Sveučilište u zagrebu
Yüklə 5,98 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Teorijska podloga radaIstraživanja utjecaja medijskog nasilja započela su još sredinom prošlog stoljeća, kad je Bandura eksperimentalno dokazao da je moguće potaknuti agresivno ponašanje samo promatranjem agresivnog modela. Uslijedila su mnoga daljnja istraživanja medijski poticane agresije, u početku pretežno usmjerena na utvrđivanje samog efekta i uvjeta potrebnih za njegov nastanak, dok se u novije vrijeme interes istraživača sve više okreće prema utvrđivanju psiholoških procesa na kojima se osniva. Razvijene su brojne teorije, većinom kognitivističke orijentacije, koje objašnjavaju pojedine aspekte medijskog utjecaja, među kojima su najutjecajnije Bandurina teorija socijalnog učenja (socijalno-kognitivna teorija), Berkowitzeva kognitivno-neoasocijacijska teorija, Huesmannova teorija procesiranja informacija, Zillmannova teorija transfera ekscitacije, model procesiranja socijalnih informacija Crick i Dodgea, te opći model agresije Andersona i Bushmana, nastao integracijom prethodnih teorijskih pristupa. Opći model agresije Andersona i Bushmana (2002, Anderson i Huesmann, 2003, Anderson i sur., 2007) nastao je u tijeku autorovih višegodišnjih istraživanja utjecaja medijske agresije. Model analizira i objašnjava psihološke procese koji se kod pojedinca javljaju u sklopu određenog socijalnog susreta. Prema tom modelu, način na koji će se socijalni susret odvijati ovisi o karakteristikama ličnosti pojedinca i o karakteristikama situacije u kojoj se nalazi. Karakteristike ličnosti i situacije, prema tom shvaćanju, ne djeluju na ponašanje izravno, već određuju trenutno unutrašnje stanje pojedinca: razinu pobuđenosti, te kognitivno i afektivno stanje. Trenutno unutrašnje stanje djeluje na percipiranje, interpretiranje i doživljavanje socijalne situacije, kao i na proces odabira ponašanja. Iskazano ponašanje predstavlja novi utjecaj u odvijanju daljnjih koraka unutar socijalnog susreta. Medijska agresija, prema tom modelu, predstavlja jedan od situacijskih utjecaja. Već i kratkotrajna izloženost medijskoj agresiji, prema tom shvaćanju, može dovesti do porasta agresivnih tendencija kod pojedinca mijenjajući razinu pobuđenosti, te kognitivno i afektivno stanje, djelujući time na proces procjenjivanja situacije i odabira ponašanja (Anderson, Bushman, 2002, Anderson i sur., 2007). U dosadašnjim istraživanjima najčešće je ispitivan utjecaj medijske agresije na agresivno ponašanje, znatno rjeđe na trenutno unutrašnje stanje (agresivne misli, agresivni afekt, opće uzbuđenje), a gotovo da nema istraživanja njenog utjecaja na socijalnu kogniciju. U okviru teorijskog modela procesiranja socijalnih informacija Crick i Dodgea (koji predstavlja jedan od temelja općeg modela agresije Andersona i Bushmana), a prema kojem se socijalno ponašanje temelji na odvijanju nekoliko sekvencijalnih procesa (enkodiranja relevantnih socijalnih podražaja, njihove interpretacije, procesa traženja i evaluacije odgovora, te odabira i izvođenja odabranog ponašanja), provedena su brojna istraživanja o odnosu agresivnosti kao crte ličnosti i socijalne kognicije, u kojima je utvrđeno da se između agresivnijih i manje agresivnih pojedinaca javljaju razlike u navedenih etapama procesiranja. U tim istraživanjima sudionicima su prezentirane hipotetske socijalne situacije, a njihov je zadatak da ih interpretiraju, da procijene namjere aktera, te da odrede ishod. Pokazalo se da su agresivniji pojedinci više orijentirani na podražaje povezane s agresijom, situaciju procjenjuju kao više prijeteću, namjere likova kao agresivnije, u stanju su domisliti manje mogućih rješenja, agresivno rješenje smatraju efikasnijim i sami ga češće biraju (Dodge i Price, 1994, Crick i Dodge, 1994, Waldman, 1996, Orobio de Castro i sur. 2002). Međutim, istraživanja medijskog utjecaja na socijalnu kogniciju vrlo su rijetka (Kirsh, 2006). Na temelju općeg modela agresije, kao i modela procesiranja socijalnih informacija Crick i Dodgea, moguće je pretpostaviti da će i kratkotrajna izloženost medijskoj agresiji utjecati na proces interpretiranja socijalnih informacija djelujući u smjeru povećavanja sklonosti prema agresivnom interpretiranju socijalnih situacija u kojima se pojedinac nađe, a time i sklonosti prema agresivnom ponašanju. Uže područje rada: Uže područje rada je ispitivanje socijalne kognicije kod djece, te promjena u socijalnoj kogniciji i ponašanju pod utjecajem kratkotrajne izloženosti medijskom prikazu agresije. Cilj i problemi istraživanja: Osnovni ciljevi istraživanja su provjeriti dovodi li izloženost medijskoj agresiji do promjena u procesiranju socijalnih informacija i u ponašanju, djeluje li medijska agresija na ponašanje mijenjajući način procesiranja socijalnih informacija, te razlikuju li se djeca u podložnosti agresivnom medijskom utjecaju s obzirom na svoju uobičajenu agresivnost. Problemi su sljedeći:
Hipoteze su sljedeće:
Metodološki postupci (i predviđene analize podataka) Sudionici ispitivanja će biti djeca polaznici dječjeg vrtića, oba spola, u dobi od 6 do 7 godina, N=80 (40 u eksperimentalnoj i 40 u kontrolnoj grupi). U prvoj fazi ispitivanja provest će se procjenjivanje uobičajene agresivnosti djece uključene u istraživanje skalom koja će biti izrađena za potrebe istraživanja, a kojom će se mjeriti direktni i indirektni oblici agresivnosti.U eksperimentalnoj fazi ispitivanja djeca će na osnovu slučaja biti podijeljena u eksperimentalnu i kontrolnu grupu, koje će biti međusobno izjednačene po agresivnosti. Djeca iz eksperimentalne grupe će prije ispitivanja gledati kratki isječak iz crtanog filma agresivnog sadržaja, dok će djeca iz kontrolne grupe gledati isječak iz crtanog filma neagresivnog sadržaja. Nakon toga će se provesti individualno ispitivanje njihovog načina procesiranja socijalnih informacija i procjena agresivnog ponašanja. U trećoj fazi ispitivanja usporedit će se agresivnija djeca (na temelju rezultata na skali agresivnosti) u odnosu na manje agresivnu djecu u načinu procesiranja socijalnih informacija i agresivnom ponašanja, a s obzirom na njihovu izloženost agresivnim, odnosno neagresivnim scenama u crtanom filmu. U ispitivanju procesiranja socijalnih informacija koristit će se postupak koji se uobičajeno koristi u istraživanjima procesiranja socijalnih informacija, pri kojem se sudionicima prezentiraju nepotpuno određene socijalne situacije u formi kratke priče i u slikovnoj formi, a njihov je zadatak da ih interpretiraju. Mjerit će se sljedeći aspekti procesiranja socijalnih informacija:
Kao mjera agresivnog ponašanja koristit će se odgovori djeteta na pitanja o tome kako bi on razriješio socijalnu situaciju, te kako i koliko bi trebalo kazniti negativni lik. Rezultati će biti obrađivani analizom varijance i nizom regresijskih analiza kojima će se provjeriti medijacijski i moderacijski efekti. Očekivani znanstveni i/ ili praktični doprinos: Ispitivanje medijacijskih utjecaja kognitivnih procesa na agresivno ponašanje od važnosti je za razumijevanje nastanka i održavanja agresivnog ponašanja. Utvrđivanje eventualnih promjena u socijalnoj kogniciji pod utjecajem medijske agresije može pridonijeti kako boljem razumijevanju procesa na kojima se temelji utjecaj medijske agresije, tako i mogućnosti vanjskog utjecaja na navedene procese. Razumijevanje procesa koji sudjeluju u agresivnom ponašanju, s posebnim osvrtom na procese na koje je moguće djelovati vanjskim utjecajima, može imati praktičnu vrijednost u smislu prevencije, ali i tretmana agresivnog ponašanja, što je od posebnog značaja u predškolskom periodu, kada se agresivnost formira i učvršćuje. Datum:
21.09. 2009. Mentor: Kandidat: dr.sc. Gordana Keresteš, izv.prof. mr.sc. Darko Pinter Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet u Zagrebu Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta Fakultetskom vijeću
Na sjednici održanoj 27. listopada 2008. godine, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Ljiljana Muslić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema disertacije Doprinos anksiozne osjetljivosti u objašnjavanju tegoba vezanih uz perimenopauzu pod vodstvom mentorice dr. sc. Nataše Jokić-Begić, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na temelju uvida u priložene materijale stručno povjerenstvo podnosi Vijeću ovaj I Z V J E Š T A J Mr. sc. Ljiljana Muslić (rođ. Vrdoljak) rođena 16.veljače 1969. u Zenici (Bosna i Hercegovina), zaposlena je kao asistent predavač u Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, podnijela je Fakultetskom vijeću zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija. Iz priložene dokumentacije povjerenstvo je utvrdilo sljedeće relevantne činjenice:
Pristupnica je do sada objavila sljedeće radove:
Povjerenstvo ocjenjuje dosadašnji znanstveno-istraživački rad mr.sc. Ljiljane Muslić uspješnim i smatra da je kandidatkinja ispunila sve uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima: ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja psihologija, objavljena tri izvorna znanstvena članka u domaćem časopisu koji je po vrsnoći izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, dva poglavlja u knjizi, te petogodišnji rad na znanstvenim projektima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mr. sc. Ljiljana Muslić je za temu svoje disertacije predložila istraživanje pod naslovom Doprinos anksiozne osjetljivosti u objašnjavanju tegoba vezanih uz perimenopauzu. Istraživanja na području psihičkih poremećaja su potvrdila postojanje specifičnosti u pojavnosti i održavanju anksioznih i depresivnih simptoma i poremećaja kod žena tijekom cjelokupnog životnog vijeka. Posebna pozornost se posvećivala specifičnostima doživljavanja i ponašanja žena u razdobljima izrazitih hormonalnih promjena i povezanosti tih promjena sa anksioznim i depresivnim poremećajima. U razdoblju menopauzalne tranzicije odnosno perimenopauze ranjivost za razvoj psihičkih smetnji je posebno naglašena. Međutim, postoji velika interindividualna raznolikost u izraženosti tjelesnih i psihičkih promjena. Mnoge žene doživljavaju brojne nespecifične simptome u tom razdoblju koje značajno utječu na kvalitetu života, dok kod nekih tranzicija prolazi bez primjetnih simptoma. Koji čimbenici dovode do postojećih razlika u doživljavanju promjena i simptoma vezanih uz perimenopauzu, te neke žene čini rizičnim za razvoj psihopatoloških smetnji, nije u potpunosti objašnjeno. Prema hipotezi o menstrualnoj reaktivnosti, psihosocijalni čimbenici (osobine ličnosti, kulturalno uvjetovani stavovi prema hormonalnim promjenama, spolna uloga, razina dnevnih stresova i slično) uvjetuju intenzitet reakcije na menstrualne promjene. Neki od ovih čimbenika su provjeravani u kontekstu premenstrualnih promjena, te je utvrđeno kako je anksiozna osjetljivost, uz anksioznost, jedna od glavnih značajki ličnosti koje determiniraju reakciju u predmenstrualnom razdoblju. Hipoteza o menstrualnoj reaktivnosti, istraživana uglavnom kod mlađih žena, mogući je teorijski okvir za bolje razumijevanje individualnih razlika u reakcijama na menopauzalnu tranziciju. Opravdano je pretpostaviti da će upravo burne i nestalne hormonalne fluktuacije od samog početka perimenopauze u interakciji s osobinskim varijablama učiniti neke žene osjetljivijima i menstrualno još reaktivnijima, te intenzivirati somatske i psihičke smetnje. Cilj ovog istraživanja je u okviru hipoteze o menstrualnoj reaktivnosti, provjeriti doprinos anksiozne osjetljivosti u objašnjenju izraženosti perimenopauzalnih simptoma. Ispitat će se samostalni i kombinirani doprinos pojedinih dimenzija anksiozne osjetljivosti, anksioznosti kao osobine ličnosti i stava prema menopauzi u predviđanju izraženosti simptoma povezanih s menopauzalnom tranzicijom Dodatno će se ispitati i razlike u psihofizičkim osobinama menopauzalne tranzicije obzirom na stupanj anksiozne osjetljivosti i anksioznosti. Koristit će se mješovita kvalitativna i kvantitativna metodologija radi dobivanja sistematskog opisa cjelokupnog sklopa promjena i iskustva žena u perimenopauzalnom razdoblju prije kvantitativnog istraživanja, te generiranja tvrdnji za konstrukciju potrebnog instrumentarija. Kvalitativno istraživanje će uključivati polustrukturirano intervjuiranje žena u 3 fokusne grupe: dvije homogene obzirom na obrazovni status (žene nižeg obrazovnog statusa i žene višeg obrazovnog statusa) i jedna heterogena grupa radi povećanja vjerodostojnosti podataka i provjere valjanosti rezultata. Dobiveni podaci će biti analizirati postupkom otvorenog kodiranja. Konstruirani upitnici i skale bit će provjereni u pilot istraživanju. U kvantitativnom dijelu istraživanju planira se obuhvatiti 500 žena od 35 do 45 godina starosti i primijeniti sljedeće skale: Skala perimenopauzalnog stanja, Skala utjecaja perimenopauzalnih simptoma te Skala stava prema menopauzi (bit će izrađene za potrebe ovog istraživanja), Ljestvica anksiozne osjetljivosti za odrasle (Peterson i Reiss, 1992) i Ljestvica anksioznosti kao osobine ličnosti (Spielberger, 1989), Ljestvica depresivnosti (Beck i sur., 1996), Upitnik općih psihopatoloških simptoma-CORE (Barkham i sur., 2001). Prilikom formiranja uzorka sudionice će biti odabrane metodom višeetapnog uzorkovanja na području Zagreba te će dodatno morati zadovoljiti kriterij „normalne“ menopauzalne tranzicije. U analizi podataka koristit će se različite multivarijatne metode kojima će biti provjeravana priroda odnosa ispitivanih varijabli.
