Sveučilište u zagrebu
Prof. dr. sc. Željko Tomičić Institut za arheologiju u Zagrebu
Yüklə 5,98 Mb.
|
Prof. dr. sc. Željko TomičićInstitut za arheologiju u ZagrebuProf.dr.sc. Marina Milićević Bradač Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetskom vijećuFilozofskog fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 10000 Zagreb Predmet: Izviješće stručnog povjerenstva i prijedlog za izbor dr. sc. Vlaste Begović više znanstvene suradnice u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje arheologija u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija u Institutu za arheologiju u Zagrebu Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 30. rujna 2009. godine donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice dr.sc. Vlaste Begović više znanstvene suradnice u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje arheologija, za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, prvi izbor za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, u Institutu za arheologiju u Zagrebu Nakon proučenog dostavljenog materijala podnosimo Naslovu slijedeće I Z V J E Š Ć E I P R I J E D L O G
Vlasta Begović je rođena u Zagrebu 14. 05. 1950. godine, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, te diplomirala na Arhitektonskom fakultetu 1973. godine u klasi prof. B. Rašice. Kao student je tri godine sudjelovala na arheološkim istraživanjima Dioklecijanove palače u Splitu u organizaciji Urbanističkog zavoda Dalmacije i University of Minnesota, USA (1971. - 1973.). U Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu zaposlila se 16. 05. 1974. god. Radila je na arhitektonskim snimanjima, izradi projekata revitalizacije i arheološkim iskopavanjima i istraživanjima. Sudjelovala je na hidroarheološkim istraživanjima na lokalitetu Drevine kod Dubrovnika; Pakleni otoci, sv. Klement (Izmetište); otok Šćedro; Stari Stani kod otoka Hvara; Gušteranski kod Šibenika; luka Unije na otoku Unije; Luka Vis i Komiža na otoku Visu; Palmižana kod otoka Hvara; uvala Verige i uvala Madona na otoku Veli Brijun. Također je sudjelovala na arheološkim istraživanjima rimske vile na Vižuli kod Medulina i rimske vile u uvali Verige na Brijunima, gdje je tri godine bila i voditelj radova. Radila je kartiranje arheoloških lokaliteta, arheološku topografiju Hrvatske (arheološki lokaliteti unutar antičkih urbanih cjelina) i izrađivala dokumentaciju arheoloških i hidroarheoloških nalazišta (arhitektonska dokumentacija, dokumentacija pojedinačnih arheoloških nalaza, projekte statičke sanacije, idealne rekonstrukcije i projekti prezentacije lokaliteta), te dokumentaciju privatnih arheoloških zbirka Meneghelo, Kamenić, Pedrini i Borčić. Od 1. 1. 1991. je radila u Ministarstvu prosvjete i kulture u Zagrebu kao savjetnik i viši savjetnik. Deset godina je vodila Komisiju za žalbe u drugostupanjskom postupku i napisala ukupno 285 stručnih mišljenja. Osam godina je radila na konzervatorskim snimanjima i izradi arhitektonske dokumentacije, te dokumentacije nalaza tvrđave u Slavonskom Brodu, kao i izradi projekta konzervacije i prezentacije, i nove namjene pojedinih objekata u sklopu tvrđave. Nakon provedenih istraživanja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu izradila je projekt prezentacije nađenih dijelova vrela Manduševac i ukonponiranje u novi projekt arh. B. Silađina, te nadzor izvedbe novog zdenca. Godine 1976. završila je postdiplomski kurs Konzervacija povijesnih struktura na University of York, Engleska. Godine 1979. završila je postdiplomski studij Arhitektonska konzervacija spomenika i spomeničkih cjelina u UNESCO-vom centru ICCROM u Rimu, Italija. Postdiplomski studij Zaštita graditeljskog nasljeđa u Splitu u organizaciji Centra za graditeljsko nasljeđe u Splitu i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu završila je 1988. god. Magistrirala je 6. 03. 1991. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu iz područja arhitekture i urbanizma s temom Rektifikacija planova antičke vile u uvali Verige na Brijunima mentor prof. J. Marasović. Nakon položenog diferencijala doktorirala je 23. 12. 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja društvenih, humanističkih i teoloških znanosti s radom Antička arhitektura na Brijunima mentor prof. M. Suić. Od 1. 07. 2000. godine radi u Institutu za arheologiju u Zagrebu. Voditelj je projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Antička arheološka topografija Hrvatske na kojem radi sa suradnicima na upisu i provjeri podataka iz znanstvene literature i izradi atributnih kartica, očitanju zračnih snimaka i kartiranju arheoloških lokaliteta na digitalnu kartu Hrvatske.
