Toponimija otoka paga

Yüklə 0,75 Mb.

səhifə	7/10
tarix	26.08.2018
ölçüsü	0,75 Mb.
	#64898

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

3.4.1.2. toponimi od antroponima te biljnoga naziva ili naziva za biljni pokrov: Cēcȉna livȁda (K), Dujḁ̄šova livȃda (K), Lȉverićeva livȁda (PV), Pod Kȅkovu mȗrvu (K), Rȏžina mȗrva (D), Šȕgarove livȁde (K)

U jedninskome se obliku navedeni toponimi odnose na konkretne vlasnike ili korisnike zemljišnih čestica, a u množinskome liku na obiteljsko vlasništvo.

3.4.1.3. toponimi od antroponima i zoonima: Śtȁnie jȁnje (P)

Bilježimo samo jedan toponim koji pripada navedenoj skupini.

3.4.1.4. toponimi od antroponima, gospodarskih naziva i gospodarskih objekata: Amadȉjin vȅrtlić (P), Antȏnova ȏgraja (B), Bȁbiciovi śtḁ̑ni (P), Bȁbina ogrȁda (N), Bāćȅve njȉve (N), Badurȉnov kȁnat (L), Bakȉćov lḁ̑z (Čepulo; P), Bȃrin lȁšćić (PV), Barȏv mȏst (N), Baterȉjina ogrȃdica (P), Bȇbića lȁzi (Maržić; P), Belȍtina njȉva (P), Belȍtina ȍgrada (PV), Belȍtinove njȉve (P), Bȅlja glavȉca (D), Berkȉov vȇrtal (B), Bȏrovićovi stȃni (N), Borōvȉćev vȑtal (N), Bȍsnova njȉva (N), Bōžȉna kȕća (B), Bȏžja tȉša (< Božina tiša; usp. otiša^¹⁸⁶ 'zid, ograda'; ARj 9:376; N), Brādȉćev vȑtal (PV), Bȕdinova dȍnja njȉva (P), Buljȁnovia śtḁ̑n (P), Bȕronjin stḁ̑n (K), Cȋngulja stḁ̑n^¹⁸⁷ (K), Cȏtova drȁžica (D), Crnȉne kȕćice (K), Cȕpasov bunarȉć (PV), Cȕpasov stanȉć (PV), Čḁ̑mbina kȕća (B), Ćȉrilova njȉva (L), Dȃbov pȍrat (N), Dȃbovi stȃni (N), Dȉdovo plándišće (D), Dȕdić kȁnat (L), Dȕdićev ȍsik (L), Dȗdova njȉva (P), Dȗdova njȉvica (P), Dȗdovi śtḁ̑ni (P), Dȗdovo plḁ̑ndie (SP), Durȉniova njȉva (P), Famȁjov portȉ (P), Famȁjova ogrȃdica (P), Fȍligov vȑtal (PV), Frȁci lȁzi (< Franac; PV), Fratrȉćov stḁ̑n (K), Fȕmićeva njȉva (B), Gḁ̑nkina njȉva (P), Gašpȁrovi lȁzi (PV), Gaudȇncov vȑtal (L), Gȅrbin stḁ̑n (B), Germajȍva ogrȃda (P), Gligȍrin stḁ̑n (K), Gluhḁ̄jȅvi lȁzi (P), Grȅgov pȍrat (D), Gȕslov lȁz (K), Gȕslov stḁ̑n (K), Ȉkanovi ȍsici (N), Ȉvacova kȕica (P), Ivȃnov vȇrtal (B), Ivȁnova njȉvica (L), Jāgȍve njȉve (N), Jȅlačića pȍrat (D), Jȗrilića vrtlȉna (N), Jȕrini lȁzi (PV), Jurȉnovi śtḁ̑ni (P), Jȗrova njȉva (P), Kȃldova čȇlnica (K), Kapelānȍvi torȉ (Vrtodušić; N), Kapitȗlova njȉva (P), Kȁrlov lȁz (PV), Kḁ̄tȉn vȅrtli (P), Kod Kunjȉlinoga ȍsika (N), Kod Šimunȉa kue (B), Kȍlova njȉva (P), Košćȉnove kȕće (PV), Kovačȉćove^¹⁸⁸ kȕćice (K), Krḁ̄ljev dvȏr (K), Krȃljeva ȍgrada (PV), Krāljȅvi vȑtli (N), Krḁ̑njaska ogradȉca (B), Krápićov vȑtal (PV), Kurȁčin lȁz (PV), Lȁngverov dvȏr (K), Lȕcina njȉva (L), Lȕinovi torȉ (Crljenko: P), Lugḁ̄rȍv dvȏr (K), Lugḁ̄rȍva kuȉca (P), Lȗkina ogrȁda (N), Lȗkino tȑlo (PV), Mȁgličina ȏgraja (B), Mȁndin pȍrat (PV), Marȇsin lȁz (PV), Mȁriina ȏgraja (B), Mȁrinova njȉva (K, N, P), Markȉov tȏr (P), Markovȉnove njȉve (N), Mȁrtin lȁz (PV), Martȉnova njȉva (L), Mātȉna kȕica (P), Mȁtkov lȁz (K), Matȕljina njȉva (P), Maúljina ȍgrada (PV), Mȉkulić vȑtal (N), Mȉškov stȃn (PV), Mlȉnarov vȅrtal (B), Mȏrićova vertlȁca (P), Mȏrićove njȉve (P), Mȍrova lȁzina (PV), Mȏrova njȉva (P), Mȏvov stḁ̑n (K), Ogȗjkin vȑtal (PV), Oštarȉćev dvȏr (K), Oštarȉćev stḁ̑n (K), Paladȉnin stḁ̑n (K), Padrȉćova njȉva (P), Parmatȉjov lḁ̑z (P), Pȁulov vȑtal (L), Perȁnićevi stȃni (N), Pȅrice lḁ̑źi (P), Pȅričina kȕćica (K), Perȉćev kȁnat (L), Pȇrkov vȑtlić (L), Pȇrnjakov stḁ̑n (K), Pȅtehova ogrȃdica (P), Pilarȉćov lȁz (PV), Pȉpletićeva kȕćica (K), Pȉponje vrtlȋć (P), Pištȗrov vȑtal (N), Pod Pȕcarovu kȕću (N), Pȍmaova śtȍpa^¹⁸⁹ (P), Prtȍrićov stḁ̑n (K), Prtȍrićov vȑtal (K), Pȗźdrin mulȉć (P), Pȗźdrina njȉva (P), Rȃnkov vȑtal (N), Rȉkove kȍtice (P), Rȍka lȁź (P), Rȍkova njȉva (P), Rȍkovi lḁ̑zi (P), Rȕmorina njȉva (P), Rȕsov vȑtal (PV), Samȁržija njȉve (N), Sȅkulov vȑtal (N), Sȇlmov vȑtal (N), Stȃn Pȍbrić (N), Šȃnkovi stȃni (N), Šȁrkićovi ȍsici (N), Šȁšinova njȉva (L), Ṧḁ̑vrov tȏr (P), Šćirȁnove njȉve (N), Šestḁ̑nova njȉvica (P), Ṧȉmure pȍrat (P), Škīfȁ vȑtal (N), Ṧkȍde njȉva (P), Ṧkōfȉna kuȉca (P), Škrȁbonje njȉva (P), Škȗncini stȃni (N), Śmḁ̑mnjakove njȉve (P), Šonjȏv kȁnat (N), Šōnjȍvi stȃni (N), Šȕgarovi dvȏri (K), Šuprȃhin stḁ̑n (K), Šuprȁhina kȕća (N), Šȗrlin lȁz (PV), Tončȉnjine njȉve (N), Trȅvov stḁ̑n (K), Vḁ̑lova kȕća (K), Vȉevia vȅrtli (P), Vidȁsov mȗl (N), Vidȁsovi stȃni (N), Vȉdušinovi ȍsici (N), Vlȁšićeva ogrȁdica (N), Vrdȍva njȉva (N), Źȏroviova njȉva (P)

U ovoj skupini višečlanih toponima antroponimnoga postanja uz antroponim najčešće dolaze apelativi koji se odnose na stočarstvo: kanat, kotac, laz, ograđa/ograja, osik, plandišće, stan, tor, u hrvatskoj toponimiji rijetko potvrđen apelativ tiša te iz pomorskoga nazivlja posuđen naziv trlo. Razmjerno se često uz antroponim pojavljuju i apelativi povezani uz gospodarske objekte (bunarić, kuća, most, mulić, porat) i ratarstvo (njive, vertlić, vrtal), a rjeđe i pčelarstvo (čelnica 'košnica').

3.4.1.5. toponimi od antroponima i elemenata duhovne kulture: Vȉličićov grȏb (N)

Nahodimo samo jedan toponim koji pripada ovoj skupini.

3.4.1.6. toponimi od antroponima i naziva za putove: Buljȁnovićova staźȁ (P), Čīčȇv pȗt (N), Čȉov pȗt (B), Mȉkasov putȉć (PV), Rḁ̑dȉna cȅstica (K), Sȏrićova stȁgna (K), Škōfȉna stȁgnica (K)

Od naziva za putove izdvajamo apelativ stagna kojim se označuju poljske putovi. Toponim Radina cestica novijega je postanja te nosi ime po inženjeru koji je trasirao put kroz Selac.

3.4.1.7. toponimi tvoreni od prijedloga i antroponima: Iza Jȅlićovoga (N), Na Bȁino (P), Na Bȋlkovo (Maržić; P), Na Bȍškino (D), Na Bumburȃkovo (P), Na Jḁ̑nkovo (B), Pod Parmatȉjovo (Fabijanić; P), Za Fȅićovo (N), Za Jȁdrića kȕću (N)

Veliku većinu toponima ove skupine čine elipse te se antroponim odnosi na vlasnika, dok prijedlog određuje položaj lokaliteta (uglavnom je riječ o lokalitetu koji se odnosi na neko zemljište iza ili ispod čestice u čijemu vlasništvu ili je riječ o lokalitetu koji se nalazi na putu prema istome).

3.4.2. jednočlani toponimi antroponimnoga postanja

3.4.2.1. toponimi od posvojnoga pridjeva: Adȁmovića (N), Antȏncovo (B), Auguštȋnovo (B), Badurȉnovo (N), Belȃnovo (B), Belȍtino (B), Bȅpovo (D), Berȉovo (B), Bernȋdovo (B), Bevḁ̑ndićovo (P), Bevandȉovo (P), Blḁ̑škicino (B), Bȕdakovo (K), Bȕdinovo (D), Bulȋnovo (D), Burȋnovo (B), Bȕšiovo (B), Bȕšino (K), Cimezȉnovo (B), Cȕricino (B), Čȁmbino^¹⁹⁰ (Tičić Pag; D, L), Čīčȍve (Ropuš; N), Čȉovo (B), Čȕdina (N), Čȗnkino (B), Ćȍpalovo (K), Ćurlȋgovo (K), Dȅdovo (L), Dȉdine (K, N), Dȉdovo (B), Domin̑žovo (B), Donantȏnovo (K), Drȃgarovo (D), Dȗdove (PV), Dȗdovo (B), Dȕićevo (N), Durȉnićovo (P), Feštȋnovo (D), Fīlȉno (K), Frȃnacovo (K), Franjȏlinovo (B), Frḁ̑trovo (B), Fȗmićovo (K), Gȅrdanovo (K), Grȃndovo (N), Hānzȉno (K), Ivaevo (B), Ivȁnovo (B), Ȉvicino (B), Ȉvičino (L), Jadrievo (B), Jakḁ̑ntovo (B), Jȇlviovo (P), Jerȋkino (K), Josȉpićpvo (N), Jōvȍvo (N), Kāȉno (B), Kḁ̑povo (B), Karavḁ̑niovo (B), Kḁ̑rlovo (B), Kȁvalovo (B), Kȍkolovo (P), Kovāčȁ (PV), Kȍžulovo (D), Krȁnjevo (B), Kūncȍvo (P), Kužmȃrijevo (D), Lovrḁ̑nčićevo (K), Ljȕbičino (B), Makarȗnovo (N), Mȁricino (B), Marijḁ̑novo (P), Mḁ̄rȉno (K), Markunȉovo (B), Martinḁ̑covo (P), Mȃrtino (N), Martȉnovo (K), Matȇšiovo (B), Matȅšićovo (D), Mātȍvo (N), Matulȋn (N), Mȅštroviovo (B), Milȉovo (B, P), Mȉlkino (N), Mȋrkoviovo (B), Mȉškovo (N), Mújsićevo (D), Mȗjsićovo (K), Nȁnino (B), Osȉpiovo (B), Padrȉovo (B), Pádrićovo (D), Pāpȉnica (L), Pārȉno/Pārȍvo (B), Pȅleševo (D), Perȉčino (K), Perȉnkuliovo (B), Pȇrnarovo (D), Perȗske (K), Pešḁ̑ndovo (K), Pȅtičino (D), Pjȇrovo (PK), Popȋćevo (K), Portḁ̑dino (B), Povljȁna (PV), Prȁkarovo (< prašćar 'mala kućica s koritom za svinju'; Oštarić 2005:384; P), Pȕkicino(vo) (B, P), Rājȅvo (N), Rȃpčićovo (N), Rȉkovo (P), Rȍkovo (B), Rovinjȇžovo (K), Rukavȉnovo (B), Sḁ̑nkovićovo (K), Stȍjanovo (N), Stričȉćovo (N), Šȁinovo (D), Šȃntino (Benzija iz Paga, D), Šȁntinovo (D), Šarína (PV), Šȅgotino (B), Šimȗna (< Šimuna 'Šimunja'; K), Šimȗnca (K), Škȉiovo (B), Škȗniino (B), Štȍkićovo (N), Šȕšićevo (PV), Tȇtino^¹⁹¹ (B), Tȋnino (N), Tōmȉna (K), Trȅvovo (D, L), Tȗmbulovo^¹⁹² (D, P), Vȃlovica (D), Velḁ̑dino (B), Verȏnovo (K),Vidȁsovo (N), Vidȉćovo (N), Vȉdovo (PV), Zȁhrina (usp. prezime Zahar < zahar^¹⁹³ 'šećer', Sk 3:384; N), Zakarȋjino (B), Zakȁrijovo (L), Zanȅtovo (B), Želȅpina (N)

U tvorbi posvojnih pridjeva tvorenih od antroponima prevladavaju nepalatalni nastavci i u palatalnim osnovama (npr. Bevandićovo, Josipićovo, Matešićevo, Meštrovićovo, Milićovo, Vidićovo). Na primjerima Jovovo i Matovo moguće je rekonstruirati sklonidbeni tip Mate – Matota. Prema inojezičnomu (romanskomu) posvojnomu pridjevu tvoren je toponim Povljana.

3.4.2.2. toponimi antroponimnoga postanja s toponomastičkim sufiksima: Artȗrovica (PV), Babȅlinka (D), Bȁninice (D), Barčȋka (N), Barȇtka (N), Barȉčevićka (N), Belānȍvica (N), Belȍtinka (PV), Bȇlovice (B), Bȅlovice (PV), Bȅnovice (K), Bȅtavica (< Beta < Elizabeta; N), Blȃžovica (PV), Bolobḁ̑inka (K), Bošȁnić^¹⁹⁴ (< Bassus, Bassyana; Šimunović 2005:79; K), Bratoslȍvica (K), Brbȏnovica (N), Bȕdakovica (PV), Bȕdonjica (K), Buljȅtovac (PV), Buškulíćka (D), Cangarínka (D), Čabrijȃnka (< Čabrijan 'Ciprijan'; L), Čabrijȃnke (PV), Čȃčićka (D), Čȇca (< Čedca; PV), Čȇnčovica (PV), Čȅprnjak (< Čeprnja 'Ciprijan'; D), Dȃbovica (N), Dȅškovac (PV), Dimȉtrovac (N), Don Jōžȍvica (N), Dorȋnovo (K), Dragomȃnka (PV), Drȃžovica (PV), Dubrákovac (PV), Filȉnica (B), Fílinica (D), Filȉpovica (N), Frȃnovica (K), Fȕrilovac (K), Gālȍvac (N), Gȁšinka (N), Gēngȍvica (N), Gladȕša (K), Glavȃnka (PV), Grižḁ̑nka (Grižan; K), Grgetȉnovica (PV), Grgurȅvac (N), Grȕžićka (D), Hȇrmanice (K), Jacȇnke (PV), Jacȇnova (PV), Jḁ̑drlika (K), Jȕlovica (P), Jȗlovica (PV), Jȕraska (N), Jȗrčevica (L), Jȗrevice (K), Jȕrišinka (K, N), Kacȋnke (N), Kapitȗlka (P), Kavrlȏtka (D), Kȇkica (N), Kȏšćinka (D), Košćȉnovica (D, PV), Králjevac (PV), Kȕlićevac (K), Kȗmovica (K), Kúnčevica (PV), Kȕzmićka (PV), Labȗrićka (PV), Lešȃndrovice (N), Lōvrȍvica (N), Lúkinica (D), Lȗteovica (P), Makarȃnka (D), Mȁletinac (D), Marjȃnovica (PV), Mȃrkovica (PV), Markovȋnka (N), Matȁnovica (N), Mijȍvica (N), Mikónka (D), Mȋkovica (D), Mȉletinac (D), Mīnk̏novice (K), Mȉnjavica (N), Mȋrkovice (K), Mȋrkovićka (D), Mȉškovićka (PV), Mōrȍvica (N), Mravȉčka (PV), Mȑšićka (PV), Mȗrinica (PV), Nemȋrke (N), Nȋnkovac (D), Novākȍvica (PV), Paladȋnka (N, P), Parȗnka (K), Pȃvinica (PV), Pȅleska (D), Pȇrkovica (L), Pešȃndovica (D), Pivačȋka (K), Pjȇrovica (K), Poljākȍvica (N), Prdȃćica (N), Pudarȉca (B, N, PV), Pūhȍvica (N), Radȃnka (N, PV), Rādȍvica (N), Rájkovac (PV), Sȁbalićka (PV), Stȅvanka (PV), Stipánčevica (D), Šȃjbićka (PV), Šārȉnica (PV), Šārȍvica (N), Šćirȃnka^¹⁹⁵ (N), Šȅgovice (N), Šȇmenka/Šȇjmenka (D), Škódinica (D), Špȇrovica (D), Štȁmbakovica (K), Šȗdovica (N), (S)tȁšnice (< Staš < Stošija; PV), Tȉhovac^¹⁹⁶ (P), Tolīšȅvica (K), Tomažȋnka (N), Tȗtovica (N), Tudȋnka (P), Ugrȋnke (J), Valjȇrnica (L),Vicḁ̑nka (K), Vīskȍvac (PV), Zudenȋgovice (N), Žȃnkovica (PV)

Univerbizacijom su tvoreni toponimi u kojima prepoznajemo sufikse -(ć)ka (Barčevićka, Barčika, Jadrlika, Pivačika, Šajbićka), -ica (npr. Arturovica 'Arturov posjed', Lovrovica 'dio naselja u kojemu žive Lovrići'), -ka (npr. Markovinka 'Markovinin posjed', Šćiranka 'Šćiranov posjed'), -ovac (npr. Buljetovac 'Buljetin pašnjak'), -ska (Peleska) i -uša (Balduša). Uzimanje pak gotovih osobnih imena za imenovanje nije odlika slavenskih jezika nego je pojava mlađega postanja te je češća u kopnenim krajevima. Toponim Bošanić nastao je dodavanjem hrvatskoga sufiksa -ić na romansku antroponimnu osnovu.

3.4.2.3. antroponimi u funkciji toponima: Bȁčići (B), Baduvȇr^¹⁹⁷ (N), Bȁkac (D), Baldȕša (B), Banȉći (N), Bránkovci (PV), Bȕdin (D), Bȗlić (N), Bȕtorac (PV), Bȕtovac (K), Čȁtre (< Čater^¹⁹⁸; N), Ćírci^¹⁹⁹ (D), Dȅrimaška (N), Devoȋći (P), Dȗdići (L), Hȇrmen (PV), Kȁračić (N), Kḁ̑banice (P), Karavȃnići (L), Kolḁ̑n (< Gallanum; K), Kȏrde^²⁰⁰ (N), Kȗkovići (D), Kȕlići (P), Kutlȉi (B), Kumȉć (N), Kušȉi (B), Kȕtlići (K), Lȇštići (K), Lȉvić (N), Lúšćenac (PV), Lȕe (P), Magáši (D), Mahilȉnić (N), Marcȅlići (D), Mikulȋnci (PV), Mȉroi (P), Mȉškovići (D), Nȅgulići (P), Perȕšii (B), Petrȋnci (PV), Pȉculić (N), Rḁ̑nkovci (K), Rȅpušić (N), Rukavȉne (K), Rȕpčić (N), Smȍlići (PV), Šȅgović (N), Šenȃdići (D), Šimȗni (K), Šimurinȉć (N), Šȉša (D), Šušnjȁra^²⁰¹ (N), Tomȉći (K), Udovȉčić (N), Ȕfika (K), Ȗnči (D), Valȇntić (D), Vidalȋč (N), Vidalȉč (B), Vȉšin (usp. Višan; D), Vȑčići (D), Zȇlić (N), Zȕbovići (N), Žigljȅn (< Gellianianium < Gellius; Šimunović 2005:79; N)

Toponimi Kolan i Žigljen odrazi su rimskih imena. Imena zaselaka i dijelova naselja najčešće su nastala pluralizacijom.

3.5. toponimi etničkoga ili etnonimskoga postanja: Bȏdula glavȉca (< Bodul 'otočanin'; N), Bodulȉći (PV), Páškinja (D), Tȗrska pȗnta (< Turčin; L),Vlȃšće (< Vlah; N),Vlȁšići (PV), Žudȅje (usp. Žudel 'Židov'; L)

Prema podrugljivome etniku nastali su toponimi Bodula glavica i Bodulići, a u paškoj su se toponimiji odrazili i etnonimi Turčin, Vlah i Žudel ('Židov'), pri čemu je posebno zanimljivo da se toponim Turska punta nalazi na zapadnome kraju otoka Paga, koji je bio najmanje ugrožen od Osmanlija.

3.6. toponimi nejasna postanja ili motivacije: Ȁj malȏra (< aj malora 'kvragu' < mlet. malorcega; P), Bȍciljka (D), Bȍdunavla (L), Cȃska^²⁰² (N), Častúljci^²⁰³ (PV), Čȋn čȍk^²⁰⁴ (PV), Frlježȋn^²⁰⁵ (PV), Hȁnđevica^²⁰⁶ (PV), Hȋnka^²⁰⁷ (L), Hȑšćica^²⁰⁸ (PV), Ingrȍs (usp. iŋgrȍš 'odjednom'; Šimunović 2006b:180; N), Kanȉć (N), Katarȅlac^²⁰⁹ (K), Katarȅlelčina (N), Kozafȉna^²¹⁰, Krpaćȗta^²¹¹ (N), Kȕrozeb (PV), Lȗsk (N), Mȃli bȁstuk (usp. bastisati 'osvojiti'; D), Mȁun^²¹² (P), Mȁže^²¹³ (N), Mȕlobedanj (< mulo + bedena 'tanko vuneno platno'; L), Odovȃrinica (N), Pȍštena gramȁča (PV), Sitradȇr^²¹⁴ (N), Skrafumȏr (N), Skȑda^²¹⁵ (L, N), Šamprešȍvica (B), Škȏpalj^²¹⁶ (N), Tȉsina^²¹⁷ (N), Torbatȋva (< torba; N), Trȋmalj (N), Trȋmljić (N), Ȗjnina bȗža (N),Vajȇrma (usp. vajer 'uzrak, uvis' < lat. aer; L), Vȃjta^²¹⁸ (N), Vȃjtica (N), Vrušȉna (D)
4. ZAKLJUČAK

Bogatstvo i raznolikost paške toponimije uistinu iznenađuju. U ovome su radu obrađena 3.664 toponima prikupljena terenskim istraživanjem. Zasluge za prikupljanje i samim time očuvanje toga velikoga bogatstva pripadaju ponajprije zaljubljeniku u pašku prošlost i sadašnjost Ivi Oštariću.

Već se u paškim ojkonimima ogleda bogata kulturna i jezična baština toga otoka. Imena su glavnih naselja, kojima su imenovane i katastarske općine na otoku, u najvećoj mjeri odraz starijega romanskoga sloja. Najčešće su se u njihovim imenima odrazila rimska imena (Barbat, Kolan i Povljana), zatim pomorsko nazivlje (Novalja), nazivi za obitavališta (Pag), dok je jedan toponim nastao pokraćivanjem toponomastičke sraslice (Lun < Koncilun). Jedino je hrvatsko ime za jednu od paških katastarskih općina Dinjiška.

I ostala su imena naselja na otoku Pagu najčešće romanska, a neka od njih možda i predrimska (Caska). Grčkoga je postanja ojkonim Mandre. Romanski je jezični sloj u paškoj ojkonimiji najraznolikiji. U paškoj ojkonimiji nahodimo tako dalmatske prežitke (npr. Gurijel, Košljun, Sućurac), ali i tragove znatno mlađeg romanskog (tj. talijanskoga) sloja (npr. Bonaparte). Hrvatski se ojkonimi kadšto odnose na zemljopisno (npr. Ljubljine, Metajna) ili florističko nazivlje (npr. Smokvica), kadšto su etnonimskoga postanja (npr. Vlašići), ali je najčešće riječ o patronimsko-zadružnim toponimima (npr. Jurčevići, Magaši, Miškovići, Šimuni, Zubovići).

U paškoj su toponimiji uščuvani neki danas razmjerno rijetko potvrđeni i prostorno ograničeni zemljopisni nazivi (kao što su čiker, japaga ili hrič). Izvori su pak toponomastičkih metafora veoma raznoliki: najviše je toponima iz navedene skupine nastalo metaforizacijom od predmeta iz svakodnevne uporabe, nešto ih je manje vezanih za graditeljstvo i dijelove tijela, a nahodimo i odraze metafora nastalih prema pomorskome, crkvenome, hidronimskome, ratarskome i kuhinjskome nazivlju. „Suživot“ je Pažana i bure također ostavio traga u paškoj toponimiji, a među toponimima koji označuju oblik i površinska svojstva tla ili vode osobito su zanimljivi oni koji su motivirani bojama (crvena boja tako upućuje na predjele okrenute prema istoku, a sura na pjeskovite terene). Među apelativima koji se odnose na stjenovite predjele izdvajamo naziv baba 'hridina' koji je ujedno označivao i ženskoga demona. Toponimi kao što su Gladuša, Miserovice ili Truhličar odnosili su se na lokalitete s tlom nepogodnima za obradbu ili ispašu.

Odnosni su toponimi tvorbeno najzanimljiviji. Među njima su neki nastali hibridnom tvorbom (npr. Antibela 'nasuprot Beli'). Od danas gotovo neprozirnih toponima nastalih prefiksalno-sufiksalnom tvorbom izdvajamo toponim Zrće (< *Zarće).

Yüklə 0,75 Mb.

Dostları ilə paylaş:

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10