Toponimija otoka paga

3. ZNAČENJSKA RAZREDBA TOPONIMA
3.1. toponimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta
3.1.1. zemljopisni nazivi u toponimiji (toponomastički apelativi i izvedenice)

3.1.1.1. toponomastički nazivi: Armȍčina¹¹ (B), Bȁra¹² (B), Bȃrnja (D), Bȃs (usp. basa voda 'oseka'; PV), Belolȉje (usp. baliol 'uvalica' < lat. valiolu; Šimunović 1976:14; L), Blȃca (N), Blȁto (K, N, P), Bočȉna (PV), Bocȉnica (P), Bȏk (K, N), B̑k (P), Bračȉći (< bračić < brak 'plićak'; L), Bȑdo (N), Brȋg (B, D, L, N, PV), Brȋzi (K), Brnȃjka (< brna 'blato, kal'; PV), Čikȇr¹³ (D, N), Dȅra (N), Derenȉca (usp. Derilo; N), Derȉlo (L), Derȉna (< derina 'ledina'< mlet. derro; L), Derȉne (N), Dȏc (< doc 'dolac'; K), Dȏci (PV), Dóla (PV), Dóle (PV), Dōlȃc (N), Dolȃc (L), Dolḁ̑c (B, P), Dólac (D), Dolȉce (< dola 'udolina'; B), Drȁga (D, N, P), Drȃga (< draga 'uvala, dolina, krčevina'; B, K, PV), Drȃge (K), Fȍše (usp. foš 'prokop'; Kustić 2002:166; D), Fȗa (< fuža 'morski prolaz' < vlat. *fodium; usp. fuž 'jazbina, prirodna šupljina'; P), Gȁće (< gat 'nasip'; P), Gȁće drȁga (B), Gḁ̑rma¹⁴ (< garma 'krški usjed'; P), Gazȅtnica¹⁵ (PV), Glavȉca (B, P), Glavȉce (PV), Gnoȋšće (< gnoj¹⁶ 'blato'; N), Gramȁce (B), Gramȁča¹⁷ (N, P, PV), Gramȁče (N, PV), Gramȁčine (PV), Gramȃnik (< Gramačnik; D), Grȅben (N), Grȇda (PV), Haćȅvica (< hat¹⁸ 'gat', Brač; N); Hȕmić (< hum¹⁹; D), Hrȉč (< 'zemlja pomiješana s mnogo malih kamenčića'; usp. grič 'vrlet'; K), Jȃdra (< jadro 'vrelo'; N), Jȁdro (D), Jȃdro (K, PV), Jȁme (L), Jamurȉne (N), Japȁga (< japaga 'duboka jama između stijena'; usp. razjapiti; K, PV), Jarȕga (B), Jḁ̑z (P), Jaźȉna (P), Jazȉne (PV), Jezerȍ (L), Jȃz (N), Jḁ̑z (K), Jezerȉne (PV), Jȅzero (N), Kḁ̑lȉnac (K), Kalȉnac (< kal; N), Kāljȁc (K, N), Kāljȃc (L), Kāljcȁ (N), Kȃve (PV), Klānȁc (N), Klāncȉ (L, N), Kod vȁle (P), Kȍpna (D), Kōstȉnica (usp. Konštar < lat. costa 'rebro, obala, obronak²⁰; PV), Kotlȉna (N), Krȃj (L), Krȕne (N), Kvàsilo (< kvasilo 'kaljuža'; PV), Labȋn (usp. Albona < *alb- 'brdo'²¹; Sk 2:256), Ledȉna (L, PV), Ledȉne (D, L), Livȃda (B, K), Livȁde (D), Lokȕnja (< lokunja 'plićina' < lat. lacūna 'močvara'; P), Lȍkva (D), Lo͂kva (N), Lȏkva (B. K), Lokvȃnj (< lokvanj²² 'mala lokva, uvalica'; PV), Lokvḁ̑nj (P), Lokvḁ̑nji (P), Lȏkve (N), L̑̑kvicko (P), Lȏšika (usp. luća²³ 'grumen zemlje'; K), Luščȉći (usp. luža²⁴ 'blato'; PV), Ljȗbin (< ljub- 'blato, močvara'; N), Ljubljȉna (PV), Ljȕpčica (K, N), Mȃrman (usp. mramor 'točilo'; v. Rmalj ; N), Motȋšnjak (< matica; K), Mućēlȃc (< dalm. monsticellus 'brežuljak'; N), Mundanȉje (: lat. mons 'brdo'; N), Nȁ poje (P), Na vrȅlo (P), Narcȅla²⁵ (B), Osḁ̑pnik²⁶ (B), Óvršćine (D), Pȅćina (D), Pećȉna (PV), Peȉne (B, P), Pečȉne (B), Pȅćine (D), Petrȁi (usp. petra 'stijena'; P), Petrȉći (PV), Plȃnjka (< plana 'kamenita zaravan'; N), Plasȁ (< plas 'čistina'; N), Plása (PV), Plasȉca (N), Plḁ̑t²⁷ (< plat 'strana'; Sk 2:678; B), Plȁti (< plat²⁸ 'zaravan, ravni teren'; P), Poȉca (usp. poljica 'mala polja'; B), Pȍje (P), Pȍljac (PV), Pȍlje (L, N, PV), Pȍlica (< polica²⁹ 'visoka, strma i uzdužna hrid'; B, N), Pȏljca (L), Pȍrat (< porat 'uvala s pristaništem'; D, K), Potȏčnica (N), Pȍtoci (D), Potȍci (PV), Prentȗr (: lat. promontorium 'pobrđe'³⁰; L), Printȗr³¹ (usp. Prentur; L, N), Prȋva (usp. previja 'udolina između brda'; B), Prȉvrat (PV), Prȏdorina (< prodor 'vododerina'; PV), Pȗnta (< punta 'ratac, brežuljak'; D, N, P, PV), Pȗnta Ȑta (< punta 'rt'; N), Puntȇjcino (B), Pūntȉna (< puntin 'manji oštar vrh'; L), Puntȋne (B), Rḁ̑vna (B, P), Rḁ̑vne (K, P), Ravnȉca (B, L, N), Ravnȉce (D, N, P), Ričȉna (< ričina 'potok'; PV), Rȉpišće (< ripa 'kamenjar'; B, D), Rȉvina (< rivina 'vododerina'; B), Ȑmalj (K), Ȑmanj (K), Ruȉca³² (B), Rȕdine (< rudina 'zaravan u kršu'; D), Rȕdine (K), Rȕdinśko (P), Sȉke (< sika 'greben'; N), Skȏk (< skok 'zaskok'; L, N), Strána (PV), Strȃna (D), Strḁ̄nȁ (B), Śtrḁ̄nȁ (P), Sȕteska (N), Škḁ̑r (B), Škārȉ (< škar 'plitko podmorje s hridinama'; L), Škarȉć (< škar 'veća udubina u kamenu' < novomlet. squero; K), Škȏj (B), Škrȁpa (< škrapa 'užljebina u vapnencu'; N), Škrȁpe (N), Tajnȁ (usp. tajan 'greben'; PV), Tȁle (< tale 'plićak nasred uvale odakle se povuče more za vrijeme oseke'; Kustić 2002:378; P), Tȁlina (usp. Tale; D), Tȁline (PV), Točilȁ (B), Trȃvnjak (< travnjak 'pašnjak'; L), Vȅrśi (< vrsi 'vrhovi'; P), Vrȉlo (D), Vrtȁča (D),Vrtȃča (K), Vrtȁča (N), Vrȕja (B, D),Vrȕje (P), Vrȕlja (K, PV), Vrȕlje (PV), Vrȕljica (N, PV), Za Krȁji (N), Za Pećȉne (N), Zȃdrina (usp. Jadra; D, L, PV), Zȃglava (< zaglava 'ratac'; L, N), Źḁ̑glava (P), Zḁ̑glava (B), Zḁ̑glavak (B)

