Toponimija otoka paga

3.3.4. kulturnopovijesna uvjetovanost toponima

3.3.4.1. toponimi u svezi s upravnom vlašću, imovinsko-pravnim odnosima i školstvom: Banjadōlȃc (< banji 'banov'; N), Cȁreva gramȁca (B), Cȁrove gramȁče (B), Dȍhodak (N), Dȍta (L), Dȕdićeva kunfȋna (L), Fitȃnca (< fitanca 'davanje zemlje u zakup'; PV), Kapitanȉja (K), Knȅza drȁga (N), Knȇža drȁga (N), Knȇźa drȁga (P), Knežȉja (N), Knežȉje (N), Knēžȉja (K), Komȗn ogrȁda (< komun 'zajednički'; K), Komūnȉ (< komuni 'zajednički posjedi'; K), Končȋlj (< končilj 'zajednički pašnjak' < concilium; Vinja 2:95; K), Kȏnovica (< tal. conte 'knez'; K), Kunfȋn (< kunfin 'seoska/katastarska općina'; B, L, PV), Kunfȋn njȉva (< kunfin 'međa, granica' < tal. confine; P), Kunfȋna (N), Kunfȉna¹⁵³ (N), Kȕnfina zȋd (B)¹⁵⁴, Kuntȅja (usp. tal. contegio 'knežji', P), Kvájnica (< kvajna 'općinski posjed' < gmajna < njem. Gemeine; PV), Lȏža¹⁵⁵ (N), Parȏnka (< paron 'gospodar'; N), Patrimȏnije (< patrimonij ‘baština, nasljedno zemljište’ ; N), Pȅrinac (< prćinac 'miraz'; P), Pizdȉnac (< pizdinac 'dota', Oštarić 2005:344; B), Plemȇšćina ('nasljedno dobro'; K), Prȏsto (usp. prošćik 'seljak'; N), Pȗčki ȍsik (< pučki 'zajednički'; L), Standȁrac (< standarac 'postolje za stijeg'; PV), Škȏlsko (N), Ṧkrivȁnat (< škrivanat 'pisarnica'; P), Škrivȃnić (< tal. scrivano 'pisar'; N), Vȉkošćan (< vikont 'plemić'; PV), Vojskȃ (K)

U paškim su topnimima uščuvani apelativi ban, car, knez i konte koji se odnose na plemićke ili vladarske naslove. Granice negdašnjih komuna i današnjih katastarskih općina obilježene su toponimima koji sadržavaju apelativ kunfina. Na rad državne i općinske uprave upućuju toponimi Kapitanija, Standarac i Škrivanat ('pisarnica'), a na zajedničke (općinske) posjede toponimi Komuni, Končilj, Kvajnica (germanizam) i Pučki osik. Tragove feudalnih i kolonatskih odnosa nahodimo u toponimima Dohodak, Fitanca i Paronka. Dijelom su običajnoga prava koji se odnosi na nasljeđivanje motivirani toponimi Dota, Patrimonije, Perćinac i Pizdinac. Samo su u ovoj podskupini toponima vezanih uz upravnom i sudbenom vlašću u većoj mjeri prisutni hrvatski apelativi, većina je toponima vezanih za rad i posjede općinske vlasti romanska.

3.3.4.2. toponimi u svezi s mjesnom poviješću i mjesnim predajama: Ȃnđelka¹⁵⁶(N), Cekȉnić (N), Cikinȉć¹⁵⁷ (K), Galȉjot (B), Jȁnjiova vȍda¹⁵⁸ (P), Kȅrvava lȏkvica¹⁵⁹ (P), Lȉnoguz¹⁶⁰ (K), Porobljenȋk (D), Pȗnta Narȃnže¹⁶¹ (L), Stȃra sȉđa (< siđa 'kamena ili betonska sjedalica'; Oštarić 2005:447; PV), Trifrḁ̑tri¹⁶² (P)

Toponim Anđelka po pučkome se tumačenju odnosi na propast Caske, a Punta Naranže na brodolom. Na prizorište zločina upućuje toponim Kervava lokvica, a na nametnute obveze i težak položaj mjesnoga stanovništva toponim Galijot. Osmanlijski upadi, ako je suditi po toponimiji, nisu bili ograničeni samo na istočni kraj Paga nego su dopirali sve do paških gradskih zidina. I u paškoj se toponimiji nahode tragovi predaja vezanih za imena zdenaca (Linoguz).
3.3.5. toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim životom zajednice

