Toponimija otoka paga

Većina se toponima iz ove skupine odnosi na utvrde iz različitih razdoblja. Starost je nekih od tih objekata posredno moguće utvrditi i na temelju jezične raščlambe samih toponima. Primjerice, romanski je apelativ koš(l)jun (< dalm. castellione) u hrvatskoj toponimiji potvrđen od 13. st. (Sk 2:169), a sinonimni apelativ kaštel (usp. tal. castello) od 15. st. Osim naziva utvrda u paškoj toponimiji nahodimo i odraze naziva stražbenica. Apelativ straža mogao se, osim na vojne stražbenice, odnositi i na mjesta s kojih su pastiri mogli držati pod nadzorom svoja stada. Apelativ pak varda 'čuvaj se' (< rom. guardia) uščuvan je u toponimu Vrdjan. Upozorajuća su imena nosile i utvrde (Uhlinac). Mjesno se stanovništvo tijekom povijesti uzbunjivalo i paljenjem signalnih vatri (prežitak su toga dijela povijesti toponim Kur, Kurež i Panos).

3.3.1.3. ruševine: Grȁdičina (L), Kažȋn (< kažin 'omeđina, ruševine kuća'; D), Krȕna¹¹⁹ (P), Kučȁrina¹²⁰ (PV), Kućetȉna (D, PV), Kȕćina (D), Kȕćine¹²¹ (K), Kùlina (PV), Kúlina (PV), Mȋra (< miri 'zidine' < dalm. mūru 'zid'; N), Mȋri¹²² (K), Mȋrići (N), Mirȉna (PV), Mirȋnjak (< lat. murus 'zid'; N), Mȉrovica (D), Močȋšnjak¹²³ (N), Osičȉna (< osik¹²⁴ 'obor'; K, L), Pȇrgule (< pergul 'trijem'; N), Pȍd mir (< miri 'zidine' < dalm. mūru 'zid'; P), Polȁčina (< polača 'villa rustica' < dalm. palat^sia < lat. palatia; D, K, N), Polȁčine (N), Pȕstograd (PV), Rȗmb (< rumb 'rupa u zidu'; N), Rȕšine (< rušine 'ruševine'; N), Stanȉna (< stanina 'ruševni pastirski stan'; N), Stanȉne (L), Špitȃl (N), Zidȉne (B)

Na Pagu bilježimo najviše ruševina obrambenih objekata, bilo utvrda (Gradičina, Kulina), bilo zidina (Miri, Zidine). Tragove negdašnjih naselja prepoznajemo po toponimima koji sadražavaju apelativ kuća. Spomen na rimski vodu uščuvan je u toponimu Močišnjak (: močiti), toponim Polačina upućuje na postojanje više villa rustica na otoku Pagu. Ostatcima su pastirskih nastamba motivirani toponimi Osičina, Pustograd i Stanina. Toponim njemačkoga postanja Špital upućuje na moguće postojanje kužne ili poljske bolnice iako se danas na istoimenom lokalitetu nalaze tek ostatci pastirskih koliba. Tome je dokaz i činjenica da je na paškim zemljovidima s početka 18. stoljeća zabilježen toponim Ospedale (< tal. ospedale 'bolnica'; Faričić 2003:96) koji je, najvjerojatnije za austrougarske vladavine, poprimio današnji lik. U ovoj skupini toponima najučestaliji je sufiks -ina koji upućuje na razoreno mjesto ili objekt.
3.3.2. toponimi prema obitavalištima te javnim prostorima i putovima: Čȋsta (< Cěsta < Cista < Čista; usp. cesta 'put'; Šimunović 2000:360; N), Dȍbar pȗt (N), Fuzljȉvica (< fuzljivica 'sklizava staza'; K), Gonȋk (< gonik 'širok put'; P), Kanižȅlica (< kaniželica 'vrlo uska ulica'; Oštarić 2005:174; B), Katarȅličin pȗt (N), Kȍlišće (< kolišće¹²⁵ 'mjesto na kojemu se igra kolo'; PV), Kȏnija (usp. konik 'konjski put'; D), Krȋž (< križ 'raskrižje'; L), Križȃlj (N), Krȉžić (PV¹²⁶), Krīžȉne (K), Kȕćičina (L), Kȕćice (L), Mála Čȋsta (D), Meju pȗti (B), Mȏst (K, PV), Pḁ̑g (usp. lat. pagus 'selo'; P), Pijȁca (P), Raskrȋžje (N), Sēlȁc (K), Sȅlina (PV), Sȅline (B), Stȁgna (< stъgna 'put, staza'; Šimunović 2004: 198; PV), Stḁ̑gna u Slȁtini (K), Stḁ̑gne (< stagna 'put, staza, prtina'; K), Stára Vȃs (D), Stȁre kȕće (N), Stḁ̑re kȕće (K), Śtḁ̑ri grḁ̑d (P), Stȁri vārȏš (N), Stȏjna drȁga¹²⁷(B), Škopljȅna lȃz (N), Škopljȅni mostȉć (N), Štradn/Štradȗn (< štradin/štradun 'velika ulica'; PV), Vȃroš (PV), Var̑š (P), Vȅla staźȁ (P), Vȅla ȗlica (P),Visȍki pȗt (L), Zȃla stazȁ¹²⁸ (B)

