Sveučilište u zagrebu

Suautorstvo u rječniku:

Prof. dr. sc. Anđela Frančić suautorica je četiriju svezaka (6., 7., 8., 9. = ukupno 10,20 a.a.) Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika koji izlazi u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2.1.2. ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI POSLIJE POSLJEDNJEG IZBORA

Iz priloženoga Popisa radova vidi se da je prof. dr. sc. Anđela Frančić poslije posljednjeg izbora (u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora) objavila dvije knjige – dva visokoškolska udžbenika (od toga jedan u suautorstvu), jedan rad u knjizi, šest radova u časopisima kategorije a1 (jedan u suautorstvu), četiri rada u časopisima kategorije a2, jedan prikaz te šest radova u ostalim (nekategoriziranim) publikacijama.

Knjige
Kultura hrvatskog jezika (Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“, Zaprešić, 2008.). Udžbenik obaseže 177 stranica. Sadrži ova poglavlja: 1. Predgovor, 2. Kultura hrvatskog jezika, 3. Komunikacija, 4. Hrvatski jezik, 5. Norme hrvatskoga standardnog jezika, 6. Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika, 7. Literatura, 8. O autorici 9. Kazalo. Posebno je iscrpno obrađeno poglavlje Norme hrvatskoga standardnog jezika (koje se dijeli na potpoglavlja prema jezičnim razinama) i poglavlje Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika (u kojemu se analiziraju svi funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, a posebna se pozornost pridaje administrativnome i znanstvenome funkcionalnom stilu i praktičnim problemima pisanja prijave na natječaj, molbe, žalbe, životopisa, posjetnice i seminarskog rada). Poslije svakog poglavlja slijede pitanja vezana uz problematiku koja se u tome poglavlju obrađuje te vježbe rješavanjem kojih student provjerava i primjenjuje usvojeno znanje. U udžbeniku se ponavlja, usustavljuje i proširuje gradivo koje su studenti učili u osnovnoj i srednjoj školi. On je vrlo praktičan priručnik koji korisnika sažeto informira o jezičnoj kulturi, o ustroju hrvatskog jezika s osobitim obzirom na hrvatski standardni jezik. U svezi s potonjom sastavnicom hrvatskog jezika, osobita se pozornost pridaje najčešćim pogreškama u uporabi hrvatskoga standardnog jezika. Pitanjima te raznovrsnim zadacima koji su vezani uza sadržaj pojedinog poglavlja korisnicima se omogućuje provjera i primjena usvojenog znanja.

