16 Riječ je o istorijskom paradoksu: dok u zapadnoj Evropi sa mnogobrojnim radništvom tada gotovo nema Jevreja proletera, u Rusiji koja ima daleko manje radnika broj Jevreja proletera je srazmjerno veliki.
17 A. Gams, Pogovor Kratkoj istoriji jevrejskog naroda S. Dubnova, 254.
18 T. Hercl, Jevrejska država, (Skraćeno izdanje ove brošure štampano je u okviru knjige J. Frenkla, Hercl, Beograd – Zagreb 1936), 148.
19 Pokret je dobio ime po brdu Cion pored Jerusalima, na kome su se nalazili Davidov grad i Solomonov hram. Cion (Sion, Zion) koristi se u Starom zavjetu kao naziv za Jerusalim (pominje se 152 puta), a u doba jevrejske dijaspore Cion je često sinonim za Palestinu uopšte.
20 M. Baletić, n. d, 111.
21 Isto; V. M. Šobajić, n. d, 84.
22 M. Baletić, n. d, 72.
23 A. Štajner, Jehuda Haj Alkalaj (1798-1878), Jevrejski almanah 1968-1970, Beograd 1971, 60.
24 [ ] Jedna historijska veza između Jevrejske općine u Splitu i Mozesa Montefiorea, Kadima – ^asopis jevrejske omladine Jugoslavije, br.39, Beograd 1978, 38-42; Š. Etinger et al, n.d, 363; Ž. Lebl, Rabin Jehuda Alkalaj (1798 1878), Mezuza – ^asopis za jevrejsku književnost, br. 1, Beograd 1993, 224 236.
25 [ ] Jedna historijska veza..., 38-42; An - Ski, Nikola I i Mojsije Montefiore,Jevrejski almanah 1929-30, Vršac 1929, 167-169.
26 [ ] Jedna historijska veza..., 38-42.
27 V. M. Šobajić, n. d, 85; W. Laqueur, A History of Zionism, New York Chicago San Francisco 1972, 27.
28 C. Rothmüler, Židovska kolonizacija Palestine, Zagreb 1925, 6.
29 D. Lapierre – L. Collins, Jeruzaleme, Jeruzaleme, Zagreb 1977, 58; M. Baletić, n. d,111.
30 Neki autori (G. Holdheim – W. Preuss, J. Fraenkel, J. Heller, W. Laqueur, V. M. Šobajić, M. Baletić, Š. Etinger, S. Dubnov) Alkalaja ne pominju kao preteču političkog cionizma, ili mu ne posvećuju dovoljno pažnje. Djela (knjige i brošure) rabina Alkalaja su: Darhe noam (Putevi ugodni), Beograd 1839; Šalom Jerušalajim (Mir / pozdrav Jerusalimu), Ofen 1840; Minhat Jehuda (Dar Jehudi), Presburg 1843; Kol kore (Proglas), 1848; Petah kehoda šel mahat (Otvor kao iglene uši), Beograd 1849; Sefer Hajim (Knjiga života), Beograd 1851; Kol mevaser (Glas vesnika), Lajpcig 1852; Mevaser tov (Dobar vesnik), London 1852; Goral laadonaj (Božja sudba), Beč 1857; Mekice nirdamim (Buđenje uspavanih), Beograd 1858; Mašmija šalom (Govor o miru), 1861; Šema Jisrael (Počuj, Izraelu), Beograd 1861; Meoded anavim (Hrabrenje palih duhom), Beč 1864; Ragle mevaser (Vesnikove noge), Beograd 1865; Šivat Cion (Povratak Cionu), Beč 1868; Kibuc galujot (Prikupljanje rasturenih), Beograd 1869; Menahem Cion (Cinova uteha), 1878; Kol kore (Proglas, drugo izdanje), Bombaj 1887. itd. Vidi: A. Štajner n. d, 55 65; Ž. Lebl, n. d, 224 236.
