Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
118
rastinja koje je oivi~avalo malu dolinu; Estraven je vukao napred, a ja sam gurao i
krmanio pozadi. Na povr{ini sne`nog pokrova po~ela je da se hvata kora, niz obronke
koji su bili bez prepreka spu{tali smo se poput pse}e zaprege, tr~e}i. Tog dana najpre
smo i{li du` ivice {ume koja se pru`ala do pulefenskog dobra, a potom u{li u nju; bila je
to {uma patuljastog,
gusto zbijenog, ~vornovatog torea, punog ledenih visuljaka. Nismo
se odva`ili da po|emo glavnim severnim putem, ve} smo se samo povremeno i nakratko
koristili sporednim puteljcima; dobro smo napredovali jedino kada u {umi nije bilo
mnogo palog drve}a i {ikare. Tek kada smo stigli do Tarenpeta, gudure i strmi grebeni su
se proredili. Mera~ na sankama pokazivao je uve~e da smo
toga dana prevalili dvadeset
milja, a bili smo odmorniji nego prethodne no}i.
Jedna od olak{avaju}ih okolnosti zime na Zimi ogleda se u ~injenici da dani
ostaju svetli. Planeta je nagnuta samo nekoliko stepeni u odnosu na ravan ekliptike, {to
nije dovoljno da do|e do primetnijih razlika me|u godi{njim dobima na ni`im
geografskim {irinama. Doba ne predstavljaju hemisfernu, ve} globalnu pojavu, ishod
elipsoidne orbite. U blizini najudaljenije i najsporije ta~ke orbite, prilikom pribli`avanja
i udaljavanja od afela, dolazi do taman tolikog gubitka sun~evog zra~enja da se poremete
ve} ionako r|ave vremenske prilike, da se ohladi ono {to je i ina~e hladno, da se vla`no,
sivo leto pretvori u belu ljutu zimu. Suvlja od ostalih godi{njih doba, zima bi jo{ mogla
da bude prijatnija od njih da nije hladno}e. Sunce, kada ga vidite,
sija visoko; ne postoji
polagano pretapanje svetlosti u tamu, kako se to doga|a na polarnim obroncima na
Zemlji, gde hladno}a i no} dolaze zajedno. Geten ima svetlu zimu; ljutu, u`asnu i svetlu.
Tri dana smo se probijali kroz Tarenpetsku {umu. Poslednjeg, Estraven se rano
zaustavio i podigao bivak, kako bi postavio zamke. Hteo je da uhvati nekoliko pestrija.
To je jedna od najkrupnijih kopnenih `ivotinja na Zimi, velika otprilike kao lisica,
biljojed koji nosi jaja, sa izvrsnim omota~em od sivog ili belog krzna. Estraven je `eleo
meso pestrija, koje je prili~no ukusno. @ivotinje su se upravo u velikom broju selile na
jug; veoma su hitre i `ive samotno, tako da smo ih videli svega dve ili
tri dok smo vukli
saonice, ali sneg je na svakom proplanku {ume torea bio gusto pro{aran malim
krepljastim tragovima, koji su svi i{li prema jugu. Estravenove zamke bile su pune za
ciglih ~as ili dva. O~istio je i izrezao {est `ivotinja, oka~io ne{to mesa da se smrzne, a
jedan deo stavio da se gotovi za ve~eru. Getenjani nisu lova~ki narod, zato {to malo {ta
ima da se lovi - nema velikih biljojeda, pa, dakle, ni velikih mesojeda, osim u morima
koja kipte od `ivota. Oni se bave ribarstvom i zemljoradnjom. Nikada ranije nisam video
nijednog Getenjanina sa okrvavljenim rukama.
Estraven osmotri bela krzna. "Od ovoga jedan lovac na pestrije mo`e nedelju
dana da ima za stan i hranu", re~e. "[teta {to }e da propadne." Pru`io mi je jedno da
dodirnem. Krzno je bilo tako mekano i duboko da niste mogli pouzdano odrediti kada ste
po~eli da ga dodirujete. Na{e vre}e za spavanje, kaputi i kapulja~e
bili su postavljeni
upravo tim krznom - nenadma{nim izolatorom od hladno}e, koje je, uz to, jo{ i veoma
lepo. "Prava je {teta loviti ih za hranu", rekoh.
