Ponašanje studenata prilikom traženja informacija u elektroničkom okruženju

2. Informacijsko ponašanje (Human information behavior)

Informacijsko ponašanje ili human information behavior vrlo je široko područje kojim se bave različite grane znanosti, od informacijskih znanosti do psihologije, sociologije, filozofije, lingvistike i drugih⁶. U ovom i narednim poglavljima predstavit će se temeljni pojmovi i teorijski koncepti izvedeni iz istraživanja informacijskog ponašanja korisnika. U početku, važno je definirati temeljne pojmove koji će se spominjati u nastavku teksta.

2.1.Temeljni fenomen

Informacijsko ponašanje (information behavior) definirano je kao ukupnost ljudskog ponašanja u odnosu na informacijske izvore i kanale uključujući aktivno i pasivno traženje informacija te korištenje tih informacija⁷. Traženje informacija (information seeking behavior) je podskup informacijskog ponašanja koje uključuje namjerno traženje informacija sa svrhom ostvarenja određenog cilja⁸. Pretraživanje informacija (information searching behavior) je „mikro-razina“ ponašanja koju korisnik upotrebljava prilikom interakcije s različitim informacijskim sustavima, a sastoji se od interakcije na razini čovjek-računalo i intelektualnoj razini (primjerice odabir određene strategije pretraživanja ili odabir najrelevantnijih rezultata dobivenih pretraživanjem)⁹.

Kao što je ranije navedeno, informacijsko ponašanje je interdisciplinarni koncept primjenjiv na razna područja istraživanja, od masovnih medija do bihevioralne psihologije. Istraživanje jednog koncepta na tako širokom području može biti komplicirano, no Wilson je predstavio općeniti model informacijskog ponašanja primjenjiv na većinu grana znanosti zainteresiranih za proučavanje ovog pitanja. Isti je autor 1981. osmislio opći model informacijskog ponašanja (revidiran i proširen 1997.) koji je uključivao koncepte informacijske potrebe, traženja informacija, razmjene informacija i korištenja informacija¹⁰. U istom radu Wilson je predložio model okolnosti u kojima se odvija informacijsko ponašanje, a čiji su glavni elementi situacija u kojoj se pojavljuje informacijska potreba (OSOBA obavlja određenu ULOGU u OKRUŽENJU), prepreke započinjanju informacijskog ponašanja ili uspješnom dovršetku traženja informacije, te samo informacijsko ponašanje¹¹.

Slika . Grafički prikaz Wilsonovog općeg modela informacijskog ponašanja

(izvor: Wilson, T. D. Information behavior: an interdisciplinary perspective. // Information Processing & Management 33, 4(1997), str. 552. URL: http://ptarpp2.uitm.edu.my/silibus/infoBehavior.pdf (2014-09-05)
Wilsonov revidirani model i 1997. godine (Slika 1.) se temelji na dvije glavne pretpostavke: prva, informacijska potreba nije primarna, nego sekundarna potreba koja se javlja iz osnovnijih potreba, i druga, da će se, u pokušaju otkrivanja informacija s ciljem zadovoljavanja potrebe, korisnik susresti s različitim vrstama prepreka¹². Prema ovom modelu, osnovne potrebe mogu biti psihološke, kognitivne ili afektivne¹³. Wilson zatim te potrebe stavlja u kontekst pojedinca ili njegovog okruženja (političkog, ekonomskog, tehnološkog itd.) unutar kojeg se odvijaju njegov privatni ili poslovni život te dodaje kako prepreke koje sprječavaju traženje informacija proizlaze iz istog skupa konteksta¹⁴. Što se tiče spomenutih prepreka, Wilson napominje da one mogu biti osobne (emotivne, edukacijske, demografske varijable), društvene ili prepreke iz okruženja (ekonomske varijable i karakteristike izvora)¹⁵. Snaga ovog modela leži u tome što uključuje okolnosti u kojima se pojavljuje informacijska potreba te varijable koje utječu na informacijsko ponašanje, odnosno fokusira se na značajan aspekt informacijskog ponašanja koji drugi modeli opisani kasnije u ovom radu često ne uključuju.

2.2. Pretraživanje informacija

Calvin Mooers je 1950. godine skovao termin information retrieval (IR) ili informacijsko pretraživanje¹⁶. Informacijsko pretraživanje definiramo kao „dio računalne znanosti koji se bavi automatiziranim pronalaskom dokumenata (posebice teksta) na osnovi njihovog sadržaja i konteksta“¹⁷. Informacijsko je pretraživanje kompleksan pojam koji uključuje razvoj informacijskih sustava, proučavanje korisnika i analizu njihova informacijskog ponašanja, strategije pretraživanja, itd.