Jazik horvatski : Jezične raščlambe starih hrvatskih tekstova (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2009.; suautorstvo s Borisom Kuzmićem). Knjiga ima 191 stranicu uključujući slikovne priloge. Zamišljena je kao visokoškolski priručnik za seminarsku nastavu iz predmeta Povijesna gramatika hrvatskoga jezika. Sadrži: Predgovor, Načela transkripcije, 24 dopreporodna teksta uglavnom iz predstandardnog razdoblja hrvatskog jezika te rječnik manje poznatih riječi potvrđenih u izabranom korpusu. Svakomu tekstu prethode osnovne obavijesti o mjestu i vremenu nastanka djela, njegovu autoru ili priređivaču, sadržaju te bibliografski podaci iz jezikoslovne literature. Zatim slijede slikovni prilozi – preslika naslovnice djela i preslika stranice odabrane za transkripciju – transkribirani tekst te uza nj vezana pitanja koja obuhvaćaju fonološku, morfološku, sintaktičku i leksikološku razinu. Ovaj udžbenik ispunio je prazninu koja se osjećala u seminarskoj nastavi povijesne gramatike hrvatskoga jezika temeljenoj na jezičnoj raščlambi starih hrvatskih književnih tekstova. Dvadesetak odabranih dijelova djela iz (uglavnom) predstandardnog razdoblja hrvatskog jezika, studentima pruža uvid u originalni tekst i njegovu transkribiranu inačicu. Usporedba originala i transkribirane inačice omogućava uočavanje rješenja pojedinih grafijskih problema koji su obilježili dopreporodno razdoblje hrvatskog jezika. Pomno birana pitanja usmjerena su k zapažanju ponajprije fonoloških i morfoloških te, u manjoj mjeri, sintaktičkih i leksikoloških značajki odabranih tekstova. Odgovor na neka pitanja pretpostavlja i poznavanje dijalektne problematike i standardnojezične norme te se tako studente potiče na povezivanje jezičnih činjenica i njihovo promatranje na dijakronijskoj i sinkronijskoj razini. Pitanja su formulirana tako da studenti mogu samostalno vježbati iščitavanje bitnih jezičnih odlika teksta, a uza svaki tekst dodan je još jedan odjeljak iz istoga izvora te uza nj vezan zadatak koji zainteresirane potiče na samostalno istraživanje.
Rad u knjizi
Onomastička svjedočenja o hrvatskome jeziku (u knjizi Povijest hrvatskoga jezika, Zagreb, 2009, str. 221-259). Iz toponima i antroponima (uklesanih u kamen, ispisanih rukom ili otisnutih strojem) zasvjedočenih na hrvatskome tlu iščitava se mozaička slika povijesti hrvatskog naroda i njegova jezika. Prate se potvrde prethrvatske, romanizirane i romanske, toponimije te njezina vrlo rana prilagodba hrvatskomu jeziku diljem istočnojadranskoga obalnog i otočnog područja, kao i rijetki antički imenski prežici hrvatskoga sjevera. Iz antroponimijske građe iščitavaju se podaci o srednjovjekovnome etničkom sastavu primorskih gradova te oslikava tijek romansko-hrvatske simbioze. Iz imenskih se likova iščitavaju mnoge povjesnojezične promjene. Osim prethrvatske onimije, prikazuje se vrlo rani nastanak hrvatske onimije slavenskoga podrijetla te se prati razvoj antroponimijske formule. Zaključuje se da nasljeđujući zatečena aloglotna imena ili imenujući ljude, naselja i izuzetno razveden morfološki pejzaž nizinskoga, planinskoga i primorskoga kraja, Hrvati to čine biljegom vlastitoga jezika i vlastitoga imenskog sustava.
Radovi u časopisima kategorije a1
Antroponimija u Hrvatskim pučkim popijevkama iz Međumurja (Folia onomastica Croatica, 12, Zagreb, 2006., str. 121-137). Analiza antroponima međimurskih narodnih pjesama objavljenim u knjizi Vinka Žganca Hrvatske pučke popijevke iz Međumurja (Zagreb, 1924.) pokazala je da su u njima osobna imena najzastupljenija antroponimijska kategorija. Najčešće se javljaju samostalno i to uglavnom u izvedenom ili pokraćenom liku, a rjeđe kao jedna od sastavnica prezimensko-imenske sintagme. Dominiraju vokativni i nominativni oblici. Čestotnošću se izdvajaju ženska imena Mara i Marica te muška Đuro i Mato. Ženska su osobna imena najčešće izvedenice sufiksom -ica, a muška sufiksom -ek.

Što je osobno ime (Folia onomastica Croatica, 15, Zagreb, 2006., str. 71-80). U radu se na izabranim primjerima iz literature oprimjeruje različito poimanje naziva osobno ime. Autorica nudi vlastitu definiciju toga osnovnog (antrop)onomastičkog naziva kojom se on jasno razgraničuje od ostalih (antrop)onimijskih kategorija. Ističe se potreba izradbe rječnika hrvatske onomastičke terminologije kojim bi se iscrpno popisalo, precizno definiralo i usustavilo hrvatsko onomastičko nazivlje. Autorica donosi i pregled uporabe naziva (osobno) ime kroz različite funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika.