Unutar skupine toponima koja obuhvaća toponomastičke apelative i njihove izvedenice najviše je toponima koji se odnose na morfološke oblike krša. Među njima je najviše uščuvanih hrvatskih apelativa kao što su dola, dolac, gat ('nasip'), greben, greda, hrič (usp. grič 'vrlet'), jama, japaga ('duboka jama između stijena'), klanac, kotlina, pećina, petrać/petrić ('stjenovit teren'), plana ('kamenita zaravan'), plasa ('čistina'), polica, polje, priva (< previja), ravan, sap ('nasip'), suteska ili vrtača. Predrimski su apelativi garma ('krški usjed') i ripa ('kamenjar'), možda i škrapa ('pukotina između stijena'), a romanskoga su postanja apelativi kava ('jama'), plat ('strana') i vjerojatno luća ('grumen zemlje').

Oronimne su osnove također pretežito hrvatske (brdo, brig, hum, strana, vrh). Hrvatskim su pak zemljopisnim nazivima usporedni romanski nazivi munćel (: hum) i munt- (: brdo). Predrimskome sloju pripada pak oronim Labin. Toponimi Prentur/Printur odraz su romanske apelativne osnove kojom se na sjevernome dijelu Jadrana imenuje pobrđe. Za područje je od Novigradskoga ždrila do Paga bilježit i apelativ kičer (koji se premetanjem na Pagu promeće u čiker) kojim se imenuju kameniti brežuljci.

Na prisutnost ili neprisutnost biljnoga pokrova upućuju apelativi derina (mletački apelativ kojemu je istovrijedan hrvatski apelativ ledina), livada i skok 'zaskok'.

U obalnoj toponimiji prevladavaju romanski apelativi kao što su bas ('oseka'), beliola ('uvala'), brak ('plićak'), fuža 'morski prolaz', sika 'greben', škar 'plićak s grebenima', škoj 'otok', tajan 'greben' ili tale 'plićak'. Od hrvatskih su obalnih naziva uščuvani jaz (koji odgovara romanskome foš 'prokop'), kopno ('priobalje') i kraj.

Mnoštvo je odraza hidronimskih naziva te naziva za blatišta u paškoj toponimiji. Posebno su zanimljivi hidronimi Jadra i Zadrina u kojima je uščuvana hidronimska osnova *jadr-. Hidronimi Marman, Rmalj i Rmanj odraz su praindoeuropskoga korijena *mer- 'glodati, gristi', a slične odraze nahodimo u mnogim slavenskim jezicima od kojih je najzanimljiviji glagol izmoromrati 'istočiti, izvesti', zabilježen u ruskoj redakciji crkvenoslavenskoga jezika (Bezlaj 2003:351, 1023), kojim su motivirani hidronimijski nazivi koji označuju točila ili, poput kolanskoga toponima Rmanj, lokvu. Bogatstvo hidronimijskih naziva (jezero, lokva, lokvanj, ričica, ričina 'potok', vrilo, vrulja) svjedoči o važnosti svake kapi vode za samo stanovništvo, ali i za stoku koja se napajala uglavnom na brojnim lokvama. Izvorske je vode bilo više na istočnome, a toponimi motivirani nazivima blatišta učestaliji su na zapadnome (Bara, Blaca, Blato, Kalinac, Kaljac) dijelu otoka.

Nadalje, homonimni apelativi počesto nose različita značenja. Tako je bok istodobno uvala, pašnjak izložen udarima bure ili pak brdo koje štiti od naleta sjevernoga vjetra. Očito je u starijim razdobljima u narodnome govoru bio živ hrvatski apelativ rt (i u oronimiji i u obalnoj toponimiji), prije negoli što ga je u potpunosti istisnuo romanski ekvivalent Punta. Osim u tautološkom toponimu Punta Rta³³, to se očituje i u toponimima kao što je Zrće ('zarće, za Rtom') ili Zali rt. Apelativom vrulja imenuju se i slatkovodna i podmorska vrela.