U prošlosti je većina istraživanja na temu IR bila usmjerena na sustav. Informacijski stručnjaci fokusirali su se na bibliografski aspekt informacijskih sustava, točnije pitanjima uspješnog prikupljanja i opisa tekstova te stvaranja strategija pretraživanja za pronalazak tekstova¹⁸. Problem takvog pogleda na IR bio je u tome što su indekseri, odnosno stručnjaci koji su opisivali dokumente u informacijskim sustavima, pokušavali što bolje opisati dokument na način da ga sustav može obraditi, umjesto opisivanja dokumenata na način da ih korisnik može pronaći. Ovakav pristup IR zahtijevao je od korisnika da se prilagodi sustavu i otkrije koje termine pretraživanja koristiti kako bi pronašao potrebnu informaciju. Oddy i Belkin su postavili vrlo zanimljivo pitanje: zašto je potrebno da korisnik predstavi potrebu za informacijom u vidu upita koji je sustavu razumljiv? Zašto sustav ne omogućuje korisniku da pretražuje direktno, izražavajući se prirodnim jezikom, nego zahtijeva umjetnu predstavu upita koji sustav može obraditi¹⁹?

S vremenom, stručnjaci su počeli uviđati da nije moguće osmisliti uspješan informacijski sustav bez proučavanja njegovih korisnika i njihovih potreba. Proučavanje korisničkih potreba i uopće pojam informacijskog pretraživanja nisu novi koncepti. Istraživanja na temu informacijskog pretraživanja provodila su se mnogo prije pojave novih tehnologija, ali su se odnosila na informacijsko pretraživanje u knjižničnom okruženju (interakcija korisnika s referentnim knjižničarima i knjižničnim katalogom). Robert Taylor još je 1986. godine promatrao potrebe korisnika i primijetio interaktivnu prirodu korisničkog traženja informacija. Promatrao je interakciju korisnika s knjižničarima i način na koji izražavaju svoje informacijske potrebe. U svom istraživanju, Taylor je otkrio da korisnici postavljaju otvorena, deskriptivna pitanja knjižničarima, jer nisu u mogućnosti pravilno izraziti informacijsku potrebu, stoga je zadatak otkrivanja prave informacijske potrebe korisnika ostao knjižničaru²⁰. Nakon toga bi uslijedio proces pregovaranja između korisnika i knjižničara u kojem bi problemsko pitanje korisnika prolazilo kroz četiri evolucijske faze. Prva razina informacijske potrebe je instinktivna, stvarna, ali neizražena potreba koju korisnik nije mogao izraziti prije prikupljanja dodatnih informacija. Druga faza je svjesna; informacijsku potrebu je moguće opisati, ali je ona dvosmislena, nejasna. U trećoj fazi informacijska potreba postaje formalizirana, moguće ju je opisati racionalno, u obliku pitanja. U četvrtoj fazi informacijska potreba je, u nedostatku boljeg prijevoda, nagođena (knjižničar i korisnik su se nagodili i došli do zaključka) i preformulirana kako bi mogla biti predstavljena sustavu²¹.

Značajan doprinos u istraživanju korisničkog ponašanja pri pretraživanju informacija dala je Marcia Bates koja je u svom radu povezala informacijsko ponašanje korisnika s biološkim i antropološkim karakteristikama pojedinaca i usporedila proces traženja informacija s procesima traženja hrane kod životinja. Analizom bioloških i antropoloških karakteristika ljudi kao sisavaca na fundamentalnoj razini, Bates opisuje kako ljudi najviše informacija i iskustava koje akumuliraju tijekom života primaju iz svoje neposredne okoline, obitelji ili skupine. Na temelju te misli, Bates je razvila modalitete traženja informacija koji imaju svrhu pokazati na koje sve načine pojedinci dolaze do informacija (Slika 1.). U sljedećoj tablici opisani su odnosi između tih modaliteta.