Uvid u hrvatsku toponimiju na sjeverozapadnoj međi (Jezikoslovni zapiski, 13, 1-2, Ljubljana 2007., str. 147-157). Usporedbom povijesnoga i suvremenoga međimurskog ojkonimskog sustava zapažaju se mnoge razlike. Neka su naselja nestala, a s njima i njihova imena, neki su se ojkonimi tijekom vremena djelomično (npr. Brest > Podbrest), a neki sasvim promijenili (npr. Bistric > Donji Vidovec). U povijesti je bilo i nasilnog mađariziranja (npr. Pribislavec > Zalaujvár) te dekajkaviziranja imena međimurskih naselja (npr. Nedelišće >Nedjeljište). S obzirom na broj riječi u međimurskoj ojkominiji dominiraju jednorječna imena, s obzirom na gramatički rod najviše ojkonima muškog je roda, a s obzirom na tvorbenu strukturu pretežu sufiksalne izvedenice najčešće tvorene sufiksom -ec (-ovec/-evec, -inec). Ojkonimi u neslužbenoj komunikaciji nose jezična obilježja zavičajnog idioma, a u službenome liku čuvaju samo neke fonološke, morfološke, tvorbene odlike međimurske kajkavštine (npr. Dragoslavec Breg, Zaveščak, Črečan; Železna Gora; Križovec…). Rad završava kratkim osvrtom na rječničke članke u Hrvatskome enciklopedijskom rječniku koji su «naslovljeni» međimurskim ojkonimima te se pokazuje da se i danas, ma koliko isticali potrebu točnosti imenskoga zapisa, prilično nemarno odnosimo prema imenima iskrivljujući im lik .

Prezimena u Kinchu oszebuinom szlavnoga orszaga horvatczkoga Petra Berkea (Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 33, Zagreb, 2007., str. 67-89). U uvodnome dijelu rada autorica donosi osnovne informacije o knjizi Kinch oszebuini i njezinu autoru. slijedi osvrt na onimiju, antroponimiju i osobna imena koja se u djelu spominju. Središnji dio rada posvećen je prezimenima zasvjedočenim u Kinchu oszeibuinome – prikazuju se tipovi identifikacijskih formula dio kojih su prezimena, ilustrira se posredan način imenovanja pojedinca te uspoređuje pojavnost prezimena u Kinchu s onima u Leksiku prezimena SR Hrvatske. Zaključuje se da Berkeovo djelo i svojim prezimenskim potvrdama na osobit način svjedoči o životu vremena u kojem je nastalo. Prezimena, uz ostalo, pridonose uvjerljivosti u knjizi opisanih čudesnih događaja vezanih uz čudotvoran bistrički kip.

Osobna imena u Kinchu oszebuinom szlanvoga orszaga horvatczkoga Petra Berkea (Studia Slavica, vol. 52, 1-2, Budimpešta 2007., str. 107-116). Iznijevši ukratko osnovne informacije o Berkeu i Kunchu oszeibuinom, autorica analizira osobna imena, kudikamo najbrojniju antroponimijsku kategoriju u tom djelu. Riječ je o osobnim imenima crkvenih i državnih poglavara, župnika, kapelana, grofova, baruna, banova, a najzastupljenija su osobna imena „običnih“ ljudi. Osobna se imena analiziraju s obzirom na spol imenovane osobe, padežni oblik u kojem su potvrđena, promatra se antroponimijska formula u kojoj se javljaju, zapaža se nasljednost osobnih imena, te se iz osobnoimenskih potvrda iščitava način prilagodbe inojezičnih imenskih leksema hrvatskomu jeziku te dijalektne značajke osobnih imena.

