Sveučilište u zagrebu
Prof. dr. sc. Željko Tomičić Institut za arheologiju u Zagrebu
Yüklə 5,98 Mb.
|
Prof. dr. sc. Željko TomičićInstitut za arheologiju u ZagrebuProf.dr.sc. Marina Milićević Bradač Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za sociologiju Fakultetskom vijeću Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje više znanstvene suradnice Zagreb, 3. veljače 2010. Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 27. siječnja 2010. g. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje – osobni zahtjev - znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika ili više zvanje za područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Podnosimo Vijeću sljedeći I z v j e š t a j. Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu uputio je Filozofskom fakultetu molbu (osobni zahtjev) djelatnice Instituta dr sc. Sonje Podgorelec, znanstvene suradnice Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, o formiranju stručnog povjerenstva koje će ocijeniti ispunjavanje uvjeta predloženice za izbor u više znanstvenoistraživačko zvanje. Svojoj prijavi pristupnica je priložila sve potrebne dokumente-presliku domovnice, presliku diplome o stečenoj visokoj stručnoj spremi, presliku diplome o stečenom nazivu magistra znanosti, presliku diplome o stečenom stupnju doktora znanosti, presliku odluke o izboru u znanstveno zvanje znanstvene suradnice, životopis, popis objavljenih znanstvenih, stručnih i ostalih radova, preslike radova, knjige, te sve navedene dokumente također i u elektroničkom formatu – na CD disku. Osvrt na biografiju pristupnice. Pristupnica dr sc. Sonja Podgorelec, znanstveni suradnik Instituta za migracije i narodnosti (matični broj iz upisnika znanstvenika: 126476), hrvatska državljanka, rođena je 1961 g., osnovnu školu (1967.-1975.) i gimnaziju (1975.-1979.) završila je u Zagrebu. Jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1979., a diplomirala je 1984. i stekla zvanje diplomirani sociolog. Završivši poslijediplomski interdisciplinarni studij Gerontologije (zajednički studij Filozofskog fakulteta, Fakulteta za socijalni rad i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u veljači 1998. obranila je magistarski rad pod naslovom Starenje na dalmatinskim otocima (mentori prof. dr. Milan Mesić i dr. sc. Ivan Lajić) i stekla akademski stupanj magistra društvenih znanosti u znanstvenom polju sociologije. U studenom 2004. na istom fakultetu obranila je doktorski rad Kvaliteta života starijega stanovništva u izoliranim sredinama – primjer hrvatskih otoka (mentor prof. dr. Milan Mesić) i stekla akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija. Od 1. listopada 1985. stalno je zaposlena u Institutu za migracije i narodnosti i to od 1985. kao istraživač suradnik, od 1998. u statusu asistenta, od 2004. u statusu višeg asistenta te od 2005. kao znanstvena suradnica. Predsjednica je Znanstvenog vijeća Instituta za migracije i narodnosti od veljače 2008. Član je uredništva časopisa Instituta za migracije i narodnosti Migracijske i etničke teme od 1989. godine. Osim rada na Institutu, pristupnica je od ak./g. 2004/05. angažirana kao honorarni nastavnik na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, kao vanjski predavač, za predmet Istraživanje tržišta. Od 2009. imenovana je od strane Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje za recenzenta studijskih programa na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. Članica je Hrvatskog sociološkog društva. Dobitnica je državne nagrade za znanost 2008., u području društvenih znanosti u kategoriji popularizacije i promidžbe znanosti za knjigu Ostarjeti na otoku – Kvaliteta života starijega stanovništva hrvatskih otoka (2008), Zagreb, Institut za migracije i narodnosti. Znanstvena aktivnost. Godine 1998. izabrana je u suradničko zvanje asistenta, 2004. u zvanje višeg asistenta, a 14. lipnja 2005. u znanstveno zvanje znanstvene suradnice za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija. Tijekom rada u Institutu za migracije i narodnosti radila je na osam znanstvenoistraživačkih projekata financiranih od strane Ministarstva znanosti, visokog obrazovanja i športa Republike Hrvatske (MZOŠ) kao i na dva međunarodna projekta: a. Sudjelovanje u radu istraživačkih projekata financiranih od MZOŠ: - Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske, voditelj dr. sc. Ivan Lajić (2007- ); - Utjecaj novijih migracija na razvitak naselja Hrvatske, voditelj dr. sc. Ivan Lajić (2002-2006); - Unutarnje migracije, voditelj dr. sc. Ivan Lajić (1996-2002); - Židovska zajednica Zagreb, voditeljica dr. sc. Melita Švob (1993-1994); - Djeca u migraciji i povratku u Hrvatsku, voditeljica dr. sc. Melita Švob (1991-1995); - Depopulacija i revitalizacija otočnog prostora Hrvatske, voditeljica dr. sc. Silva Mežnarić (1991); - Utjecaj migracija na rast i razvoj djece migranata, voditeljica dr. sc. Melita Švob (1985-1990); - Migracije žena Jugoslavije u inozemstvo, voditeljica dr. sc. Melita Švob, (1985-1987) b. Sudjelovanje u radu međunarodnih znanstvenih projekata: - Gelebte Nachbarschaft (Nordwest-Kroatien)/Susjedstvo u životu i praksi - sjeverozapadna Hrvatska (Österreichische Gesellschaft für Europapolitik, Wien i IMIN), voditeljica hrvatskoga dijela projekta: dr. sc. Jadranka Čačić-Kumpes, Institut za migracije i narodnosti, suvoditeljica projekta: Sonja Podgorelec, (2005-2006). - Internationales Lernen/Mladi između europskih, nacionalnih i regionalnih orijentacija, projekt Vijeća Europe, uključeno pet europskih zemalja, voditelj: dr. Josef Held, voditeljica hrvatskog dijela projekta dr. sc. Melita Švob (1996-1999). Sumarni osvrt na objavljene radove, prisustvovanje na savjetovanjima i druge relevantne znanstvene i stručne aktivnosti. Do sada je pristupnica objavila niz znanstvenih i stručnih radova - ukupno 34 znanstvena rada, od toga jednu knjigu samostalno i tri u suatorstvu, 17 znanstvenih radova u časopisima (A1), osam poglavlja u knjigama (domaćim i inozemnim, A2) i pet radova u cijelosti objavljenih u zbornicima (A2). Također, do sada je sudjelovala, s izlaganjem, na 12 međunarodnih i 3 domaća znanstvena skupa – savjetovanja. a. Međunarodni skupovi:
b. Domaći skupovi
Također, pristupnica je sudjelovala, kao suradnik ili voditelj u pripremi, organizaciji i provedbi (izrada nacrta istraživanja, metodološkog instrumentarija, rada na terenu) u devet terenskih istraživanja:
Sudjelovala je u organizaciji više okruglih stolova i međunarodnih seminara vezanih uz migracije. Autorica je desetak stručnih radova, bibliografija i prikaza knjiga, recenzentica više desetaka znanstvenih radova u domaćim i stranim znanstvenim časopisima i suatorica dokumentarnog filma o prognanoj i izbjegloj djeci u Zagrebu Djeca u ratu u Hrvatskoj (Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, 1995). Osvrt na radove pristupnice. U nastavku ćemo se osvrnuti na znanstvene i stručne radove pristupnice dr sc. Sonje Podgorelec, znanstvene suradnice Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
a. Znanstveni radovi u časopisima koji se referiraju u bibliografskim bazama (A1) 1. Babić, D.; Lajić, I.; Podgorelec, S. (2004). »Otočni izazovi: život na periferiji, odlazak ili revitalizacija otočnog mikrosocijalnog ambijenta«. Sociologija sela. Zagreb, god. 42, br. 165/166 (3/4), str. 255-276, prethodno priopćenje. Autori u radu analiziraju rezultate istraživanja života stanovnika na trima srednjodalmatinskim otocima, Ižu, Ugljanu i Dugom otoku. Izabrani otoci predstavljaju reprezentativan uzorak stanovništva zadarskih otoka prema veličini, brojnosti stanovnika i broju naselja na otocima, položaju otoka u odnosu na kopno i prometnoj povezanosti, kao i stupnju ukupne društveno-ekonomske razvijenosti. Empirijsko istraživanje provedeno je u listopadu 2001. godine, a ispitanike su sačinjavale dvije skupine: mladi otočani (107 učenika osnovnih i srednjih škola), te stariji otočani (151 ispitanik 60 godina i stariji). Život na sva tri otoka ima, uglavnom, obilježja egzistencije ljudi na periferijskim prostorima. Specifične razlike zbog kojih su otoci i izabrani u uzorak potvrdili su da su na manjim, slabije naseljenima, otocima s manjim brojem naselja i slabije međusobno povezanih u prostoru, udaljenijim otocima i slabije gospodarski razvijenima Ižu i Dugom otoku značajno prisutniji svi elementi tzv. periferijskog sindroma. Teškoće vezane uz fizičku barijeru – more i doživljaj izoliranosti, slabe i neredovite prometne veze s kopnom, nemogućnost školovanja i zaposlenja na otoku te starenje otočne populacije utječu na kontinuiranu depopulaciju otoka i odlazak mladih u izvanotočne destinacije. U mnogim otočnim sredinama odlazak ima razmjere pravog egzodusa, a posljedice tih procesa naposljetku vode k izumiranju otočnog mikrosocijalnog sustava. Prema mišljenju ispitanika, najvećim se nedostatkom života na otoku doživljava upravo odlazak mladih ljudi. Nedostatak mladog stanovništva pridonosi općem depresivnom ozračju, doživljaju napuštenosti i besperspektivnosti. Za razliku od Ižana i Dugootočana, stanovnici Ugljana se, zbog odlične povezanosti otoka s obližnjim Zadrom, osjećaju stanovnicima njegova „predgrađa“, žive dinamičnije, otvoreniji su prema novom, drugom i drugačijem i svoju budućnost, u velikom broju, planiraju na svom otoku. Mladi otočani kao glavnu prednost otočnog života ocjenjuju ekološku očuvanost prirode i sve prednosti mogućeg gospodarskog razvoja koje se uz tu očuvanost mogu vezati, To bi u narednom razdoblju mogao biti i generator gospodarskog razvoja na novim temeljima. Naglasak je pritom na postmodernim vrijednostima - očuvanoj prirodi, miru, tišini, usporenom načinu života, ugodnoj klimi, proizvodnji zdrave hrane, korištenju alternativnih izvora energije, turizmu koji se oslanja na prirodne resurse – elementima koje ubrajamo u specifičnosti kvalitete otočnog života. U skupini starih ljudi, najteži su problemi osamljenost, pokidanost mreža primarnih društvenih odnosa (prije svih obiteljskih) i strah od socijalne izolacije. Autori pokušavaju odgovoriti na pitanje kako revitalizirati otočne lokalne zajednice i zaustaviti negativne populacijske i gospodarske procese. Uloga države je u tom mogućem/poželjnom procesu nezaobilazna i svakako najznačajnija. Otočani od nje najviše i očekuju procjenjujući da same lokalne zajednice, pa ni županije kojima pripadaju, nemaju dovoljno resursa za obnovu i dinamiziranje otočnog života. Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u razvoju znanstvenih spoznaja o utjecaju migracije na razvoj tzv. periferijskog sindroma, tj. na probleme koji se pojavljuju u specifičnoj socijalno-psihološkoj atmosferi koju prepoznajemo kroz sociološki koncept otočnosti. 2. Klempić, S.; Podgorelec, S. (2002). »Migracije i starenje otočnog stanovništva – pet iških priča«. Migracijske i etničke teme. Zagreb, god.18, br. 4, str. 319-338, izvorni znanstveni rad. Rad se bavi analizom kretanja broja stanovnika u razdoblju od 1857. do 2001. godine, s težištem na analizi uloge migracija u starenju stanovništva otoka Iža i vrstama migracija koje proces starenja i način života otočkog stanovništva osnažuju. Procesi koji su presudno utjecali na demografsku sliku otoka u dvadesetom stoljeću bili su veliki ratni gubici u dvama svjetskim ratovima te snažna i kontinuirana emigracija. Depopulacija je na Ižu započela već 1921. i traje do danas. Prema rezultatima posljednjeg popisa, na otoku živi svega 557 stanovnika, što je dvostruko manje nego u doba prvog popisa. Dominantni demoreprodukcijski procesi su depopulacija i starenje. Svi pokazatelji dobne strukture govore o izrazito dubokoj starosti stanovništva. Istodobno su snažni i povratnički tokovi migranata koji su mirovine ostvarili radeći izvan otoka, pa se time povećava udio staroga u ukupnom stanovništvu. Dio rada posvećen je teorijskoj raspravi o konceptualnim modelima umirovljeničke migracije (Longino, 2001; Warnes, 1992; Cuba, 1989; Wiseman, 1980). Uz analizu demografskih pokazatelja, prvenstveni cilj rada bio je odrediti prisutne modele povratničke migracije starog stanovništva na primjeru nekoliko tipičnih migracijskih iskustava. Utjecaj migracija na životne cikluse starijeg iškog stanovništva autorice su predočile tipičnim otočnim pričama prikupljenim intervjuiranjem stanovništva starog 60 i više godina tijekom istraživanja stanovništva zadarskih otoka provedenog u listopadu 2001. Ako se nastavi tendencija odlaska mladog stanovništva i ne dođe do značajnijih promjena u životnim perspektivama za to stanovništvo (otvaranje radnih mjesta, oživljavanje gospodarskih grana koje imaju budućnost na otoku i sl.) i ponašanju mlađih otočana (onih koji i danas žive na otoku, ali i iseljenika) koji bi pratili takve nove programe, Iž će ostati u skupini ugroženih otoka kojima prijeti daljnje starenje populacije i izumiranje. Znanstveni doprinos rada sastoji se u redefiniranju modela povratničke migracije starog stanovništva na primjeru tipičnih migracijskih iskustava stanovnika otoka Iža. 3. Lajić, I.; Podgorelec, S.; Babić, D. (2001). »Migracijske dileme otočana: od cirkulacije prema migraciji ili ostanku?«. Migracijske teme. Zagreb, god. 17, br. 3, str. 175-194, izvorni znanstveni rad. U radu se prezentiraju i objašnjavaju rezultati empirijskog istraživanja provedenog u travnju 2000. na šibenskim otocima Prviću, Zlarinu i Krapnju. Cilj istraživanja bio je ustanoviti postoji li dnevna cirkulacija stanovnika priobalnih otoka, tko su cirkulanti i koji potisni i privlačni čimbenici utječu na odluku otočana o sudjelovanju u cirkulaciji ili migraciji. U istraživanju su korištene metode ankete i intervjua. Ispitivani su pripadnici dviju relevantnih otočnih skupina: radnici putnici i učenici putnici. Kako je uzorak obuhvatio skoro cjelokupnu otočnu populaciju navedenih migracijskih i sociodemografskih značajki, a broj ispitanika nije udovoljavao minimalnim zahtjevima valjanog uzorka, nije bilo moguće istraživački materijal obraditi pomoću standardnih statističkih metoda. U istraživanju su najčešće korištene varijable: otok/naselje, spol i škola. Cirkulacija otočnog stanovništva na relaciji otoci – kopno dominantan je oblik prostorne pokretljivosti otočana i čini bitan dio njihove egzistencije. Najčešći razlozi dnevne cirkulacije otočana su odlazak u školu, na posao, u kupovinu, k liječniku, te posjet rodbini i prijateljima. Ipak, danas više redovitih cirkulanata gotovo da i nema. Depopulacija šibenskih otoka osobito utječe na smanjenje dviju kategorija - učenika putnika i radnika cirkulanata. Gospodarstvo šibenskih otoka opterećeno je propadanjem nekih tradicionalnih gospodarskih grana (koraljarstva i spužvarstva), dok za druge poput vinogradarstva, maslinarstva, ribarstva više nema dovoljno radne snage. S druge strane, propast industrije u kopnenom središtu Šibeniku, kojem su oduvijek gravitirali, bila je potisni čimbenik iseljavanja s otoka radno-aktivnog stanovništva, zajedno s članovima obitelji, prema nekim daljim destinacijama. Ispitanici, kao jedan od najvećih problema svakodnevnog života, ističu nedostatak mladog stanovništva. U ovom radu posebna je pažnja usmjerena na rezultate vezane uz migracijske odluke i dileme mladih otočana cirkulanata. Učenici putnici u podjednakom broju razmišljaju o trajnom odlaska i ostanku na otoku nakon završenog školovanja, bez jasnih predodžbi o prednostima života na otoku, ali sa sviješću o privlačnosti života „negdje drugdje“. Cirkulacija (pogotovo mlađe) otočne populacije ima jasnu tendenciju prerastanja u migraciju, što će dodatno pogoršati sociodemografsku situaciju na otocima te, ako se trend ne promijeni, dovesti u pitanje perspektivu promatranih otočnih lokalnih zajednica. Rad predstavlja znanstveni doprinos istraživanju procesa cirkulacije stanovništva priobalnih hrvatskih otoka kao jednog od mogućih načina zaustavljanja iseljavanja mladih, radnoaktivnih otočana. U radu se analiziraju glavni potisni čimbenici prisutni u otočnoj svakodnevnici koji su u proteklih tridesetak godina proces cirkulacije postupno pretvorili u proces trajnog iseljavanja. 