Zemljopisno nazivlje uščuvano u paškoj toponimiji moći će se u potpunosti protumačiti tek kad se dobije iscrpniji uvid u zemljopisno nazivlje susjednih kvarnerskih i sjevernodalmatinskih otoka.

3.1.1.2. toponomastičke metafore: Antikȏr (< antikora 'sidro'; K), Bḁ̑vča drȃga (< bačva; K), Badnȋšća (L), Badnjȉ (P), Badnjȉna (K), Baȃca (usp. ba³⁴ 'nizak' < baa voda 'oseka'; P), Baśadȗra (< basadura 'nizina' < ba 'nizak'; P), Berȋknica (usp. berikata³⁵ 'Adamova jabučica'; Oštarić 2005:44; B), Bisȁge (D), Bocunȉć (K), Bocunȉne (B), Bȍkarska glavȉca (< bokar 'pehar'; N), Bȕkarica (D), Bȗža (L), Cȉcavac (N), Čimburȉć (< čimbur 'dimnjak'; L), Čȕn (< čun 'kameni brijeg'; K, N), Čúnji (PV), Dȅbeli nȏs (< nos ‘šiljati rt’; N), Dȉnjiška (< *gъdъ 'mokrina', 'kal', 'luža'; D), Dumbaȉć (B), Dumbaȉ (< dumbalj 'manja lokva'; B), Dumbȃlj (D), Dumbȃlj (< dumbalj 'vododerina'; L), Flȍk (< flok 'pramčano trokutasto jedro', Oštarić 2005:115; L), Galijȏla (< galija; L, N), Gȅrbe (B, P), Golȉja (< golija 'pristanište' < galija; P), Gȑba (D, N, PV), Gȑbe (K, PV), Gȑbica (D, K, P, PV), Gȑbina (PV), Grbȉšinac (K), Gȑlovo (PV), Kantȗn (L, N), Kantunȋšće (B), Katȋne (< katina³⁶ 'prevlaka'< lat. catēna; P), Kȃtinica (PV), Katrȋde (N), Klabȗk (B), Krīnȁc (< krinac 'kaljuža'³⁷; D, K, PV), Krinḁ̑c (P), Krincȉ (PV), Krȋvi stȗp³⁸, Kȑletka (D), Krȕna (L, B, P), Kȑpica (< krpica 'mali komad zemlje'; usp. peča; K, N), Kusȉna (D), Kūscȉ (K), Kȗt (K, N, PV), Kvadrḁ̑te (P), Kvḁ̑dri (B), Lȁđina (N), L̑barśka drȁga (P), L̑barśka l̑kva (P), L̑barśko (P), Lebrȉna (N), Lebrȉne (N), Lopárnica (PV), Lopȃta (K), Lopȁta (P), Lȗkovac (< luk; D), Lȕla (D), Lumbrȅlica (L), Lumbrȅlice (B), Mȏśt (< most 'prevlaka'; P), Nogȁvica (N), Nōžȉ (< nož 'oštra stijena'; N), Nožȉca (< noga 'okrajak polja'; B, D, K), Orȗno (usp. obruč; P), Ortḁ̑nice (< ortarnica 'greda' < oltarnica; P), Pēzdȉna³⁹ (PV), Pȋžnjak (< pižnjak 'tijesan, uzak prostor'; Oštarić 2005:344; L), Pincȉna drȁga (< pinac 'udo'⁴⁰; N), Pȋnčeva rȕpica (D), Plećȇ (N), Plećȅ (L), Pleȍva drȁga (P), Pod Ȍci⁴¹ (B), Portȗn (B), Postȏl (N), Probȍj (V), Propȃdavica (< propadavica 'rasjed'; K), Prȍpast (< propast 'provalija'; P), Prōzȍr (N), Prȗtna (PV), Pȗlpit (< pulpit⁴² 'štionik, uzdignuto mjesto s kojega se čita Sveto pismo ili propovijeda'; Sk 3:74; N), Rȇbra (L), Rȕpa (B, P), Rȕpe (D), Rȕpica (D), Sȇdla (L, N), Segȃl (usp. sigal⁴³ 'drveni sud za vodu'; usp. veljot. sedla, sieglu; PV), Skȁle (N), Slȍg (< slog 'komad zemlje'; Oštarić 2005:458; D), Slozȉ (B), Slozȉne (PV), Staćȉca (< staćica 'drveni badanj'; Oštarić 2005:471; D), Stogḁ̑j (< stogalj 'veliki stup'; Oštarić 2005:475; B), Śtōlci (P), Šȁica (< šašica 'šačica'; P), Šȅmek (usp. šembek 'vrsta mreže'; D), Škȁlice (P, PV), Ṧkḁ̑nica (< škanj⁴⁴ 'podmorski greben'), Škatélac (usp. Škatule; PV), Škȁtule (< škatula 'škrinja'; N), Škovardȃra (usp. škrovada⁴⁵ 'posuda za pečenje'; N), Ṧkurḁ̑de⁴⁶ (usp. Škrovardara; P), Trȉget (< triget⁴⁷ 'prolaz između dvaju otoka ili između otoka i kopna' < triget 'vrsta broda'; N), U Ȍci (< oko 'vrelo iz kojega voda polako otječe'; P),Vȅliki lȇbar (P), Vodȁ (< voda 'zbiralište vode', N), Vodȉce (< vodice 'prostor s više izvora'; D, P),Vodotȉč (< vodotič 'kraj, mjesto na kojemu se spajaju kopno i more'; N),Vratȃca (N), Vrȁtolom (D), Zaȋk (< zaik 'ratac' < zaik 'jezik'⁴⁸; B, N), Zḁ̑klȍpac (usp. zaklopica/zaklopatica 'uvala s uskim od vjetra zaštićenim vratima'; Šimunović 2005:266; B), Zȃr (N), Ždrīlȍ (< ždrilo 'tjesnac'; PV)