31 A. Štajner, n. d. 63; Ž. Lebl, n. d, 224 236.
32 Isto.
33 R. Livada, Pismo rabina Alkalaja, Kadima – ^asopis jevrejske omladine Jugoslavije, br. 37, Beograd 1977, 36-37.
34 A. Štajner, n. d, 63; Ž. Lebl, n. d, 224-236.
35 R. Livada, n. d, 37.
36 S. Kalderon – J. Levi, Istorija jevrejskog naroda I II, Knjiga II: Od izgona Jevreja sa Pirinejskog poluostrva do najnovijih vremena, Beograd 1935, 124.
37 Isto, 120.
38 Š. Etinger et al, n. d, 392; J. Fraenkel, Dubnov, Herzl and Ahad Ha-am.Political and Cultural Zionism,London 1963, 9-10.
44 J. Heller, Geschichte des Zionismus. Kurzgefasste Darstellung, Berlin 1935, 12; J. Fraenkel, n. d, 12.
45 L. Pinsker, Autoemancipacija, Zagreb 1933, 5-17.
46 J. Mrazović – O. Boričić-Dvorski, Židovi i današnja Njemačka, Zagreb 1933, 16.
47 L. Pinsker, n. d, 27.
48 Isto, 30; S. Kalderon – J. Levi, n. d, 125-127; Š. Etinger et al, n. d, 394.
49 * Datiranje ovog kao i mnogih drugih događaja je sporno. Kao relevantan uzet je prilog Jozefa Frenkla Every Day in Jewish History iz The Zionist Year Book 1958-1959, London 1959, 41-67.
J. Heller, n. d, 13, S. Kalderon – J. Levi n. d, 126-127.
50 L. Pinsker, n. d, 28.
51 Isto, 14; M. Baletić, n. d, 114; Š. Etinger et al, n. d, 395.
52 Š. Etinger et al, n. d, 361, 392-393; J. Heller, n. d, 11; M. Baletić, n. d, 108.
53 Š. Etinger et al, n. d, 331.
54 Dragocjene podatke za stihove o geneaološkom stablu T. Hercla (1860 1904) dao je Ignjat Šlang na osnovu kasnije uništene arhivske građe zemunske Jevrejske opštine i studije Lazara ]elapa Jevreji u Zemunu u vreme Vojne granice, s tim da nije pouzdano utvrđeno da je Kohen otac Naftalija. Vidi Z. Markuš, Kuća u Apostelgasse 253. Prilog upoznavanju porodice Teodora Hercla, Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, br. 6, Beograd 1992, 245-248.
55 J. Frenkl, Hercl, 11 23.
56 Isto, 23-41.
57 Isto.
58 Isto.
59 Isto.
60 Isto; B. A. Popović, O Teodoru Herclu, Jevrejski almanah 1959-1960, Beograd 1961, 120.
61 B. A. Popović, n. d, 120.
62 J. Frenkl, n. d, 23-41.
63 Isto.
64 B. A. Popović, n. d, 120.
65 M. Herman, Afera Dreyfus, Bilten SJOJ, br. 11-12, Beograd 1956, 24-27;
Š. Etinger et al, n. d, 380.
66 B. A. Popović, n. d, 122; J. Piekalkiewicz, Duga ruka Izraela, Zagreb 1979, 15.
67 M. Herman, n. d, 25; A. Gams, n. d, 107-108.
68 V. M. Šobajić, n. d, 100.
69 M. Herman, n. d, 28.
70 Isto; A. Gams, n. d, 108.
71 J. Frenkl, n. d, 46.
72 J. Piekalkiewicz, n. d, 15.
73 J. Frenkl, n. d, 49-57.
74 Isto; B. A. Popović, n. d, 122; Dnevnik je Hercl vodio do kraja života, a ima 18 knjiga i 1894 štampane stranice.
75 Prof. dr L. Kellner, Theodor Herzls zionistische Schriften, Berlin 1920, 13 17; J. Frenkl, n. d, 62.
76 Prof. dr L. Kellner, Theodor Herzls..., (Dritter Brief an Baron Hirsch, Paris), 17-21.
77 T. Hercl, Jevrejska država, 137.
78 Isto, 138; V. M. Šobajić, n. d, 102.
79 T. Hercl, Jevrejska država, 149.
80 J. Piekalkiewicz, n. d, 16.
81 T. Hercl, Jevrejska država , 153.
82 Isto, 186-187.
83 B. A. Popović, n. d, 123; J. Heller, n. d, 17; Š. Etinger et al, n. d, 424.
84 Š. Cvajg, Jučerašnji svet. Sećanja jednog Evropejca, Novi Sad 1962, 105.
