Fondeko svijet

9

FONDEKO SVIJET/34/2011.

svjetski fond za okoliš

staniŠte i 

SPOMENIK

Z

nanstvena istraživanja prove-

dena kroz projekt LIFE 

1990/2000. godine pokazala 

su da Park prirode „Hutovo blato“ 

raspolaže iznimnim biodiverzite-

tom (163 vrste ptica; 22 vrste riba; 

610 biljnih vrsta – vaskularne flore). 

U tijeku je također, istraživanje sisa-

vaca, gmazova i vodozemaca u 

okviru projekta GEF-WB, „Uprav-

ljanje slivom rijeka Neretve i Trebiš-

njice“ koje će još upotpuniti pločice 

u mozaiku biodiverziteta Hutova 

blata.

- Zbog izuzetnog značaja i ljepote 

Hutovo blato je proglašeno Parkom 

prirode 1995. godine.

- Poslije Drugog svjetskog rata Hu-

tovo blato je bilo zaštićeno isključi-

vo kao elitno lovište. Povijest Huto-

va blata kao zaštićenog dijela 

prirode počinje od 03. lipnja 1954. 

godine kada je ustanovljen ornito-

faunistički rezervat.

- U sklopu ornito-faunističkog re-

zervata 1959. god. izdvojen je stro-

gi ptičiji rezervat Škrka (350 ha), 

zatvoren za ribarenje, lov i druge 

gospodarske aktivnosti.

- Zbog svog međunarodnog znača-

ja, Hutovo blato je 1971. god. uvr-

šteno u Popis močvara od međuna-

rodnog značaja, a 1980. god. 

uvršteno je u Međunarodni projekt 

za zaštitu mediteranskih močvara.

- Kao posebno lovište Hutovo blato 

službeno egzistira sve do 30. ožuj-

ka 1995. god. kada je zbog svojih 

prirodnih vrijednosti proglašeno 

Parkom prirode.

- Međunarodni Savjet za zaštitu 

ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. 

Hutovo blato u listu međunarodno 

važnih staništa ptica.

- Potom je 2001. godine PP Hutovo 

blato upisano u listu močvara od 

međunarodne važnosti po meto-

dologij Ramsarske konvencije i re-

gistrirano je pri UNESCO-vom Di-

rektoratu u Parizu.

- 2002. godine Park prirode „Huto-

vo blato“ upisano je na Privremenu 

listu nacionalnih spomenika Bosne 

i Hercegovine i uživa visoki režim 

zaštite u Federaciji BiH. 

Foto: S. Matić - Hutovo blato

ZaBrinuti

 

NEBRIGOM

„Ono što vidimo u Hutovom blatu je eko-

loška katastrofa u kojoj je uništeno 80% 

staništa ptica i sisavaca Svitavskog područ-

ja. Tijekom i nakon požara, WWF je bio u 

stalnoj komunikaciji sa upravom Hutovog 

blata, a sada pokušavamo procijeniti štetu i 

pronaći najprikladnija rješenja kako bi se 

rehabilitiralo uništeno područje,“ rekao je 

Zoran Mateljak, WWF-ov koordinator u 

Bosni i Hercegovini.

Zahvaljujući izvanrednoj biološkoj raznoli-

kosti koja se rasprostire na oko 8000 hekta-

ra, Park prirode Hutovo blato je prepozna-

to kao močvara od međunarodne važnosti 

u sklopu Ramsarske konvencije. Osigurava 

staništa za oko 200 vrsta ptica koje na tom 

području žive, odmaraju se ili provode 

zimu. Također je važno stanište riba i dom 

više endemskih ribljih vrsta, kao što su zu-

batak i podustva.