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
119
Estraven me prostreli svojim kratkim, tamnim pogledom i uzvrati: "Potrebni su
nam proteini." Zavitlao je podalje krzna, gde }e ih preko no}i rusiji, okrutni, mali
pacovi-zmije pro`drati, zajedno sa iznutricama i kostima, pa ~ak i polizati krvav sneg.
Bio je u pravu; poglavito je bio u pravu. Jedan pestri imao je funtu ili dve
jestivog mesa. Pojeo sam moju polovinu obroka od pestrija te no}i, koji je bio
toliko
ukusan da sam, i ne primetiv{i, mogao da slistim i njegovu. Slede}eg jutra, kada smo
krenuli u planine, dvostruko sam sna`nije gurao sanke nego ranije.
Toga dana smo stalno i{li uzbrdo. Blage, sne`ne padavine i krokset - vreme bez
vetra sa temperaturom izme|u 0 stepeni F i 20 stepeni F - koji su nas pratili kroz
Tarenpet i pomogli nam da zametnemo trag verovatnoj poteri sada su se, na`alost,
pretvorili u pravo jesenje sivilo sa temperaturama iznad ta~ke mr`njenja i ki{ama.
Po~injalo je da mi biva jasno zbog ~ega se Getenjani `ale kada zimi do|e do porasta
temperature i za{to se vesele kad ona padne. U gradu ki{a predstavlja neprijatnu
okolnost; za putnika ona je ravna propasti. Celoga jutra vukli smo sanke uz pobr|a
Sembesijena, tu~eni ka{astim naletima susne`ice. Po podne na strmim obroncima snega
gotovo vi{e nije bilo. Bujice ki{e, milje i milje blati{ta i kamenjara. Skinuli smo kliza~e,
stavili to~kove na saonice i nastavili da se uspinjemo. Kao vozilo na to~kovima, one su
se uzjogunile, po~ev{i svaki ~as da se zaglibljuju i prevr}u. No} je pala pre no {to
nam je
po{lo za rukom da na|emo zaklon pod nekom stenom ili pe}inu u kojoj bismo podigli
{ator, tako da su nam se, uprkos svim nastojanjima, stvari ovla`ile. Estraven je kazao da
je {ator kakav smo mi imali u stanju da nam pru`i prili~no udobno uto~i{te pri bilo
kakvom vremenu, sve dok ga iznutra sa~uvamo suvog. "Kad ti se jednom vre}e nakvase,
po~inje{ da gubi{ previ{e telesne toplote preko no}i i vi{e ne spava{ dobro. Na{e zalihe
hrane su odve} male da bismo sebi mogli da dopustimo tako ne{to. Kako ne mo`emo da
ra~unamo na sunce koje bi nam isu{ilo stvari, ne smemo dozvoliti da nam se ovla`e."
Poslu{ao sam ga i bio sam ni{ta manje prilje`an od njega kada je trebalo ~uvati {ator od
snega i vlage, tako da je na kraju preostala samo ona neizbe`na vla`nost koja je nastajala
prilikom kuvanja i na{eg disanja na plu}a i pore. Ali te no}i sve se skroz ovla`ilo pre no
{to smo uspeli da podignemo {ator. Pu{e}i se, zbili smo se uz ~abe-pe}i
i ubrzo smo
zgotovili obrok od mesa pestrija, topao i izda{an, koji je gotovo predstavljao naknadu za
sve drugo. Ne obaziru}i se uop{te na besomu~no teglenje ~ije smo `rtve bili celog dana,
mera~ na sankama pokazao je da smo pre{li samo devet milja.
"Prvi dan da smo postigli manje od zadatog dela", rekoh.
Estraven klimnu i prelomi jednu no`nu kost da bi isisao sr`. Svukao je svoju
vla`nu spoljnu ode}u i ostao da sedi u ko{ulji i ~ak{irama, bosonog, sa otkop~anim
okovratnikom. Meni je jo{ bilo prehladno da bih svukao kaput i hieb i izuo ~izme.
Estraven je strpljivo, natenane, postojano krckao kosti, dok mu se sa glatke, krznaste
kose cedila voda kao sa pti~jih pera: kapala mu je na ramena, kao {to kaplje sa ku}ne
strehe, ali on to uop{te nije prime}ivao. Nije bio obeshrabren. Pripadao je ovde.
Od prvih obroka mesa osetio sam slabe gr~eve u stomaku, ali ove no}i oni su
postali sna`niji. Od njih nisam mogao da spavam i le`ao sam budan u vla`noj tami punoj
zvukova ki{e.