Nazivima su putova i staza motivirani toponimi Čista, Dobri put, Fuzljivica, Konija i Stagna, raskrižja toponimi tvoreni apelativima križ. Toponimi Kaniželica, Pijaca i Štradin/Štradun odraz su urbanističkoga razvoja otoka Paga. Nazivima su tipova naselja motivirani toponimi hrvatski toponimi Seline, Stara Vas i Stari Grad, toponim mađarskoga postanja Varoš te romanski ojkonim Pag.

3.3.3. toponimi prema gospodarskoj djelatnosti

3.3.3.1. toponimi u svezi s poljoprivrednom djelatnošću

3.3.3.1.1. toponimi u svezi s uzgojem kulture i tipovima obradivog zemljišta: Blȉtvišće (N), Bȏbina (L), Bȍbović (N), Bobovȉna (< bobovina 'prostor nekoć zasađen bobom'; N), Delȉć (K), Dijanȉca (< dija 'dio'; D, PV), Dȋvišćaci (< usp. tal. dividere; PV), Grȁđa (< građa 'ograda'; K, N), Gredȉce (N), Jardȉn (< tal. giardino 'vrt'; N), Jardȋn (B, L), Kḁ̑rvule (usp. Kavrle; B), Kḁ̑vrle (usp. kavrlica 'prostor između dva jata u polju, reda zaštićena granama od bure'; Oštarić 2005:180, K), Kȃvrle (D, PV), Kḁ̑vrlica (P), Kȃvrlić (N), Kȍpica (B), Kȍpišće (< kopa¹²⁹ 'stog sijena'; Oštarić 2005:191; D, K), Kumpirȋšće (< kumpirišće 'njiva zasađena krumpirom'; N), Lȕkovišće (< lukovišće 'mjesto na kojemu se sadi luk'; B, D), Njȉva (N), Njȉve (B), Njȉvica (N, PV), Njȉvice (L, N), Njȉvina (L), Ogrȁda (N), Ógrada (D), Ȏgrada (PV), Ogrȃde (K), Ogrȁdice (L, N), Oranȉca (PV), Plantȁža (N), Plantȃža (D, PV), Plantḁ̑ža (P), Plotȉć (< plot 'ograda'; N), Podvȏrnica (B, K), Pȍdvornica (PV), Polovȉca (B), Prisȁdišće (< prisadišće 'rasadnik'; N), Prisȃdnjaci (N), Prosȉna (< proso; L), Rasadnjȃk (L), Sadȋć (D), Sadȉna (N), Salȁtnica (N), U Sḁ̑d (B), Vȇrtal (B),Vertlȁca (P),Vertlȁce (P), Vertlȁci (P),Vȇrtli (B), Vertlȉi (B), Vȑtal (K),Vrtȉć (N), Vȑtli (N), Vrtlȉć (N), Vȑtlić (D, L, N), Vrtlȋć (PV), Vȑtlina (PV), Vrtlȉne (PV), Zdȉlak (PV), Zemljȉca (PV)

Nazivima su zemljišnih čestica motivirani toponimi Građa, Gredice, Kavrle, Njiva, Ograda, Oranica, Plantaža, Plotić, Podvornica i Polovica. Osim toponima motiviranih hrvatskim apelativom vrt(al) nahodimo i njihove romanske ekvivalente (jardin), dok toponimima motiviranim hrvatskim apelativom del/dil (< psl. dělъ) odgovara poromanjeni divišćak (< tal. dividere + hrv. -šćak). Na uzgoj povrtlarskih kultura upućuju toponimi Blitvišće, Kumpirišće, Lukovišće i Salatnica, a na uzgoj žitarica Prosina. Prema nazivima rasadnika motivirani su toponimi kao što su Rasadnjak ili Sadić.

3.3.3.1.2. toponimi u svezi s veličinom i granicom obradivoga zemljišta: Gȍnjaj (< gonjaj 'starohrvatska mjera za zemljište, onoliko koliko se može izorati jednodnevnim gonjenjem volova'¹³⁰; Sk 1:575; K), Grȉblja (< griblja 'granica između čestica'; PV), Grȉblje (D), Mȃrgan (< margan 'međaš'; N), Mȃrgana njȉva (N), Mȅja drȁga¹³¹ (P), Mejȃš (L), Podmȇjci (< pod mejom; B), Špȅtice (< špetica¹³² 'komad'; D), Ublȏg (< ublog 'neobrađeni dio njive'; L, N, P), Vȅlika međȁ (D), Ždrȋbi (< ždrib 'zemljište dobiveno ždrijebom'; P)

Granica između pojedinih čestica naziva se gribljom ili mejom. Toponim bi se Ždribi mogao svrstati i u skupinu toponima vezanih za ostatke pretkršćanske duhovne činjenice jer se nekoć vjerovalo da je ždrijeb odraz volje bogova (Šimunović 2005:235). Tek je u kasnijim razdobljima apelativ ždrijeb počeo označivati i seosko zemljište. Na Pagu je, i to na romanskome zapadu, u Kolanu, u toponimiji uščuvana i stara hrvatska mjera Gonjaj. Zanimljivo je da je i u apelativu gonjaj i u apelativu gonik svojevrsna mjerna jedinica rad volova. I dok je kod apelativa gonjaj važan volujski radni učinak, apelativ gonik (čije odraze nahodimo među toponimima koji se odnose na obitavališta te javne prostore i putove) označuje put dovoljno širok za dva vola u jarmu (Šimunović 2005:245).

3.3.3.1.3. toponimi u svezi s privođenjem tla kulturi: Baȉne (usp. bajilo 'lopata'; Kustić 2002:117; N), Cīpȅli (< cip 'kalemljena biljka'; L), Drljȃnda (< drljati 'ravnati zemljište'; N), Gȃrinica (PV), Gomȉla (D), Gȁrina (P), Gomȉlica (B, D, P, PV), Grȁp (< grap 'krčevina'; Oštarić 2005:133; N), Gȗste lȁze (PV), Gȗsti lȁzi (PV), Gȗśti lȃźi (P), Kargadȗr (usp. kargat 'na silu željeznom motikom iskopati kamen'; Oštarić 2005:177; N), Kȍšenice (usp. kositi; PV), Kr̄čȉć (< krč 'krčevina'; K), Kunjašȁrica (< kunjaš 'loza cijepljena na suho'; Oštarić 2005:208; PV), Lȁz (< laz 'zapuštena krčevina'; K), Novȉna (< novina 'nova krčevina'; B, K, L, P, PV), Óblačina (D), Oblȁka (< oblaka 'krčevina'; L, N), Ȍblaka (D, K), Opȃljenica (L), Ȍraći lȁz (PV), Páljena drȁga (D), Páljeni lȁz (D), Pāljȇž (L, N), Pḁ̄ljȅž (P), Prȍika (P), Puntadȗra (< puntadura ‘krčevina’; N), Sakarȁta (< lat. siccarius 'mjesto na kojemu se suše grane'; N), Spržȁle¹³³ (L), Šȉnokoše (N)

Većina se toponima iz ove skupine odnosi na krčevine. Zbog njihove brojnosti u paškoj toponimiji te radi razlikovnosti nahodimo velik broj hrvatskih (gomilica, krč, laz, novina, oblaka i prosika) i romanskih (grap i puntadura) apelativa u značenju krčevina. Plodno se zemljište dobivalo i paljenjem šuma, a na isti su način pastiri stvarali nove pašnjake, o čemu svjedoče hrvatski toponimi Garinica, Opaljenica i Paljež kao i toponim romanskoga postanja Spržale najvjerojatnije posuđen iz ribarskoga nazivlja. Načinom obrade poljoprivrednog zemljišta motivirani su pak toponimi Baine (: bajilo 'lopata'), Drljanda (: drljati 'ravnati tlo'), Košenice i Sinokoše (: kositi) te Oraći laz (: orati). Plodna su se područja širila i kalemnjenjem divljih maslina (Cipeli) i divlje loze (Kunjašarica).