4. Katunarić, V.; Podgorelec, S.; Švob, M. (1998). »Crkva i disko: sociokulturni kontekst i orijentacije u zagrebačkoj Dubravi«, Migracijske teme. Zagreb, god. 14, br. 1-2, str. 33-64, izvorni znanstveni rad. U radu je prezentiran pojmovno-teorijski okvir za istraživanja individualnih orijentacija mladih, okvir unutar kojeg će se interpretirati rezultati istraživanja međunarodnog projekta »Internationales Lernen« o mladima iz pet europskih zemalja. Autori analiziraju postojeće sociokulturne obrasce ponašanja koji u velikoj mjeri odražavaju tipove strukturiranja društva – segmentarni u tradicionalnim, a fragmentarni u modernim društvima. U nastavku rada prikazan je dio empirijske analize rezultata anketnog istraživanja stavova mladih provedenog na uzorku od 200 ispitanika završnih razreda osnovnih i srednjih škola na području Dubrave. Premda uzorak anketiranih ne dozvoljava uopćavanja ni na metodološkoj razini (populacija mladih u Dubravi) niti na razini teorijske interpretacije (obilježja društvene skupine, reprezentiranja društvene stvarnosti i individualnih strategija ponašanja), autori uočavaju tragove karakteristika segmentarne strukture društva u stavovima mladih prema lokalnoj vezanosti, percepciji prevelikih socijalnih razlika, vezanosti uz obitelj te percepciji jezične zajednice, ne nužno nacionalne, kao najvažnije na društvenom planu. Neka druga obilježja prepoznata su kao rezultat modernije, urbane, fragmentarne strukture. To se prije svega odnosi na osjećaj osamljenosti, sklonosti starijih ispitanika prijateljevanju na individualnoj osnovi, druženju u prostorima bez čvršćih institucionalnih okvira (u kafiću ili disko-klubu), kao i doživljaju opasnosti spram nekih mjesta u večernjim satima u prostoru njihove lokalne zajednice – Dubravi. Društveni kontekst, mentalitet i (jedva naslućene) individualne orijentacije ispitanika provedenog istraživanja imaju mješovite karakteristike segmentarnog i fragmentarnog, tradicionalnog i modernog društva, uz češće oslanjanje na tradicionalne oblike društvene solidarnosti nego na potporu birokratskih ustanova. Znanstveni doprinos ovog rada sastoji se prvenstveno u strukturiranju obrazaca sociokulturnih determinantni ponašanja mladih, a na osnovi rezultata empirijskog istraživanja. Na temelju analize empirijskih rezultata istraživanja sociokulturnih obrazaca ponašanja mladih u etnički mješovitim lokalnim sredinama naznačena je tipologija strukturiranja društva u promijenjenom društveno-političkom sustavu i nakon migracija potaknutih ratom – mješovite karakteristike tradicionalnog i modernog društva. 5. Švob, M.; Brčić, C.; Podgorelec, S. (1998). »Mladi u Dubravi«, Migracijske teme. Zagreb, god.14, br. 1-2, str. 7-32, prethodno priopćenje. Cilj međunarodnog projekta »Internationales Lernen« usporedno je istraživanje individualnih orijentacija i društvenih reprezentacija mladih u pet europskih zemalja: Njemačkoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Letoniji i Hrvatskoj. Za potrebe istraživanja u Hrvatskoj izabrani su mladi iz jednog dijela Zagreba – Dubrave. Dubrava je izabrana zbog mnogih socijalnodemografskih pokazatelja, primjerice višegodišnjega snažnog useljavanja u taj dio grada koje je bilo osobito naglašeno u posljednjem desetljeću i velike izmiješanosti kako društvenih skupina, tako i etničkih zajednica. U radu je prikazana sociodemografska analiza obilježja Dubrave, njezin razvoj prema podatcima o općoj naseljenosti i kretanju broja stanovnika na razini mjesnih zajednica u zadnjemu međupopisnom razdoblju 1981.–1991. godine. Dobna struktura stanovništva Dubrave, s izrazito većim udjelom mlađeg stanovništva do 20 godina od prosjeka grada Zagreba, rezultat je dinamičnoga kretanja stanovništva ove gradske četvrti. Autorice u radu analiziraju društvene skupine koje žive na području Dubrave, povijest i razloge njihova dosljavanja te osnovne značajke (razlike) načina života. Uz najveći broj Hrvata (starosjedilaca, novodoseljenih građana iz drugih dijelova grada i države, prognanika, dijelova hrvatske dijaspore), u Dubravi žive i Muslimani, Srbi, Albanci, Romi, Česi i drugi. Za potrebe istraživanja provedeno je pilot-istraživanje na uzorku učenika osnovnih i srednjih škola Dubrave. U ovom radu, koji je svojevrstan uvod u ukupne rezultate prve i druge faze istraživanja, izneseni su podaci o sociodemografskim obilježjima djece i mladih stanovnika Dubrave, polaznika osnovnih i srednjih škola. Znanstveni doprinos-rad predstavlja vrijedan uvod u veliko komparativno istraživanje individualnih orijentacija mladih u etnički mješovitim društvima, posebice zbog provedenog pilot-istraživanja u kojem su testirani metodološki instrumenti koje će se koristiti u svih pet europskih zemalja sudionica na projektu. U trenutku provođenja, ovo je bio jedini europski projekt u društvenim znanostima u kojem je Hrvatska bila partner. 