3.3.5.1. toponimi motivirani imenima kršćanskih svetaca: Barbȁti (B), Bȃrtul (D), Bȅrdo Śv̑ti Grgȗr (P), Divȋcjak¹⁶³ (P), Dolḁ̑c śv̑tega Pȅtra (P), Gośpȉna drȁga (P), Gradȉna Svetojȃnj (: sv. Agneza; N), Gurijȇl¹⁶⁴ (K), Gurijēlȁc (K), Ivȃšnica (N), Jȗrjevica (L), Krstȍfor (N), L̑kva śv̑te Jelȅne (P), Lȏkva svȇtoga Vȉda (K), Mȃvra (D), Mihovȋlje (N), Petrȉka (: sv. Petar; N), Podlȗcje (: sv. Lucija; P), Pȗnta Krištȍfor (B), Pȗnta śv̑tega Mihovȉla (P), Pȗnta Śv̑ti Mikȕla (P), Sȍtorska glavȉca (< usp. Sutorišće¹⁶⁵ < Sancta Maria, B), Śtȉpanśka drȃga (P), Stomorȉca (: Sancta Maria; N), Stomorȋca (K), Sućȕrac (: Sanctus Georgius; PV), Śv̑ta Fumȉja (P), Śv̑ta Jelȅna (P), Śv̑ta Katarȋna (P), Svȇta Marȉja (K, N), Svȇti Ḁ̄ntȅ (K), Svȇti Antȏn (N), Svȇti Dȕh (K), Svȇti Ivȃn (N), Svȇti Jerȍlim (K), Svȇti Jȕraj (N), Svȇti Mȃrko (K), Svȇti Martȉn (L), Svȇti Mikȕla (K), Svȇti Vȉd (K, N), Śv̑ti Bḁ̑rtul (P), Śv̑ti Grgȗr (P), Śv̑ti Ivḁ̑n (P), Śv̑ti Jadrȋć (P), Śv̑ti Jȗraj (P), Śv̑ti Kȁrin (: sv. Kvirin; P), Śv̑ti Kȕźam (P), Svéti Martȉn (PV), Śv̑ti Mihovȋl (P), Śv̑ti Pȅtar (P), Śv̑ti Tȍma (P), Śv̑ti Vȉd (P), Svetojȁšnica (N),Vȉdonjica (N)

Na Pagu nahodimo dva toponima koja su nedvojbeno motivirana dalmatskim pridjevom san(c)tu(s), što je veoma važno pri ubiciranju važnijih naselja nastalih prije hrvatske doseobe i u prvim njezinim stoljećima. Na lokalitetu Sućurac u selu Smokvici u Katastarskoj općini Novalja uistinu je postojala crkva svetog Jurja iz ranokršćanskoga razdoblja. Toponim dosada nije bio zabilježen u hrvatskoj onomastičkoj literaturi. Dalmatskim pridjevom san(c)tu(s) tvoren je i toponim Stomorica (: Sancta Maria) u Novalji u kojoj nalazimo temelje starokršćanske bazilike i predromaničke crkve iz 9. ili 10. st. Istoimeni toponim nahodimo i u Kolanu. Tu je najvjerojatnije riječ o mlađemu toponimu s obzirom na činjenicu da se svetačkome imenu formant sut- dodaje kao strukturirani prefiks, koji se pridavao imenima crkava, kako bi se označili prostor u okolici sakralnoga objekta. Kao prefiks je formant sut- u hrvatskoj toponimiji bio plodan čak do 15. st. (Šimunović 2005:123). I toponim bi Sotorska glavica mogao upućivati na posjed ranokršćanske crkve svete Marije Stare u gradu Pagu¹⁶⁶.

Od ostalih srednjovjekovnih crkava izdvajamo one koje nose jezično zanimljiva imena. Dalmatskim su likom krašćanskoga imena Georgius motiviran toponimi Gurijel i Gurijelac, a imena Fumija (Eufemija), Jadrić (Andrija), Karin (Kvirin), Kuzam (Kuzma) i Mikula (Nikola) rane su hrvatske prilagođenice kršćanskim imenima.