Izvori su toponomastičkih metafora raznoliki. Najčešći su izvor metaforizacije predmeti iz svakodnevne upotrebe: antikor⁴⁹ ('sidro'), badanj (u obalnoj toponimiji i mikrotoponimiji), bisage (u imenu polja), bocun (za vrhove stožasta oblika), bukar (obično se odnosi na manje uzvisine), katrida (< katrida 'velika kamena gromada'), klabuk (u oronimiji označuje mjesta na kojima su pastiri tražili zaklone za sebe i stoku), lopar (u obalnoj toponimiji), lopata (u oronimiji i mikrotoponimiji), lula (za polje), lumbrela (tim se nazivom označuju skloništa od kiše u šumi ili na poljima; usp. naziv klabuk), nož ('oštra stijena'), sedlo ('prijevoj'), segal ('lokva'), staćica (usp. badanj), škanj ('greben'), škatula (apelativ se odnosi na stjenovit teren i javlja se u obalnoj toponimiji i oronimiji) i Zar (riječ je o mjestima u okolici blatišta ili vodotoka uz koje se stvara sumaglica). Nazivi su u svezi s graditeljstvom čimbur (kojim se imenuju pećine s uskim otvorom), prozor, skale, stogaj ('veliki stup') te usporedni hrvatsko-romanski nazivi most i katine (za prevlaku) te portun i vrata (oba se odnose na otvore u ogradama i torovima, s tim da je apelativ vrata ujedno potvrđen i u obalnoj toponimiji). Obilno su potvrđene i metafore prema dijelovima tijela. Uščuvani su tako apelativi cica, grba (za neravan teren, ali i za brdo s dvama vrhovima i polja pod njim⁵⁰), grlo (za uski prolaz), lebro/rebro (u kopnenoj mikrotoponimiji), noga (za okrajak polja), nos (za šiljati rt), oči (pri imenovanju pećina, ali i u hidronimiji gdje apelativ oko označuje vrelo iz kojega voda polagano otječe), pinac, pizda (označuje uske uvale i vrelišta), pleće, šaka (u obalnoj toponimiji), zaik ('jezik'; u oronimiji) i ždrilo (za tjesnac). Pomorsko se nazivlje ogleda u metaforičkim nazivima flok ('trokutasti pašnjak'), galija (za pristanište), lađa (za uleknuće), šemek i triget. Iz crkvenoga nazivlja uščuvani su na Pagu toponimi motivirani apelativom ortarnica (koji odgovara apelativu greda) i pulpit (odnosi se na povišeno mjesto u pašnjaku). Iz kuhinjskoga je nazivlja posuđen apelativ škrovada. Hidronimske su metafore dumbalj (: dupsti), voda, vodice i vodotič. Nazivima su provalija motivirani toponimi Propadavica, Propast i Vratolom, a neravan teren ili udolinu označuje apelativ rupe. S tipovima su obradivog zemljišta u svezi nazivi kus, slog i špeta koji označuju komad obradive površine.

