Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
18
Zastao sam na rubu uzdignu}a i, kao {to su me uputili, nisam ni{ta u~inio ili
kazao.
"Popnite se, gospodine Ai. Sedite ovde."
Poslu{ao sam i seo na stolicu sa desne strane uz sredi{nje ognji{te. Ceo ovaj
ceremonijal pomno sam uve`bao. Argaven nije seo; stajao je na deset stopa od mene, sa
pucketavim, jarkim plamenovima iza le|a, a onda mi se obratio: "Ka`ite mi ono {to
imate da mi ka`ete, gospodine Ai. ^ujem da nosite neku poruku."
Lice koje se okrenulo prema meni i koje su svetlost plamena i senke zarumeneli
i pro{arali kraterima bilo je ravno i okrutno kao mesec,
kao mutan, zagasit mesec Zime.
Argaven je sada delovao manje kraljevski, manje mu`evno nego {to je izgledao sa ve}e
udaljenosti usred svojih dvorjana. Glas mu je bio tanak, a pomamnu, umobolni~ku glavu
dr`ao je pod izvesnim uglom ~udne osionosti.
"Moj gospodaru, ono {to sam imao da ka`em i{~ilelo mi je iz glave. Tek sada
sam ~uo o nemilosti u koju je pao lord Estraven."
Argaven se osmehnuo na to, osmehnuo se usiljenim, uspijenim osmehom.
Nasmejao se piskutavo, poput rasr|ene `ene koja se pretvara da je vesela. "Proklet bio",
re~e on, "ti oholi, pritvorni, krivokletni~ki izdajnik! Ve~erali ste sino} sa njim, zar ne? I
on vam je pri~ao o tome kako je mo}an dasa, kako vrti kralja oko malog prsta i kako }ete
lako izi}i nakraj sa mnom, budu}i da se on zalo`io za vas kod mene, a? Da
li vam je to
kazao, gospodine Ai?"
Oklevao
sam.
"Re}i }u vam {ta mi je ispri~ao o vama, ako vas to zanima. Savetovao me je da
vas nipo{to ne primim u audijenciju, da vas dr`im u i{~ekivanju, da vas ~ak, mo`da,
otpremim u Orgorein ili na Ostrva. ^itavih pola meseca nije prestajao da mi puni u{i o
tome, prokleta bila njegova drskost. Ali sada je on otpremljen u Orgorein, ha, ha, ha!"
Ponovo piskutav, pritvoren smeh, propra}an pljeskanjem {akama. Jedan be{umni,
pripravni ~uvar namah se pojavio izme|u zastora na kraju uzdignu}a. Argaven zare`a na
njega i ovoga odmah nestade. I dalje se kiko}u}i i re`e}i, Argaven mi se pribli`io i
pogledao me pravo u o~i. Tamne zenice njegovih o~iju oblivale su se blagim
narand`astim prelivima. Znatno sam ga se vi{e bojao nego {to sam to o~ekivao.
Nisam video nijedan bolji put kojim bih krenuo me|u svim ovim
zamr{enostima do potpune otvorenosti. Rekoh: "Jedino
mogu da vas pitam, ser, da li se
smatra da sam i ja ume{an u Estravenov zlo~in?"
"Vi? Ne." Jo{ pomnije se upiljio u mene. "Nemam pojma koji ste vi vrag,
gospodine Ai, seksualna nakaza, ve{ta~ko ~udovi{te ili posetilac iz pokrajine Praznine,
ali zacelo znam da niste bili izdajnik, ve} samo oru|e jednog izdajnika. Ja ne ka`njavam
oru|a. Ona mogu da budu {tetna jedino u rukama r|avog radnika. Dao bih vam jedan
savet." Argaven je kazao to sa neobi~nim naglaskom i zadovoljstvom, a meni je tek tada
palo na um
da mi niko drugi, tokom dve godine, nije dao nikakav savet. Oni su
odgovarali na pitanja, ali nikada otvoreno nisu savetovali, ~ak ni Estraven onda kada je
najve}ma bio od pomo}i. To mora da je stajalo u vezi sa {ifgretorom. "Nemojte vi{e
dopustiti da vas bilo ko iskori{}ava, gospodine Ai", kazao je kralj. "^uvajte se raznih
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
19
klika. Sami ka`ite svoje la`i, sami po~inite nedela. I nikom ne verujte. Shvatate li?