Popis objavljenih stručnih radova do posljednjeg napredovanja
Tablica 1 Popis objavljenih knjiga od posljednjeg napredovanja
Tablica 2 Popis objavljenih znanstvenih radova od posljednjeg napredovanja
Tablica 3 Popis objavljenih stručnih radova od posljednjeg napredovanja minimalni uvjeti u okviru znanstvenog područja humanističkih znanosti, uključuju stupanj doktora znanosti, objavljenu znanstvenu knjigu (a3), i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), a pet znanstvenih radova ukupno (a1+a2).
Sažetci radova navedenih u tablicama: 1. V. Begović, I. Schrunk – „Brijuni“, izdanje Golden marketing -Tehnička knjiga, Zagreb 2006 Iznimna vrijednost Brijuna je njihov položaj - mediteranski otoci u predvorju srednje Evrope rasuti ispred prvih obronaka Alpa u dnu najvećeg evropskog zaljeva - Jadranskog mora. Tragovi prvog naseljavanja Brijunskog otočja prate se od srednjeg neolitika. Na otočju postoje ostatci nekoliko histarskih gradina. Razdoblje dominacije Rimskog carstva ostavilo je mnogobrojne arheološke nalaze, a od građevina ističu se villae rusticae, velika maritimna vila u zaljevu Verige i kasnoantičko naselje i bizantska vojna utvrda u uvali Dobrika. Od starokršćanskih objekata sačuvana je crkva sv. Marije u uvali Madona i crkva sv. Petra (iz bizantskog razdoblja na brdu Petrovac. Navedene crkve doživljavaju mnogobrojne preinake u razdoblju predromanike i romanike, a u gotičkom stilu gradi se crkva sv. Germana u luci Brijuni. Uz nju izgrađen je donžon i kaštel. U 16. st. događa se translatacija naselja iz uvale Dobrika u luku Brijuni koja postaje središte života na otočju. Nakon 1850 kada je Pula izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku na Brijunskom otočju grade se utvrđenja Tegetthof, Peneda, Cavarola, Naviglio i Brioni Minor. Krajem 19. i početkom 20 st. Brijuni su u vlasništvu obitelji Kupelwieser koja najveći otok Veli Brijun uređuje kao engleski park , razvija elitni turizam i gradi mnogobrojne hotele i vile. Godine 1947. Brijuni su izabrani za predsjedničku rezidenciju i važno su mjesto političkih zbivanja 20. st. U listopadu 1983. g. Brijuni su proglašeni nacionalnim parkom i ponovo postaju područje elitnog turizma. Manji dio otočja namijenjen je reprezentativnoj funkciji predsjedničke rezidencije. 2. V. Begović, I. Schrunk – „The Brioni Islands: Past, Architecture and Cultural Heritage“, izdanje Golden marketing -Tehnička knjiga, Zagreb 2007 Brijunski otoci značajni su zbog geografskog položaja u Jadranskom moru. Prva izgradnja na otocima potječe iz sredine neolitika, a iz razdoblja gradinskih utvrđenja iz 4 st. prije Krista postoji nekoliko značajnih lokaliteta. Najznačajnije razdoblje na Brijunima je vrijeme rimske dominacije kada je izgrađen znatan broj impresivnih arhitektonskih ostvarenja, posebno maritimna vila u Uvali Verige. Iz kasnoantičkog razdoblja najznačajniji je lokalitet rimsko naselje i bizantska utvrda u Uvali Dobrika (Madona). Iz rano kršćanskog razdoblja dvije značajne crkve Sv. Marije i Sv. Petra u ranoj romanici dobivaju značajne promjene. Gotička crkva Sv. Germana s renesansnim oltarima bila je do početka 20 st. u upotrebi. Krajem 19. I početkom 20. st. promijenjen je izgled i nasade na otoku Veli Brijun koji je uređen u stilu engleskog parka. Mnogobrojne vile građene su i tokom 20. st. Danas su Brijuni nacionalni park sa dugom tradicijom kulturnog pejzaža i centar elitnog turizma. 