Special edition diogen haiku



Yüklə 2,41 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə74/86
tarix25.11.2017
ölçüsü2,41 Mb.
#12305
1   ...   70   71   72   73   74   75   76   77   ...   86

NO 38 
PAGE 258 
At the time of his visiting  me, at first I showed him Zemunik. Every man, who wishes to open to the 
world  and  become  a  part  of  it,  must  start  from  his  own  spring;    the  place  that  hides  our  soul,  our 
dreams and our goodwill, our vision of the world;  and if you like even our narrow mindedness, exclu-
sivism, our wrong conceptions, everything we take as good and evil,honest and wrongful. Behind Li-
brazhd I see the mountain Shebenik (Šibenik – name of a town in Croatia), thinking it is not only na-
ture ready to fill the emptiness in the area wherein we move, the emptinesses are even better  filled 
with language giving us the power of imagination so we can, of our own will think of and name all 
given by nature. 
 
For a moment I think 
I'm not far away from home 
Looking at the sky. 
 
We travel towards Drač:  as soon as I lay my eyes on the Adriatic sea, I remmebered my  
trip to Casablanca. I was gazing at Drač in yearning; at  its antique, Byzantinian and  
Venetian  walls which were visible along the edge of the coast which we were forbidden to visit. It 
was that kind of times, the time  of Enver Hoxhe. And today, in Drač, I'm buying the  
newspaper Albani; on its first there's a photography of me and Enver Hoxha. The most interesting is 
the part is our photograph announcing  our texts, my poetry and his letters to the Americans. Strange, 
Enver wrote why Albanians do not like Americans, and today, America is the only mainstay  to every 
Albanian. The recent past has been covered with the sea, I can imagine what happened to the histori-
cal times here. 
 
The Adriatic sea 
Stretched from the sky 
All the way to the Earth. 
 
 
   
http://
farm2.static.flickr.com/1047/1397644518_e41e660c2f_o.jpg
  
 
 
Before my returning home, to Croatia, I was a guest of a beautiful interviewer on TV,  
the actress Juli Xhokaxhi on the Albanian television 'Arbria' in the morning show  'Cappucino'. I'm 
looking at her more than listening while she,  with the  voice of an Ilyrian fairy recites haiku from my 
collection Velebit.   Only one moment, only several words and her voice brings the whole of Velebit 
into the studio.  
 


NO 38 
PAGE 259 
Here too, the fairies 
Bring the apples to me 
From Velebit. 
 
While we drive towards the Albanian border in the evening, ready for a whole night's trip, we listen to 
Radio Tirana, the first channel.  During an announcement I recognize the  well known voice of the 
radio anouncer of the show  'In the beginning there was a word', the Albanian poet Demir Gjergja.  
Driving, for an hour Viktor and I did not say a word at all, we were listening to Demir's interview with 
me and Viktor's translation.  Gjergj lead this interview very nicely and highly professionally and in-
deed, this man whose guests were well known Albanian, European and world poets.  This interview I 
owe to Gazmend Agaj, a young and popular journalist, and the poet, story-teller and radio journalist 
Jaho Margjek.  I listen to his correct pronounciation of my name and his reading of haiku about 
Zoranić. 
 
Five hundred years 
Zoranić travels the ways 
Carrying Velebit. 
 
 
 
Ivica Smolec, Velika Gorica, Hrvatska 
KARPATSKA VODOPIJA 
 
 
 
 
http://www.ivica.info/haiku.html 
 
Moram propješačiti tim putem da se čim prije vratim. Preda mnom je barem sat vožnje preko Karpata 
a zatim još nekoliko sati do madžarske granice, po lošim cestama. Zanijela me ljepota ovih planina, 
predaleko sam odlutao. A ovaj put je prašan i neravan. Sjedam u travu sa strane da odmorim bolne 
noge i vadim cigaretu. Pored mene vižljast grmić korova, nekoliko plavih cvjetova gleda me. 
 
Plavi, beskrajno nebesko svijetloplavi, cvjetovi gledaju me nježno! Jesam li dobio sunčanicu? Kažu da 
je sunce u planinama jako. 


NO 38 
PAGE 260 
Kraj ceste biser - 
vodopija u cvatu. 
Sestrica moja! 
 
     Vjetrić diže prašinu s puta i lijepi je na moje znojno lice. Dim rumunjske cigarete i prašina ulaze 
mi u oči. Brišem oči, skidam poklopac s objektiva, hvatam biljku u tražilo. Ne valja, sunce je s krive 
strane. Dižem se i obilazim ju, pazim da na nju ne padne moja sjena. Sad je sve u redu, slika bi bila 
savršena – kad bi na filmu bilo još mjesta! Imam rezervni film u autu ali auto je u Sinaiji a ja sam na 
planini. Žao mi je, malena, samo ja ću te pamtiti. Pričat ću o tebi. 
     Prolazi traktor, nizbrdo. Vuče prikolicu punu drva. Nasmiješeno, tamnoputo lice, pozdrav i neko-
liko  toplih  riječi  koje  nisam  razumio  pa  odgovaram  osmijehom.  Oblak  prašine  prekriva  mene  i 
vodopiju. 
     Prašina  se  razišla,  vodopija  i  ja  opet  dišemo.  Toliko  sam  prašan  da  ću  se  morati  dobro  umiti  i 
promijeniti majicu čim se vratim do auta. I biljka je prašna, stabalce, grančice, lišće – sve osim cvje-
tova koji me i dalje gledaju i, čini mi se, smiješe se, još čišći, još neviniji, još ljepši! 
 
Hej, vodopijo,  
najskromniji cvijete, 
plavi dragulju! 
 
     Pozdravljam ju, na hrvatskom, i odlazim. Dugi put me čeka, bit ću kod kuće poslije ponoći. Sunce 
me prži dok silazim u civilizaciju. 
     U Madžarskoj vozim kroz pljusak, počela me boljeti glava. Na hrvatskom autoputu, kod Kutine, 
kroz maglu vidim rotirajuća plava svjetla. Začudo, prva asocijacija u mom mozgu je grmić vodopije 
kraj prašnog puta u Karpatima. 
     Bila je to najduža i najnapornija vožnja u mom životu. Više od tisuću dvjesto kilometara, u devet-
naest sati, kroz tri države. Ulazim u stan, ljubim obitelj, odjeven padam potrbuške na krevet. Ludi mo-
zak još je budan… 
 
U Karpatima 
jedna vodopija 
sanja o meni. 
 
 
Nediljko Boban, Hrvatska 
BANAUE (PHILIPPINES) 
 
Kao  prozor u drugi dio Svijesti putujem starim automobilom prema sjeveru, i sve sjevernije i sjev-
ernije.  Vidim dječicu sa njihovim velikim očima kako se smiješe i mašu, kako bježe, kako se igraju u 
ovom svijetu gdje su se zatekli.  Toliko djece.  Kao nigdje na svijetu.  Tu gdje ih zakonski ne ubijaju.  
Toliko puno nasmiješene djece.  I još sjevernije ... 
 
Brat i sestrica. 
Ponad trošne kolibe 
svjetluca zvijezda. 
 
A u svitanje, dolje u kotlini filipinski gradić Banaue proširio se po terasastim rižinim poljima.   


Yüklə 2,41 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   70   71   72   73   74   75   76   77   ...   86




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə