Fondeko svijet

FONDEKO SVIJET/34/2011.

4

tržište, država i okoliš

prof. dr. Kasim tatić

O

koliš predstavlja skup prirodnih 

uslova koji definiraju ljudski životni 

prostor. On predstavlja osnovu na 

kojoj funkcionira ekonomski sistem. Može-

mo reći da sa ekonomskog stanovišta okoliš 

ima četiri osnovne funkcije. On služi kao: 

dobro javne potrošnje, snabdjevač materi-

jalnih inputa - prirodnih resursa, mjesto za 

odlagaje otpadnih materija nastalih u proi-

zvodnji i potrošnji, i mjesto za fizičko locira-

nje ekonomskog sistema (zemljište za smje-

štaj industrijskih i stambenih objekata, 

poljoprivredno zemljište i zemljište za in-

frastrukturne objekte). U ekonomskim ana-

lizama vezanim za okoliš najčešće se polazi 

od koncepta i teorijskih modela tzv. ekster-

nih efekata, odnosno pažnja se usmjerava 

na negativne eksternalije (disekonomije) 

koje se pojavljuju ukoliko jedan ekonomski 

subjekt svojom poslovnom aktivnošću pro-

uzrokuje troškove nekom drugom a da ih 

on sam nije uzimao u obzir prilikom dono-

šenja svoje poslovne odluke. Važan formal-

ni preduslov neoklasičnog modela iskazan 

je u vidu pretpostavke da su funkcije proi-

zvodnje i potrošnje nezavisne, i u suštini 

znači da odluke o proizvodnji ili potrošnji 

jednog subjekta ne mogu uticati na moguć-

nosti za proizvodnju ili potrošnju koje stoje 

na raspolaganju drugima.

smjernice tržišta

Ovaj preduslov ozbiljno je narušen, između 

ostalog i postojanjem negativnih eksternih 

efekata u vidu zagađivanja okoliša. Pretpo-

stavka da se sve koristi i troškovi proizvođača 

i potrošača odražavaju u tržišnim cijenama i 

da uopšte nema neslaganja između privatnih 

i društvenih troškova i koristi, čini osnovu 

neoklasičnog modela i od nje se i polazi pri 

dokazivanju Pareto-optimalnih svojstava sa-

vršene konkurencije. Ako disekonomije po-

stoje model ne funkcionira zbog dva razloga: 

prvo, narušavaju se uslovi Paretove optimal-

nosti; drugo, konstante utjelovljene u si-

stem (zbog neuračunavanja troškova ve-

zanih za nastale štete usljed zagađenja 

okoline) gube svoje zna-

čenje kao “cijene” jer ne 

odražavaju stvarne 

oportunitetne troško-

ve društva kao cjeli-

ne. Na taj način, usljed 

nepostojanja pravih 

indikatora i smjernica 

sa tržišta, u većini 

Cijena

 CJELINE

Rješenje problema vezanih za okoliš može se postići samo stalnim nastojanjem da 

se dođe do što jasnijeg odgovora na pitanje koja mješavina alternativnih načina 

upotrebe ograničenih okolišnih resursa maksimizira blagostanje društva kao cjeline

ekonomskih sistema, kao rezultat pojedinač-

nih aktivnosti, izrazito dominantni postali su 

upravo okolišno najintenzivniji sektori (oni 

koji najviše koriste i zagađuju okoliš), dopri-

noseći tome da se struktura privrede sve više 

udaljavala od društveno potrebnog alokacio-

nog optimuma. Industrijsko društvo tržišne 

ekonomije, stoga, neki autori označavaju kao 

društvo izraslo na skrivenim troškovima. Sve 

je veći broj onih koji smatraju da je vrijeme 

da se oni objelodane i njihovo pokriće na-

metne onima koji izbjegavajući njihovo pla-

ćanje na račun društvene zajednice uživaju 

nezasluženu korist u vidu povećanog vlasti-

tog profita. Po njihovom (a i našem) mišlje-

nju, rješenje problema vezanih za okoliš 

može se postići samo stalnim nastojanjem 

da se dođe do što jasnijeg odgovora na pita-

nje koja kompozicija (miks) alternativnih 

načina upotrebe ograničenih okolišnih re-

sursa maksimizira blagostanje društva kao 

cjeline. 

pogrešne informacije

Praktično ostvarenje željenog miksa, u veli-

koj mjeri, postiglo bi se korištenjem različitih 

mjera i instrumenata za zaštitu okoliša koje 

treba posmatrati kao manje ili više uspješan 

pokušaj utvrđivanja i uvođenja adekvatnih 

cijena ograničenih resursa okoliša. To bi do-

velo do izmijenjene strukture ukupnog siste-

ma cijena, čiji bi relativni odnos tada na 

mnogo bolji način odražavao promijenjene 

društvene preferencije. Time bi se značajno 

poboljšala alokativna efikasnost tršišta jer bi 

došlo do promjene postojećih, po našem mi-

šljenju pogrešnih informacija i podsticaja sa 

tržišta koje preduzeća primaju o potrebnoj 

strukturi i karakteru proizvodnih aktiv-

nosti. U krajnjem slučaju sve to trebalo 

bi da dovede do željene realokacije 

ograničenih resursa okoliša, te do 

njihove racionalnije upotrebe. To bi 

u svakom slučaju imalo uticaja i na 

potrošače u smislu da bi za neke 

proizvode morali da plaćaju veću 

cijenu kako bi na zadovoljavajući na-

čin mogli da koriste i ostale usluge 

okoliša. 

Spremnost da se snose troškovi održavanja 

postojećeg ili povećanja nivoa kvaliteta okoli-

ša predstavlja mjeru tzv. nenovčanog dohot-

ka ili blagostanja koje svaki pojedinac dobiva 

kao rezultat korištenja tih usluga. Naše je 

stanovište da ovaj nenovčani dohodak tako-

đe predstavlja dio njihovog realnog dohotka 

ili blagostanja kao što to predstavljaju na trži-

štu kupljene robe i usluge koje oni troše.

Sve ovo je značajno za razumijevanje usvo-

jenog pristupa zaštiti okoliša. Pošto, naime, 

potrošači još uvijek nisu u mogućnosti da 

putem izmijenjene tražnje utiču na proizvo-

đače da značajnije i dovoljno brzo promije-

ne svoj odnos prema okolišu, sve očitije 

prisustvo i posljedice navedenih disekono-

mija opravdavaju intervenciju i aktivnu ulo-

gu države s ciljem da prisili  individualne 

donosioce poslovnih odluka da, u mjeri u 

kojoj je to objektivno moguće, spoznaju 

štetne posljedice svojih aktivnosti po okoliš, 

da prihvate njihov novčano izraženi ekviva-

lent i u svoju internu kalkulaciju uključe sve 

sagledive i utvrđene eksterne troškove pro-

uzrokovane takvim aktivnostima. Iz ovog 

proizilazi samo naizgled kontradiktorna 

tvrdnja i jedna od osnovnih polaznih pre-

misa u ovoj knjizi, da je upravo aktivna 

uloga države (još uvijek) neophodna kako 

bi se individualni, inače samostalni donosi-

oci poslovnih odluka u decentraliziranom 

tržišnom sistemu ponašali istinski tržišno, 

a u skladu sa navedenim pretpostavkama 

savršeno konkurentnog tržišta. 

---