3. V. Begović, I. Schrunk - rad u knjizi Geographical Information Systems in Research and Practice pod naslovom „Possibilities of Using Aerial Photoes in Preparations of Archaeological Excavations – Maritime Villas on Eastern Adriatic Coast“, izdanje GIS Forum Hrvatske i University of Silesia, Katowice, Poljska, Zagreb 2004. Determiniranje broja i lokaliteta rimskih maritimnih vila na istočnom Jadranu izvršeno je relativno kasno, zapravo nakon izlaska Lafonove knjige ‘’Maritimne vile’’. Maritimne vile pripadaju u kategoriju luksuznih rimskih vila i obično su situirane na poluotocima i u pogodnim uvalama sa najljepšim pogledom prema moru. Limitirani su lokaliteti maritimnih vila na kojima su izvršena kompletna arheološka istraživanja i definirani njihovi tlocrti. Budući da je to obiman i skup posao u arheološkim istraživanjima koriste se često neke druge metode koje prethode klasičnim arheološkim istraživanjima. Očitavanjem zračnih snimaka često se može djelomično determinirati prostiranje arhitekture, a posebno su dobro vidljivi dijelovi koji se danas nalaze ispod morske površine. Zračne snimke analiziraju se kontrastiranjem na kompjuteru korištenjem metode linearne modifikacije histograma. Takva istraživanje pokazala su povećano prostiranje kompleksa na većini lokaliteta. Najbolju kombinaciju daje kombinacija metoda elektromagnetske detekcije i očitavanja zračnih snimaka. 4. V. Begović – „Insulae Pullariae – Brijuni“, monografija, recenzenti prof. A. Mohorovičić i prof. M. Suić, izdanje Buvina, D. Zdunić – u tisku Najstariji naziv brijunskog otočja prema istraživanjima lingvista M. Suića je Kisa- staromediteranskog podrijetla, koja u antici dobiva latinski epite Pullaria. Rimski povjesničar Plinije Stariji spominje ih po nazivom Cissa Pullariae, dok su na najstarijoj poznatoj geografskoj karti ovog područja Tabula Peutingeriana iz 4. st. označeni kao Pullariae. U kasnoj antici dobivaju ime Brevonum (po pličinama) pa se tako spominje i u srednjevjekovnim dokumentima od kojeg naziva potječu i današnji Brijuni. Po geološkoj strukturi pripadaju alpskim krednim formacijama s naslagama tvrdog vapnence kristalične strukture boje slonove kosti tz. mramorni vapnenac. Povijest otočja moguće je iščitati obilaskom arheoloških lokaliteta što Brijunima daje posebnost kulturnog pejzaža. 5. V. Begović, I. Schrunk – „Fullonica u uvali Verige na Brijunima“, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol 22, Zagreb 2005., 127-140 Različitost otočne ekonomije posebno je vidljiva na maritimnoj vili u Uvali Verige na Brijunima. Maritimna vila koja je građena u 1. st. dobiva u kasnoj antici pogone fullonicae, najvjerojatnije u vrijeme cara Dioklecijana. Na gospodarskom dijelu vile izgrađena je zgrada sa vanjskim porticima, smještena u blizini nekadašnjih luksuznih termi. U dvorištu kasnoantičke izgradnje nađene su lacunae. Snabdijevanje vodom bilo je iz izvora na brdu Gradina koji je smješten u 20m dubokom ponoru. Od njega je vodio akvadukt do terma i fullonicae. Fullonica je vezana uz skladišta i teretni mol na gospodarskom dijelu vile. Suić je propostavljao da je to baphium Cissense Venetiae et Histriae koja je objavljena u Notitia Dignitatum u 4. st. 6. V. Begović – „Villa Maritima on Brioni Islands / Istria (Croatia)“, Balácai Közlemények, IX, Veszprém 2005., 237-249 Prva villa rustica bila je građena na južnim padinama uvale Verige i tlocrta sa centralnim dvorištem kojeg su sa tri strane okruživali portici. Prvo proširenje ville rustice indicira promjenu vlasnikovog statusa i dogodilo se u dvije