilističkim odlikama Häuslerovih sjećanja na A. G. Matoša (u eseju Matoševski o Matošu). Uz objavljene tekstove i knjige, u akademskoj je zajednici i matičnoj struci prisutan i kao sudionik znanstvenih i stručnih skupova (kongresa, simpozija, kolokvija, okruglih stolova). Uz ostalo, svoja je izlaganja pročitao na Prvom i Trećem hrvatskom slavističkom kongresu, na kroatističko-komparatističkim simpozijima u Pečuhu, na susretu kroatista i slovenista u Sloveniji, na Danima Dobriše Cesarića. 28. svibnja 2002. u Vijećnici Filozofskoga fakulteta priredio je znanstveni kolokvij Važno je imati stila na kojemu je sudjelovalo 19 naših istaknutih znanstvenika čije su matične struke znanost o književnosti, lingvistika, stilistika, fonetika, anglistika i slavistika. Stručni profil dr. sc. Krešimira Bagića upotpunjuju i sljedeći podaci: 1. za vrijeme studija bio je urednik književne rubrike u Studenstkom listu; kasnije je uređivao časopis Quorum te stotinjak polusatnih emisija na Trećem programu Hrvatskoga radija (Bibliovizor, Rječnik Trećeg programa) i 2. dvije je godine (1991. i 1992) bio voditelj Sekcije za teoriju književnosti pri Društvu sveučilišnih nastavnika.
Objavljenim knjigama, znanstvenim i stručnim radovima, nastavnom djelatnošću (kako na matičnom fakultetu tako i drugdje – od Pule do Pariza), dr. sc. Krešimir Bagić je udovoljio uvjetima iz članka 42, stavka 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74, stavka 2 Zakona o visokim učilištima. Pristupnik je, također, ukupnim svojim djelovanjem, do izbora u zvanje docenta i poslije njega, potpuno udovoljio uvjetima Rektorskoga zbora, tj. Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (Narodne novine, br. 94, 1996, str. 4097-4098), kao i čl. 8 Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (Narodne novine, br. 18, 2001), i to, 1. osobito, trima autorskim knjigama objavljenim nakon izbora u zvanje docenta (u Bibliografiji pod br. 95, 96 i 97) in extenso opisanih i vrednovanih u ovom Izvještaju na str. 2-5; 2. izvornim znanstvenim radovima (njih sedam), također objavljenim nakon izbora za docenta (u Bibliografiji pod br. 100-106) i također in extenso opisanih i vrednovanih u ovom Izvještaju na str. 5-7. Na temelju svega rečenoga, Stručno povjerenstvo
Krunoslav Pranjić, prof. emeritus, v. r. _______________________________ dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof, v. r. _______________________________ dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof, v. r. Yüklə 1,94 Mb. Dostları ilə paylaş:
|