85 J. Heller, n. d, 17.
86 Isto.
87 J. Frenkl, Hercl, 72; V. M. Šobajić, n. d, 102.
88 J. Frenkl, n. d, 72; B. A. Popović, n. d, 124.
89 T. Herzl, Gesammelte zionistische Werke I V, I Band: Zionistische Schriften, Berlin 1934, 265-268.
90 J. Frenkl, n. d, 77.
91 V. M. Šobajić, Jevrejstvo..., 102; M. Baletić, n. d, 20.
92 L. Kellner, Theodor Herzls ..., Berlin 1920, 118-119; Die Welt je izlazio od 1897. do 1914. u Beču, Kelnu i Berlinu (od 1913. pod imenom Aolam).
93 Kada ga je baron Hirš nazvao sanjarem Hercl mu je odgovorio: "I Bizmark je samo drmao stablo koje su zasadili fantasti" (L. Kellner, n. d, 19).
94 M. Baletić, Ispunjenje zavjeta..., 120; Israel in Perspective (Zionism), London 1983; J. Heller, Geschichte..., 18; V. M. Šobajić, n. d, 102.
95 J. Frenkl, Hercl, 83; J. Heller, n. d, 19.
96 Isto.
97 M. Aksentijević, Palestinski dosije, Beograd 1979, 148.
98 V. M. Šobajić, n. d, 103; J. Heller, n. d, 34.
99 Tako se zvao stari jevrejski novac.
100 Isto.
101 Kongresi su održavani: II u Bazelu 28-31. 8. 1898; III u Bazelu 15-18. 8. 1899; IV u Londonu 13-16. 8. 1900; V u Bazelu 26-30. 12. 1901; VI u Bazelu 23 - 28. 8. 1903; VII u Bazelu od 27. 7. do 2. 8. 1905; VIII u Hagu 14-21. 8. 1907; IX u Hamburgu 26-31. 12. 1909; X u Bazelu 9-15. 8. 1911; XI u Beču 2-9. 9. 1913; XII u Karlsbadu (Karlove vari) 1-14. 9. 1921. itd.
102 G. Holdheim - W. Preuss, Die Theoretischen Grundlagen des Zionismus. Ein Leitfaden, Berlin 1919, 66.
103 Isto, 66-67.
104 Uži akcioni komitet najčešće je imao 5 članova.
105 D. Alkalaj, O cionizmu. Njegov značaj i razvitak, Beograd 1910, 16-17.
106 J. Heller, Geschichte des Zionismus..., 38.
107 Isto, 38-39; G. Holdheim – W. Preuss, n. d, 69; Š. Etinger et al, n. d, 397.
108 Isto; D. Alkalaj, n. d, 26-27.
109 V. M. Šobajić, n. d, 103.
110 Isto.
111 J. Frenkl, Hercl, 86.
112 Isto, 89-90.
113 Isto, 91.
114 Isto, 91-92; W. Laqueur, A History of Zionism, 109-110.
115 M. Baletić, n. d, 121.
116 Isto.
117 Od 1896. do 1902. Hercl je pet puta posjetio sultana Abdula Hamida II.
118 Roman je Hercl posvetio pokojnoj sestri Paulini; J. Frenkl, Hercl, 17, 92-95; Israel in Perspective (Zionism).
119 J. Heller, n. d, 27.
120 W. Laqueur, n. d, 109.
121 J. Heller, n. d, 29-30.
122 Isto, 40.
123 * Misrah (hebr.) = Orijent.
Isto, 45-46.