6. Švob, M.; Brčić, C.; Podgorelec, S. (1994). »Židovi u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na grad Zagreb", Migracijske teme. Zagreb, god. 10, br. 1, str. 55-84. pregledni rad. Rad je zamišljen kao opći pregled doseljavanja Židova od najstarijih vremena do današnjih dana na prostor Hrvatske. Česte promjene političkih i gospodarskih prilika, a time i zakonodavstva na području naseljavanja, određivale su oblik i veličinu židovskih zajednica kao i prava koja su im u pojedinim povijesnim razdobljima davana i oduzimana. Podaci o broju Židova i njihovih obitelji prikazani su u vremenskom nizu od prošloga stoljeća pa do posljednjega popisa stanovništva. Demografska analiza za Hrvatsku, a posebno je izdvojen grad Zagreb, napravljena je prema dvostrukim kriterijima: Židovi po nacionalnosti i pripadnici židovske vjere od popisa 1900. do 1991. godine. Uz demografsku analizu, rad se bavi obrazovnim, karitativnim i drugim aktivnostima židovskih zajednica u Hrvatskoj, a osobita je pozornost posvećena židovskoj zajednici u Zagrebu od njezina osnutka 1806. godine do danas. Znanstveni doprinos rada je u afirmaciji uloge židovske zajednice u razvoju hrvatskog društva kroz povijest. 7. Anić, J.; Podgorelec, S. (1992). »Psihičke tegobe prognane i izbjegle djece«, Migracijske teme. Zagreb, god. 8, br. 3-4, str. 217-229, izvorni znanstveni rad. U aktualnoj izbjegličko-prognaničkoj drami u Hrvatskoj, u kojoj svoju tragičnu ulogu imaju djeca, kao pretežiti sloj, želja autora je ustanoviti i svjedočiti njihove psihičke poteškoće izazvane ratnim zbivanjima, bez obzira što rat još traje i što će traumatski događaji koje su preživjela i kojima su sada izložena još utjecati na njihov psihički razvoj. Tri su problema na koje je istraživanjem tražen odgovor: 1) postoji li povezanost psihičkih smetnji i nekih društvenih okolnosti u djece prognanika/izbjeglica, 2) ispitati kongruentnost dječjih i roditeljskih odgovora o psihičkim smetnjama djece prouzrokovanih bijegom/progonom i životom izvan obiteljskog doma te 3) razlikuju li se prognana djeca (iz Hrvatske) od izbjegle djece (iz Bosne i Hercegovine) prema psihičkim reakcijama. Na prigodnom uzorku od 110 prognanih i 91 izbjeglom djetetu provedeno je anketiranje (standardizirano intervjuiranje) za koje su autori sastavili dva posebna upitnika, jedan za djecu, a drugi za roditelje. Rezultati pokazuju da su se negativne emocionalne reakcije, koje se temelje na kognitivnom vrednovanju individualne ratne opasnosti, pojavile u prognane i izbjegle djece ispitanika još dok su se nalazili u svojim domovima te su se nastavile i tijekom bijega. Najizrazitije emocionalne smetnje očituju se u stalnom osjećaju napetosti, bezvoljnosti, povlačenju u sebe, apatiji. Većina vrsta emocionalnih tegoba izrazitija je u prognaničke nego u izbjegličke djece. To je razumljivo s obzirom na različitost glavnih izvora strahova u jedne i druge skupine (avionski napadi i zračne uzbune, paljenje stambenih i gospodarskih zgrada u usporedbi sa uznemirujućim vijestima u masmedijima). Dob, spol i dužina izbjegličkog statusa djece utječu na razliku u doživljavanju opasnosti i emocionalnoj reakciji i ponašanju. Ustanovljena je značajna statistička povezanost između samoopaženih dječjih emocionalnih promjena i roditeljskih izjava o njima. Ipak, većina roditelja smatra da akutne dječje tegobe neće ostaviti ozbiljnije trajnije posljedice. U tom smislu dječaci predstavljaju rizičniju skupinu nego djevojčice. Znanstveni doprinos rada je u originalnom pristupu temi prisilnih migracija i izradi metodoloških instrumenata kojim su ispitivane psihičke tegobe djece ispitanika i njihovih roditelja u ranoj fazi prognaništva/izbjeglištva. 8. Švob, M.; Jonjić, P.; Podgorelec, S.; Brčić, C. (1990). »Ponašanje učenika migranata i nemigranata«, Migracijske teme. Zagreb, god. 6, br. 4, str. 555-568, izvorni znanstveni rad (udio autorice 1/2). Autori analiziraju dio rezultata istraživanja Rast i razvoj djece migranata, kojim su bila obuhvaćena uz djecu migrante i djeca nemigranti roditelji kojih borave u inozemstvu, a kao kontrolna grupa, djeca nemigranti čiji roditelji žive u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je ustanoviti položaj i probleme djece koja su na različite načine zahvaćena procesom migracije i to procjenom njihova ponašanja od strane nastavnika. Stoga je istraživanjem bilo obuhvaćeno 300 učenika polaznika od četvrtog do osmog razreda u 29 osnovnih škola i prvih razreda 18 srednjih škola u Zagrebu. Uzorak je sastavljen od tri grupe: 1) povratnika iz Njemačke, 2) učenika nemigranata (kontrolna grupa) i 3) učenika nemigranata čiji roditelji žive u inozemstvu, (po 100 u svakoj grupi). Procjenu ponašanja nastavnici su izvršili s pomoću Rutterova upitnika o ponašanju učenika. Rezultati pokazuju da u sve tri grupe ima djece koja manifestiraju neke poremećaje u ponašanju, ali se grupe razlikuju s obzirom na vrstu izraženog poremećaja. Tako među učenicima-povratnicima koji imaju neke