Povjerenstvo konstatira da tema predložene disertacije pripada u područje društvenih znanosti, polje psihologija te da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlaštena institucija za područje i polje kojem tema pripada. Na temelju iznesenih činjenica povjerenstvo konstatira da mr. sc. Ljiljana Muslić ispunjava sve zakonski propisane uvjete za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija te da je za svoju disertaciju predložila znanstveno relevantnu temu. Stoga povjerenstvo predlaže Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću da prihvati sinopsis disertacije mr. sc. Ljiljane Muslić i odobri izradu i obranu disertacije izvan doktorskoga studija pod mentorstvom dr. sc. Nataše Jokić-Begić, izv. prof. Predlažemo izmjenu naslova u „Anksiozna osjetljivost i tegobe vezane uz perimenopauzu“.
Povjerenstvo: Dr. sc. Nataša Jokić-Begić, izv. prof. predsjednica povjerenstva Dr.sc. Dinka Čorkalo Biruški, izv. prof. članica povjerenstva Dr.sc. Anita Vulić Prtorić, izv. prof. Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru članica povjerenstva Ljiljana Muslić Fakultetsko vijeće Bolnička cesta 34E Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10090 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Anksiozna osjetljivost i tegobe vezane uz perimenopauzu Znanstveno područje: društvene znanosti Polje: psihologija Grana: klinička psihologija Teorijska podloga rada Istraživanja na području psihičkih poremećaja su potvrdila postojanje specifičnosti u pojavnosti i održavanju anksioznih i depresivnih simptoma i poremećaja kod žena tijekom cjelokupnog životnog vijeka. Posebna pozornost se posvećivala specifičnostima doživljavanja i ponašanja žena u razdobljima izrazitih hormonalnih promjena i povezanosti tih promjena sa anksioznim i depresivnim poremećajima (Kornstein i Clayton, 2002). Razdoblje menopauzalne tranzicije odnosno perimenopauze predstavlja jedno od o tih razdoblja reproduktivnom razvoju žene srednje životne dobi obilježeno burnim hormonalnim promjenama (Gannon, 2005). Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 1996) u tom su razdoblju moguće promjene u obilnosti, trajanju i učestalosti menstruacije te drugi psihofizički simptomi, kao i promjene u razini pojedinih spolnih hormona. Menopauzalna tranzicija završava prestankom menstruacije i reproduktivnog kapaciteta. Međutim, postoji velika raznolikost u izraženosti promjena i simptomima koji se javljaju (Bastian i sur., 2003, Hunter i Rendall, 2007). Mnoge žene doživljavaju brojne nespecifične simptome u tom razdoblju, dok kod nekih tranzicija prolazi bez ikakvih simptoma. Subjektivni doživljaj promjena u vidu simptoma i njihovo trajanje moguće je i puno prije nego što se jave vidljivi znakovi hormonalnih promjena u vidu izostanka menstruacije. Koji čimbenici dovode do postojećih razlika u doživljavanju promjena i simptoma vezanih uz perimenopauzu, te neke žene čini rizičnim za razvoj psihopatoloških smetnji, nije u potpunosti objašnjeno. Jedan od psiholoških procesa koji bi mogao doprinijeti objašnjenju utvrđenih razlika je i anksiozna osjetljivost. Anksiozna osjetljivost predstavlja strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija, a proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice (McNally, 1996). Dosadašnja istraživanja su potvrdila da je anksiozna osjetljivost rizičan čimbenik za pojavu različitih psihičkih poremećaja, prvenstveno anksioznih poremećaja. Kako anksiozna osjetljivost podrazumijeva svojevrsnu osjetljivost u interpretaciji tjelesnih simptoma konstrukt postaje zanimljiv i u izučavanju reagiranja na hormonalne promjene i simptome vezane uz menstrualni ciklus. Sigmon i sur. (1996, 2000, 2008), potvrđujući veće predmenstrualne tegobe kod žena koje su visoko anksiozno osjetljive, postavljaju hipotezu o menstrualnoj reaktivnosti. Prema navedenoj hipotezi određene žene (npr. visoke na anksioznoj osjetljivosti) će izjavljivati o većim menstrualnim tegobama uslijed točnijeg prepoznavanja simptoma, očekivanjima o značenju tih simptoma, povećanoj pobuđenosti na tjelesne senzacije te sklonosti izraženijem psihofiziološkom odgovoru na anksiozne podražaje Na osnovi toga je opravdano pretpostaviti da upravo burne i nestalne hormonalne fluktuacije od samog početka perimenopauze mogu učiniti neke žene osjetljivijima i menstrualno još reaktivnijima. Pri tome žene ulaskom u perimenopauzu doživljavaju promjene koje se ne ograničavaju samo na razdoblje tjedan dana prije menstruacije, što je do sada uključivala hipoteza o menstrualnoj reaktivnosti istraživana uglavnom kod mlađih žena, nego na sklop perimenopauzalnih promjena koje se protežu kroz čitav menstrualni ciklus. Uže područje rada Istraživanje će se baviti rizičnim faktorima nastanka perimenopauzalnih smetnji. Koristit će se mješovita kvalitativna i kvantitativna metodologija radi dobivanja sistematskog opisa cjelokupnog sklopa promjena i iskustva žena u perimenopauzalnom razdoblju prije kvantitativnog istraživanja, te generiranja tvrdnji za konstrukciju potrebnog instrumentarija. Ciljevi/problemi istraživanja Cilj ovog istraživanja je utvrditi doprinosi li i na koji način anksiozna osjetljivost izraženosti perimenopauzalnih simptoma. Ispitat će se samostalni i kombinirani doprinos pojedinih dimenzija anksiozne osjetljivosti, anksioznosti kao osobine ličnosti i stava prema menopauzi u predviđanju izraženosti simptoma povezanih s menopauzalnom tranzicijom Dodatno će se ispitati i razlike u psihofizičkim osobinama menopauzalne tranzicije obzirom na stupanj anksiozne osjetljivosti i anksioznosti. Metodološki postupci (i predviđene analize podataka) Kvalitativno istraživanje će uključivati polustrukturirano intervjuiranje žena u 3 fokus grupe: dvije homogene obzirom na obrazovni status (žene nižeg obrazovnog statusa i žene višeg obrazovnog statusa) i jedna heterogena grupa radi povećanja vjerodostojnosti podataka i provjere valjanosti rezultata. Dobiveni podaci će biti analizirati postupkom otvorenog kodiranja. Konstruirani upitnici i skale bit će provjereni u pilot istraživanju. U kvantitativnom dijelu istraživanju planira se obuhvatiti 500 žena od 35 do 45 godina starosti i primijeniti sljedeće skale: Skala perimenopauzalnog stanja (SperiMP), Skala utjecaja perimenopauzalnih simptoma (SUPS) te Skala stava prema menopauzi, Ljestvica anksiozne osjetljivosti za odrasle i Ljestvica anksioznosti kao osobine ličnosti. Prilikom formiranja uzorka sudionice će biti odabrane metodom višeetapnog uzorkovanja na području Zagreba te će dodatno morati zadovoljiti kriterij „normalne“ menopauzalne tranzicije. U analizi podataka koristit će se različite multivarijatne metode kojima će biti provjeravana priroda odnosa ispitivanih varijabli. Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos Predloženo istraživanje predstavlja provjeru hipoteze o menstrualnoj reaktivnosti u kontekstu perimenopauzalnih promjena kod žena i provjeru eventualnih dodatnih procesa u odnosu između anksiozne osjetljivosti i doživljavanja hormonalnih promjena kod žena. Razmatranjem kombiniranog doprinosa varijabli ličnosti u doživljavanju cikličkih promjena u ženskoj biologiji dao bi se doprinos razumijevanju etiologije psihičkih poremećaja koji se javljaju kod žena srednje životne dobi. Podaci o specifičnosti odnosa anksiozne osjetljivosti i izraženosti perimenopauzalnih promjena i njihove povezanosti s izraženošću anksioznosti mogu dati vrijedne smjernice u praktičnom radu s ženama u razdoblju menopauzalne tranzicije. Dana 29. listopada 2009. Mentor: Kandidat: Prof. dr. Nataša Jokić-Begić mr. sc. Ljiljana Muslić
Na sjednici održanoj 27. listopada 2009. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li kandidatkinja mr. sc. Jasminka Juretić sve uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom "Učinci socijalne anksioznosti i regulacije emocija na doživljavanje pozitivnih emocija". Na temelju uvida u dokumentaciju stručno povjerenstvo podnosi Vijeću sljedeći I Z V J E Š T A J Mr. sc. Jasminka Juretić, rođena je 21.08.1974. u Rijeci, zaposlena na Filozofskom fakultetu u Rijeci, podnijela je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija. Iz priložene dokumentacije povjerenstvo je utvrdilo sljedeće relevantne činjenice:
Pristupnica je do sada objavila sljedeće radove:
Povjerenstvo ocjenjuje dosadašnji znanstveno-istraživački rad mr. sc. Jasminke Juretić uspješnim i smatra da je kandidatkinja ispunila sve uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima: ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja psihologija, objavljena tri izvorna znanstvena članka u domaćem časopisu koji je po vrsnoći izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, te četiri godine rada na znanstvenim projektima na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Mr. sc. Jasminka Juretić je za svoju disertaciju predložila temu « Učinci socijalne anksioznosti i regulacije emocija na doživljavanje pozitivnih emocija». Prema Clarkovom i Wellsovom modelu socijalne fobije pretjerana zaokupljenost sobom socijalno fobične osobe ometa pažnju koja bi se usmjerila na vanjske aspekte situacije, što otežava socijalno ponašanje i smanjuje svjesnost o objektivnim interpersonalnim informacijama. Neefikasna regulacija emocija može imati ulogu u razvoju tih poremećaja i njihovom održavanju Dosadašnja istraživanja potvrđuju povezanost socijalne anksioznosti sa smanjenim pozitivnim iskustvima. Potvrđeno je i da su disfunkcionalna vjerovanja o izražavanju emocija značajan medijator u odnosu socijalne anksioznosti i potiskivanja emocija, i nakon kontroliranja efekta sposobnosti opisivanja vlastitih emocija drugim ljudima i sposobnosti praćenja vlastitih emocija Cilj je predloženog istraživanja utvrditi medijacijske i moderacijske učinke vjerovanja o regulaciji emocija i regulacije emocija u odnosu socijalne anksioznosti i doživljavanja pozitivnih emocija, kao i doprinos navedenih varijabli objašnjenju kvalitete odnosa s drugim ljudima i zadovoljstva životom. Istraživanje će biti grupno provedeno i uključivat će oko 400 studenata i studentica riječkog sveučilišta. Bit će primjenjeni sljedeći upitnici: Ljestvica socijalne fobije i Ljestvica anksioznosti u socijalnim interakcijama, Upitnik petofaktorskoga modela ličnosti, Skala depresivnosti, Upitnik stavova prema emocionalnoj ekspresiji, Upitnik emocionalne regulacije, Skala pozitivnog i negativnog afekta i Upitnik zadovoljstva životom. Za potrebe ovog istraživanja konstruirat će se upitnik koji će mjeriti kvalitetu odnosa s prijateljima i partnerom/icom. Rezultati će biti obrađeni standardnim statističkim postupcima, korištenjem korelacijske analize, regresijskih analiza, analiza varijance te analiza traga.
Na temelju iznesenih činjenica povjerenstvo konstatira da mr. sc. Jasminka Juretić ispunjava sve zakonski propisane uvjete za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija te da je za svoju disertaciju predložila znanstveno relevantnu temu. Povjerenstvo jednoglasno predlaže Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću da prihvati sinopsis disertacije mr. sc. Jasminke Juretić. Predlaže se izmjena naslova u „Uloga socijalne anksioznosti i regulacije emocija u doživljavanju pozitivnih emocija“. Povjerenstvo je suglasno da mentor mr. sc. Jasminki Juretić bude dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, izv.prof. U Zagrebu, 23. prosinca 2009. Stručno povjerenstvo: dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) predsjednica povjerenstva dr.sc. Zvonko Knezović, red. prof. član povjerenstva dr.sc. Nataša Jokić-Begić, izv. prof. članica povjerenstva Jasminka Juretić Fakultetsko vijeće Ludvetov breg 22 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
Polje: psihologija Grana: klinička psihologija