Međimurska ojkonimija na mađarski način (Folia onomastica Croatica, 17, Zagreb, 2008., str. 59-80; suautorstvo s Orsolyom Žagar Szentesi). U radu se analizira nasilno pomađarivanje imena međimurskih naselja u drugoj polovici 19. stoljeća. Pokazuje se da se sva imena bilježe mađarskom grafijom te da je vrlo mali broj naselja zadržao svoje dotadašnje ime (npr. Belicza). Neka imena tipičan hrvatski (kajkavski) ojkonimski završetak -(ov)ec zamjenjuju prepoznatljivim mađarskim ojkonimskim završecima -falu, -falva, -lak, -tornya, -hegy(es), -völgy, -vár… Dio pomađarenih ojkonima nastao je doslovnim prevođenjem semantički prozirnih ojkonimskih sastavnica (npr. Mala Subotica > Kisszabadka), dio glasovnom prilagodbom, odnosno pučkom etimologijom (npr. Jalšovec = Erzsébetlak / 'Elizabeta'/). Najveći broj pomađarenih međimurskih ojkonima nastao je zamjenom semantički prozirne osnove međimurskih ojkonima mađarskim ekvivalentima te dodavanjem tipičnih završetaka mađarskih ojkonima (npr. Sveti Urban > Szentorbánhegy). Novonastala imena nikad nisu zaživjela u narodu, a nakon završetka mađarske vladavine međimurskim su naseljima vraćena prijašnja imena.
Radovi u časopisima kategorije a2
Proučavanje antroponimije u 20. stoljeću (Zbornik radova Hrvatski jezik u XX. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., str. 405-421). Uvodni je dio pogled unatrag – kratak osvrt na pionirski prinos Pavla Rittera Vitezovića hrvatskoj onomastici, te na Daničićev pristup antroponimijskoj građi pri uvrštavanju u Akademijin rječnik, do danas najvećoj riznici hrvatske povijesne antroponimije. Središnji je dio rada pregled važnijih radova antroponomastičke tematike objavljenih tijekom 20. stoljeća i najistaknutijih hrvatskih antroponomastičara. Polazeći od planiranih antroponomastičkih zadataka (prikupljanje, obradba i objavljivanje povijesne i suvremene antroponimijske građe), sredinom prošlog stoljeća osnovanog Onomastičkog odbora SR Hrvatske te svega što je do danas učinjeno, donose se zaključci o istraženosti hrvatske antroponimije. U završnome se dijelu rada upozorava na potrebu sustavnijega onomastičkog obrazovanja, timskoga rada na organiziranome bavljenju hrvatskom antroponimijom, potrebu izrade onomastičkoga terminološkog rječnika, u sklopu kojeg će se usustaviti i antroponomastička terminologija, te rječnika povijesne i suvremene antroponimije.

Antroponimija novinskih naslova (Zbornik radova Jezik i mediji : Jedan jezik - više svjetova, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Split, 2006., str. 251-258). Analiza novinskih naslova pokazuje zastupljenost svih osnovnih antroponimijskih kategorija te različite načine njihove međusobne kombinacije. Pokazuje se da na razlike u učestalosti pojedine antroponimijske kategorije, odnosno antroponimijske kombinacije utječe, uz ostalo, i novinska rubrika. Upozorava se na najčešća odstupanja od standardnojezičnih norma u uporabi antroponima, ponajprije pravopisne i morfološke.

Povijest imena naselja Sveta Marija (Kaj, 6, Zagreb, 2008., str. 49-60). U radu se prati postanak i imenovanje međimurskog naselja Sveta Marija kroz povijest. Autorica dokazuje da je današnje naselje nastalo spajanjem dvaju naselja – Altarca i Družilovca te da je ojkonim Sveta Marija motiviran imenom svetice kojoj je posvećena crkva u selu. Prozirnost riječi od kojih je ime sastavljeno razlog je njegova latiniziranja (Sancta Maria) i mađariziranja (Szent Maria) u latinskim ili mađarskim jezikom pisanim dokumentima. U vrijeme posvemašnje mađarizacije, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, naselje je preimenovano u Muraszentmaria. Odlaskom Mađara ime neko vrijeme glasi Sveta Marija na Muri, a potom se mijenja u Marija na Muri. Staro ime Sveta Marija vraćeno je naselju 1990. Upozorava se na činjenicu da višeimenost (i dijakronijska i sinkronijska) krnji onomastičku obavijest i narušava onomastičku komunikaciju.