124 Isto.
125 V. M. Šobajić, Jevrejstvo i Izrael, 105-106; Š. Etinger et al, n. d, 396.
126 U Protokolima se prikazuju navodni sastanci istaknutih Jevreja koje su ovi održali 1897. u Bazelu za vrijeme I kongresa SCO. Jevreji u sprezi s masonima navodno imaju za cilj podjarmljivanje hrišćanstva i stvaranje jevrejsko-masonske svjetske države. Ciljevi bi se ostvarivali potkupljivanjem političara, izazivanjem ekonomskih kriza, zloupotrebom štampe i prosvjete, pa čak i korupcijom žena i upotrebom metroa za dizanje u vazduh evropskih prijestolnica. "Jevrejski mudraci", po Protokolima, pripremajudržavne prevrate jer hrišćani nisu sposobni za upravljanje (imaju "životinjski um"). Poslije Oktobarske revolucije Protokoli su se proširili po Evropi i Americi i stekli ogromnu popularnost. Tek 1921. engleski novinar Filip Grejvs (Tajmsov dopisnik iz Carigrada) dokazao je da je riječ o falsifikatu. On je neosporno utvrdio da je riječ o običnom plagijatu Dijaloga o paklu između Makijavelija i Monteskijea, satire koju je 1864. o Napoleonu III napisao Moris Žoli. Kasnija otkrića dokazala su da je Protokole u Parizu sačinila ruska tajna policija Ohrana. O Protokolima više u knjizi Normana Kona Poziv na genocid, Novi Sad 1996.
127 M. Baletić, n. d, 99.
128 B. A. Popović, O Teodoru Herclu, 127; W. Laqueur, n. d, 123.
129 W. Laqueur, n. d, 121.
130 Isto, 121-122.
131 Isto; J. Frenkl, Hercl, 107.
132 W. Laqueur, n. d, 123.
133 Isto; J. Heller, n. d, 50; M. Baletić, n. d, 122; D. Pivnički, Palestinac, Cetinje 1988, 53.
134 J. Heller, n. d, 106.
135 V. M. Šobajić, n. d, 106.
136 W. Laqueur, n. d, 128.
137 J. Heller, n. d, 53.
138 V. M. Šobajić, n. d, 107.
139 J. Heller, n. d, 52 58.
140 Isto.
141 Komisiju su činili: Gibons i Kajzer (Englezi) i inženjer Vilbuševic (cionista); J. Heller, n. d. 52 58.
142 J. Piekalkiewicz, Duga ruka Izraela, 17.
143 J. Heller, n. d, 54; Š. Cvajg, Jučerašnji svet..., 110.
144 W. Laqueur, n. d, 136.
145 J. Heller, n. d, 56.
146 Isto, 58; M. Baletić, n. d, 199.
147 M. Baletić, n. d, 199-200.
148 Š. Etinger et al, Istorija...,398.
149 The Zionist Year Book..., 54.
150 Š. Etinger et al, n. d, 398.
151 J. Heller, n. d, 59.
152 Isto, 58-59; W. Laqueur, n. d, 139.
153 A. Rabinovič, Izrael, Beograd 1991, 51; Š. Etinger et al, Istorija jevrejskog naroda, 405.
* Alija (hebr.) = podizanje, uspon.
154 * Skraćenica od "Djeco Jakovljeva dižimo se i pođimo" (Bet Jaakov L'hu
v'nelha),Biblija, Isaija 2 / 5.
J. Piekalkiewicz, Duga ruka Izraela, 19.
155 M. Aksentijević, Palestinski dosije, 20-21.
156 C. Rothmüller, Židovska kolonizacija Palestine, 18.
157 V. M. Šobajić, n. d, 122.
158 Isto.
159 D. Pivnički, Palestinac, 53 54.
160 Isto.
161 Isto.
162 Isto.
163 C. Rothmüller, n. d, 22; V. M. Šobajić, n. d, 122.
164 T. Herzl, Gesammelte zionistische... (Brief an das "Berliner Tageblatt", 4. I 1898), 267.
165 S. Kalderon – J. Levi, Istorija jevrejskog naroda..., 128; The Zionist Year Book..., 41-59.
166 V. M. Šobajić, n. d, 123; Š. Etinger et al, n. d, 407.
167 Najpoznatiji su: Isak Ben Cvi (drugi predsjednik Izraela), David Ben Gurion (prvi premijer i ministar odbrane) i Levi Eškol (premijer).
