Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
100
"Ne, ovo o ~emu ti pri~am nije svet duhova. To je stvarni svet. Ljudi koji `ive
na njemu stvarni su ljudi, `ivi, ba{ kao ovde. Ali u dalekoj davnini oni su nau~ili da
lete."
Asra se isceri.
"Razume se, ne lete ma{u}i rukama. Oni to ~ine u ma{inama sli~nim kolima."
Bilo je vra{ki te{ko izraziti se na orgotskom, koji nije imao re~ kojom bi se ta~no
ozna~ilo "letenje"; najpribli`nije zna~enje bilo je sadr`ano u re~i "klizanje". "Vidi{,
ovako: oni su nau~ili da prave ma{ine koje idu kroz vazduh, kao {to sanke idu snegom.
Ubrzo su stekli ve{tinu da ih voze sve dalje i br`e, da bi one na kraju poletele sa zemlje,
poput kamena izba~enog iz pra}ke, prohujale kroz oblake i izi{le iz vazduha, a zatim
stigle pravo do drugog sveta, oko jednog drugog sunca. A kad su ve} do{li na novi svet,
{ta su tamo drugo zatekli do ljude..."
"Kako
klize
vazduhom?"
"Mo`da, a mo`da ne... Kada su
stigli do moga sveta, mi smo ve} znali kako da
se vozimo po vazduhu. Ali oni su nas nau~ili kako da idemo sa sveta na svet, jer mi jo{
nismo imali ma{ine za to."
Asru je zbunilo ovo uplitanje pripoveda~a u pri~u. Ja sam bio u groznici, a
mu~ile su me i rane koje su mi droge izazvale po grudima i rukama, tako da sam na~as
sasvim smeo s uma kako sam nameravao da istkam pri~u.
"Nastavi", re~e on, poku{avaju}i da doku~i u ~emu je stvar. "[ta su oni jo{
~inili osim {to su i{li po vazduhu?"
"Oh, pa mnoge stvari koje ljudi i ovde rade. Ali oni se svi nalaze neprestano u
kemeru."
On se zakikota. Razume se, u `ivotu koji sam ovde vodio
nije bilo izgleda za
prikrivanje nekih ~injenica i moj nadimak me|u zatvorenicima i ~uvarima neizbe`no je
bio "Nastrani". Ali tamo gde nema `elje niti stida, niko, ma koliko neobi~an bio, ne {tr~i;
mislim da ni Asra nije doveo u vezu ovo {to sam mu rekao sa mojom posebno{}u. On je
to naprosto shvatio kao varijaciju jedne stare teme i tako se samo malo zakikotao i
kazao: "Svi neprestano u kemeru... Pa to je onda neko mesto za nagra|ivanje? Ili za
ka`njavanje?"
"Ne znam, Asra. Za {ta je ovaj svet?"
"Ni za jedno od toga dvoga, mali. Ovo je naprosto svet, takav kakav jeste.
Rodi{ se na njemu i... stvari su takve kakve su..."
"Ja nisam ro|en ovde. Do{ao sam na ovaj svet. Izabrao sam ga."
Ti{ina i senke po~ivale su oko nas. Sa druge strane zidova barake, u utihlosti
pustog predela, mir je remetio samo jedan tanu{an zvuk, pilenje ru~ne testere; ni{ta
drugo se nije ~ulo.
"De, de... dobro", promrmlja Asra i uzdahnu; protrljao je noge, ispustiv{i pri
tom kratki jecaj koga ni sam nije bio svestan. "Niko od nas ne bira", re~e na kraju.
No} ili dve posle toga pao je u komu i ubrzo izdahnuo. Nisam saznao zbog ~ega
je poslat na dobrovolja~ko dobro, niti kakav su zlo~in, gre{ka ili
nepravilnost bili upisani
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
101
u njegovim ispravama; jedino sam razabrao da je na pulefenskom dobru proveo ne{to
manje od godinu dana.
Dan posle Asrine smrti pozvali su me na saslu{anje; ovoga puta morali su da
me odnesu i posle toga se ni~ega vi{e ne se}am.