3.1.2. toponimi s obzirom na razmještaj, oblik i izgled tla ili vode

3.1.2.1. toponimi prema smještaju zemljopisnog objekta: Arijafȗn (< arija + fune < funis 'konopčić'; P), Baśadȗra (usp. pasadur 'pašnjak u dragi izloženoj naletima vjetra'; P), Beldevȇr (K), Belvedȇr (< belveder 'vidikovac'; B, N, P), Belvedȋr (N), Čelȉne (< čelo ‘brdo okrenuto prema suncu’; N), Čȇlnica (L), Čélnica (D), Dȗška (< duška 'prostor otvoren udarima vjetra' < duhati 'puhati'; K), Frontḁ̑l (B), Ȉdro⁵¹ (B), Jȗžne krȕne (L), Jȗžni bȏk (K), Jȗžnja drȁžica (N), Jȗžnja Gȉrenica (K), Jȗžnja pȗnta (N), Jȗnja pȗnta Koromȁcine (P), Jȗnja pȗnta (P), Južnjȁča (P), Jȗnji Gȅrm (P), Jȗžnji Gȑm (K), Kucejḁ̑k ('mjesto s više okuka'; B), Lȅdena drȁžica⁵² (N), Ledenȋk (P), Lepȃr (< lepar < repar 'zavjetrina'; N), Leparȉć (N), Pahȍtica⁵³ (< pahnuti 'udariti, mlatiti'; N), Mrzlānȍvica (N), Mȑzlo (N), Paklȅnica⁵⁴ (< paklen 'nepogodan'; B), Podȃnci (< podanak 'donji dio terasastoga terena'; D, N, PV), Podḁ̑nci (B), Podȁnak (K), Pod zapȍdak (: zapad; B), Prísinica (usp. prisoje; PV), Pūhȁlo (< puhati; L), Pȗnta śrȉnica (P), Pȗnta ṧpȉje⁵⁵ (P), Sajȗžnja pȗnta (L), Sajȗžnji kȁnat (L), Samȍrašnja njȉva (N), Samȍrašnji brȋg (L), Samotvȏrac⁵⁶ (N), Śtranȉina njȉva (P), Tómbulka (D), Tȗmbulka (< tumbulati se 'prevrtati se od vjetra'; K), Usrȅdak (L), Ȕstran (B), Vȅliki lȃd (< lad 'hlad'; PV), Vȉtnica (< viti; K), Zakȗčenica (B), Zȁli ȑt⁵⁷ (N), Źāmȅt (< zamet 'mjesto izloženo jakim udarima bure'; P), Zȋr (< zir 'vidikovac' < zreti; PV), Zmȍrašnja drȁžica (N), Zmȍrašnja fȗža (PV), Zmȍrašnja pȗnta (N), Źmȍrašnja pȗnta Tankȏga (L), Zmȍrašnja pȗnta Koromȁcine (P), Zmȍrašnje blḁ̑ci (K), Zmȍrašnji bȏk (K), Zmȍrašnji Gȑm (K), Žestȍko (B), Žeśtȍko ('mjesto izloženo jakim udarima bure'; P)