	Usmjereno	Neusmjereno
Aktivno	Pretraživanje	Prebiranje
Pasivno	Promatranje	Biti svjestan

Slika 2. Modaliteti traženja informacija

Modaliteti „usmjereno“ i „neusmjereno“ odnose se na pitanje traži li pojedinac određenu informaciju koju je moguće do neke mjere odrediti ili se manje ili više nasumično izlaže informacijama. Modaliteti „aktivno“ i „pasivno“ odnose se na pitanje poduzima li pojedinac aktivne korake kako bi došao do informacije ili je pasivno otvoren za primanje informacija, ali ih ne traži²². Biti svjestan je pasivan i nenamjeran način dobivanja informacija, ali je odgovoran za 80% informacija koje primamo. Kao što je ranije navedeno, ljudi najviše informacija dobivaju iz svoje neposredne okoline, od kolega, obitelji, prijatelja. S druge strane, pretraživanje, koje je polarna suprotnost neusmjerene pasivne svijesti, je aktivno i usmjereno traženje informacije koje je odgovorno za samo 1% primljenih informacija. Zašto? Bates tvrdi da aktivno traženje informacija nije prirodna reakcija pojedinaca koji se nađu u problemskoj situaciji koju je potrebno riješiti traženjem točno određene informacije. Ljudi su navikli dobivati informacije pasivno, iz svoje okoline i često čekaju da prava informacija pronađe njih, umjesto da sami poduzmu konkretne radnje i pronađu željene informacije. Tek kada se nađu u situaciji koja se ne može riješiti bez konkretnog i samostalnog traženja informacija, pojedinci se odlučuju aktivno i usmjereno tražiti informacije²³. Prebiranje i promatranje odgovorni su za preostalih 19% informacija koje pojedinac primi tijekom života. Može se reći da su pretraživanje i promatranje načini na koje dobivamo informacije koje znamo da trebamo znati, a biti svjestan i prebiranje načini na koje dobivamo informacije koje ne znamo da trebamo znati. Još jedan zanimljiv koncept koji je predložila Bates je information foraging, pojam preuzet iz evolucijske biologije koji predstavlja sposobnost vrste da određeno svojstvo, koje je prilagođeno za jednu namjenu unutar vrste, prenamijeni za neku drugu kada njeno okruženje predstavi drukčije zahtjeve. Iako to još nije dokazano, Bates smatra da se information foraging može povezati s prebiranjem i drugim ponašanjima prilikom traženja informacija. U činu prebiranja, ljudi primjenjuju tehnike probavanja i odabiranja (sampling and selecting) koje se razvijalo milijunima godina te da u modernom vremenu istu tehniku primjenjuju pri pretraživanju informacijskih objekata i izvora²⁴.

Iz ovog poglavlja vidljivo je da je područje IR vrlo svestrano te da ima mnogo prostora za različita istraživanja. Kako bi što jednostavnije opisali proces IR, informacijski stručnjaci godinama su nastojali stvoriti modele koji bi uspješno prikazali što se točno događa u procesu traženja informacija, koje su komponente uključene i koja ih međudjelovanja karakteriziraju. U nastavku teksta predstavljeni su značajni modeli informacijskog pretraživanja.

2.2.1. Modeli informacijskog pretraživanja

Model možemo opisati kao okvir za promišljanje o problemu koji se istraživanjem i daljnjim promišljanjem razvija u konkretne teorije određenog područja²⁵. Modeli informacijskog ponašanja i informacijskog pretraživanja stvaraju se sa svrhom pojašnjavanja aktivnosti traženja informacija, uzročno-posljedičnih veza tih aktivnosti te odnosa između različitih faza traženja informacija²⁶. Razlikujemo modele informacijskog ponašanja i modele pretraživanja informacija. Informacijsko ponašanje je širi pojam, dok pretraživanje informacija promatramo kao podskup informacijskog ponašanja. Modeli informacijskog ponašanja prikazuju, ne samo aktivnosti i procese pretraživanja informacija, nego opisuju i informacijske potrebe, okolnosti unutar kojih se odvija pretraživanje, prepreke pretraživanju i sl.

Temeljni model informacijskog ponašanja predstavio je T.D. Wilson predstavljen u prethodnim poglavljima. U nastavku su opisani i drugi značajni modeli informacijskog ponašanja, a to su: sense-making model Brende Dervin, Kuhlthau information search process (ISP) model, te modeli informacijskog pretraživanja: berrypicking model, Ingwersenov kognitivni model, epizodni model i ASK hipoteza te Saračevićev stratificirani model.

Modeli informacijskog pretraživanja dijele se na tradicionalne i interaktivne. Tradicionalni model informacijskog pretraživanja temelji se na ideji korisničkog upita koji odgovara određenom sadržaju unutar sustava (primjerice bazi podataka) i sustava koji na postavljeni upit odgovara dostavlja odgovarajući rezultat (odnosno feedback). Iako u svojoj osnovi tradicionalni model informacijskog pretraživanja dobro prikazuje princip IR, u ovom slučaju zanemaren je vrlo značajan aspekt IR, a to je promjenjiva priroda korisničkih upita te procesa i tehnika pretraživanja. Iz tog razloga se počinju razvijati interaktivni modeli IR koji promatraju korisničke karakteristike te interakciju u IR, predstavljeni u nastavku rada.