3.3.3.1.4. toponimi koji se odnose na vinogradarstvo, voćarstvo i druge poljoprivredne kulture: Bȁredina (< baredina 'zapuštena zemlja na kojoj je nekoć bio vinograd'; PV), Brȃjda (L, PV), Brḁ̑jda (K), Brȃjdica (L), Cibȋtrak (< cibib 'vrsta vinove loze' < tal. zibbibo; ARj 1:776; N), Cȉligrad (< ciligrad 'vrsta bijeloga grožđa'; ARj 1:795; N), Cȑni pȁnj (< panj 'trs'; L), Kačadȅbić (< kačadebić 'vrsta vinove loze'; N), Lȏzje (B), Maslinjȃk (L), Maslȋnje (N), Na Bḁ̑rsi (< bars 'više čokota savitih u pačetvorinske gredice'; Vinja 1:45; K), Na Brḁ̑jdicu (B), Oblȁka (< oblaka 'ograđeni maslinik'; L), Pajcȉ (< pajca 'drop, kom odvojen od vina'; Oštarić 2005:327; P), Stȁra trsȉna (L), Stȃro tȑsje (L),Terȋn (< terin 'vrsta vinove loze'; N), Tersȉna (B), Tersȉne (B), Trapȋ (< trap 'mladi vinograd'; B), Trsȉca (D), Trsȉna (N), Trsȉna glavȉca (L), Trsȉnac (D), Tȑsje (L), Tȑšće (L),Vȃrsan (usp. bersa 'brajda, odrina'; N), Vȅli prȗt (< prut 'jato od trstike za zaštitu vinove loze'; Oštarić 2005:408)

Osim po nazivima vinograda, voćnjaka i maslinika, ovoj skupini toponima pripadaju i toponimi motivirani sortama vinove loze (cibib, ciligrad, kačadebić).