„Ovo je jedan od najvećih požara u povije-

sti područja Hutovog blata sa velikim gubi-

cima biljnog i životinjskog svijeta. Zajedno 

sa upravom Parka prirode više puta smo 

izrazili našu zabrinutost nad nedovoljnom 

brigom nadležnih institucija za zaštitu Hu-

tovog blata. To je dovelo do pada kvalitete 

zaštite i kontrole aktivnosti u Parku. Po-

novno pozivamo ka rješenju pitanja održi-

vog financiranja zaštite, kako bi se osigura-

li najbolji standardi upravljanja, kakve 

Hutovo blato i zaslužuje,“ dodao je Zoran 

Mateljak.

WWF će nastaviti raditi u smjeru pronala-

ženja najboljih načina upravljanja vodama 

donjeg sliva Neretve i Trebišnjice, kako bi 

se očuvale močvare Hutovog blata i njego-

ve ekološke funkcije kao što je opskrba i 

pročišćavanje voda te sprečavanje saliniza-

cije podzemnih izvora. 

Nakon što je tijekom vikenda požar uništio 80% 

močvarnog staništa u Parku prirode Hutovo blato, 

WWF izražava svoju duboku zabrinutost zbog 

utjecaja na prirodu i ljude u tom području te poziva 

vlasti da provedu hitne mjere sanacije i mjere za 

sprječavanje ovih vrsta nesreća u budućnosti.

---

FONDEKO SVIJET/34/2011.

10

čisti razvoj

akademik ivan Cifrić

P

romjene u okolišu  (prirodnom i kul-

turnom) povezane su s promjenama u 

društvu. Vidljive su tijekom čovjeko-

va kulturnog razvoja, a naročito nestanka i 

razvoja industrijskog društva: od uvažava-

nja i sakraliziranja prirode i prirodnih feno-

mena do ponižavanja desakraliziranja i pri-

rode. Na mjesto bogova iz prirode i 

transcendentalnog Boga, uspostavljena su 

imanentna božanstva i sustav vrijednosti 

kojega jamči određeni sistem i njegovi reži-

mi...

Industrijsko društvo oblikovalo se kao sebi 

logičan, samodovoljan sistem kao rezultat 

povijesnog razvoja, poglavito kapitalistič-

kog društva. Ali on nije i logičan prirodi. 

Nasuprot “ekološkom” odnosno “socijal-

noekološkom metabolizmu (kakav susre-

ćemo u ruralnom, seljačkom društvu), ra-

zvilo  je svoj “industrijski metabolizam”.

Posljedice što ih je proizvodio utjecale su 

na postavljanje postulata: “priroda kao re-

surs”, priroda kao “udubina” (Senke) i “pri-

roda kao model” i poticanje empirijskih 

istraživanja ekoloških strukturnih promje-

na i gospodarskog ponašanja. Postulat 

“Priroda kao uzor” (“Učiti od prirode”!) 

pomak je orijentacije od razumijevanja 

prirode kao objekta prema shvaćanju pri-

rode kao modela. Na tom pravcu je nastala 

“Industrijska ekologija”...

Posljednjih godina i najmlađa generacija 

proživljava novu (ekološku, ekonomsku i 

financijsku) krizu kao fenomen koji se 

uvukao u svakodnevicu života i društva i 

pojedinca i djeluje sukcesivno.

Duboka ekonomska kriza neravnoteže u bi-

polarnom svijetu (razvijeni - nerazvijeni) 

pojavljuje se na površini svakodnevice kao 

financijska kriza. Ona je u fokusu medija, 

političara, pa se “na trenutak” zaboravlja 

pravi problem: (1) ekonomska i ekološka 

kriza nisu odvojene nego su postale jedna 

kriza, jedan proces u kulturi modernog 

društva i to (2) trajni proces u kojem se na-

lazi suvremeno čovječanstvo a koji će (3) 

morati formirati novo stanje svijeta, novi 

“društveni prirodni odnos” (Gorg, 1999) i 

pravedniji svjetski poredak. Tome pokušava 

pridonijeti i Kungov koncept “svjetskog et-

hosa”. Za takvu “veliku tranziciju” društva 

potrebno je prevrednovanje prirode i siste-

ma, potrebna je “socijalnoekološka pa-

eKoloŠKa KriZa

 JE 

INDIKATOR KULTURNE KRIZE

Obilježavajući 20. godina izlaženja časopisa Socijalna ekologija Filozofski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizovao je ove jeseni znanstveni simpozij s 

međunarodnim sudjelovanjem o temi “Razvoj i okoliš - perspektive održivosti”. 