Socijalna se anksioznost odnosi na prekomjeran strah da će osoba biti osramoćena i/ili odbačena od strane drugih ljudi, a njeno je osnovno obilježje snažna želja za prezentiranjem poželjne slike sebe drugim osobama, što je popraćeno značajnom nesigurnošću osobe da to može učiniti. Jedan od modela kojim se objašnjava socijalna anksioznost jest Clarkov i Wellsov model socijalne fobije (Clark i Wells 1995). Prema tom modelu, kada socijalno fobična osoba procijeni situaciju opasnom, ona postaje zaokupljena svojim tjelesnim reakcijama, negativnim mislima koje se odnose na to kako će ju druge osobe procijeniti i mislima koje se odnose na negativnu samoprocjenu. Ovakva zaokupljenost sobom ometa pažnju koja bi se usmjerila na vanjske aspekte situacije, što socijalno ponašanje čini još težim, te smanjuje svjesnost o objektivnim interpersonalnim informacijama. S ciljem da spriječi socijalnu katastrofu, osoba koristi sigurnosna ponašanja koja održavaju negativna vjerovanja i anksioznost. Smatra se da sigurnosna ponašanja održavaju negativna vjerovanja stoga što sprječavaju osobu da se razuvjeri u svoja nerealistična negativna očekivanja o posljedicama određenog ponašanja ili u izražavanju tjelesnih znakova. Neefikasna regulacija emocija može imati ulogu u razvoju tih poremećaja i njihovom održavanju (Campbell-Sills, Barlow, Brown i Hofmann, 2006). Prema procesnom modelu nastajanja odnosno regulacije emocija (Gross, 1998a,1998b), regulacija emocija uključuje pet područja: izbor situacije, modifikaciju situacije, usmjeravanje pažnje, kognitivnu promjenu i modulaciju odgovora. Procesi koji su vezani za prva četiri područja odvijaju se zaključno s procjenom na temelju koje će doći do potpunog emocionalnog odgovora i zovu se antecedentnim procesima. Suprotno njima, emocionalna regulacija koja je usmjerena na modulaciju odgovora odvija se kasnije u procesu nastajanja emocija, nakon što su aktivirane tendencije emocionalnog odgovora (fiziološke, iskustvene i ponašajne) te se odnosi na što izravnije usmjeravanje tog odgovora. Potiskivanje emocija je postupak regulacije emocija koji se odvija nakon kognitivne interpretacije emocionalnog događaja odnosno nakon što je određeni emocionalni mehanizam već aktiviran i nakon što su pokrenute ponašajne tendencije (Gračanin, 2005). Istraživanja su pokazala da je ovaj način regulacije emocija kontraproduktivan jer zapravo dovodi do paradoksalnog pojačanja neželjenog iskustva i fiziološkog uzbuđenja (Hofmann, Heering, Sawyer i Asnaani, 2009). Postoje rezultati o zajedničkom djelovanje socijalne anksioznosti i načina na koji ljudi prate, reguliraju, izražavaju i prihvaćaju svoja emocionalna iskustava. Kashdan i Breen (2008) ovo zajedničko djelovanje socijalne anksioznosti i regulacije emocija nazivaju modelom „udružene ranjivosti“ pri čemu su izrazita socijalna anksioznost i uobičajeni pokušaji potiskivanja emocionalnih iskustava ono što nazivaju „toksičnom“ kombinacijom. Kada ljudi namjerno pokušavaju inhibirati anksiozne odgovore, oni pojačavaju upravo ono reagiranje koje nastoje izbjeći (povratni efekt). S ciljem ispitivanja i razumijevanja predloženog modela autori su proveli longitudinalno istraživanje te dobili rezultate da je tendencija potiskivanju emocija snažno povezana s višom socijalnom anksioznosti. Kombinacija relativno niske socijalne anksioznosti zajedno s tendencijom većeg prihvaćanja i izražavanja emocija vodi do najviših rezultata na mjerama pozitivnih emocija na kraju tromjesečnog praćenja ispitanika. Predloženi modeli anksioznosti i depresije općenito su pretpostavljali da je samo depresivnost povezana s deficitima u pozitivnim emocijama i događajima. Novija istraživanja pokazuju da je taj deficit povezan i sa socijalnom anksioznosti (Kashdan, 2002; 2007; Kashdan i Collins, 2009). Istraživanje Kashdana i Stegera (2006) pokazalo je da su socijalno anksiozne osobe izvještavale o manje svakodnevnih pozitivnih emocija i događaja nego što su to činile neanksiozne osobe, a to se nije moglo pripisati konceptualnom preklapanju socijalne anksioznosti i ostalih negativnih afektivnih stanja. Rezultati meta-analize koju je proveo Kashdan (2007) pokazali su da postoji potvrda o povezanosti socijalne anksioznosti i smanjenih pozitivnih iskustava. Socijalna anksioznost objašnjava dodatnih 4-5% varijance u pozitivnim iskustvima i nakon što se kontrolira varijanca koja se može pripisati depresivnosti, što se smatra značajnim i nikako trivijalnim u razumijevanju ovog odnosa. Spokas, Luterek i Heimberg (2009) su proveli jedno od prvih istraživanja koje pokazuje da se socijalno anksiozne osobe drže disfunkcionalnih vjerovanja o emocionalnom izražavanju pa vjeruju da je jako važno kontrolirati izražavanje emocija, da je socijalno odbacivanje posljedica izražavanja emocija te da je izražavanje vlastitih emocija znak slabosti. Ova su vjerovanja značajan medijator u odnosu socijalne anksioznosti i potiskivanja emocija, i nakon kontroliranja efekta sposobnosti opisivanja vlastitih emocija drugim ljudima i sposobnosti praćenja vlastitih emocija. Uže područje rada Istraživanje će se baviti utvrđivanjem uloge vjerovanja o regulaciji emocija i regulacije emocija (prvenstveno potiskivanje emocija) u odnosu između socijalne anksioznosti kao crte ličnosti i doživljavanja pozitivnih emocija. Kako bi se taj odnos što bolje razumio i utvrdio, kontrolirat će se varijable ličnosti (petofaktorski model) i depresivnost. Utvrdit će se i kako pojedine varijable doprinose kvaliteti odnosa s prijateljima i partnerom/icom te zadovoljstvu životom općenito. Ciljevi/problemi istraživanja Cilj je utvrditi medijacijske i moderacijske učinke vjerovanja o regulaciji emocija i regulacije emocija u odnosu socijalne anksioznosti i doživljavanja pozitivnih emocija, kao i doprinos navedenih varijabli objašnjenju kvalitete odnosa s drugim ljudima i zadovoljstva životom. Metodološki postupci (i predviđene analize podataka) Istraživanje će biti grupno provedeno i uključivat će oko 400 studenata i studentica riječkog sveučilišta. Od njih će se tražiti pristanak na sudjelovanje u istraživanju, o kojem će biti kratko informirani, te će nakon prikupljanja i obrade podataka dobiti informacije o rezultatima istraživanja. Bit će primjenjeni sljedeći upitnici: Ljestvica socijalne fobije i Ljestvica anksioznosti u socijalnim interakcijama, Upitnik petofaktorskoga modela ličnosti, Skala depresivnosti, Upitnik stavova prema emocionalnoj ekspresiji, Upitnik emocionalne regulacije, Skala pozitivnog i negativnog afekta i Upitnik zadovoljstva životom. Za potrebe ovog istraživanja konstruirat će se upitnik koji će mjeriti kvalitetu odnosa s prijateljima i partnerom/icom. Obrada rezultata uključivat će računanje korelacija, regresijskih analiza, analiza varijance te analiza traga. Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos Malo je istraživanja koja ispituju odnos socijalne anksioznosti i pozitivnog psihološkog funkcioniranja. Rezultati ovog istraživanja pomoći će u razumijevanju tog nedovoljno istraženog odnosa te moderacijskih i medijacijskih mehanizama. Dobiveni će nalazi pružiti uvid u razumijevanje posljedica socijalne anksioznosti i samoregulacijskih strategija. Posebno je važan i praktičan doprinos jer bi rezultati ovog istraživanja mogli dati važne smjernice u kliničkom radu sa socijalno anksioznim osobama (npr. rad na samoregulacijskim strategijama, disfunkcionalnim vjerovanjima o regulaciji emocija, doživljavanju pozitivnih iskustava). Datum:
23.09.2009. Mentor: Kandidat: Dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, izv.prof. Jasminka Juretić
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 30. rujna 2009. godine, imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje je trebalo utvrditi ispunjava li mr. sc. Snježana Pintarić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, kao i može li se odobriti njena predložena tema doktorskoga rada pod naslovom Umjetnički ateljei u Zagrebu 1896.-2007.: od istraživanja fenomena do smjernica muzealizacije. Uz to, ističemo kako je za mentoricu pristupnica predložila dr. sc. Žarku Vujić, izvanrednu profesoricu s Katedre za muzeologiju i upravljanje baštinom Odsjeka za informacijske znanosti. Temeljem uvida u svu priloženu dokumentaciju pristupnice, ovo stručno povjerenstvo podnosi naslovu sljedeće SKUPNO IZVJEŠĆE Mr. sc. Snježana Pintarić rođena je 1960. godine u Pregradi u Hrvatskom zagorju. Filozofski fakultet u Zagrebu završila je 1983.godine i postala profesoricom povijesti umjetnosti i njemačkog jezika i književnosti. Odmah potom pristupnica se zaposlila u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu gdje je obavljala poslove kustosice, a od 1991.do 1993. i voditeljice te muzejske ustanove u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja. Nema dvojbe kako je taj radni okoliš djelovao i na odabir teme magistarske radnje Javni i nadgrobni spomenici Antuna Augustinčića koju je s uspjehom obranila 1994.godine na svom matičnom fakultetu. Potom postaje stručnom savjetnicom za muzeje i zaštitu spomenika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba, da bi 1998. preuzela obavezu upravljanja Muzejem suvremene umjetnosti (nadalje u tekstu MSU), pa i u najvažnijim godinama podizanja i uređenja nove zgrade te otvaranja prvog stalnog postava. Uz sve radne obaveze pristupnica je uspjela od 1991.do 1995. djelovati kao vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti i to na znanstvenom projektu Likovne pojave u hrvatskoj umjetnosti 1850-1950, a u okviru kojeg se bavila opusima braće Iveković (arhitekta Ćirila Metoda i slikara Otona), slikara M. Vanka i A. Oskara Aleksandra. Istraživanja su završavala bilo objavljenim radom, bilo monografskom izložbom. Jednako tako pristupnica je ostavila brojne pisane tragove koji se tiču praktične muzejske djelatnosti – muzejske pedagogije te djelovanja i arhitekture muzeja suvremene umjetnosti, posebice našeg zagrebačkog. Neposredan povod odabiru teme doktorske radnje jest proučavanje povijesti i problematike Arhiva Toše Dabca kao respektabilne donacije gradu Zagrebu a o kojoj skrbi MSU, jednako tako i promišljanje pristupnice o djelovanju Zbirke Richter u istom statusu te rad na dokumentiranju i preuzimanju Ateljea Kožariću u fundus MSU-a. Svakako ne treba zanemariti ni početno iskustvo proučavanja Kiparskog ateljea na Jabukovcu kao mjesta pohrane djela A. Agustinčića. Stoga je doista bilo logično objedinjavanje i radnih i znanstveno-istraživačkih interesa pristupnice u obliku ove doktorske radnje. Njena će izrada biti nemoguća bez interdisciplinarnog pristupa, a koji uključuje već susretano ispreplitanje humanističke povijesti umjetnosti i društvene grane muzeologije. Istraživanje odabranog fenomena umjetničkog ateljea predloženo je na prvoj razini kao dijakrono istraživanje koje će registrirati sve primjere: od onog početnog proisteklog iz vizionarstva Ise Kršnjavoga krajem 19.st. pa do skupine ateljea u Medulićevoj 1970. No, pri tome će se osobita pažnja posvetiti onima koji predstavljaju izuzetne društveno-kulturne, arhitektonske i umjetničke činjenice u metropoli. Iz očišta muzeologije, rekli bismo kako će se pristupnica osobito baviti onima u kojima je očitala muzealne vrijednosti i potencijale mjesta memorije koje valja prezentirati javnosti. To će, prema dosadašnjim spoznajama, biti: Atelje Vlahe Bukovca, Majstorska radionica na Zmajevcu i atelje Vanje Radauša, Arhiv Toše Dapca, Medulićeva 12 i Atelje Kožarić. U tom prvom dijelu radnje koristit će se prvenstveno znanja i metodologija povijesti umjetnosti kojima će se nastojati argumentirano pokazati razvoj ateljea u Zagrebu i to od umjetničke radionice klasičnog europskog tipa do ateljea kao artefakta. Do izražaja će ovdje ipak doći i muzeologija i to u okviru spomenutog pojma muzealnosti, pa i procesa muzealizacije. No, zato će u drugom dijelu, dijelu koji pripada promišljanju komuniciranja ovih spomeničkih i umjetničkih cjelina, ona prednjačiti i to posebice kako svojim postavkama u okviru muzeološke funkcije komunikacije, tako i postavkama oko interpretacije, ali i upravljanja baštinom. U konačnici očekuju se rezultati koji bi mogli imati nadasve praktičnu uporabu i biti smjernice za prezentaciju pojedinih objekata i cjelina te pomoći odgovornim službama pri odlučivanju o njihovoj zaštiti i korištenju. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, Stručno povjerenstvo utvrđuje da: - pristupnica ima akademski stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti, iz područja povijesnih znanosti (klasifikacija iz 1994.) - pristupnica ima objavljen barem jedan znanstveni rad u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom te kako je - pristupnica sudjelovala u radu jednog znanstvenog projekata.