2.2.2. Odabrani modeli informacijskog pretraživanja

2.2.2.1. Sense-making (Dervin)

Sense-making teorija Brende Dervin ubraja se među kognitivne modele pretraživanja informacija, jer se fokusira na kognitivni jaz s kojim se pojedinci suočavaju u svakodnevnom životu. Dervin razmatra situacije u kojima pojedinac primjećuje jaz između postojećeg znanja i željenog rješenja problemske situacije. Dervin se fokusira na pojedinca koji se kreće kroz prostor i vrijeme te u tom kretanju nailazi na rupe ili jazove koje mu onemogućuju daljnje kretanje dok ne pronađe smisao u situaciji te prijeđe taj jaz²⁷.

Sense-making teorija nije samo model pretraživanja informacija, već skup pretpostavki, teoretska perspektiva, metodološki pristup, skup istraživačkih metoda i praksa²⁸ osmišljena kako bi se nosilo s informacijama koje su percipirane kao alat koji ljudi koriste za pronalaženje smisla u stvarnosti koja se čini kaotičnom i urednom u isto vrijeme²⁹. Sense-making teorija se sastoji od četiri temeljna elementa:

1. 
   Situacija u vremenu i prostoru, koja definira kontekst u kojem se javljaju informacijski problemi
   
2. 
   Jaz koji identificira razliku između postojeće i željene situacije
   
3. 
   Ishod, odnosno posljedica sense-making procesa
   
4. 
   Most, odnosno sredstvo za zatvaranje jaza između situacije i ishoda³⁰
   

Snaga ovog modela leži djelomično u njegovim metodološkim posljedicama, jer, u kontekstu informacijskog ponašanja, može dovesti do načina ispitivanja koji može otkriti prirodu problemske situacije, u kojoj mjeri informacija služi u zatvaranju jaza te prirodu ishoda korištenja informacija³¹. Korištenjem sense-making teorije kao metodologije istaživanja, postoji velik potencijal dobivanja uvida u informacijsko ponašanje korisnika što može pozitivno utjecati na stvaranje informacijskih sustava i dostavu informacija od sustava do korisnika³². Autorica je razvoj sense-making modela započela 1970-ih, te je bila prva koja je u središte pozornosti istraživanja IR dovela čovjeka što je zapravo i najveća važnost ovoga modela³³.

2.2.2.2. Berrypicking model

Marcia Bates predložila je 1989. godine model prikupljanja bobica (berrypicking model). U svom radu Bates prikazuje tradicionalni model informacijskog pretraživanja te navodi njegove nedostatke i potrebu za stvaranjem novog modela koji više odgovara modernom informacijskom okruženju. Tradicionalni je model, kaže Bates, uspješno predstavio proces informacijskog pretraživanja te je zbog svoje jednostavnosti desetljećima dominirao kao glavni i važeći model informacijskog pretraživanja, no brzi razvoj i rast kompleksnosti informacijskog okruženja motivirao je informacijske stručnjake na provođenje detaljnijih istraživanja problematike informacijskog pretraživanja, što je rezultiralo propitkivanjem tradicionalnog modela informacijskog pretraživanja i pronalaskom njegovih značajnih ograničenja³⁴.

Bates je svoj model informacijskog pretraživanja nazvala model prikupljanja bobica jer tvrdi da pretraživanje nije linearan proces; korisnik odabire informacijske izvore putem poveznica i preuzima njemu potrebne informacije koje ga vode na daljnje izvore i tako sve dok nije zadovoljena informacijska potreba.

Slika 3. Grafički prikaz modela branja bobica
(izvor: Bates, M. The design of browsing and berrypicking techniques for the online search interface // Online Review 13, 5(1989), str. 411.)

Taj proces je sličan branju bobica iz grma; branje jedne po jedne bobice bez prethodno određenog redoslijeda. Model prikupljanja bobica razlikuje se od tradicionalnog modela u četiri područja:

1. 
   Priroda upita
   

Upit se mijenja tijekom procesa pretraživanja. Prikupljanjem novih informacija i usvajanjem novih znanja, korisnikov upit se nadograđuje i razvija.