Ženska prezimena i(li) prezimena ženskih osoba (Zbornik radova 7. riječki filološki dani, Filozofski fakultet Rijeka, 2008., str. 579-588). Autorica predlaže da se s obzirom na spol imenovane osobe prezimena podijele na prezimena muških osoba ili muška prezimena (tip Perić) te na prezimena ženskih osoba (tip Perić i Perićka). Smatra da izrazna (tvorbeno-morfološka) različitost prezimena ženskih osoba zahtijeva uvođenje posebnog naziva – ženska prezimena – za prezimena tipa Perićka. Ženska prezimena (koja su različitim sufiksima prenosila poruku o bračnom statusu imenovane osobe) pratimo od početaka formiranja imensko-prezimenske formule za žene. Tijekom vremena njihova je uporaba (lišena informacije o tome je li imenovana osoba udana ili nije) svedena na nestandardnojezične idiome, razgovorni i kniževnoumjetnički funkcionalni stil hrvatskoga standardnog jezika, a u novije vrijeme sve ih češće rabe publicisti.

2. 
   SUDJELOVANJE U ZNANSTVENIM PROJEKTIMA
   

Pristupnica je dosad sudjelovala u pet znanstvenih projekata: četirima domaćima i jednome međunarodnom. Prije posljednjega izbora bila je sudionicom ovih znanstvenih projekata: Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (voditelj akademik Božidar Finka; dr. sc. Vesna Zečević), Onomastička istraživanja u Hrvatskoj (voditelj akademik Petar Šimunović) i Rječnik Hrvata kajkavaca u Pomurju (voditelj akademik István Nyomárkay, Eötvös Loránd Tudományegyetem, Budimpešta).

Nakon posljednjega izbora suradnicom je dvaju projekata pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa: Onomastička i etimologijska istraživanja hrvatskoga jezika (voditeljica dr. sc. Dunja Brozović Rončević; 212-2120920-0921) i Istraživanje hrvatske dijalektne frazeologije (voditeljica prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić; 130-2120920-0838).

Pristupnica je voditeljica projekta (programa) prihvaćenog od Ministarstva kulture RH: Svetomarska mikrotoponimija u funkciji utvrđivanja i očuvanja identiteta međimurskog sela. Riječ je o terenskom i arhivskom istraživanju mikrotoponima Svete Marije i okolice te znanstvenoj obradbi prikupljene građe i njezinoj popularizaciji. O važnosti toga dijela međimurske toponimije govori činjenica da je svetomarska mikrotoponimija uvrštena u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Dosad je popisana građa te provedena njezina iscrpna onomastička raščlamba dopunjena dijalektnim i etnološkim podacima, a u tijeku je izrada rječnika mikrotoponima.

2.3. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
Prof. dr. sc. Anđela Frančić dosad je sudjelovala na 41 znanstvenom skupu. Do izbora u zvanje izvanrednog profesora sudjelovala je na ovim skupovima:

1. 
   Dijalekt i književni jezik, Zagreb, 1988.
   
2. 
   Međudijalekatski dodiri i prožimanja, Zagreb, 1992.
   
3. 
   Prvi hrvatski slavistički kongres, Zagreb, 1995.
   
4. 
   Riječki filološki dani, Rijeka, 1996.
   
5. 
   Mađari i Hrvati u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Pečuh, 1996.
   
6. 
   Otvorena pitanja hrvatske leksikografije, Zagreb, 1997
   
7. 
   Hrvatski filološki skup 3, Rijeka, 1997.
   
8. 
   Hrvatski filološki skup 4, Opatija, 1998.
   
9. 
   Znanstveni skup o kajkavskom narječju i književnosti, Zlatar, 1998.
   
10. 
    VI. međunarodni slavistički dani, Sambotel, 1998.
    
11. 
    Jezična norma i varijeteti, Opatija, 1998.
    
12. 
    IV. međunarodni kroatistički znanstveni skup, Pečuh, 1998.
    
13. 
    Towards a European Terminology, Budimpešta, 1998.
    
14. 
    Riječki filološki dani, Rijeka 1998.
    
15. 
    Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, Opatija, 1999.
    
16. 
    Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek, 1999.
    
17. 
    Budim i Pešta u kulturnoj povijesti Hrvata, Budimpešta, 2000.
    
18. 
    Znanstveni skup o kajkavskom narječju i književnosti, Zlatar, 2000.
    
19. 
    Hrvatski filološki skup 6, Rijeka 2000.
    
20. 
    Hrvatski književni jezik, Budimpešta, 2001.
    
21. 
    Kajkavci med gradišćanskimi Hrvati, Koljnof, 2001.
    
22. 
    V. Skokovi etimološko-onomastički susreti, Vukovar, 4.-6. listopada 2002.
    
23. 
    Treći hrvatski slavistički kongres, Zadar, 15.-19. listopada 2002.
    
24. 
    Na brzu ruku skupljeni skup, Budimpešta, 6.-7. studenoga 2003.
    
25. 
    Kajkavsko narječje i književnost u nastavi, Čakovec, 25. travnja 2003.
    
26. 
    Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, Split, 14.-16. svibnja 2004.
    
27. 
    VII. međunarodni kroatistički znanstveni skup, Pečuh, 9.-10 prosinca 2004.
    
28. 
    Jezik i mediji @ Jedan jezik : više svjetova, Split, 19.-21. svibnja 2005.
    
29. 
    Jezikoslovno nazivlje; Dijalektna leksikografija, IV. međunarodni leksikološko-leksikografski znanstveni skup, Zagreb 1.-2. prosinca 2005.
    
30. 
    Hrvatski jezik u dvadesetom stoljeću, Zagreb, 20.-21. siječnja 2005.
    
31. 
    Kajkavsko narječje u književnosti i nastavi, Čakovec, 26. travnja 2005.
    

Nakon posljednjeg izbora u zvanje pristupnica je sudjelovala na 10 znanstvenih skupova – sedam međunarodnih i trima domaćima:

Međunarodni znanstveni skupovi

Četvrti hrvatski slavistički kongres (Varaždin, 5.-8. rujna 2006.)

referat: Antroponimija u Rječniku varaždinskoga kajkavskog govora Tomislava

Lipljina

VI. Skokovi etimološko-onomastički susreti (Korčula, 5.-8. listopada 2006.)

referat: Granice među antroponimijskim kategorijama

VIII. međunarodni kroatistički znanstveni skup (VIII. Nemetközi kroatisztikai tudományos

konferencia) (Pečuh, 12.-14. listopada 2006.)

referat: Uvid u povijesnu antroponimiju Umočana i Vedešinaca

7. riječki filološki dani (međunarodni znanstveni skup; Rijeka 16. – 18. studenoga 2006.)

referat: Ženska prezimena i(li) prezimena ženskih osoba

Dani hrvatskog jezika (Graz, 29.-30. svibnja 2008.)

referat: Imena u standardnom jeziku

IX. međunarodni kroatistički znanstveni skup (IX. Nemetközi kroatisztikai tudományos

konferencia) (Pečuh, 16.-18. listopada 2008.)

referat: Mađarizacija međimurskih ojkonima – (neuspio) pokušaj brisanja hrvatskog identiteta Međimurja

8. riječki filološki dani (međunarodni znanstveni skup; Rijeka, 6.-8. studenoga 2008.)