Nikome ne verujte. Proklet bio taj la`ljivi, hladnokrvni izdajnik! Verovao sam mu.
Stavio sam srebrni lanac oko njegovog prokletog vrata. Sada mi je `ao {to ga nisam
obesio o taj lanac. Nikada mu nisam verovao. Nikada. Nikome ne verujte. Neka skapa od
gladi u nu`ni~kim jamama Mi{norija, prebiraju}i po ukropini, neka
mu drob istruli,
nikada..." Kralj Argaven se stresao, zagrcnuo, roptavo do{ao do daha i okrenuo mi le|a.
Po~eo je nogom da d`ara trupla u velikoj vatri, sve dok guste varnice, koje su se razletale
uvis, nisu stale
da mu padaju po licu, kosi i crnoj tunici, a on ih hvatao golim {akama.
Ne okrenuv{i se, prozborio je piskutavim, bolnim glasom: "Ka`ite ono {to
imate da ka`ete, gospodine Ai."
"Smem li ne{to da vas upitam, ser?"
"Da." Njihao se s noge na nogu, dok je stajao licem prema vatri. Morao sam da
se obratim njegovim le|ima.
"Verujete li da sam ono {to ka`em da jesam?"
"Po Estravenovom nalogu, lekari su me prosto obasipali trakama o vama, a jo{
je vi{e pristizalo od in`enjera iz radionica gde se nalazi va{e vozilo i tako dalje. Svi oni
ne mogu biti la`ovi, a svi tvrde da niste ljudsko bi}e. Dobro, i onda?
"Onda, ser, ima i drugih kao {to sam ja. Ho}u da ka`em, ja sam predstavnik..."
"One zajednice,
one vlasti, da, vrlo dobro. Da li je to {to `elite da vas upitam -
zbog ~ega su vas uputili ovamo?"
Iako je Argaven mogao da ne bude zdrave pameti niti o{trouman, on je
raspolagao bogatim iskustvom u pogledu izvrdavanja, izazivanja i retori~kih tananosti
koje su u rapravama koristili oni ~ije je glavno htenje u `ivotu bilo dostizanje i o~uvanje
na visokom nivou odnosa koji se nazivaju {ifgretor. ^itava podru~ja tog odnosa i dalje
su mi bila nejasna, ali sam ne{to malo doku~io o njegovom takma~kom, presti`nom
vidu, kao i o neprekidnom raspravlja~kom dvoboju koji odatle mo`e da proistekne. Sama
je po sebi bila nesaop{tiva ~injenica da ja ne `elim da vodim dvoboj sa Argavenom, ve}
da poku{avam da op{tim sa njim.
"Ja to nisam dr`ao u tajnosti, ser. Ekumen `eli savez sa nacijama Getena."
"Zbog
~ega?"
"Zbog materijalne koristi. Uve}anja znanja. Pove}anja slo`enosti i ja~ine polja
razumnog `ivota. Oboga}enja saglasja i ve}e slave Boga. Radoznalosti. Pustolovine.
Radosti."
Nisam govorio jezikom onih koji vladaju ljudima,
jezikom kraljeva, osvaja~a,
diktatora, generala; na tom jeziku nije bilo odgovora na njegovo pitanje. Namrgo|en i
odsutan duhom, Argaven je zurio u plamen, preme{taju}i se s noge na nogu.
"Koliko je veliko to kraljevstvo tamo u Ni~emu, taj Ekumen?
"Postoje osamdeset tri nastanjive planete u Ekumenskom podru~ju, a na njima
oko tri hiljade naroda ili antrotipskih grupa..."
"Tri hiljade? Tako. Ka`ite mi sada, zbog ~ega bi mi, jedni naspram tri hiljade,
trebalo da imamo bilo {ta sa svim tim narodima ~udovi{ta koji obitavaju u Praznini?"
Okrenuo se i pogledao me, jer i dalje je vodio dvoboj, postavljao retori~ka pitanja,