2. 
   Priroda cjelokupnog procesa pretraživanja
   

Proces pretraživanja nije jednostavan i linearan koji rezultira jednim setom zadovoljavajućih informacija. Korisnik prelazi s jednog izvora na drugi te prikuplja potrebne informacije koje proširuju njegovo znanje o temi te utječu na daljnje odlučivanje o pretraživanju.

3. 
   Raspon korištenih tehnika pretraživanja
   

Korisnik tijekom pretraživanja koristi različite strategije pretraživanja koje se mijenjaju kroz cijelo istraživanje sve dok informacijska potreba nije zadovoljena.

4. 
   Informacijska „domena“ ili prostor gdje se odvija pretraživanje
   

Pretraživani izvori mijenjaju se i po formatu i po sadržaju. Korisnik se ne zadržava samo na jednom informacijskom sustavu (primjerice bazi podataka) ili jednom formatu informacijskog objekta (primjerice tekst), nego odabire različite formate i sadržaje kako bi proširio istraživanje i pronašao više relevantnih informacija³⁵.

2.2.2.3. Kuhlthau ISP model

Promatranjem korisnika informacijskih sustava otkrilo se da je proces pretraživanja informacija vrlo dinamičan i nepredvidiv proces koji uvelike ovisi o korisniku te da je stvaranje modela korisnika vrlo težak zadatak s obzirom da ne postoji univerzalan korisnik, svaki pojedinac je individua, s različitim razinama znanja, prijašnjim iskustvima, reakcijama prilikom pretraživanja itd³⁶. Carol Kuhlthau je pokušala opisati proces traženja informacija (information search process - ISP) iz perspektive korisnika koji je definirala kao korisnikovu konstruktivnu aktivnost pronalaženja smisla iz informacija sa svrhom širenja vlastitog stanja znanja o određenoj temi ili problemu. ISP završava kada korisnik dobije novo razumijevanje ili rješenje koje može prezentirati ili dijeliti³⁷. U svom istraživanju, Kuhlthau (1991.) je identificirala šest faza u procesu traženja informacija, a to su inicijacija, selekcija, istraživanje, formulacija, prikupljanje i prezentacija. Svaka od navedenih faza uključuje specifične osjećaje, misli i radnje te su predloženi prikladni postupci za svaku navedenu fazu³⁸.

U fazi inicijacije osoba postaje svjesna nedostatka znanja ili razumijevanja. Uobičajeni su osjećaji nesigurnosti i strepnje. Korisnikove su misli u ovoj fazi usredotočene na promišljanje o problemu, shvaćanje problemskog zadatka te povezivanje problema s prijašnjim iskustvima i znanjem. Radnje poduzete u ovoj fazi uglavnom uključuju razmatranje mogućih tema i pristupa. U ovoj fazi zadatak je jednostavno prepoznati da postoji informacijska potreba. Tijekom selekcije zadatak je identificirati i odabrati okvirnu temu koju će se istraživati ili koji će se pristup koristiti. Nestaju osjećaji nesigurnosti te ih zamjenjuje optimizam nakon što je napravljena selekcija i postoji spremnost za započeti istraživanje. Korisnik promišlja o mogućim temama te ih odmjerava uz kriterije osobnih interesa, zahtjeve zadatka, dostupnih informacija i zadanog vremenskog roka. U ovoj fazi se korisnik uobičajeno savjetuje s drugima te ponekad napravi kratko preliminarno pretraživanje kako bi se upoznao s dostupnim informacijama i provjerio koje su alternativne teme. Fazu istraživanja karakteriziraju osjećaji nesigurnosti, zbunjenosti i sumnje koji s vremenom postaju intenzivniji. Korisnikove misli fokusirane su na orijentiranje i učinkovito informiranje o temi kako bi stvorio osobno stajalište. Poduzete radnje uključuju pronalaženje osnovnih informacija o temi, čitanje sa svrhom informiranja te povezivanje novih informacija s postojećim znanjem. U ovoj fazi korisnici često postaju frustrirani zbog nemogućnosti izražavanja konkretnog problemskog pitanja, stoga se preporučuje strategija zapisivanja informacija koje se često ponavljaju kako bi se stekao jasniji uvid u problematiku teme. Formulacija je prekretna točka procesa traženja informacija u kojoj nestaju osjećaji nesigurnosti i povećava se samopouzdanje korisnika. Korisnik ima dovoljno temeljnih informacija kako bi jasnije mogao izraziti svoju informacijsku potrebu i pronaći informacije koje su mu zaista potrebne. Faza prikupljanja je faza u kojoj je interakcija između korisnika i sustava najučinkovitija. Korisnik prikuplja informacije usko vezane uz odabranu i definiranu temu. Osjećaj samopouzdanja dodatno raste u ovoj fazi te se produbljuje interes za rad na projektu. Posljednja faza koju je definirala Kuhlthau jest faza prezentacije u kojoj korisnik osjeća olakšanje i zadovoljstvo, ukoliko je pretraživanje dalo željene rezultate, ili razočaranje ukoliko nije. U ovoj fazi korisnik priprema informacije sa svrhom njihova predstavljanja ili korištenja na neki drugi način.