Na temelju svega dosada iznesenog, ovo stručno povjerenstvo predlaže Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću da mr. sc. Snježani Pintarić odobri izradu disertacije izvan doktorskoga studija te prihvati precizirani naslov disertacije - Umjetnički ateljei u Zagrebu 1896.-2007.: od istraživanja fenomena do smjernica muzealizacije - koja će nastajati pod spomenutim mentorstvom. U Zagrebu, 7. siječnja 2010. godine. Stručno povjerenstvo: Dr. sc. Žarka Vujić, izvanredni profesor Dr. sc. Tomislav Šola, redovni profesor Dr.sc. Ljiljana Kolešnik, znanstvena suradnica, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb mr.sc. Snježana Pintarić L.I. Oriovčanina 1 10090 Zagreb Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA UMJETNIČKI ATELJEI U ZAGREBU 1896. – 2007. : OD ISTRAŽIVANJA FENOMENA DO SMJERNICA MUZEALIZACIJE Znanstveno područje: društvene znanosti Polje: informacijske znanosti Grana: muzeologija 1. Teorijska podloga rada Povijest umjetničkih ateljea u Zagrebu započinje 1896. s izgradnjom šest ateljea u Ilici 85. Od tada do danas u Zagrebu su zabilježeni kvalitetni modeli društvenog odlučivanja te arhitektonskog i urbanističkog planiranja u vezi s izgradnjom i dodjelom ateljea umjetnicima. Riječ je i o autentičnim mjestima umjetničkog stvaranja koja predstavljaju vrijednu baštinu i kao takve ih valja sustavno i interdisciplinarno istražiti, valorizirati i muzealizirati. Istraživanje će uključiti sagledavanje povijesnog razvoja umjetničkih ateljea i identificiranje kompleksnih socijalnih, ekonomskih, političkih i kulturnih čimbenika koji su ga odredili. Ateljei reprezentiraju društveno normiranu svijest o umjetničkoj profesiji i njezinoj poziciji u društvu, imali su i važnu ulogu u izobrazbi umjetničkih kadrova i formiranju tržišta umjetnina, a kao mjesta generiranja promjena umjetničkih paradigmi nezaobilazni su u pregledima stilskih razdoblja i pojedinačnih biografija umjetnika. Uzet će se u obzir i socijalnu povijest umjetnosti, postavke A. Hausera te osobito novije teorije o društveno uvjetovanoj umjetnosti M. Bala, N. Brysona, J. Clarka i J. Wollf. U radu će se koristiti i dosadašnjim rezultatima hrvatskih znanstvenika O. Maruševski, S. Knežević, I. Maroevića i D. Radović-Mahečić, koji su valorizirali veliki dio zagrebačke urbanističke i arhitektonske baštine. Drugi dio rada kretat će se područjem muzeologije kako bi se našao odgovor na pitanje o muzeološkim potencijalima pojedinih samostalnih ateljea i grupa ateljea. Ovdje ćemo se osobito baviti fenomenom i načelima muzealizacije kao procesa označavanja i izdvajanja predmeta, objekata, znanja i ideja iz primarnog u muzeološki kontekst, kao što su to u svojim radovima teorijski formulirali P. van Mensch i I. Maroević. Taj proces uključuje i pitanje važnosti selektirane baštinske građe i fenomena za valorizaciju prošlosti, a samim time i za očuvanje kolektivnog pamćenja stanovnika grada i njegovih identiteta. Muzealizacija podrazumijeva i komunikaciju i stoga ćemo se baviti i oblicima komuniciranja ove osobite baštinske vrste. U tom će dijelu kao poticaj promišljanju o gospodarenju memorijom zajednice poslužiti teorijski radovi R. Pavonija, T. Šole i F. Waidachera.
Kronološki gledano, rad će se interdisciplinarno baviti cjelinama koje idu od prvih namjenski građenih ateljea za potrebe slikara i kipara u Ilici 85 iz 1896. pa do skupine ateljea u Medulićevoj iz 1970. Među njima osobito će se fokusirati na prostore i zbirke koji su nositelji povijesno i umjetnički najvrijednih informacija i reprezentanti su socio-ekonomskih, društvenih i umjetničkih dostignuća svog vremena. Kao takvi imaju sve, pa i prostorne i organizacijske uvjete, za osmišljenu muzeološku prezentaciju. To će prema dosadašnjim spoznajama biti Atelje Vlahe Bukovca, Majstorska radionica na Zmajevcu i atelje Vanje Radauša, Arhiv Toše Dapca, Medulićeva 12 i Atelje Kožarić. Upravo na ovim primjerima na teoretskoj i praktičnoj razini razradit će se oblici muzeološkog komuniciranja ateljea u drugom dijelu rada. 3. Ciljevi istraživanja Namjera je istražiti modele kulturnih politika koje su dovele do realizacije niza uspješnih atelijerskih projekata. Cilj je istražiti i valorizirati doprinose tome pojedinaca s područja kulturnog i umjetničkog života Zagreba. Istražit će se i kronološki usustaviti sve podatke vezane uz izgradnju i dodjelu ateljea. Jednako tako namjera je uspostaviti tipologiju objekata i grupirati primjere - atelje Wunderkammer, atelje radionica monumentalnih spomenika, atelje salon, atelje artefakt. U okviru muzeološkog dijela istraživanja napravit će se iscrpni katalog potencijalnih muzealiziranih cjelina. Definirati će se parametri na temelju kojih će se pristupati inventarizaciji i prezentaciji pojedinog ateljea umjetnika kao umjetničkog djela. U skladu sa suvremenom muzeologijom, ali i muzejskom praksom i načinima komuniciranja s publikom, predložit će se modeli muzeološkog funkcioniranja ateljea danas. 4. Metodološki postupci U istraživanju će se prije svega koristiti metode povijesti - proučavanje i analiza arhivske građe i izvora vezanih uz postupak izgradnje i dodjele ateljea umjetnicima. Koristit će se i metoda intervjua, a pisana sjećanja sudionika atelijerskih događanja značajno će dopuniti sačuvanu dokumentaciju. Identificirani fenomeni bit će opisani, analizirani i valorizirani. Umjetnička i povijesna dostignuća sagledat će se u okvirima europskog konteksta. Potom će se odabrani primjeri analizirati u smislu muzealnosti, odnosno bit će utvrđen njihov stupanj muzealnosti i mogućnosti tretiranja kao potencijalnih muzeajskih cjelina. U tome će značajnu ulogu imati i prepoznavanje i stupanj autentičnosti. Uzimajući sve očitane vrijednosti u obzir, fenomeni će biti razvrstani u tipološke grupe. 5. Očekivani doprinos Znanstveno istraživanje korpusa zagrebačkih ateljea pridonijeti će boljem poznavanju tog fenomena. Na interdisciplinarni način sagledani i obrađeni ateljei omogućit će prenošenje višeslojnih poruka o društvenom i umjetničkom životu Zagreba. Njihov argumentirani razvoj od umjetničke radionice klasičnog europskog tipa do ateljea kao artefakta, potkrijepit će tezu kako je umjetnost u Hrvatskoj bez prekida pratila vodeća europska kretanja. Problematika odlučivanja, izgradnje, održavanja i namjene ateljea u Zagrebu i danas je aktualna, a rezultati ovog istraživanja, u prvom redu valorizacija i prijedlozi za muzealizaciju i prezentaciju pojedinih objekata i cjelina, pomoći će odgovornim službama pri odlučivanju o njihovoj zaštiti i korištenju. Zagreb, 1.9. 2009.