faze: prvo je izgrađena villa urbana a kasnije elegantna rezidencija sa peristilom građena zapadno od ville rustice na četiri nivoa. Na kraju je izgrađena terasa iznad mora, na kojoj je bio portik sa eksedrama. Cijeli rezidencijalni kompleks zauzima 1 hektar površine. Terase i platforme pružale su različite ugodne pogleda na zaljev i livade u okolo, građeni uz more označuju pravu maritimnu vilu. Luksuzni dodaci koji su izgrađeni na sjevernoj strani zaljeva pripadaju trećoj fazi ekspanzije i pokazuju post augustovskoj ukus u elitnoj životnom stilu i arhitektonskom dizajnu. U tom razdoblju dodani su hramovi, veliki portik, diaetae i termae. Izgrađena je cijela unutrašnjost zaljeva Verige koju štite dva velika mola, a arhitektonske cjeline povezuju dugački hodnici u chiaroscuro ritmu. 7. V. Begović, I. Schrunk – „The Cult of Neptune and Venus on Brijuni“, Histria Antiqua, Pula 2005., 191-204 Području hramova maritimne vile u uvali Verige na Brijunima sastoji se u tri na polukrug poredana hrama , koji s vanjske strane povezani polukružnim portikom, a njihova pročelja gledaju prema moru. Južni hram je atribuiran Neptunu, prema nalazima velikog broja arhitektonske dekoracije. Nađeni su fragmenti arhitrava i friza sa Tritonom, hipokampom i delfinima, reljf Tritona koji svira na frulu, kapitel u kojem je umetnut trozub između akantusovih listova, fragment reljefa sa ribama i školjkama, sculpture delfina koji su krasile kasetirani strop celle- sve to sadrži atribute božanstva upotrjebljenog na različite načina. Sjeverni hram je prema nalazu dijela statue Afrodite Knidijske atribuiran Veneri, dok je atribucija srednjeg hrama nesigurna. Od srednjeg hrama nađeni su samo bogato ukrašeni akroteri. Svi hramovi datirani su prema nalazu novca cara Klaudija u mortu zida diatae koja je građena uz Venerin hram. 8. V. Begović, I. Schrunk – „Pottery and Other Finds from the Maritime Villa in Verige“, Brijuni, Histria Antiqua, Pula 2006., 191-20 Arheološka istraživanja i konzervatorski radovi na Brijunskim otocima vrše se već tokom sto godina. Prema nalazima keramike, stakla, metala, novca i tegula pokušat ćemo objasniti faze izgradnje, kao i faze razgradnje arhitekture. Prva je izgrađena vila rustika, a zapadno od nje maritimna vila u zaljevu Verige. Izgradnja vile rustike datirana je tegulom sa žigom PANSAE VIBI 50-40- g. pr. K. Vila rustika je nadopunjena luksuznim sadržajima i izgrađena u veliku maritimnu vilu u ranom 1. st. Datirana je nalazom posude terra sigillita iz sredine augustovog razdoblja. Danji nalazi koji su bili važni za dataciju su tegule i amfore sa žigom Laecanius proizvednei u ranom 1. st. u figlini u Fažani na susjendom kopnu, te brončani novac Klaudija iz 41. g. i svjetiljka sa žigom Fortis kasnog 1. i poč. 2. st. Hidroarheološki nalazi keramike i stakla(istraživanja 1987.) dala su nalaze iz 3. st. zelenu čašu ukrašenu tamno zelenom dekoracijom, fragment afričke sigilate sa pečatnom dekoracijom u obliku palminim listova (sigillata chiara iz 4 st.), i fragment fokejske keramika sa grčkim križem na dnu posude iz 5.-6. st. Nalazi keramike iz 8. i 9. st. pokazuju da je lokalitet bio u upotrebi do ranosrednje vjekovnog razdoblja. 