Da bi se izbjegao ovaj problem:
. Države bi trebalo da osiguraju neophodna sredstva za relevantnu
lokalnu upravu kako bi se registracija rođenja vršila sistematski u skladu sa
članom 7 «Konvencije o pravima djeteta» i članom 24 «Međunarodnog pakta o
građanskim i političkim pravima». Ukoliko je to neophodno, trebalo bi zatražiti
podršku međunarodne zajednice, naročito posredstvom UNICEF-a.
. Prilikom registracije rođenja, države bi trebalo da identifikuju
slučajeve osporavanog državljanstva i da dodijele državljanstvo djetetu koje
bi u suprotnom bilo bez državljanstva. Nakon što države pristupe «Konvenciji
o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 1961. godine, u svoje nacionalno
zakonodavstvo treba da uvrste njene relevantne odredbe. Ove odredbe bi
trebalo da budu uvrštene u domaće zakonodavstvo čak i kada država nije
pristupila Konvenciji iz 1961. godine.
. Zakonodavstvo o državljanstvu bi trebalo da sadrži odredbe o sticanju
državljanstva zemlje u kojoj je dijete rođeno. Ovo bi spriječilo apatridiju u
slučajevima gdje je napravljena greška u utvrđivanju državljanstva djeteta pri
rođenju.
. Djeci rođenoj izvan braka bi trebalo, u što je moguće većoj mjeri, dati
isti pristup državljanstvu pri rođenju kao djeci rođenoj u bračnoj zajednici u
skladu s nacionalnim zakonom.
U mnogim zemljama, ženama nije dozvoljeno da svoje državljanstvo
prenesu na djecu, čak ni kada je dijete rođeno u zemlji majčinog državljanstva
i kada njegov otac nema državljanstvo. U ovim slučajevima, dijete nema
državljanstvo.
Da bi se izbjegao ovaj problem:
. Shodno «Konvenciji o državljanstvu udatih žena» iz 1957. godine
i «Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena» iz 1979. godine,
žene bi trebalo da imaju jednaka prava kao muškarci u pogledu državljanstva
njihove djece. Primjenjivanjem ovih principa izbjeći će se kako diskriminacija
žena tako i mogućnost da dijete naslijedi status apatrida od svog oca ako je on
bez državljanstva.
. Države bi trebalo da u njihove nacionalne zakone o državljanstvu
uvrste i odredbe o nediskriminaciji iz razloga polne pripadnosti.
Siročad i napuštena djeca često nemaju potvrđeno državljanstvo. Nezakonita
djeca takođe mogu biti spriječena da steknu državljanstvo.
Da bi se izbjegao ovaj problem:
. Nahočadi koja se zatekne na teritoriji države trebalo bi dodijeliti
državljanstvo te države. Ovaj princip je sadržan u zakonodavstvu o
državljanstvu mnogih država i u međunarodnim instrumentima koji se odnose
na državljanstvo.
. Najbolji interes djeteta uvijek bi trebalo da bude primaran faktor za
razmatranje prilikom utvrđivanja djetetovog državljanstva.
Praksa
usvajanja prisutna u nekim državama može dovesti do apatridije
ako, na primjer, djeca nijesu u mogućnosti da steknu državljanstvo roditelja
koji ih usvajaju.
Da bi se izbjegli ovi problemi:
. Države bi trebalo da u zakonodavstvo uvedu odredbe koje
osiguravaju da njihovo nacionalno pravo priznaje usvojenja koja se
završavaju u inostranstvu u saglasnosti s međunarodnim pravom. «Evropska
konvencija o usvajanju djece» (
9
) iz 1967. godine ohrabruje države da
olakšaju davanje državljanstva usvojenoj djeci njihovih državljana.
Administrativna praksa
Postoje mnogobrojna administrativna i proceduralna pitanja koja
se odnose na sticanje, obnavljanje i gubitak državljanstva. Čak i kada
pojedinac ispunjava uslove za sticanje državljanstva – u stvari, čak i kada
uspije da podnese zahtjev za državljanstvo – postoje raznorazni faktori koji
ga mogu spriječiti da dobije to državljanstvo, kao pretjerane administrativne
takse, vremenski rokovi koje on ne može ispoštovati i/ili nemogućnost da
predoči tražena dokumenta zato što se nalaze u vlasništvu prethodne zemlje
državljanstva.
Da bi se izbjegao ovaj problem:
. Zahtjevi za sticanje, zadržavanje, gubitak, obnavljanje ili potvrđivanje
državljanstva treba da budu obrađeni u razložnom vremenskom roku.
. Za registraciju automatskog (ex lege) sticanja ili gubitka drža-
vljanstva, uključujući i situacije državne sukcesije za lica koja uživaju status
uobičajenog ili zakonitog boravka, ne bi trebalo tražiti pismeni afidavit, čak ni
kada su države generalno posavjetovane da vode pismenu evidenciju o svim
odlukama o državljanstvu.
. Takse za sticanje, zadržavanje, gubitak, obnavljanje ili potvrđivanje
državljanstva i za srodne upravne i sudske revizije trebalo bi da budu utvrđene
u razložnom iznosu.
Zakoni i prakse koje naročito utiču na žene
Neke države automatski mijenjaju status ženinog državljanstva kada
ona sklopi brak s licem koje nije državljanin te države. Žena tako može postati
lice bez državljanstva ako automatski ne primi državljanstvo svog muža ili
ako njen muž nema državljanstvo.
Žena takođe može postati lice bez državljanstva ukoliko, nakon
što dobije muževljevo državljanstvo, dođe do raspada braka i ona izgubi
državljanstvo koje je stekla putem braka, a njeno originalno državljanstvo ne
bude automatski obnovljeno.
(9) Naziv na engleskom jeziku: European Convention on the Adoption of Children,
prim. prev.