poremećaje u ponašanju najčešće ih iskazuju kroz oblike neurotskog ponašanja i oni su najmanje omiljeni među suučenicima. Najviše problema u ponašanju primijećuju nastavnici u djece nemigranata, kontrolne grupe (13 od 100 po Rutterovim kriterijima): u njih je agresivno ponašanje najdominantnije. Ta su djeca najusamljenija i često se nastavnicima tuže i jadaju. Među učenicima nemigrantima čiji su roditelji u inozemstvu ima onih kojih se ponašanje svrstava u neurotsko (s izraženom anksioznošću) i sa češćim izbjegavanjem škole. Rezultati istraživanja upozoravaju da je potreban različiti pristup nastavnika pojedinim grupama djece jer se njihovi problemi u priličnoj mjeri razlikuju, a škola, kao ustanova za odgoj i obrazovanje te bitan faktor socijalizacije, ne polaže dovoljnu pozornost tim razlikama. Vrijednost rada očituje se u razvoju znanstvenih spoznaja u kojoj su mjeri nastavnici i razrednici djece migranata ili djece svjesni objektivnih problema kojima su izloženi, a koji mogu utjecati na njihovo ponašanje i školski uspijeh. 9. Podgorelec, S. (1990). »Migracije i zdravlje«, Migracijske teme. Zagreb, supplement god. 6, br. 4, 69-79, izvorni znanstveni rad. U radu je prezentiran dio istraživanja »Jugoslavenske žene u Berlinu« posvećen zdravlju i zdravstvenim problemima migrantica te socijalnim faktorima koji na njihovo zdravlje utječu. Zdravstvena pozicija žena strankinja rezultat je dvostruke diskriminacije koju one trpe – kao žene i kao strankinje. U sistemu zapošljavanja žene-migrantice-radnice sistematski su izostavljane iz kvalificiranih i bolje plaćenih poslova, dakle i iz zanimanja koja su manje podložna otpuštanjima. Izvan radnog vremena žene preuzimaju glavni dio kućanskih poslova i brige oko obitelji što znatno umanjuje njihove mogućnosti za odmor i rekeraciju. Zbog ekonomskog pritiska (privremenosti boravka) migrantice imaju manju mogućnost od njemačkih žena da se privremeno povuku iz radnog života, a kako bi udovoljile potrebama svoje obitelji i odgoju djece. Anketiranjem 155 žena utvrđeno je da ih narušenog zdravlja ima u postotku prilično visokom za njihovu životnu dob. Zdravlje im se progresivno pogoršava produžavanjem boravka u inozemstvu. Radni uvjeti (visoka norma i težak tjelesni napor), vrijeme koje posvećuju kućanskim poslovima i brizi za djecu, te nesigurnost radnoga položaja i životne perspektive, neki su od uvjeta koji pogoršavaju zdravstveno stanje migrantica. Indikativan je i redoslijed bolesti od kojih najčešće boluju ispitanice obuhvaćene ovim istraživanjem (bolesti »živaca«, lokomotornog sustava te srca i krvotoka) jer odgovara ljestvici bolesti zbog kojih posljednjih godina najčešće dobivaju invalidske mirovine (prema podacima Komisije za ocjenjivanje radne sposobnosti i invalidnosti radnika na privremenom radu iz Hrvatske). Vrijednost rada očituje se u istraživanju uvjeta koji pridonose lošijem zdravstvenom stanju radnica migrantica i razlozima relativno velikog broja njihovih zahtjeva za invalidskim mirovinama prije ostvarivanja prava na starosnu mirovinu. 10. Švob, M.; Podgorelec, S., Brčić, C. (1989). »Uključivanje djece povratnika u škole«, Migracijske teme. Zagreb, god. 5, br. 4, str. 379-391, izvorni znanstveni rad. Analiziran je dio istraživanja »Problemi djece migranata« proveden na uzorku djece povratnika iz SR Njemačke u škole grada Zagreba. Ispitivana su djeca u dobi od 10 do 15 godina koja su najmanje pet godina živjela u Njemačkoj i u Jugoslaviju se vratila u zadnje tri godine. Zadatak ovog članka bio je prikazati stavove djece povratnika i kontrolne grupe neemigrantske djece prema školi te osnovne probleme na koje djeca povratkom iz inozemstva (i drugoga školskog sistema) nailaze uključujući se u jugoslavenske škole. Osnovu analize činili su rezultati upitnika sastavljenog od 20 originalnih pitanja Schallerova testa nadopunjenog pitanjima o poteškoćama u upotrebi materinjeg jezika, o razlici u nastavnom radu između njemačkih i jugoslavenskih nastavnika i sl. Schallerov test mjeri stavove djece prema školi. Postavljena pitanja čine faktore određenog odnosa (pozitivnog ili negativnog) prema pojedinoj školskoj situaciji: I faktor ispituje generalni stav učenika prema školi; II faktor prilagođavanje suučenicima; III faktor strah od razreda; IV faktor psihosomatske reakcije; V faktor školski rad i VI inferiornost u školi. Rezultati pokazuju da učenici povratnici, isto kao i učenici kontrolne grupe jednako iskazuju negativan stav prema školi, podjednako se uključuju u razrednu sredinu i nemaju većih problema da ih suučenici prihvaćaju, a jedni i drugi ponekad se osjećaju inferiornim u školi. Razlike u odnosu primijetili smo u pojavi straha pred razredom (izraženiji kod povratnika), psihosomatskim reakcijama na školu i brizi o školi (izraženije kod kontrolne grupe). Najveće poteškoće učenici povratnici imaju s materinjim jezikom, poviješću i zemljopisom, iako su njih 86 od 100 pohađali dopunsku školu u Njemačkoj. Znanstveni doprinos rada očituje se u razvoju znanstvenih spoznaja o utjecaju migracije na prilagodbu učenika povratnika novoj sredini, novom (drugačijem) školskom sustavu i programima te njihovu doživljaju prihvata od strane novih kolega.