9. V. Begović, I. Schrunk – „Production of Wine and Olive Oil in the Early Empire on the Brijuni Islands“, Histria Antiqua, Pula 2007., 327-340 U vrijeme Augusta senatorske investicije u istarsku poljoprivredu i plasman proizvod ana nova tržišta u Panoniji i Noriku bila su pod utjecajem carske politike koja je preferirala sjevernu Italiju i Istru. To je bio Augustov opći ekonomski program za sve talijanske pokrajine kap što piše J. D’ Arms da je ista politika vrijedila i za Kampaniju. Možemo naći sličnosti u usporedni dviju velikih vila sa znatnom poljoprivrednom proizvodnjom, jedna smještena na području rimske Etrurije villa Settefinestre u Ager Cosanus, a druga smještena u Istri na Brijunsku otočju u uvali Verige. Na obje vila graditeljske aktivnosti prate proces poljoprivredne proizvodnje. Na obje vila izgradnja ima direktne veza sa političkim napredovanjem vlasnika. Vila u Settefinestre je smještena na povišenim terasama, isto kao što je vila na Brijunima građena na terasama iznad uvale Verige. Obje vile zadržale su svoje proizvodne pogone i u svojoj luksuznoj fazi. 10. V. Begović, I. Schrunk – „The Maritime Villa on Brioni: Architecture of otium“, Histria Antiqua, Pula 2008., 105-113 Maritimna vila u uvali Verige na Brijunima arhitektonski je kompleks građen za Otium. Otium nije samo razbibriga, dokolica i mir, već i intelektualno uživanje u kojem sudjeluju svi osjeti. Luksuzni dodaci rezidencijalnom dijelu vile bilu su građeni za otium. Kompleks je sadržavao brojne diaetae sa panoramskim pogledima na pejzaž i obalu mora. Ti sadržaji bili su građeni također da impresioniraju posjetioce i bili su prilagođeni epikurejskoj filozofiji života. Vila je bila građena za tjelesno i mentalno zdravlje, a njeni luksuzni dodaci služili su vježbanju, kupanju i meditaciji. Statue, zidne slike, kultivirano zelenilo, bazeni, fontane, pružali su otvorene i zatvorene prostore u kojima se isprepliće arhitektura i priroda dizajnirane za zdravlje, ljepotu i dugovječnost. Harmonija arhitektonskih elementa, kao i bogato dekorirani unutarnji prostori, zajedno sa vrtovima koji su okruživali arhitektonske cjeline bili su intelektualni poticaji za rimsku bogatu elitu. Ti prostori pružali su optimalnu izgradnju, i mjesta gdje će se razviti intelektualni razgovori. 11. V. Begović, I. Schrunk, I. Tutek – „Crkva Sv. Marije, građena uz castellum u uvali Madona, Brijuni; The Church of St. Mary nearby castellum in Madona Bay, Brioni Islands“, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol 24, Zagreb 2008, 229-240 U uvali Madona na Brijunima sagrađena je crkva Sv. Marije( 5/6 st.) i kasnoantičko naselje izgrađeno na rimskoj vili. Višeslojno i kompleksno naselje zvano Kastrum, ključni je arheološki lokalitet za poznavanje povijesti naseljavanja na otočju Brijuni. Prema svim do sada istraženim arheološkim ostacima i temeljem toga stečenim spoznajama, može se reći da naselje u uvali Madona spada u spontane formacije s topičkim i kulturno- etničkim kontinuitetom iz antike. S kopna i mora prirodno zaštićen položaj na Brijunskom otočju, uvala Madona postaje u kasnoj antici jedna od ključnih točaka na plovnom putu Jadranom. 12. V. Begović, I. Schrunk – „Rising of the Sea Level on the Eastern Adriatic Coast since Antiquity: Evidence of Roman Villa Sites“, First International Conference on Remote Sensing Techniques in Disaster Management and Emergency Response in the Mediterranean Region, European Association of Remote Sensing Laboratories (EARSel), Zagreb 2009., 289-300 Tektonski poremećaji u području Jadranskog mora u zadnjih 2000 godina mogu biti istraživani na lokalitetima rimskih maritimnih vila na istočnoj jadranskoj obali. Strukture vila koje su građene na obali mora u 1. st. danas su djelomično ispod površine mora i pružaju indikacije