3.3.3.2. toponimi u svezi s uzgojem životinja

3.3.3.2.1. toponimi u svezi sa stočarstvom, obitavalištima za stoku, stočnim proizvodima i prerađevinama: Bȉnjac (usp. biljac 'debeli vuneni pokrivač'; D), Brojȃč (< brojač 'pašnjak na kojemu su se skupljale i brojile ovce'; D), Bruulȋn (usp. brunce 'zvonce na ovci'; Vinja 1:74; P), Dumbaljȉć (< dumbalj 'suhozidom ograđen pašnjak'; L), Graić (< gračić 'suhozidni pastirski zaklon'; B, PV), Gračȉć (K), Jȁlovina (< jalovina 'dio pašnjaka u kojem se drže jalove ovce'; N), Jalovȋnjak (D), Jȁnjičarka (PV), Jȁnjilo (< janjilo 'tor za janjad'; D), Jȁra ('magareći ili ovčji tor'¹³⁴ < tal. ara; P), Kȁnat (< kanat 'suhozidom ograđen pašnjak'; D, L), Kantȉć (N), Kantȋć (L), Kočȉć (usp. kotac 'tor'; L), Kocḁ̑jnik (< kotac; P), Kȍtica (P), Krȃvarica (< kravarica 'tor za krave'; P), Krȃvnik (< kravnik 'tor za krave'; N), Kȍtarina (< kotar PV), Kȍtarine (PV), Kȍtarina (< kotar 'omeđen seoski pašnjak'; PV), Kȍtarine (PV), Kozārȉć (L), K̑zlar (< kozlar 'tor za koze'; K), Kunȇra (< kunera 'stanište kunića'; D), Lȃźi (< lȃz 'prolaz za ovce u suhozidu'; P), Lȃzić (B, K), Lȃzići (K), Lȃzine (K), Lučȃr (usp. lučiti ovce; PV), Mladȉnjica (< mladina 'mladi pašnjak'; N), Mḁ̑ndre (< grč. μάνδρα 'tor, obor'; K), Margarȉći (N), Mošunȉć (mošunja 'obor' < dalm. manšone; L), Mesȃrka¹³⁵ (PV), Na ȍbor (B), Ognjȋšće¹³⁶ (K), Ogrȃdičina (L), Ogrȃđa (< ograđa¹³⁷ 'tor'; K), Ȏgrađa (B), Ȏgraja (usp. ograđa; B), Ȍsik (< osik 'obor'; N), Ostȁn (< ostan 'štap s čavlom za tjeranje volova'; Oštarić 2005:319; K), Pastȕra (< pastura 'pašnjak'; N), Peršȕtova glavȉca (B), Plȁndišće (< plandišće 'sjenovito mjesto gdje se stoka sklanja kad sunce pripeče'; HER:956; PV), Plḁ̑ndišće (P), Plándišće (D), Plȃndovišće (L), Pocivȁlo (P), Počivȁlo (< počivalo¹³⁸ 'pastirsko odmorište'; L), Pod Lȁšćićon (< lašćica 'mali laz'; PV), Pridȁvak (< pridavčić 'pašnjak kojemu je pridodan dio susjednoga pašnjaka'; N), Pridȃvčiči (< pridavčić; N), Prȋgon (D), Prȉstan ogrȁdica (< pristan 'pastirsko odmorište'; N), Prītvȏr (< pritvor 'obor u koji su se zatvarale ovce i magarci'; L), Raštȇl (< raštel 'drvena pregrada za stoku'; Oštarić 2005:423; B), Sakatȗr (< sakatur¹³⁹ 'okupljalište ovaca'; K, N), Śtḁ̑ro źimnȉe (P), Stojatorȉna (< stojnica + torina; K), Strigȃr (usp. strići; D, N), Strigārȉ (N), Strūgȁ ('tor za ovce'; L), Strižnjȃk (usp. strići; PV), Svinjȃr (< svinjar 'kotac'; L), Śtruȉca (usp. Struga; P), Šȁtor (N), Ṧegȗta¹⁴⁰ (usp. ven. seduta 'sastanak, skup'; P), Štrgljȁc (usp. štrigal 'češalj za ovce'; Sk 3:417; D),Tȅrline (usp. Trla; B), Tȅrlo (usp. Trla; B),Torȇnje ogrȁdice (N), Torȋ (P), Torȋ (B), Torȉna (N, P), Torȉne (B, K), Tovȃrnica (PV), Trāvȁ (< trava 'pašnjak'; N), Trkȃć (< trkat 'odvajati janjce od ovaca'; Oštarić 2005:539; D), Tr̄kȁlo (usp. Trkać; K), Trkȁlo (N), Tȑkalo (L, PV), Tȑla (< trlo¹⁴¹ 'tor'; N), Tȑline (D), Vaȋe (< usp. Valjalo; P),Valjȁlo (usp. Valjilo; K), Valjȉlo (< valjilo 'mjesto na kojemu su se valjali magaci'; L, N), Vlākȁ¹⁴² (K), Zātvȏr (usp. Pritvor; L), Zgȍni (< zgon 'ograđeno mjesto gdje se stoka zagoni u okup'; Šimunović 2004:219; PV)

Stočarsko je nazivlje na Pagu u najvećoj mjeri hrvatsko, stoga je posebno zanimljivo da je u toponimiji uščuvan romanski naziv za pašnjak – pastura.¹⁴³ Hrvatskim se apelativom mladina označuje mladi pašnjak. Apelativi mandre i mošunja grčkoga su odnosno dalmatskoga postanja i oba označuju obor. Hrvatski su nazivi za ograđena mjesta na kojima boravi ili se zagoni stoka mnogo učestaliji (bilježimo apelative gračić, kotac, kozlar, kravarica, kravnik, obor, ograđa, prigon, pritvor, struga, svinjar, trkalo, trlo, tor, zatvor, zgon; posebno su zanimljivi apelativi brojač i lučar, mjesta na kojima se broje grla stoke ili se stoka luči) i precizniji (iz naziva je često razvidno koja se pasmina stoke zagoni) od romanskih (jara, kanat). U hrvatskome stočarskom nazivlju postoje nazivi za dijelove tora (npr. jalovina) ili suhozida kojim je pašnjak ograđen (laz, vlaka) iako se kadšto isti posuđuju (npr. raštel 'drvena pregrada za stoku' < raštele 'rešetke na vratima dvorišta ili kuće'< mlet. restelo < njem. Rastel; HER:1102). Odmorištima su za pastire i stoku motivirani toponimi hrvatskoga postanja Plandišće, Počivalo i Pristan te romanski Šeguta. Djelatnostima su uz striženje ovaca, češljanje vune i vunene proizvode motivirani toponimi Štrgljac, Strigar i Binjac. Apelativ zimnišće upućuje na planištare sa susjednoga kopna koji su sa snijegom i ledom okovanog Velebita gonili stoku na susjedne otoke.¹⁴⁴