Knjige Podgorelec, S. (2008) Ostarjeti na otoku – Kvaliteta života starijega stanovništva hrvatskihotoka. Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, 306 str., monografija. Rukopis je, nakon uvoda, podijeljen u četiri velike tematske cjeline i zaključak. Riječ je o ukupno 44 poglavlja i potpoglavlja. U prvom dijelu pod naslovom Starenje i starost na prelasku u treće tisućljeće autorica posebno naglašava ulogu društvenih znanosti u proučavanju različitih dimenzija starenja. Slijedi poglavlje Konstrukcija i rekonstrukcija starosti, u kojem se preispituju mogućnosti rekonstrukcije identiteta unutar razdoblja starosti u odnosu prema društvenim promjenama iz modernog u kasno moderno ili postmoderno doba. Središnja tema drugog dijela je razrada koncepta kvaliteta života što je ujedno i jedan od ključnih pojmova ovog teksta. Raspravi o kvaliteti života prišlo se kroz definiciju pojma na dvije osnovne razine: kao pokazatelja stanja u državi, te kao pokazatelju stanja pojedinca. Nakon diskusije o perspektivama, pristupima i metodama u istraživanjima kvalitete života, autorica je pažnju usmjerila na specifičnosti istraživanja kvalitete života starih ljudi. S obzirom na izabranu temu rada – starenje u prostoru otoka i određivanje kvalitete života starijeg otočnog stanovništva, autorica se odlučila proširiti klasični model mjerenja univerzalnih komponenti kvalitete života starih ljudi (Georg i Bearon, 1980) nadopunjujući dimenzije objektivnih uvjeta života (ukupno zdravlje i funkcionalni status te socioekonomski status) specifičnim uvjetima vezanim za pojam otočnosti (izoliranost i prometna (ne)povezanost prostora) i sudjelovanjem (osobnim ili člana obitelji) u migraciji. Metodološki, cilj istraživanja nastojao se ostvariti uporabom triangulacijskog postupka tj. kombiniranju više komplementarnih istraživačkih metoda, i onih kvantitativnih i onih kvalitativnih: intervjui, osobni izvještaji, te podaci prikupljeni iz sekundarnih izvora. Takvo metodološko opredjeljenje uvelike je obilježilo i ovu knjigu, dajući joj posebnu kvalitetu i u raznolikosti prikupljenih podataka i u mogućnostima njihove interpretacije.Treći dio Kvaliteta života starih ljudi na otocima – istraživanje, najopsežniji je i središnji dio teksta. U njemu autorica iznosi, komentira i interpretira sukladno teorijskim postavkama i podacima iz sekundarnih izvora, dva tipa empirijskih istraživanja koje je provela na uzorku starih ljudi s hrvatskih otoka. Prvo empirijsko istraživanje pripada skupu kvalitativnih metoda, a riječ je o biografskim istraživanjima ili metodi životne priče. Druga istraživačka metoda koja je korištena u radu je anketno istraživanje na odabranom uzorku (151 ispitanik) starijih stanovnika zadarskih otoka (Ugljan, Dugi otok, Iž). Interpretaciji dobivenih rezultata prethodi obuhvatna demografska analiza (ukupno kretanje, pokazatelji dobne strukture otočnog stanovništva, dobni sastav, dobno-spolna struktura) kako bi se na najtočniji način čitatelja uvelo u problematiku starije populacije. Rezultati anketnog istraživanja prikazani su kroz nekoliko problemskih cjelina: (1) socioekonomski status (zanimanje, obrazovanje, materijalno stanje), (2) socijalna integracija i međugeneracijski odnosi, (3) slobodno vrijeme, (4) povezanost otoka s kopnom, (5) migracija i starenje otočnog stanovništva, (6) zdravstvena zaštita i formalna skrb za starije otočno stanovništvo, (7) zadovoljstvo životom. Biografska metoda prezentirana je kroz deset životnih priča starih otočana koje nadopunjuju rezultate anketnog istraživanja i prikupljene statističke podatke te omogućuju kompleksnu analizu problematike starenja u otočnom prostoru. Četvrti dio Programi i projekti za revitalizaciju otoka, donosi analizu učinaka provedbe zakona kojima se ciljalo revitalizirati hrvatske otoke u razdoblju od 1995. godine. Kao važan segment revitalizacije istaknuta je socijalna integracija lokalnih aktera, razvojnih ideja i prirodnih resursa, te potreba da se staro stanovništvo, zbog svog iskustva, znanja i motiviranosti, aktivno uključi u te procese u lokalnim zajednicama. Peti, zaključni dio sažima glavne nalaze ovog rada kroz sedamnaest točaka. Autorica se zauzima za iskorak od tradicionalnog shvaćanja starenja, koje je još uvijek prisutno u hrvatskom društvu, a prema kojem je starost, prije svega, vezana sa siromaštvom, bolešću i osamljenošću. Takvom pogledu na starenje suprotstavlja koncept produktivnog starenja koji podrazumijeva aktivnu starost i nastavak aktivnosti u područjima gdje se stara osoba