2.2.2.4. Epizodni model i ASK hipoteza

Ingwersenov je model temeljen na elementima interakcije u IR, dok se Belkin fokusira na procese koji se odvijaju prilikom interakcije³⁹. Belkin smatra da je osnovna slabost postojećih informacijskih sustava kreiranje sustava pretraživanja koji se temelje na best-match principu. Best-match princip polazi od pretpostavke da je korisnik u stanju točno odrediti informacijsku potrebu te precizno kreirati upit koji će unošenjem u sustav rezultirati dohvatom traženog informacijskog objekta. Belkin smatra da je ovakav dizajn informacijskih sustava manjkav te da ne zadovoljava potrebe korisnika informacijskih sustava. On tvrdi da korisnici rijetko kada mogu točno odrediti informacijsku potrebu te da vrše pretraživanje korištenjem različitih strategija pretraživanja koje se mijenjaju ovisno o prethodnom znanju korisnika o temi, stupnju obrazovanja, svrsi istraživanja, aspektima informacija i informacijskih objekata itd.

Belkin svoj epizodni model, osmišljen 1995. godine, stvara u skladu s ASK hipotezom koja kaže da određena informacijska potreba proizlazi iz prepoznate anomalije u korisničkom znanju po pitanju određene teme ili situacije te da, u pravilu, korisnik nije u mogućnosti precizno odrediti što je potrebno kako bi riješio tu anomaliju⁴⁰. Zato je, za potrebe IR, prikladnije pokušati opisati taj ASK nego zahtijevati od korisnika da specificira svoju potrebu kao zahtjev sustavu. Model se temelji na specifičnim procesima ponašanja korisnika pri traženju informacija te uzima u obzir korisničku interakciju s IR sustavom kao slijed različitih interakcija u nizu epizoda traženja informacija. Procesi opisani u modelu su zastupanje, usporedba, sažimanje, smisleno kretanje i vizualizacija. Korisnik se tijekom vremena uključuje u nekoliko različitih vrsta interakcije od kojih svaka ovisi o nekoliko čimbenika kao što su korisnikovi trenutni zadaci, ciljevi, namjere, povijest epizoda, vrsta tekstova s kojima se susreće itd⁴¹.

Snaga je ovog modela u tome što se bavi različitim procesima u IR, ne samo sparivanjem. Unatoč tome što epizodni model pokazuje značajan napredak u promišljanju o interakciji u IR, značajan je nedostatak opisa društvenih i situacijskih elemenata korisničkog informacijskog problema⁴².

2.2.2.3. Ingwersen kognitivni model

Jedan od prvih IR modela koji se pojavljuje kao odgovor na nedostatke tradicionalnog IR modela jest Ingwersenov kognitivni model interaktivnog informacijskog pretraživanja iz 1996. godine. Ingwersen nastoji napraviti model "globalne perspektive" te u njega uključiti sve varijable koje utječu na procese pretraživanja kao što su posrednici u pretraživanju, IR sustavi i tekstovi. Ingwersen u model uključuje faktore kao što su društveno okruženje, IR sustav, informacijski objekti, posredništvo i sam korisnik te ih sve okuplja pod pojmom polireprezentacije⁴³. Kognitivni model IR-a temelji se na spoznajnim (kognitivnim) procesima koji se javljaju kod korisnika prilikom pretraživanja. Na spoznaju korisnika utječu brojni faktori iz njegove okoline kao što su stupanj obrazovanja, društveno-političke prilike i slično te se njegove spoznaje prilikom pretraživanja mogu mijenjati ili nadograđivati⁴⁴. Iz tog razloga, Ingwersen u svoj model unosi varijablu korisničkog kognitivnog prostora koji je podijeljen u četiri komponente: informacijska potreba, problemski prostor, trenutno kognitivno stanje i radna/interesna domena⁴⁵. U korisničkom kognitivnom modelu komponenta informacijske potrebe definirana je kao mogućnost preciznog artikuliranja onoga što korisnik želi saznati, odnosno do kojih informacija želi doći pretraživanjem. Problemski prostor može se definirati kao jaz između trenutnog kognitivnog stanja (znanja koja korisnik ima prethodno pretraživanju) te njegove sposobnosti izražavanja informacijske potrebe. Trenutno kognitivno stanje uključuje znanja koja korisnik posjeduje u određenom vremenskom periodu te njegovu sigurnost u ispravnost tih znanja. Posljednja komponenta korisničkog kognitivnog prostora jest radna/interesna domena. Radna ili interesna domena definira društvena i prostorna ograničenja unutar kojih se vrši pretraživanje. Navedena ograničenja mogu biti, primjerice, svrha pretraživanja (za potrebe zadaće, seminarskog rada ili pak doktorske disertacije), stupanj obrazovanja i sl.