3.3.5.2. toponimi po vjerskim zajednicama te crkvenim građevinama i posjedima: Cimitȏrij (PV), Cimȋtulić (: cimitar 'groblje' < lat. lat. cīmīterium/coēmēterium; L, N), Cimȋtar (K), Crīkvena drȁga (K), Crikvȅna livȃda (K), Crikvȅna njȉva (N), Crikvȅni lȁzi (PV), Crīkveni vȑtal (K), Crikvȅno (B, N), Crikvȅne njȉve (N), Crikvȉna (N¹⁶⁷, P¹⁶⁸), Crīkvȉna (K), Crīkvȉne (K), Crkvȅna mȅđa (PV), Crkvȅni brȋg (D), Crkvȅno (L), Fratḁ̑šina (B), Frȃtri (PV), Grȏbje (B), Kapȅlica (L, N, PV), Kod plovanȋje (B), Kolȗdraško (K), Kolȕdrice (D), Kolȕdraške njȉve (N), Krīžȉ (B¹⁶⁹), Križȉne (: sv. Križ; D), Plovȃnska gramȁča (< staromlet. plovan 'župnik'; Vuletić 2007:357; N), Plovȃnsko (N), Pod Crȋkvu (B), Popȏv vȑtal (L), Popȍva draga (PV), Popȍva gȑbica (K), Pōpȍvica (< popovica 'popova, crkvena zemlja'; PV), Popȍvica (PV), Pȍpovo (N), Preȗra (usp. priura 'samostanski starješina'; Sk 3:44; D, L, P), Śtḁ̑ri cimȋtar (P), Trinćȇl¹⁷⁰ (usp. trin 'trostruk' < lat. trinus; N)

Na djelovanje muških i ženskih crkvenih redova upućuju toponimi Fratašćina, Fratri, Koludrice i Preura, uščuvan je (kao uostalom u većemu dijelu priobalja) i stariji naziv za svjetovnoga svećenika pop, a pridjevi crkveni, plovanski ('župski') i popov odnose se na crkvene posjede. Uščuvani su crkveni (učeni, latinski) i pučki (hrvatski) nazivi groblja (cimiterij/grobje).

3.3.5.3. prežitci pretkršćanskih vjerovanja: Davorȋje (< Davor 'praslavenski bog rata'; N), Dȇd (usp. dedina 'djedovina'; N), Drȁkovci (< drak 'zmaj'; N, PV), Drȃkovica (K), Drȁkovica (D), Drȁkulić (N), Kḁ̑pić¹⁷¹ (< kap 'poganski idol'; B), Macarȏle (< tal. matsarolo¹⁷² 'duh nekrštena djeteta koji izlazi iz groba'; B), Mȁlešćica¹⁷³ (PV), Štrȋgino kȍlo (D), Trȅskavac (< trěskъ 'grom'; K), Vilȋnjak (B), Vȉljenka (PV), Zmḁ̄jȅvo jȅzero (B)

U toponimu Treskavac uščuvan je spomen na slavenskoga boga munje i groma Peruna, dok se spomen na njegova takmaca, boga stoke i zemaljskih plodina krije „u podnožju, u lokvi, u pećini, u podzemlju“ (Šimunović 2009:334; usp. paški toponim Zmajevo jezero i Drakovica). Poganski su pak obredi koji su se održavali na vrhuncima ostavili traga u toponimu Ded koji je ujedno i spomen pretočivanja štovanja Svantevidova u štovanje sv. Vida. Svantevid je slavenski bog obilja i plodnosti¹⁷⁴. Na vrhu se kolanskoga brda Sveti Vid nalazio poganski žrtvenik koji su u Kolanu nazivali čunčur (Oštarić 1992:211). Jugoistočno se pak od brda Sveti Vid nalazi omanje brdo Crna glavica čije bi se ime moglo povezati sa slavenskim božanstvom Černibogom, a Davorije s Davorom, slavenskim bogom rata. Na štovanje Svantevidovo upućuju i toponimi motivirani apelativom dub. Tako se lokalitet Sveti Vid u Novalji nalazi u polju, a zapadno od njega nahodi se uvala Dubac. Na postojanje poganskih idola ukazuje i toponim Kapić, a u toponimiji nahodimo i apelative kojima se označuju mitološka pretkršćanska bića i danas živa u pučkome vjerovanju (macarol¹⁷⁵, mališac, štringa, vila).