Najveći je dio toponima iz ove skupine motiviran izloženošću zemljopisnoga objekta udarima bure, tako da se u sadržaju toponima često kriju upozoravajuće poruke (Paklenica, Tumbulka, Žestoko), a znatno se rjeđe navode mjesta pogodna za ispašu ili pristajanje plovila (Lepar < lepar 'zavjetrina', vjerojatno i Uhlinac). Toponimi Arijafun i Vitnica metaforičkoga su postanja. Manji je broj toponima motiviran izloženošću zemljopisnog objekta Sunčevim zrakama (Čeline, Prisoje). Toponimi Belveder, Punta Špije i Zir označuju vidikovce na kojima su u prošlosti mogle biti smještene promatračnice. Novaljski Belvedir zabilježen je kao Belveder 1289., a kao Belvedir 1367. Njemu je usporedan hrvatski paški toponim Zir (< *zdrěti), ali i rapski romanski toponim Miral. S druge su strane u potpunoj oprjeci toponimi Punta śrinica i Zali rt od kojih prvi imenuje rt oko kojega je plovidba sigurna, a drugi rt oko kojega je plovidba opasna. U paškoj toponimiji nahodimo i toponime motivirane stranama svijeta (zastupljeni su toponimi koji se odnose na topografske objekta koji su okrenuti prema jugu i zapadu) te toponime motivirane blizinom mora.