3.3.3.2.2. toponimi u svezi s pčelarstvom: Cȅline (B), Čȇl drȁga (B), Čēlȁc (N), Čelčȉći (N), Čȇlnica (B, N, K), Uljačȉne (< uljaci 'košnice'; K), Ȕljak za Čelnjakȏn (N)

Toponime vezane za pčelarstvo nalazimo samo na zapadnome dijelu otoka Paga. Kadšto je teško lučiti toponime nastale od naziva kukca čela 'pčela' od toponima motiviranih apelativa čelo koji se često toponimizira.

3.3.3.2 toponimi u svezi s drugim gospodarskim djelatnostima:

3.3.3.2.1. toponimi u svezi s ribarstvom, pomorstvom i ostalim djelatnostima vezanima uz more: Grȃjf (< grajf 'ime potopljenoga broda'; N), Kȃntarišće (< kantar 'ribarska pošta na kojoj se love kantari' < kantar 'Sondyliosoma cantharaus'; N), Kḁ̑ntarišće (B), Krcȁlo (< krcalo 'mjesto na kojemu se vadio sitni pijesak za žbuku i krcao u brodove'; L), Krokȁlo (< krok 'konopac opleten u više redova, a služi za povlačenje migavice'; Oštarić 2005:201; N), Mȁta (< mata 'meka, mamac'; L), Mrȉža (B), Pod ȍlovo (L), Pȏšta (< pošta 'povoljan položaj za ribolov'; N), Rȕža (< Ruža 'ime potopljenoga broda'; N), Sȁk (< sak 'vrsta mreže'; K), Solȅnice Vrgnȉca (< vrgan 'vitlo' < mlet. argagno; Vinja 1:22; N), Sušȉlo (< sušilo 'mjesto na kojemu se suše mreže'; K),Tajȃda (< tajati 'sjeći, rezati'; P), Tartḁ̑novo (< tartana¹⁴⁵ 'mjesto na kojemu se povlačila mreža tartana'; P), Torȅta (L)¹⁴⁶, Tunȏra (B), Vadikȃndija¹⁴⁷ (vaditi + kandija; L), Vlakȁlo (< vući mrežu; B), Źȁgreb (< Zagreb 'ime potopljenoga broda'; P)

Uz ribarstvo su vezani toponimi koji se odnosi na ribolovne tehnike (Krokalo, Pod olovo, Sak, Solenica Vrgnica, Vlakalo), mamce (Mata) i ribarske pošte (Kantarišće, Pošta, Tunora). Na mjesto na kojemu su se sušile mreže upućuje toponim Sušilo. Dio je toponima iz ove skupine dobio ime po imenima potopljenih brodova (Grajf, Ruža, Zagreb). Vrstama su brodova i poslovima vezanima za pretovar motivirani toponimi Tartanovo i Krcalo. Motivacija pak toponima Vadikandija nije posve prozirna, ali s obzirom na to da je riječ o uvali, vjerojatno je riječ o toponimu koji je na neki način vezan uz more.

3.3.3.2.2. toponimi u svezi s kamenarstvom i rudarstvom: Dukȁt¹⁴⁸ (K), Dumbȃlj¹⁴⁹ (: dupsti; N), Kḁ̑va¹⁵⁰ (< tal. cava 'kamenolom'; K), Kȃve (< kava 'mjesto na kojemu se vadi kamen'; PV), Šȃtra¹⁵¹

U Kolanu nahodimo nalazišta lignita, na zapadnome dijelu otoka ima nešto i boksita, a na više su lokaliteta po otoku razmješteni kamenolomi. Hrvatski apelativ dumbalj upravo i označuje kamenolom.

3.3.3.2.3. toponimi u svezi s ostalim gospodarskim granama: Lugḁ̑rska kȕća (K), Lupȇška drȁžica (K, N), Pecȕrišće (< pecurit 'polako peći meso i jesti'; Oštarić 2005:334; D), Perȉlo (< prati; PV), Pȅrivo (: prati; D), Sȍline (< soliti meso; PV)

Od toponima u svezi s ostalim granama izdvajam toponim Lupeška dražica¹⁵². Riječ je o dvjema uvalama u kojima su se kradljivci stoke skrivali i bježali s ukradenom robom.