168 V. M. Šobajić, n. d, 140.
169 Isto, 123-142; J. Piekalkiewicz, n. d, 22 27.
170 Interesantno je da ideolog kibuca Artur Rupin nije pripadao socijalističkoj struji cionističkog pokreta.
171 V. M. Šobajić, n. d, 126.
172 Isto, 128.
173 G. Holdheim – W. Preuss, Die Theoretischen Grundlagen...,67-70.
174 S. Bernstein, Cijonizam...,54.
175 Isto, 55.
176 Isto, 54-55.
177 Isto, 143; D. Alkalaj, n. d, 20-28.
178 Isto; S. Dubnov, Kratka istorija..., 213; M. Baletić, n. d, 219; Š. Etinger et al, Istorija..., 408.
179 M. Baletić, n. d, 177.
180 V. M. Šobajić, Jevrejstvo i Izrael, 116.
181 Š. Etinger et al, n. d, 402-403; S. Bernstein, Cijonizam..., 38.
182 M. Baletić, n. d, 100; S. Dubnov, n. d, 214-215; Š. Etinger et al, n. d, 386-387.
183 Isto.
184 V. M. Šobajić, n. d, 107; Š. Etinger et al, n. d, 398; The Zionist Year Book..., 44-59.
203 Kičener je u međuvremenu postao britanski ministar rata.
204 V. Vekarić, Jedna interpretacija društvenih korena palestinskog pitanja. Osobenosti stvaranja izraelske države, Beograd 1983, 30-31.
205 V. M. Šobajić, n. d, 192-193.
206 V. P. Potemkin, Istorija diplomatije, Sv. II: Diplomatija novog doba (1872 1919), Beograd 1949, 248-249; M. Baletić, n. d, 194; V. Vekarić, n. d, 31-33.
207 V. M. Šobajić, n. d, 152; J. Piekalkiewicz, n. d, 32; M. Baletić, n. d, 192-206; D. Lapierre – L. Collins, n. d, 59.
208 V. P. Potemkin, n. d, 249; M. Baletić, n. d, 185.
209 M. Baletić griješi kada tvrdi da su dva pomenuta udruženja pomagala cionističku akciju kod engleske vlade. Naprotiv, aktivno su se borila protiv cionizma – Tajms je 24.5.1917. objavio poznato anticionističko saopštenje Zajedničkog komiteta Savjeta jevrejskih poslanika Donjeg doma i Anglo jevrejskog udruženja. Vidi: V. M. Šobajić, n.d, 109; The Zionist Year Book..., 50; M. Baletić, n. d, 198.
210 Š. Etinger et al, n. d, 448.
211 V. M. Šobajić, n. d, 109,145.
212 Š. Etinger et al, n. d, 449.
213 M. Baletić, n. d, 200.
214 V. M. Šobajić, n. d, 109-110.
215 Isto; M. Baletić, n. d, 202.
216 M. Baletić, n. d, 191.
217 Isto, 192.
218 Tom prilkom izbačeno je iz stroja 1200 turskih vojnika uz samo dva poginula arapska borca.
219 M. Baletić, n. d, 203,207; J. Piekalkiewicz, n. d, 32.
220 V. M. Šobajić, n. d, 112.
221 Isto, 111; G. Winsch, Engleska vladavina u Palestini, Berlin 1940, 11.
222 M. Aksentijević, Palestinski dosije, 148.
223 V. M. Šobajić, n. d, 112.
224 J. Arafat, Došao sam s puškom i maslinovom grančicom, Naše teme, br. 9-10, Zagreb 1980, 1668.
225 W. Laqueur, A History of Zionism, 594.
226 V. M. Šobajić, n. d, 112.
227 S. Berstein, Cijonizam...,61; Š. Etinger et al, n. d, 449.
228 V. M. Šobajić, n. d, 113.
229 M. Baletić, n. d, 203.
230 I. Iveković, Kontinuitet bliskoistočne krize i palestinski problem, Naše teme, br. 9-10. Zagreb 1980, 1408.
231 M. B. Milošević, Jevreji za slobodu Srbije 1912-1918, Beograd 1995, 85 94.