3.3.5.4. ostali elementi duhovne kulture: Apȏstolovo (N), Cȑklić (usp. činit cerke 'obilaziti crkve u procesiji'; Vinja 1:103; B), Čunčúrak (< čunčur 'poganski žrtvenik'; usp. čunčur 'kamena gomila stožasta oblika'; Oštarić 2005:80; PV), Figȗrica¹⁷⁶ (< figurica 'svetčev kip ili slika'; B, K, N), Dȅrven krȋž¹⁷⁷ (P), Gȍndekove smȏkve¹⁷⁸ (L), Grȍbi (P), Grobȉne (P), Gropčȉć (N), Hȗnjci (: grobni humak; P), Krstȅlji (PV¹⁷⁹), Mȅrtvi (P), Mȉrilo (PV), Mȑt (PV), Pričȇšnjica (L), Pȗnta Figȗrica¹⁸⁰ (B, L), Vanđȇlje¹⁸¹ (K, N, PV), Vȅla nebȇska (K), Vražȉca

Većina toponima iz ove skupine odnosi se na vjerske običaje vezane uz ophode za vrijeme velikih kršćanskih blagdana (vanđelja su tako mjesta na kojima se čitalo evanđelje za određene blagdane, a figurice mjesta prozvana po kapelicma u kojima su se nalazile svetčevi kipovi ili slike). Česti su i motivi izoliranih grobišta (npr. Grobi, Hunjci) nastalih zbog čestih zaraznih bolesti koje su harale otokom. Pogrebnim je pak običajima motiviran toponim Mirilo.
3.4. toponimi antroponimnoga postanja:

Najviše je toponima antroponimnoga postanja tvoreno prema obiteljskim nadimcima. U paškoj toponimiji odrazili su se sljedeći obiteljski nadimci: Adamićovi, Amadijini, Babičićovi, Baćevi, Bane, Baterije, Baćini, Bartulonovi, Bebići, Belanovi, Belotini, Berčićovi, Berkićovi, Bernidovi, Bevandićovi, Bilkovi, Blitvarovi, Bošanarovi, Bradićovi, Budinovi, Bulinovi, Bumburakovi, Buronje, Cangarinovi, Cimezinovi, Crnini, Čambini, Čičovi, Čunkini, Ćurligovi, Dedovi, Didovi, Dinjanovi, Dorinovi, Dudići, Dudinovi, Dudovi, Dudulice, Dujašovi, Durinićovi, Durovi, Falapanovi, Famajovi, Fažolinovi, Franacovi, Franjolinovi, Fratrićovi, Fratrovi, Fumićovi, Gengovi, Gerbini, Gerdanovi, Germajovi, Gluhajovi, Guslovi, Haini, Ivacovi, Jacenovi, Jadrićovi, Jagovi, Jelićovi, Jelvićovi, Jurinovi, Kabanice, Kajnovi, Kaldovi, Kapelanovi, Kapitulovi, Kapovi, Kavalovi, Kokolovi, Kolovi, Korenovi, Kranjci, Kujini, Kuncovi, Kunjilini, Kužmarijovo, Lojkovi, Lučinovi, Maglice, Magrovi, Makarani, Markićovi, Markucovi, Martinacovi, Matanovi, Matešićovi, Matulovi, Mijovi, Mikonićovi, Milićovi, Minjini, Morićovi, Morovi, Movovi, Mujsićovi, Mutovi, Negulićovi, Osmanovi, Padrićovi, Palandrovi, Parmatijovi, Patronovi, Pavini, Pelešovi, Peričini, Perićovi, Peruzi, Pešandovi, Petehovi, Petice, Picula, Pila, Pilarić, Pipletići, Pivačić, Pjerovi, Pobrićovi, Popićovi, Prde, Puhovi, Puškicinovi, Puškini, Puzdrini, Rikovi, Rokovi, Sankovićovi, Sejmenovi, Smamnjakovi, Smolići, Stričićovi, Šanto, Šarini, Šarkićovi, Šarovi, Šimurice, Škalkovićovi, Škičićovi, Škofini, Škrabonjini, Škuricini, Štampadurićovi, Štanjarićovi, Štokić, Tomićovi, Tonovi, Trevovi, Tutovi, Udovičićovi, Ufićovi, Unči, Vidićovi, Zakarijini, Zelenjakovi i Žankovi. Obiteljski nadimci najčešće obilježavaju skupinu ljudi nazvanu po rodonačelniku ili glavi obitelji. Na hrvatskim su otocima zbog ograničenoga fonda osobnih imena i prezimena veoma česta dopuna službenoj dvočlanoj imenskoj formuli.¹⁸² Prema osobnim je nadimcima tvoreno znatno manje toponima. U paškoj su se toponimiji odrazili sljedeći osobni nadimci: Brbon, Burin, Ceco, Cingulja, Cupas, Curica, Čenčo, Ćopalo, Derimaška, Foligo, Furilo, Ganko, Grando, Grego, Keko, Kikilika, Kralj, Krapić, Kurača, Langver, Loto, Maleta, Papa, Pištur, Poljak, Pomaš, Praškar, Pudar, Rameša, Reja, Rovinjež, Sekulo, Šare, Šego, Špero, Šušnjara, Trevo, Tripalo, Tumbulo i Žlepe. Osobni su nadimci raznolika postanja. Od rugalačkih ističemo nadimke Derimačka i Špero. Potonji je nadimak zabilježen u Dinjiškoj. Riječ je o nadimku u kojemu se krije „govorna osobitost onoga kojemu je ime iz nadimka oznaka identiteta“ (Bjelanović 2007:249)¹⁸³. Takvi su nadimci česti na susjednome štokavskom kopnu.