referat: Onomastička terminologija u suvremenim hrvatskim jednojezičnicima (suautorstvo s Bernardinom Petrović)

Domaći znanstveni skupovi

I. međimurski filološki dani (dijalektološki znanstveni skup; Čakovec, 24.-25. travnja 2009.)

referat: Hagionimi u Hrvatskim pučkim popijevkama iz Međumurja (suautorstvo s Ivanom Mihaljevićem)

Šokačka rič 4: Slavonski dijalekt (Vinkovci, 10.-11. studenoga 2006.)

referat: Osobna imena u nastavi hrvatskog jezika

Šokačka rič 6: Slavonski dijalekt (Vinkovci, 14.-15. studenoga 2008.)

referat: Fonološka raščlamba Došenove Jeke planine (suautorstvo s Marinom Jurčević)

2.4. OSTALA ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST
Pristupnica prof. dr. sc. Anđela Frančić održala je više pozvanih predavanja, recenzirala je 9 knjiga, jedan zbornik radova te mnoge radove objavljene u znanstvenim časopisima. Od posljednjeg izbora bila je recenzenticom 6 knjiga i 11 radova objavljenih u znanstvenim časopisima, većinom onih kategorije a1. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa povjerilo joj je recenziju dvaju znanstvenih projekata. Recenzirala je prijavu govora Bednje za uvrštavanje u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Već više godina redovito sudjeluje u emisiji Hrvatskoga radija Govorimo hrvatski.

Članica je Vijeća Poslijediplomskoga studija kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, članica strukovnih udruga (Matice hrvatske, Kajkavskoga spravišča i Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku), bila je članica Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta, više je godina sudjelovala u radu stručnoga povjerenstva za prosudbu udžbenika iz hrvatskog jezika za gimnazije i strukovne škole, od 2004. do 2009. bila je članica uredničkog odbora Hrvatskoga kajkavskoga kolendara koji izdaje Matica hrvatska Ogranak Čakovec.
3. NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNICE
Prof. dr. sc. Anđela Frančić na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 2002. godine sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. U dodiplomskoj nastavi Studija kroatistike nositeljica je obvezatnih kolegija Povijesna gramatika hrvatskoga jezika i Povijest hrvatskoga jezika te izbornoga kolegija Uvod u hrvatsku onomastiku. Potonji je kolegij na njezin prijedlog uvršten u izborne kolegije te je naišao na izniman interes studenata. Na kolegijima koje predaje neki od njezinih radova obvezatna su ili izborna literatura.

Na Poslijediplomskome doktorskom studiju kroatistike (voditelj: prof. dr. sc. Vinko Brešić) pristupnica predaje izborni kolegij Hrvatska onomastika, a na Poslijediplomskome doktorskom studiju hrvatske kulture (voditelj: prof. dr. sc. Stipe Botica) izborni kolegij Onomastika u Hrvata.

Kao vanjska suradnica na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje «Baltazar Adam Krčelić» u Zaprešiću od njezina osnivanja (2002.) predaje kolegije Kultura hrvatskog jezika (za koji je napisala udžbenik) i Hrvatski jezik u poslovnom komuniciranju (za koji je napisala skripta).

Rezultati studentskih anketa pokazuju da su studenti njezina predavanja i seminare ocijenili vrlo visokim ocjenama.

Pod njezinim je mentorstvom dosad izrađeno i obranjeno 16 diplomskih radova, od čega osam nakon posljednjeg izbora. Trenutačno je mentorica u izradbi doktorskog rada Varaždinska prezimena (doktorandica Martina Hranj), a u tijeku je prijava još dvaju doktorskih radova za koje je predložena za mentoricu (doktorandi: Josip Lasić, Maja Cerić). Dosad je bila sudionicom više povjerenstava za obranu doktorskih, magistarskih, kvalifikacijskih radova te nastupnih predavanja.