radgma”. Za to ne postoji dovoljno spremno-

sti u politici, dijelom i u ruralnom sektoru 

(globalne) ekonomije, ali niti u usitnjenoj 

znanosti. Riječ je ponajprije o socijalnoj pa-

radigmi koja podrazumijeva promjenu su-

stava vrednota. Za takvu promjenu potreb-

na je “revolucija duha”, a ne reformsko 

“škopljenje” ljudskog intelekta i humaniteta.

Postoji li  ekološka kriza? Je li priroda u kro-

zi? Odgovor: ekološka kriza je indikator kul-

turne krize. Radi se o pitanju “jedinstva 

prirode i kulture” (Glaeser,1992. godine). 

Na taj problem se dvojako odgovar: (1) uni-

verzalno-povijesni pristup vidi njihovo je-

dinstvo preko pojma evolucija. Kultura je 

čovjekovo stvaralaštvo i kao takvo dio evo-

lucije prirode; a (2) kulturno-ekološki pri-

stup vidi jedinstvo preko pojma kultura. 

Priroda postaje kultivirana od čovjeka kao 

autonomnog bića. U čovjekovu djelovanju 

važni su motivi, osjećaji, vrednote itd...

Iako se već desetljećima industrijsko druš-

tvo “muči” s vlastitim otpadom - koji nam 

se vraća i iz svemira kao kamate financij-

skog imperijalizma - u posljednje vrijeme 

nastao je pojam, odnosno koncept Green 

New Deal. Njegov je cilj putem čistih (odr-

živih) tehnologija i proizvoda postići eko-

loške strukturne promjene koje će smanjiti 

klimatske promjene....

Kriterij opravdanosti (odživosti) postojanja 

nekog sistema je čovjek (društvo) a ne sam 

sistem. Ono što je za sisteme (i podsisteme) 

racionalno, ne znači da je i za čovjeka (i 

društvo) racionalno. Sistem se sam “racio-

nalizira” i mijenja (oblikuje) gotovo neovi-

sno o potrebama društva ili mu nameće 

nove potrebe radi svoje racionalizacije /pri-

mjer djelovanja banaka kao financijskih ak-

tera, umjesto da utjeruju dugove povećavaju 

kamate i cijenu novca/. Sistem ne smije biti 

iznad toga cilja, nego mu služiti. Sistem koji 

kao cjelina  ne služi čovjeku kao cilju, nego 

zahtijeva da čovjek služi sistemu, nije za čo-

vjeka dobar sistem i ne ispunjava svoju te-

meljnu funkciju i smisao opstanka. Konkre-

tizacija te teze glasila bi: građani ne služe 

politici, nego politika treba služiti građani-

na. Sistem se temelji na kapitalu, a kapital 

na vlasništvu. On nema domovine. Čovjek 

ima domovinu (zavičaj) i ne treba mu vla-

snik...

Kao znanstvenici moramo istražiti prijetnje 

otuđenog sistema održivom razvoju, a kao 

građani boriti se za njegovu primjenu radi 

boljeg života čovjeka i opstanka žive prirode.

Za to postoji izvjesna nada, ako imamo na 

umu da se u svijetu formiraju dva plane-

tarna pokreta - jedan s ciljem zaštite pri-

rode (biološke raznolikosti) a drugi s ci-

ljem zaštite kulturne raznolikosti, koji, ako 

se povežu tvore novi pogled na budućnost 

svijeta. 

Iz plenarnog izlaganja odabrao: H. Arifagić

Foto: S. Žalica - "Gavrino oko" na Prenju

---