Unutar skupine toponima antroponimnoga postanja drugi su po čestoći toponimi nastali od prezimena. U paškoj toponimiji nahodimo odraze sljedećih prezimena: Alaburić, Babeli, Bačić, Badurina, Balaban, Banić, Baričević, Benulić, Benzija, Blažov, Borović, Bosnić, Brlengo, Budak, Bulić, Buljanović, Buljeta, Butorac, Butovac, Čačić, Ćirak, Dabo, Devošić, Fabijanić, Festini, Gladušić, Glavan, Gligora, Gružić, Jadrulić, Jelačić, Juras, Jurčević, Jurišić, Karačić, Karavanić, Kaurloto, Korda, Košćina, Kovač, Kovačić, Kožul, Kralj, Krmpotić, Kuković, Kulić, Kumić, Kurilić, Kutlić, Kuzmić, Leštić, Liverić, Livić, Lovrančić, Lovrić, Lužđenac, Lužić, Magaš, Mahulja, Marcelić, Markovina, Markunić, Meštrović, Mikas, Mikulić, Mirković, Mravić, Mršić, Murinić, Nimira, Oguić, Oštarić, Palada, Paro, Parun, Perinkulić, Pernar, Perušić, Portada, Pranić, Prtorić, Radan, Rapčić, Repušić, Rukavina, Rumora, Sabalić, Samaržija, Sorić, Stojan, Šain, Šanko, Šavar, Šćiran, Šegota, Šimunić, Šiša, Škoda, Škunca, Šonje, Štambak, Šugar, Šupraha, Šušić, Ugrinović, Valentić, Valier, Vičević, Vidalić, Vidas, Vidušin, Viličić, Vlašić, Vrčić, Zelić, Zubović i Zudenigo. Među navedenim prezimenima nahodimo i neka izumrla koja otkrivaju negdašnje vlasničke odnose na otoku. Službeni likovi prezimena kadšto nisu istovjetni onima koji su potvrđeni na terenu. Tako je mjesni lik prezimena Alaburić Laburić, prezimena Balaban Boloban, prezimena Festini Feštini, a prezimena Mahulja Maulja.

U tvorbi toponima antroponimnoga postanja nahodimo pak sljedeća osobna imena: Anton, Antonac, Artur, Auguštin, Baduver, Baldo, Baro, Benko, Bepo, Beta, Blaškica, Boško, Branko, Bratoslav, Budonjica, Buškulić, Čabrijan, Čater, Čeprnja, Čudo(mir), Ćiril, Deško, Dragoman, Draž, Dubravko, Duić, File, Filip, Frano, Gašo, Gašpar, Gaudenco, Grgetina, Grgić, Grgur, Hanz, Herman, Ikan, Ilija, Ivan, Ivica, Jadrić, Janko, Jerika, Jovo, Julo, Kašin, Lešandro, Luka, Ljubica, Manda, Mare, Marica, Marjan, Marko, Marta, Martul, Matulja, Mileta, Milko, Miško, Ninko, Novak, Osip, Petrinac, Pjero, Rade, Rajica, Rajko, Ranko, Roža, Stare, Staniša, Staš, Šimica, Šimun, Šimunac, Šimura, Tiho, Tolič/Toliš, Tomaž, Valo, Vican, Vid, Visko, Višan¹⁸⁴, Vule i Zaneta. Osim u paškoj ojkonimiji (od rimskih su imena nastali toponimi Barbat, Kolan i Povljana), neka su se rimska imena odrazila i u paškoj anojkonimiji (npr. u toponimima Bošanić ili Žigljen). U fondu su pak osobnih imena na Pagu potvrđena osobna imena Baduver (usp. Badvar < Baduarius), Čabrijan i Čeprnja (: Ciprijan), Jadrić (: Andrija), Kašić/Kašin (: Kasijan), Osip (: Josip) i Staš (: Anastasije) koja su u hrvatski fond osobnih imena ušla pri doseobi ili neposredno nakon nje. Ona su ujedno rane hrvatske prilagođenice kršćanskih imena uglavnom primljenih izravno iz dalmatskoga ili iz vulgarnoga latinskog ili njihovim posredstvom (novijega su romanskoga postanja osobna imena kao što su Bepo ili Pjero, a talijanskim su posredstvom u paški fond osobnih imena ušla i osobna imena kao što je Arturo). Vlaškoga su pak postanja osobna imena Buškul ili Martul. Na Pagu su uščuvana i neka veoma stara hrvatska imena kao što su Bratoslav, Čater ili Draž te, što se manje očekuje, neka njemačka (npr. Hanz¹⁸⁵ ili Herman). Na Pagu nahodimo različite odraze kršćanskoga imena Ivan: od onih najčešćih grčkoga postanja (Ivan te njegove inačice Ikan i Ivica), preko starijih (Zaneta, Žan) i mlađih (Jovo, Nani < tal. Giovanni) romanskih do germanskih (Hanz). Od nastavaka za tvorbu osobnih imena izdvajamo -ac (Antunac, Šimunac), -man (Dragoman) i -ura (Šimura). U paškoj toponimiji bilježimo i jedno potpuno imensku formulu (Pjero Kakali).

Dio je paških toponima nastao od staroga hrvatskoga posvojnoga pridjeva tvorenoga sufiksom *-jь koji se dodavao na hrvatsku (Belja peć) i inojezičnu osnovu (Ivča jama, Martinja dražica, Stipanja čelo, Žanjeva draga).

3.4.1. višečlani toponimi antroponimnoga postanja

3.4.1.1. toponimi od antroponima i zemljopisnog naziva: Babȅlina drȃga (P), Bḁ̄ćȉna drȃga (K), Bȁdalova drȁica (P), Bḁ̄fȉna pȗnta (K), Bartulȏnova drȃga (K), Bȇnkova drȁga (N), Benzȉjina drȁžica (B), Bȅpova drȁga (P), Bevḁ̑ndićova lȏkva (P), Blȉtvarova drȃga (P), Boȁnarov dolḁ̑c (P), Bošȁnarova drȃga (K), Bravarȏv vȑh (N), Brl̑ngova drȃga (P), Bȕdinova drȃga (P), Bȗrova drȃga (P), Celimȃgova rȕpa (P), Cȏtova drȁžica (D), Čȁmbina drȃga (P), Čuȋnova drȃga (P), Dḁ̄dȉna pȗnta (P), Dinjḁ̑nova drȁga (B), Dȕdulice drȃga (P), Dȗjina plȍča (D), Đȁnova gramȁca (B), Fabijȁnićova drȁica (P), Falapḁ̑nova drȃga (P), Famȁjova drȃga (P), Fašȉća stȇn (B), Fažȏlova drȁga (B), Fȗmićovo vȍda (P), Gȅrdanova drȃga (P), Germajȍva drȃga (Maržić; P), Grȁndova derȉna (N), Grgićȅva lo͂kva (N), Hȁina drȁica (P), Hrȉpa Karḁ̑vanić (Pag; B), Ȉvča jȁma (N), Jacȅnova drȃga (K), Jȇlvićova drȃga (K), Jȕrina drȁga (L), Jȗrina rȕpa (D), Jȕrinova drȁžica (B), Jȕrišićeve gnjȉle (PV), Jȗrjeva drȁica (K), Kȃldova drȃga (K), Kȃšin dōlȁc (: Kasijan; PV), Kikilȋkina pećȉna (P), Kȍrenova drȁica (P), Kȍrenova glavȉca (D), Krḁ̑njska drȁga (B), Kȑmpotićov veršȉ (B), Kujȋna drȁica (P), Kurȉlićkina glavȉca (D), Lȉverićeva livȁda (PV), Lȍjkova pȗnta (K), Lȏvrina drȁga (PV), Lȕina drȁica (P), Lȗkina glavȉca (P), Ljȕbića drȁžica (N), Mȃgrova drȁga (D), Mḁ̄ndȉna drȃga (P), Mȃrina drȁžica (PV), Mȃrkova glavȉca (N, PV), Markȕcov brȋg (B), Martȋnčeva jȁma (D), Martȉnja drȁžica (K), Mḁ̑rtulov potȍk (K), Milȉov dolḁ̑c (P), Milȉova drȃga (P), Mȉrmanićova vȍda (P), Mȉškova gláva (D), Mȍdeža vȑh (N), Mȗjsića čelȍ (K), Mújsića lȍkva (D), Munjȅlova pȗnta (usp. munjelo 'luđak'; PV), Mȕtova drȃga (P), Ogȕićeva vȍda (K), Osȉpova bȗža (B), Ósmanova hrȉpa (D), Palḁ̑ndrova vrȕjica (P), Pȃnčićeva drȁga (D), Páštorova lȍkva (D), Patrȏnova drȃga (P), Pavȉnova drȃga (P), Pȅričina drȃga (K), Pertȏrića glavȉca (B), Pilȉna pȗnta (P), Portḁ̑dina drȃga (P), Pȗnta Pijȇro Kakȃli (N), Pȕškina drȃga (K), Rḁ̑dina drȃga (P), Rȃmešin dolḁ̑c (B), Rȅjin stȏl (B), Sḁ̑nkovićova drȃga (P), Smḁ̑mnjakova drȃga (K), Stȉpanja čelȍ (N), Ṧȅjmenov bȏk (P), Ṧkrivḁ̑nova drȁica (P), Śmḁ̑mnjakova drȃga (P), Śmḁ̑mnjakova vȏda (P), Šȁnkova lo͂kva (N), Šárića brȋg (D), Šárina drȁga (PV), Šḁ̑vrov dolḁ̑c (P), Šȉmičina glȁvica (PV), Šȉmuricinova drȃga (P), Škḁ̑lkićova vȍda (K), Škofȋn podanȋ (B), Ṧkrȁbonjina drȃga (P), Škȕncina lo͂kva (N), Štȁrina drȃga (K), Ṧtampadurȉćova drȃica (P), Ṧtanjarȉova glavȉca (P), Šȕgarova lȏkva (K), Šumȇnci drȃga (K), Tomȉnjina njȉvica (N), Tȍnova drȃga (K, P), Tȏnova gréda (D), Tȍnova pȗnta (P), Trȉpalova pȗntica (B), Ȕfićova drȃga (K), Vidȁsova lȏkva (N), Vúlina drȁga (PV), Źelenjḁ̄kȍva drȃga (P), Žānjȅva drȁga (< Žan 'Ivan'; N), Žnjḁ̑ntova drȃga (P)

Ovu skupinu tvore velikom većinom dvočlani toponimi (nahodimo samo jedan tročlani Punta Pijero Kakali). Uz antroponim uvjerljivo najčešće dolaze apelativi draga i dražica (odnose se i na toponimiju unutrašnjosti otoka Paga, ali i na obalnu toponimiju). Od ostalih su zemljopisnih naziva nešto češće zabilježeni apelativi punta (zastupljen i u toponimiji unutrašnjosti otoka i u obalnoj toponimiji), lokva (najčešći odraz hidronimskog nazivlja) i glavica (najčešći odraz oronimskoga nazivlja). Zastupljeni su k tome i nazivi koji se odnose na geomorfologiju krša (buža, dolac, gnjila, gramača, hripa, jama, ploča, rupa, sten), biljni pokrov (derina, livada) te oronimski (brig, čelo, glava, grede, stol, veršić, vrh) i hidronimski nazivi (potok, voda, vrujica).