14.
BEKSTVO
Kada su i Obsle i Jegej napustili grad, a Sloseov vratar odbio da me pusti
unutra, shvatio sam da je kucnuo ~as da se okrenem neprijateljima,
jer me od prijatelja
vi{e nije ~ekalo nikakvo dobro. Oti{ao sam do stare{ine [usgi{a i ucenio ga. Nedostajalo
mi je dovoljno gotovine kojom bih ga potkupio, pa sam tako morao da prodam svoj
ugled. Me|u prevrtljivim svetom sm naziv izdajnika predstavlja imetak. Kazao sam mu
da se nalazim u Orgoreinu kao agent klike plemenitih iz Karhide, koja se urotila da
smakne Tibea, i da je on odre|en za
moju vezu sa sarfom; ako bude odbio da mi da
obave{tenje koje mi je potrebno, kaza}u mojim prijateljima u Erenrangu da je on
dvostruki agent, koji radi za kliku slobodne trgovine, a vest o tome }e se, razume se,
vratiti u Mi{nori i sti}i }e na kraju do sarfa; ta prokleta budala mi je poverovala. Prili~no
brzo mi je otkrio ono {to
sam hteo da saznam; ~ak me je upitao da li se sla`em sa tim.
Nisam bio u neposrednoj opasnosti od mojih prijatelja Obslea, Jegeja i ostalih.
Oni su osigurali sopstvenu bezbednost `rtvuju}i izaslanika i uzdali su se da sa moje
strane ne}e biti nevolja ni njima, a ni meni samom. Dok nisam oti{ao do [usgisa, niko u
sarfu izuzev Gauma nije me smatrao vrednim pa`nje, ali sada }e mi biti tik za petama.
Moram privesti kraju svoj posao, a onda nestati sa vidika. Nemaju}i nikakav na~in da
uspostavim neposrednu vezu sa bilo kim u Karhidi, budu}i da
bi pisma bila otvarana i
~itana, a poruke preko telefona ili radija prislu{kivane, re{io sam da prvi put odem u
kraljevsku ambasadu. Tu je kao ~lan osoblja radio Sardon rem ir ^enevi~, koga sam
dobro poznavao sa dvora. Odmah se slo`io da prenese Argavenu poruku o tome {ta se
dogodilo sa izaslanikom i gde se nalazi zatvoren. Mogao sam da se pouzdam u ^enevi~a,
bistrog i po{tenog ~oveka, da }e uspeti bez pote{ko}a da dostavi poruku, ali zato nisam
bio u stanju ~ak ni da pretpostavim kako }e je Argaven primiti ili {ta }e sa njom u~initi.
Hteo sam da Argaven raspola`e tim obave{tenjem, za slu~aj da Aijev zvezdani brod
iznenada po~ne da se spu{ta iz oblaka; jer u to vreme jo{ sam gajio izvesnu nadu da je on
uputio signal brodu pre no {to ga je sarf uhapsio.
Sada sam
i ja bio u opasnosti, a ako sam vi|en kako ulazim u ambasadu, ta
opasnost je bila neposredna. Pravo odatle oti{ao sam do karavanske luke u ju`nom delu
grada i pre no {to je otkucalo podne tog dana, odstret susmija, napustio sam Mi{nori u
istom svojstvu u kome sam i do{ao u njega, kao utovariva~ kamiona. Imao sam uz sebe
stare dozvole, malo prepravljene, dodu{e, da bi prili~ile novom poslu. Krivotvorenje
isprava predstavlja rizi~an korak u Orgoreinu, gde se one podvrgavaju pregledu pedeset
dva puta dnevno, ali taj ~in uop{te nije redak zbog ove rizi~nosti,
a moji stari drugari sa
Ribljeg ostrva uputili su me u nekoliko korisnih trikova za ovu svrhu. Vre|alo me je
posedovanje tu|eg imena, ali me ni{ta drugo ne bi izbavilo niti bez pote{ko}a prevelo
preko celog Orgoreina do obale Zapadnog mora.