o visini dizanja razine mora od antičkih vremena da danas. Maritimne vile bile su najluksuznije rimske vile sa arhitekturom koja se pružala uz obalu mora i na terasama iznad mora i u čijim se sobama čuo šum valova. Promjena razine mora najviše je vidljiva na lučkim uređajima i molovima rimskih vila na valobranima, bazenima za ribu( piscinae vivariae) koji se danas redovito nalaze ispod površine mora. Istočna Jadranska obala mora je potonula, dok su lokaliteti na zapadnoj , talijanskoj obali poput Spine i Adrije(dvije vrlo važne antičke luke) danas udaljene od obale. Prema nedavno objavljenoj studiji R. Bennet-a razlog takvih promjena su pomicanje jadranske mikro ploče. Precizna mjerenja potonuća obale na lokalitetima vila pokazuju tektonske poremećaje. Naša istraživanja su pokazala po prilici dva metra potonuća od antičkih vremena ili oko 1 mm godišnje. Te vrijednosti nisu iste u Istri i u Dalmaciji, tako da za lokalitete u Istri možemo uzeti vrijednost od 80-120 cm, a za lokalitete u Dalmaciji od 150-250cm. To pokazuje ne samo potonuće nego također i izvijanje jadranske mikro ploče. 13. V. Begović – „Antička arheološka topografija Hrvatske“, Zbornik II kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2007., 423-429 Niz godina radi se na arheološkoj topografiji Hrvatske. Ona je podloga za buduću arheološku kartu Hrvatske. Izrada topografije osnova je za saznanja o ukupnom broju lokaliteta, njihovoj vrsti, sačuvanosti i vrijednosti, te njihovom smještaju u prostoru i preciznoj poziciji na kojoj se nalaze (geokod). Podaci se odnose na sveukupni prostor Hrvatske (površina, podzemlje, akvatorij) s posebnim naglaskom na graditeljskom nasljeđu urbanog i ruralnog karaktera uključujući i povijesnu cestovnu mrežu. Kartiranje lokaliteta na digitalnu kartu Hrvatske i upis u informatičku bazu podataka omogućiti će brzo pretraživanje i učiniti podatke lako dostupnim korisnicima.
Dr. sc. Vlasta Begović je članica Hrvatskog arheološkog društva, Archaeological Institute of America AIA, Društva arhitekata Hrvatske, European Archaeological Association EAA, Međunarodnog udruženja žena arhitekata UIEFA i Udruženja za zaštitu tvrđava Hrvatske 4. Nastavna djelatnost pristupnice Od 1. 01. 2006. god dr. sc. Vlasta Begović nositeljica je kolegija Osnove arhitekture na katedri za Povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. 5. Mišljenje i prijedlog povjerenstva Uvidom u priloženu dokumentaciju i znanstvene radove vidljivo je da dr. sc. Vlasta Begović, a na temelju članka 33 stavak 2 i 3 te članka 32 stavak 5 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N. br. 123/03, 105/04 i 174/04), zadovoljava sve propozicije za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika. Na temelju članka 32. stavka 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine”, broj 123/03, 105/04 i 174/04) za izbor u znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik, minimalni uvjeti u okviru znanstvenog područja humanističkih znanosti, uključuju stupanj doktora znanosti, objavljenu znanstvenu knjigu (a3), i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), a pet znanstvenih radova ukupno (a1+a2).
U skladu s prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr.sc. Vlastu Begović višeg znanstvenog suradnika, izabere u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija te odluku proslijedi Matičnom odboru za humanističke znanosti. Prof.dr.sc. Mirjana Sanader Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|