Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
45
predstavlja zagonetku... Estetika predstavlja nešto samo za
onog ko ima filozofski stav" (Hartman, 1968, 5). To znači da
svaka estetika polazi od već ostvarenih dela čije joj
postojanje omogućuju formulisanje principa i teorijske
oslonce u njenom promišljanju umetničkog fenomena.
Naredna zabluda bila bi u (c) nekritičnom
izjednačavanju estetike i filozofije umetnosti, odnosno,
estetike i metafizike umetnosti. Estetika nije svaka
filozofija umetnosti (estetika je, poznato je, novovekovna
tvorevina); (c.a) dovodeći u vezu estetiku i filozofiju
umetnosti moramo biti svesni toga da ova dva fenomena
nisu u istoj ravni: estetika je gnoseološka a filozofija
umetnosti ontološka disciplina. Uostalom, dovoljno je
prisetiti se da je još i za Kanta, a nakon Baumgartena,
estetika samo teorija apriornih oblika opažanja. Umetnost
jeste oblik saznanja, ali njen organon nisu pojmovi, već
intelektualna intuicija koja joj omogućuje da neposredno
spoznaje apsolutno. Takođe, (c.b) filozofija umetnosti polazi
od toga da je istina dostupna samo filozofiji, ali ima
slučajeva kad ontologija biva istovremeno i gnoseologija -
tada metafizika umetnosti postaje estetika.
Filozofija umetnosti ima jedan svoj izvor u
Platonovom učenju o jedinstvu dobra i lepog; u učenju ovog
velikog antičkog mislioca kome se i danas neprestano
vraćamo, sadržana je misao o osudi umetnosti jer ova nikad
ne može ideju lepote dostići u njenoj uzvišenosti a za
Platona lepo nije umetnički lepo već ideja koju svaki
umetnik podražava podražavanjem njenih odraza -
predmeta realnog sveta. S druge strane, filozofija
umetnosti, kako to primećuje Pejović, ima izvor i u
Aristotelovom mišljenju gde nalazimo jednu teoriju
umetničke proizvodnje, pri čemu je umetničko oblikovanje
(poiesis) jedno osobito proizvođenje, proizvođenje ne onoga
što je već proizvedeno nego proizvođenje samoga
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
46
proizvođenja (Pejović, 1976, 222-229).
Platonova metafizika lepote i Aristotelova teorija
umetničke proizvodnje sastaju se u Hegelovoj filozofiji gde
se umetnost shvata kao ideja u čulnom liku; umetnost se
može odrediti kao nešto apsolutno, pa tada estetika nastoji
da umetnost podvede pod nauku. Ruski slikar Vasilij
Kandinski (V. Kandinsky, 1866-1944) video je u umetnosit
izraz kosmičkog odnosa; ovo Pejović tumači tako što će reći
da je umetnost odnos čoveka prema svetu kao svetu, odnos
čoveka prema celini kosmosa.
Ako je istina umetnosti u tome što ona u sebi samoj
nosi nešto što nadilazi samu umetnost, to znači da je istina
umetnosti u onom što ona sama nije, pa umetnost nadilazi
vreme kao vreme i svet kao svet; zato umetnička dela nisu
samo izraz svoje epohe niti se obraćaju samo svojim
savremenicima nego vremenu kao vremenu (Pejović, 1976,
233). Ako se složimo s tim umetnost nije samo izraz svoga
vremena, nego određenih situacija ljudskog opstanka u
svetu, ili bitnih situacija, tj. takvih koje otkrivaju isto uvek
u novom obliku i s punim pravom može reći da istraživanje
odnosa estetike i umetnosti pruža odlučujuće oslonce za
razumevanje kako njihove prirode, tako i strukture
ljudskoga opstanka.
**
Ono što prevashodno određuje filozofsku estetiku
jeste samonegacija posmatrača, njegova skoncentrisanost
koja nema za predmet pojedino delo već umetničko delo kao
delo. Zadatak tako shvaćene estetike kao filozofije
umetnosti jeste objašnjavanje osnovnih pojmova, pružanje
uvida u osnovne životne uslove kao i pružanje uvida u veze
između izvesnih doživljaja predmeta i njihovih vrednosti.
Filozofska estetika dopunjuje ostale filozofske discipline i
istovremeno dobija od njih konkretne podsticaje. Ovo
poslednje je jasno ako imamo u vidu da u tumačenju načina
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
47
postojanja i strukture umetničkih dela estetika mora tražiti
pomoć od drugih filozofskih disciplina kao što su ontologija
ili gnoseologija. To što je estetika filozofska disciplina ne
znači da ona treba da odbaci sva empirijska istraživanja već
da treba odlučno da se bori protiv tendencije da se filozofska
estetika zameni empirijskom estetikom. Filozofska estetika
može empirijskim istraži-vanjima dati okvir istraživanja,
razjasniti temeljne pojmove i osnovne principe ali njen
prvenstveni zadatak je da empirijskim istraživanjima
objašnjava ono što se u njima implicitno podrazumeva i što
se nekritički prihvata.
***
Filozofija i umetnost imaju dugu prošlost i jednako
dugu istoriju tokom koje su se čas osporavale čas
podržavale; ti susreti ostavili su traga i na jednoj i na
drugoj. Ponekad se činilo da one dolaze iz istog izvora,
ponekad da su to međusubno najdalji svetovi čije se teme i
objekti ne mogu nijednoga časa dotaći. Već Platon u svom
poznatom dijalogu Država kazuje kako među filozofima i
pesnicima postoji neka stara kavga; i jedni i drugi
pretendovali su na to da kazuju bivstvovanje, odnosno,
istinu o bivstvovanju. Našavši se na strani filozofa Platon je
dalekosežno uticao kako na genezu argumentovanja u sporu
tako i na određenje prirode ova dva fenomena na mestima
gde se oni ukrštaju.
Nalazeći se u blizini bivstvovanja filozofija i
umetnost nastoje da bitstvo predmeta koji misle i osećaju
slede na tragu svog celokupnog iskustva; njihova
istraživanja se u najvećoj meri iscrpljuju pitanjem o moći i
mogućnosti stvaranja i ova tema prisutna je od vremena
Aristotela pa do naših dana. Ne može se zaobići problem što
ga pred nas postavlja egzistentnost umetničkog dela; ovo je
istovremeno i delo i umetničko delo; trajna je zagonetka
prelaz iz sveta stvari u svet umetničkih dela.
Dostları ilə paylaş: |