Sveučilište u splitu

2.5. ODLIKE ZARUČNICE I MAJKE

O tome kakvu je sliku katoličke djevojke, zaručnice i majke, imao Merz, svjedoči jedan njegov tekst: «Plemeniti mladić počima da osjeća u stanovitim godinama svoga života neku osamljenost. U njemu se budi težnja za družicom, koja će svojim blagim, dobrim, vedrim bićem uljepšati njegov život. Ona će ga razumjeti, zanimat će se za sve, za što i on, poduprt će ga u radu i tješiti u teškim časovima života. Ona će postati kraljicom njegova doma, u kojem će on rado boraviti. Rad će mu biti lakši, jer će znati da radi za ljubljenu ženu kod koje se nakon teškog rada oporavlja.»[57]

Po njemu mladić treba tražiti samo poštenu bogoljubnu ženu i štedljivu djevojku koja se razumije u gospodarstvo i gleda na red i čistoću. Žena mora biti srce obitelji, a to srce mora biti ponizno i pobožno. «Bez prave pobožnosti žene niti će muž, niti njegova djeca biti sretni. Svaku porodicu snađu brige, trpljenja, nesreće. Jedino se pobožna duša može da snađe u svim tim poteškoćama i neće smalaksati pod bremenom života.»[58]

Rado stoga ističe da je najveće dobročinstvo što ga Bog po prirodi čovjeku može dati dobra majka. I najsiromašniji čovjek je sretan ako mu je Bog dao dobru kršćansku majku. Čovjek se u najtežim trenucima života sjeća svoje majke čak i onda kad je mrtva. Uspomena na dobru kršćansku majku može čovjeka spasiti i vratiti na stazu vjere ako je možda, zalutao i posrnuo.

2.6. ULOGA MUŠKARCA U OBITELJI

No da bi žena mogla biti žena i da bi mogla ostvariti poslanje supruge i majke, potrebno je da i muškarci budu svjesni svoje odgovornosti i poziva. «Da, to najviše jednu ženu osvoji kad je uvjerena da mužu nije stvar i da bi je umio voditi.»[59]

Muž je glava obitelji i brine se za egzistenciju. On ima ulogu zaštitnika obitelji. Svoju ljubav prema domaćem ognjištu najbolje pokazuje tako da poštuje i njeguje obiteljski život. Kao glava obitelji treba davati lijep primjer ljubavi i nikada ne žalostiti svoje ukućane rasipnošću pijančevanjem, noćarenjem i nečistim životom. Svojim radom treba pospješiti napredak svoje kuče i posjeda. Iznad svega treba duboko štovati i ljubiti svoju ženu, a djecu odgajati u posluhu i strahu Božjem. Treba ga krasiti bogoljubnost i domoljubnost te nadasve kršćanska ljubav i milosrđe prema svima što trpe oskudicu.

2.7. ZNAČENJE VJERE U OBITELJI

«Katolička je vjera moje zvanje i mora biti to svakom čovjeku bez iznimke.»[60] Katolička vjera je također sustav duhovnih vrijednosti, kao i moralnog zakona koji otvara čovjeku neizmjerni put prema vječnosti. Merz naglašava veliku važnost vjere kod svakog pojedinca, a još i više u krugu obitelji. Vjera spaja i održava kršćansku obitelj i povezuje je s Bogom, odvraća od iskrivljene slike ljubavi i braka koju nosi sa sobom moderno društvo. Vjera vodi k putu savršenosti kojoj svi iz dana u dan trebaju težiti, ona otvara vidike, stvara nesebične ljude, podržava u čovjeku borbu sa zlim i daje snagu da ne podlegne. Vjera u obitelji pomaže da obitelj ne ostane zatvorena sama u sebi nego ju otvara prema bližnjemu, Crkvi i Bogu. Takva obitelj je u službi Kraljevstva Božjeg. Merz je nastojao svoju obitelj približiti tom idealu te piše majci iz Pariza: «Ti me siliš, da priznam kako mi je sveta ljubav prema tati i Tebi. Ipak bih htio, da se naše međusobno nastojanje ne upravlja samo na naše blagostanje, na naše zdravlje, već da mi obiteljski život promatramo kao sredstvo k jednom cilju: to znači djelovati u našem krugu na čast Božju i sreću našeg bližnjeg…osim veza naravne ljubavi, koji priroda i zahvalnost učvršćuju, mora biti uspostavljena i duševna srodnost.»[61]

Sredina u kojoj je živio nametnula je Merzu i jednu drugu problematiku. On, naime, upozorava na opasnost zaljubljivanja u osobu druge vjere jer kako će se supružnici slagati oko manje važnih stvari ako se ne slažu u najvažnijoj. Vjera u obitelji pomaže da se ljubav između muža i žene i njihova ljubav prema djeci otvara prema nadnaravnoj ljubavi. Svaka obiteljska jezgra treba biti odraz Nazaretske obitelji. Nju je Bog sastavio i obdario je najfinijim obiteljskim osjećajem, najčišćom prirodnom ljubavlju, ali za najuzvišeniji i nimalo egoističan čin, otvorenom čitavom svijetu: za otkupljenjem koje je Sin izvršio, u kojem je Majka sudjelovala, za koje je poočim dao svoj udio u odricanju, poštovanju, radu te jakoj i nesebičnoj ljubavi.

Suvremena katolička obitelj, prema Merzu, treba biti žarište apostolata ne samo u svojim granicama nego i izvan doma.

3. MERZOVO POIMANJE BRAKA

3.1. DOSTOJANSTVO BRAKA

Kako si je na svim područjima morala Merz osobnim nastojanjem stekao jasne pojmove, tako je svoje shvaćanje braka potpuno uskladio s moralnim načelima kršćanske vjere i crkvenog učenja, te je ono postalo njegovo osobno duboko svjedočenje.

Dostojanstven brak za Merza je upravo kršćanski brak, po svim pravilima kršćanske vjere i kojemu je glavna oznaka održanje kreposti i dostojanstva i žene i muža. Dostojanstvo braka dolazi od njegova božanskog ustanovljenja. «Sam razvoj spolnog nagona, od njegova početka, od raznolikosti muža i žene, pa sve do težnje da se muž i žena međusobno nadopune, i sve radosti zaručnika i tiha sreća mladenaca, muža i žene, sve te osjećaje Bog hoće i On h je stavio u srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao već u prvim počecima života na zemlji, kako to čitamo na prvoj stranici Biblije. 'Čovjek će ostaviti svoga oca i svoju majku i priljubit će se uz svoju ženu i bit će dvoje u jednom tijelu.'(Gen 2,24)»[62] Ivan prihvaća nauk Crkve koji kaže

da je brak (ljubav) odnos između Krista i duše (Crkve). «Brak muža i žene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom.»[63] Zato Merz citira riječi svetog Pavla iz poslanice Efežanima: 'Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju…'[64]

Brak ima zemaljsku zadaću rađanja i odgajanja djece, stvaranja obitelji. Služi ostvarivanju Božjeg plana, i tome ne smiju grijesi i slabosti supružnika stati na put. No on ujedno krije i otajstvenu poruku vjere: «Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek treba da se ujedini sa Sinom Božjim radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaručničku.»[65] Zato kršćanski brak nije privatna stvar supružnika, nego se tiče sadržaja i dubina vjere, poradi čega je nedostatan i siromašan ukoliko nije protkan molitvom i euharistijom.