3.1.2.2. toponimi koji označuju oblik i površinska svojstva tla ili vode (izravni i metaforični): Bȇla čelȁ (N), Bȇla glavȉca⁵⁸ (B), B̑la pȗnta (P), Bȇli brȋg (B), Bȇli kȁmik (B), B̑le śtȇne (P), Bȇlo (K, N), Bȋla glavȉca (PV), Bȋli lȁzi (PV), Bíla pȗnta (D), Bȋli brȋg (D), Bonapȃrte⁵⁹ (< bona parte 'dobar/plodan dio'; N), Cȅrna glḁ̄vȁ (P), Cȅrna glavȉca (B), Cȅrna grēdȁ (B), Cervȇni brȋg (P), Cȑna glḁ̄va (K), Cȑna pȗnta (K), Cȑni puntȋn (N), Crnoklȁđe (: ogorjelište; PV), Crnjȅlica (D), Cȑvena rȕpa (D), Četvȑta klȁša (K), Čȋsta (K), Čȋsta vȍda (K), Dȅbela čȅla (N), Dȅbela drȁga (D), Debȅla pȗnta (B), Dȅbelo (P), Dȅbelo celȍ (P), Dȅbelo čȅlo (D), Dȍbar potȍk (N), Dȍbra pȗnta (PV), Dȏbra Slȁtina (K), Dobrīkȍvac (K), Drȕga klȁša (K), Dubrȏvnik⁶⁰ (PV), Dȕga drȃga (D), Dȕga glavȉca (B), Dȗga njȉva (B), Dȕgḁ̄ njȉva (P), Dȕga njȉvica (B), Dȕgi lȁz (B), Dugȁča (D, L, N, PV), Dugȃče (K), Dugȁče (PV), Dugȃčica (K), Dugȁčica (N), Dugḁ̑j (P), Dugājȉ (L), Dȗgalj (N), Dugḁ̑lj (K), Dȕgoveska (< ves 'vas'; N), Dugȗn (N, PV), Dumbȍčica (D, L), Dumbȍka (D, K, PV), Dumbȍka drȁga (PV), Dvȃ brȁta⁶¹(B), Dumbȏica (P), Dumbȍka⁶² (B, N), Dumbȍka drȁga (P), Dumbȍka l̑kva (P), Dvȋ kȁmenice (D), Golȋnsko (N), Gȗsta drȃga (B), Gȗsta glḁ̄vȁ (< gust 'šumovit'; B), Kȁmenjak Krlȉć (usp. krljav 'gol'; N), Klȁše (< klaša 'klasa pašnjaka'; K), Kočȃlj (< kočalj 'plitka blatnjava lokva'; Oštarić 2005:186; L), Krivȁča (N), Kríva drȁga (PV), Krȉve plȃse (PV), Krȋve drȁge (B), Krȋvi brȋg (PV), Kȕsaste drȁžice (D), Lȅdin glavȉca ('travnata glavica'; D), Lȅsna (< les 'nanos'; D), Lȉpoglava (K), Līšȁ (usp. Pliša; N), Mȅrke peȉne (B), Mȅrka Pȗnta (B), Mȅrki dumbȃj (B), Modrȉne (B), Mȑka pȗnta (K), Mrkȕše (D), Na lȉšo (< lišo 'ravno'; B), Ȍštri čēlȁc (N), Plȅšenica (PV), Plīšȁ (< pliša 'predio na zemljištu gdje gotovo nema raslinja, trave'; N), Plȋša (D), Plišadȗra (< pliša; B), Plȋtka l̑kva (P), Plȋtka pȗnta (P), Plȋtka vrȕja (P), Plȋtki krȁji (P), Pȍkrivena glḁ̑va (< pokriven 'travnat'; P), Rȁsovača (< rasova 'rasoha'; PV), Rȁsuta glavȉca (B), Rḁ̑vna drȁga (B, K), Rȃvna drȁžica (N), Rȃvna gramȁčica (N), Rḁ̑vne drȃge (B), Rȕđenac (PV), Stȃra strȕga (PV), Súrak (< sur 'pepeljastosiv'; PV), Svičȁn (< sviti; N), Šantȋš (usp. šantiti 'potonuti'; D), Širȍka drȁga (B), Širȍka glḁ̑vȁ (B), Širȍka pȗnta (P), Širȍki čēlȁc (N), Škȑlina (< škrilj 'plosnat kamen'; D), Škrlȉne (PV), Škȗra pećȉna (< škur 'taman'; N), Škúrnjača (D), Šȗplja škȃmlica (N), Tankḁ̑ pȗnta (B), Tankȃ pȗntica (N), Tankȍ (P),Tarkȉjica (< tarkija 'kožni remen' < tur. terki 'koža'; N), Tȇsna drȁžica (N), Tȇsne drȁžice (N), Tȇsno (N), Terjȁra ('tri jare'; B), Trȉ bȍka (P), Trȋ brȁta (B),Trȋ glḁ̑ve (P), Trȋ gramȁče (D), Trȋ lūkȅ (B), Trȋ sestrȉce (B), Trilȏkvica (N), Trol̑kve (B), Tȗsto čelȍ (< tust 'širok'; N, PV), Vȉsoka (PV), Zelȅna glavȉca (N)

Većina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja, s tim da pridjevi u toponimiji poprimaju posebna značenja: debeo i tust 'širok'; dobar 'plodan' (uz gospodarski naziv), 'čist' (uz obalne toponime i hidronime) ili 'pogodan za plovidbu'; gust 'šumovit'; mrk i njemu usporedni romanski pridjev škur 'taman, neizložen Sunčevim zrakama'; plešiv 'ogoljen'; pokriven 'travnat'; suh 'povremeno ispunjen vodom'; tanak 'uzak'. Dio je toponima motiviran i bojama: bel/bil (u obalnoj toponimiji ima i značenje zapjenjen ili mjesto na kojemu je more toplije, u hidronimiji označuje svijetle i čiste vode, a u oronimiji brda okrenuta Suncu), crn (antonim pridjeva bijel), crven (označuje i brda okrenuta prema istoku), sur (označuje i mjesta s pjeskovitom zemljom) i zelen ('travnat'). Navodimo i mogućnost da se toponime motivirane plavom, crvenom, bijelom i crnom bojom može dovesti u svezu sa starim načinom određivanja strana svijeta (npr. Bijela i Crvena Hrvatska). U istaknutimn toponimima motiviranim pridjevima crn ili bijel moguće je možda tražiti prežitke štovanja slavenskih božanstava Crnoboga i Bjeloboga.