Mentor: Kandidat: Prof. dr. Žarka Vujić mr.sc. Snježana Pintarić dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. dr. sc. Krešimir Pavlina, doc. dr. sc. Sonja Špiranec, doc. VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 27. listopada 2009. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje trebalo utvrditi ispunjava li mr. sc. Dubravka Mandušić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom: „Model vredovanja sustava za elektroničko učenje“. Za mentora je predložen dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. Temeljem uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu SKUPNO IZVJEŠĆE Mr. sc. Dubravka Mandušić rođena je 13. siječnja 1976. godine u Zagrebu. Nakon završene Gornjogradske gimnazije u Zagrebu, 1994. godine upisuje Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet završava 2000. godine obranom diplomskoga rada na temu Rodnost i kakvoća klonova Cv. Traminac (Vitis Vinifera L.) u 1999. godini. Godine 2001. zapošljava se na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za informatiku Zavoda za informatiku i matematiku na mjestu znanstvenog novaka, u funkciji asistenta. Aktivno sudjeluje na predmetima Informatika, Info sustavi u poljoprivredi te Komunikacijski sustavi. Od akademske godine 2000/2001. suradnik je na projektu Info osnova hrvatskog poljodjelskog sustava prof. dr. sc. Vitomira Grbavca, a od 2008. godine na projektu Mjesto i uloga informatike u razvitku poljodjelskih sustava: primjer Hrvatske čiji je voditelj također prof. dr. sc. Vitomir Grbavac. Magistrirala je 2006. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Vladimira Mateljana na temi Informacijska pismenost kao ključni čimbenik obrazovanja u visokoobrazovnim sustavima Republike Hrvatske (s posebnim osvrtom na poljodjelski visokoobrazovni sustav). Koautor je na četiri znanstvena, te nekolicine stručnih radova. Kandidatkinja je predala sinopsis doktorskoga rada pod naslovom „Model vrednovanja sustava za elektroničko učenje“, koji bi izradila pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Vladimira Mateljana. Kandidatkinja je uočila nedostatak istraživanja na području vrednovanja sustava za elektroničko učenje, te predlaže detaljnu komparativnu analizu mogućnosti sustava za elektroničko učenje i izradu modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje. Izrađeni model omogućit će znanstveno utemeljen način uspoređivanja različitih sustava za elektroničko učenje, te time predstavlja izvorni znanstveni doprinos. Imajući u vidu sve navedeno stručno povjerenstvo utvrđuje da: - mr. sc. Dubravka Madušić ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti - mr. sc. Dubravka Madušić više godina sudjeluje u istraživačkom radu na znanstvenim projektima na Agronomskom fakultetu u Zagrebu - mr. sc. Dubravka Madušić ima objavljena četiri izvorna znanstvena rada u međunarodnim znanstvenim publikacijama i domaćim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom čime zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija.
Stručno povjerenstvo: ___________________________ dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. ___________________________ dr. sc. Krešimir Pavlina, doc. ___________________________ dr. sc. Sonja Špiranec, doc. Dubravka Mandušić Fakultetsko vijeće Zvonimira Ljevakovića 36 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10040 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS doktorskoga RADA
Polje: informacijske i komunikacijske znanosti Grana: informacijski sustavi i informatologija
Trend online obrazovanja u svijetu je svakim danom sve jači, kako na sveučilištima tako i na drugim obrazovnim institucijama, u tvrtkama i nevladinim organizacijama. Ako pogledamo web stranice svjetskih sveučilišta, primijetit ćemo da mnoga od njih danas uz klasičnu nastavu nude i online programe. Iako svijest o elektroničkom učenju u Hrvatskoj još nije jaka, na mnogim fakultetima postoje kolegiji koji dio ili čak cijelu nastavu nude na webu. Elektroničko učenje sve češće susrećemo u praktičnoj primjeni. Glavna karakteristika tog tipa učenja je upotreba multimedije i Interneta u sklopu svakodnevnog formalnog obrazovanja. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opći razvoj kontinuirano zahtijeva nova znanja i vještine. Javlja se potreba za bržim, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno i široko dostupno. No pojavom sve većeg broja sustava za e-učenje javlja se i potreba za preciznim vrednovanjem funkcionalnosti koje ti sustavi pružaju kako bi ih se moglo međusobno uspoređivati. Prilikom implementacije novih sustava za elektroničko učenje vrlo je važno prethodno vrednovati postojeće sustave kako bi se odabrao onaj koji zadovoljava sve definirane parametre uz najmanju investiciju. Pravilnim vrednovanjem možemo uštedjeti vrijeme i novac. Za sada su u Hrvatskoj rijetki primjeri da neka obrazovna ustanova sustavno potiče primjenu e-learninga, za što ne postoje niti ostali preduvjeti (zakonski propisi, riješena pitanja zaštite autorskih prava i dr.). Stoga je glavna motivacija ovoga rada bila ideja kako olakšati korisniku ili ustanovi izbor sustava za elektroničko učenje s ciljem lakše i jednostavnije implementacije bez gubitka vremena uz uštedu financijskih sredstava.
Izrada modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje primjenjivog na visokoobrazovnim institucijama koji će sustave vrednovati prema definiranim potrebama njegovih budućih korisnika. Ovime će se omogućiti objektivnija usporedba postojećih sustava za elektroničko učenje prije same implementacije čime će se ostvariti značajne uštede te povećati vjerojatnost izbora sustava koji najbolje ispunjava zadane potrebe određene institucije.
Glavni cilj istraživanja jest izrada modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje koji će omogućiti vrednovanje sustava prema iskazanim potrebama korisnika budućeg sustava. Temeljna hipoteza istraživanja jest da je moguće izraditi model vrednovanja sustava za elektroničko učenje koji će omogućiti vrednovanje sustava prema definiranim parametrima budućeg korisnika. Uključivanje potreba budućih korisnika sustava za elektroničko učenje u postupak vrednovanja sustava za elektroničko učenje povećava kvalitetu izbora najboljeg sustava za elektroničko učenje. Znanstveni doprinos istraživanja predstavlja izrada modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje koji će omogućiti znanstveno utemeljen način uspoređivanja različitih sustava za elektroničko učenje. Izrađeni model biti će izuzetno vrijedan prilikom implementacije novih sustava jer će omogućiti objektivniji način uspoređivanja već postojećih sustava.
Istraživanje će započeti deskripcijom mogućnosti i svojstava najraširenijih postojećih sustava za elektroničko učenje. Nakon deskripcije pojedinih sustava za elektroničko učenje izradit će se komparacija njihovih mogućnosti čime će se stvoriti preduvjeti za izradu ankete kojom će se istraživati potrebe korisnika sustava za elektroničko obrazovanje. Istraživanje potreba korisnika sustava za elektroničko obrazovanje provest će se anketiranjem nezavisnih korisnika na razini sveučilišta, studenata, nastavnika, administratora sustava, fakultetske uprave. Cilj ove etape istraživanja jest određivanje značaja pojedinih osobina sustava za elektroničko učenje određenim vrstama korisnika kako bi se prilikom izrade modela vrednovanja mogao pridati veći značaj važnijim osobinama sustava za elektroničko učenje. Nakon druge etape iznijet će se statistički podaci dobiveni istraživanjem tj. obradom anketa. U četvrtom dijelu izradit će se model vrednovanja sustava za elektroničko učenje. Primjenom metode informacijsko-analitičkog modeliranja izradit će se teorijski model vrednovanja sustava za elektroničko učenje. I na kraju slijedi empirijska provjera izrađenog modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje.
Znanstveni doprinos istraživanja predstavlja izrada modela vrednovanja sustava za elektroničko učenje koji će omogućiti znanstveno utemeljen način uspoređivanja različitih sustava za elektroničko učenje. Izrađeni model biti će izuzetno vrijedan prilikom implementacije sustava za elektroničko učenje, jer će omogućiti objektivniji način uspoređivanja postojećih sustava za elektroničko učenje bez funkcionalnosti koje nisu potrebne i financijski opterećujuće. Pojavom sve većeg broja sustava za elektroničko učenje nudi se i veća mogućnost izbora, ali to iziskuje i nužnost za kvalitetnim vrednovanjem kako bi odabrali baš onaj koji će zadovoljiti naše potrebe.
Prof.dr.sc. Vladimir Mateljan Mr.sc. Dubravka Mandušić SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Zagreb, Ivana Lučića 3 Zagreb, 08. siječnja 2010. VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJAYüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|