Glavni nedostatak Ingwersenovog modela je dobivanje upita iz korisnikovog kognitivnog prostora u model za pretraživanje. Ne može se znati postavlja li korisnik upit iz informacijske potrebe ili trenutnog kognitivnog stanja. Prednosti ovog modela su što on gleda na globalnu razinu te uključuje razne faktore kao društveno okruženje, IR sustave, informacijske objekte, korisnika u pojam polireprezentativnost⁴⁶. Navedeni pojam može biti sažet u obliku da dokumenti koji su vraćeni višestrukim pretraživanjem imaju veću vjerojatnost korisnosti korisniku.

2.2.2.6. Saračević stratificirani model

Tefko Saračević je 1996. godine prvi put predstavio svoj stratificirani model informacijskog pretraživanja. Model je 1997. revidiran i proširen te je uključivao specifične procese i događaje koji imaju ključnu ulogu u interakciji u IR: pojam relevantnosti, korisničko modeliranje, odabir termina za pretraživanje i tipovi povratnih informacija⁴⁷. Saračevićev je model srodan Belkinovom epizodnom modelu s razlikom u tome što se Belkin fokusirao na elemente interakcije, dok Saračević svoj model proširuje opisivanjem varijabli ili razina koje su prisutne kod svakog elementa u IR, osoba/korisnik i računalo/sustav.

Stratificirani model započinje s dvije pretpostavke: 1. korisnici ulaze u interakciju s IR sustavima kako bi koristili informacije i 2. korištenje informacija povezano je s kognitivnom i, kasnije, situacijskom primjenom⁴⁸. Stratificiranom modelu prethodi takozvani A-C-A (Acquisition – Cognition - Application) model, u prijevodu stjecanje – spoznavanje – primjena⁴⁹. Stjecanje se odnosi na dobivanje informacija, spoznavanje uključuje upijanje ili na neki drugi način kognitivnu obradu informacije, a primjena se odnosi na korištenje primljenih informacija za rješavanje određenog problema ili zadatka.

Saračevićev stratificirani model na interakciju u IR gleda kao na proces koji uključuje površinsku razinu gdje se korisnik i računalo susreću kroz sučelje te razlikuje nekoliko razina ili strata za svaki od elemenata. Razine predložene za korisnika su kognitivna, emocionalna i situacijska, za računalo tehnička razina, razina obrade i razina sadržaja. Interakcija je dakle definirana kao uzajamno djelovanje između tih različitih razina⁵⁰.

Revidirani model iz 1997. proširen je kako bi uključivao relevantnost, korisničko modeliranje, odabir izraza za pretraživanje i povratne veze u IR. Relevantnost je ključan koncept u IR, jer odražava kriterij, tj. mjerljivi cilj, prema kojem je usmjeren cijeli proces IR. U informacijskoj znanosti, relevantnost je atribut ili kriterij koji odražava uspješnost interaktivne razmjene informacija između korisnika i informacijskih sustava⁵¹. Iz tog se razloga ne može promišljati o razvoju interaktivnih modela IR bez uključivanja pojma relevantnosti. Cilj korisničkog modeliranja u IR je pozitivno utjecanje na proces pretraživanja, s većim naglaskom na uspješno dohvaćanje tekstova relevantnih za korisnika. Korisničko modeliranje u IR promatra se iz dvije perspektive: usmjereno na sustav i usmjereno na pojedinca. Konačni proizvod korisničkog modeliranja je upit koji se sastoji od izraza za pretraživanje, logičkih poveznica i različitih označitelja. Izrazi za pretraživanje mogu biti izrazi izvedeni iz tekstova, kazala, klasifikacijskih oznaka itd. Neovisno o vrsti izraza zajedničko im je karakteristika predstavljanje pitanja ili informacijske potrebe korisnika, bez njih ne postoji upit i pretraživanje se ne može izvršiti⁵². Koncept povratnih veza u IR uglavnom se odnosio na relevantnost povratne veze kako bi se poboljšao učinak IR sustava. Saračević promatra povratne veze u IR kao petlju povratnih veza koju započinje korisnik, a opisuje ju kao interakciju koja se sastoji od upita, procesa dobivanja teksta kao odgovor na upit, teksta odgovora, interpretacije prikladnosti teksta kognitivnoj, situacijskoj ili emocionalnoj varijabli te postupka prilagođavanja upita ili procesa pretraživanja⁵³.