može uključiti svojim znanjem, iskustvom i motivacijom. Znanstveni doprinos ovog djela – knjige sadržan je prvenstveno u činjenici da s radi o prvom cjelovitom radu koji tretira fenomen starenja na otocima i priobalju. S obzirom da se radi o trajnom i sveprisutnom problemu u Hrvatskoj, rad pristupnice predstavlja izuzetno koristan doprinos proučavanju navedene problematike. Stoga ne čudi da je za navedeno djelo autorica dobila i državnu nagradu za znanost (2008). Znanstveni radovi u časopisima koji se referiraju u bibliografskim bazama (A1) A1 RADOVI 1. Klempić, S.; Podgorelec, S. (prihvaćen za objavu). »Ostarjeti u gradu – primjer Zagreba«. (priložena potvrda časopisa Sociologija i prostor). Trend prostorne koncentracije stanovništva, prema kojem će 2030. oko 60% svjetskog stanovništva živjeti u gradovima prati ubrzano demografsko starenje gradskog stanovništva. Pri tom se gradovi suočavaju sa sve većim suprotnostima između zahtjeva dobrostojeće, mobilne manjine i potreba većine stanovništva među kojima su sve brojnije potencijalno osjetljive skupine poput starijih ljudi, jednoroditeljskih obitelji, samačkih obitelji, osoba s invaliditetom i drugi. Novi pristupi izazovima starenja populacije nerijetko se bave i kontekstom rastućeg urbanog siromaštva. I premda je siromaštvo među starima podjednako ozbiljan problem i u gradu i na selu, snažna urbanizacija uzrok je sve snažnije koncentracije siromašnih starih ljudi u urbanim područjima svijeta (Rodwin i Gusmano, 2006.). Uz siromaštvo, u aktualne probleme stanovnika gradova istraživači (Klinenburg, 2002.) ubrajaju i izolaciju starih građana, posebice u područjima pogođenim nasiljem, propadanje jeftinijeg stanovanja, promjene u organizaciji i pristupu zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, ekološke promjene potaknute širenjem suburbije, ali i ekonomskom krizom u starim industrijskim gradovima te pitanje nasilja, pri čemu urbana područja s visokom stopom nasilnog kriminala predstavljaju barijere za mobilnost njihovih stanovnika. Uz porast kriminala, na kvalitetu života starih ljudi u suvremenim gradovima i njihov položaj u društvu znatno utječu i promjene fizičkog ustroja (strukture) grada te fluktuacija radne snage (Phillipson, 2004.). Pokazatelji prema kojima suvremena urbanizacija, pod određenim okolnostima, dovodi do slabljenja društvenih veza i svojevrsnog povlačenja stanovnika, potvrđuju se posebice u uvjetima raznih kriza čije posljedice u najvećoj mjeri trpe najosjetljivije skupine građana. Proces urbane koncentracije stanovništva Hrvatske i njegovo starenje moguće je uspoređivati sa sličnim kretanjima u svijetu. U urbanom sustavu Hrvatske posebno se ističe Zagreb kao najveće i najvažnije demografsko, političko, gospodarsko i kulturno središte. Po prvi puta nakon višedesetljetnog kontinuiranog rasta, Zagreb kao i cijela Hrvatska, u posljednjem međupopisnom razdoblju 1991.-2001. bilježi smanjenje ukupnog broja stanovnika, ali i znatno povećanje starog stanovništva. Sve vrijednosti analitičkih pokazatelja sastava stanovništva prema dobi pokazuju da Zagreb na početku 21. stoljeća karakterizira intenzivno starenje stanovništva. Cilj rada je, na primjeru Zagreba, razmotriti uzroke i posljedice starenja stanovništva u urbanim sredinama s demogeografskog i sociološkog aspekta. Analiza starosne strukture stanovništva Zagreba temelji se na podacima triju posljednjih popisa stanovništva 1981., 1991. i 2001. dok se prostorna distribucija starijih stanovnika unutar grada oslanja na popis 2001. U završnom dijelu rada razmatraju se neke specifičnosti načina života starijega gradskog stanovništva i oblici formalne skrbi u gradu Zagrebu. Autorice naglašavaju znatno višu razinu organizacije formalne skrbi za starije Zagrepčane u odnosu na druge hrvatske gradove, ali i opasnost od smanjivanja obima skrbi prema svim osjetljivim grupama društva u uvjetima gospodarske krize. Znanstveni doprinos -u radu se na iscrpan način raspravlja o demografskom starenju grada Zagreba kao cjeline, ali i pojedinih gradskih četvrti te o društvenim promjenama koje taj proces prate. Nastoji se afirmirati stav o nužnosti drugačijeg institucionalnog ustroja nekih dijelova sektora javnih usluga namijenjenih određenim dobnim grupama stanovnika grada (djece i starih), a zbog zadovoljavanja novo nastalih potreba. 2. Klempić, S; Podgorelec, S. (2009). »Sociodemografske značajke i procesi u hrvatskim obalnim gradovima«. Geoadria. Zadar, god. 14, br. 2, str. 221 Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|