Slika 4. Prikaz elemenata IR interakcije
(izvor: Saračević, Tefko. Prilozi utemeljenju informacijske znanosti. Filozofski fakultet: Osijek, 2006. Str. 92.)

2.2.3. Strategije pretraživanja

Korisnici prilikom pretraživanja informacijskih sustava često koriste različite strategije kako bi uspješnije riješili svoj informacijski problem, pronašli relevantne informacije. U daljnjem tekstu opisat ćemo šest najčešće korištenih strategija pretraživanja: praćenje citiranih izvora pod tekstom (backward chaining), praćenje radova koji citiraju neki rad (forward chaining), praćenje specijaliziranih časopisa (journal run), „skeniranje“ područja (area scanning), bibliografije, službe sažetaka i kazala (subject searches in bibliographies and abstracting and indexing (A&I) services), praćenje rada jednog autora (author searching).

Strategija praćenja citiranih izvora pod tekstom (footnote chasing ili backward chaining) započinje pronalaskom jednog relevantnog teksta, knjige ili članka, nakon čega korisnik pregledava radove koji su citirani u navedenom tekstu. Na taj način, korisnik može pronaći značajne članke, knjige i istraživanja prethodno napisana na temu koju istražuje. Korištenjem ove strategije, korisnik gleda unatrag i prati razvoj istraživanja na određenu temu u prošlost. Ova metoda je iznimno popularna kod istraživača društvenih i humanističkih znanosti⁵⁴.

Praćenje radova koji citiraju neki rad (citation searching ili forward chaining) je strategija srodna prethodnoj, no u ovom slučaju korisnik, umjesto pretraživanja tekstova koje je autor citirao, traži tekstove koji su citirali spomenutog autora i članak. Footnote chasing karakterizira gledanje unazad i traženje onoga što je napisano prije objave teksta koji korisnik ima pred sobom, dok citation searching karakterizira gledanje unaprijed, pronalaženje članaka objavljenih nakon što je objavljen tekst pred korisnikom, a koji su citirali navedeni tekst. Citation searching ponešto je kompliciraniji proces od footnote chasing-a jer uključuje korištenje citatnih baza podataka i sličnih informacijskih alata s kojima nisu nužno upoznati svi korisnici. Također, postoji mogućnost da određena citatna baza ne sadrži popis svih tekstova i autora citiranih te korisnik u većini slučajeva nije u mogućnosti pronaći apsolutno svaki tekst gdje je citiran članak koji korisnik pregledava.

Praćenje specijaliziranih časopisa (journal run) je strategija koja uključuje pronalazak jednog ključnog specijaliziranog časopisa iz željenog područja. Korisnik zatim locira skup svezaka tog časopisa te pretražuje redom članke iz relevantnih brojeva. Prednost ove strategije jest što korisnik prilikom pretraživanja ostvaruje potpun odziv unutar tog časopisa te, ako je časopis specijaliziran za korisnikovo područje interesa, ova strategija ima relativno dobru točnost.

„Skeniranje“ područja (area scanning) je strategija koja uključuje pregledavanje materijala koji su fizički okupljeni u istu skupinu, primjerice pod istom klasifikacijskom oznakom. Korisnik u informacijskom sustavu ili knjižničnom fondu pronalazi jedan relevantan tekst te provjerava njegovu predmetnu ili klasifikacijsku oznaku što ga dovodi do svih materijala u sustavu okupljenih pod tom oznakom, što olakšava pronalazak drugih relevantnih materijala za njegovo istraživanje.

Bibliografije, službe sažetaka i kazala (subject searches in bibliographies and abstracting and indexing (A&I) services) je strategija koja uključuje pretraživanje bibliografija, kazala i sažetaka koji su uglavnom organizirani prema predmetu. U ovo ulaze i klasifikacijske oznake i predmetna kazala.

Praćenje rada jednog autora (author searching) uključuje praćenje izdavanje radova jednog relevantnog autora za područje istraživanja kako bi se otkrilo je li autor napisao nešto novo na traženu temu.