Državljanstvo I apatridija Priručnik za parlamentarce


Da bi se izbjegli ovi problemi



Yüklə 0,61 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə15/25
tarix29.08.2018
ölçüsü0,61 Mb.
#65461
1   ...   11   12   13   14   15   16   17   18   ...   25

0

Da bi se izbjegli ovi problemi: 

 

.  «Konvencija  o  državljanstvu  udatih  žena»  iz  1957.  godine  i 



«Konvencija  o  ukidanju  svih  oblika  diskriminacije  žena»  iz  1979.  godine 

nastoje  dodijeliti  ženama  jednako  pravo  kao  muškarcima  da  steknu, 

promijene  ili zadrže svoje državljanstvo. U skladu s principima sadržanim u 

ovim konvencijama, status državljanstva muža ne bi trebalo da automatski 

promijeni  državljanstvo  žene,  da  je  ostavi  bez  državljanstva,  niti  da  nju 

obaveže na sticanje muževljevog državljanstva. 

 

.  U  državama  gdje  žene  nemaju  jednaka  prava  kao  muškarci  i 



gdje  mogu  automatski  izgubiti  svoje  državljanstvo  kada  se  udaju  ili  gdje 

se  žene  moraju  odreći  svog  prijašnjeg  državljanstva  kada  se  udaju,  ove 

države bi trebalo da u svoje zakonodavstvo uvedu odredbe o državljanstvu 

koje omogućavaju ženama čiji su se brakovi raspali da automatski ponovo 

steknu svoje prijašnje državljanstvo putem jednostavne izjave. 

Automatski gubitak državljanstva

 

 

Neke  države  automatski  ukidaju  državljanstvo  pojedinca  koji  je 



napustio svoju zemlju ili koji živi u inostranstvu. Ukidanje državljanstva, do 

kog može doći samo nekoliko mjeseci nakon odlaska tog pojedinca, često 

je povezano s pogrešnim upravnim praksama u kojima predmetni pojedinac 

nije svjestan da se izlaže riziku od gubitka svog državljanstva ako propusti 

da  se  uredno  prijavi  vlastima  te  države.  Ako  se  radi  o  naturalizovanom 

državljaninu, koji nije bio rođen u toj državi ili koji nije stekao državljanstvo 

te  države  porijeklom,  čak  i  uredno  prijavljivanje  može  biti  nedovoljno  za 

garanciju  da  njegovo  državljanstvo  neće  biti  ukinuto.  Apatridija  je  često 

direktni rezultat ovakvih praksi. 

Da bi se izbjegao ovaj problem: 

 

. Član 7(3) «Konvencije o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 



1961. godine predviđa da pojedinac ne smije izgubiti svoje državljanstvo i 

tako postati apatrid, iz razloga odlaska u inostranstvo, boravka u inostranstvu, 

propusta da se prijavi ili bilo kakvog sličnog razloga. Konvencija uključuje 

izuzetak  od  ovog  principa  koji  se  tiče  naturalizovanih  državljana  koji  žive 

u inostranstvu duže od sedam godina uzastopno. Ovi pojedinci moraju da 

odgovarajućem organu izraze želju da zadrže svoje državljanstvo. Države bi 

zato trebalo da adekvatno obavijeste naturalizovane državljane o ovoj politici, 

kako unutar svojih granica tako i u inostranstvu, putem svojih konzularnih 

predstavništava. 

 

. Noviji instrumenti, kao što je «Evropska konvencija o državljanstvu», 



ne dozvoljavaju državama da nekoga liše državljanstva zbog toga što on u 

inostranstvu uživa status lica s uobičajenim boravkom ako bi ga to lišavanje 

pretvorilo u apatrida. 





Uzroci vezani za državnu sukcesiju

 

Transfer teritorije ili suvereniteta

 

Iako  se  posebni  međunarodni  instrumenti  i  načela  samo  djelimično  bave  tim 

pitanjem,  transfer  teritorije  ili  suvereniteta  odavno  je  uzrok  apatridije.  Nacionalni 

zakoni  i  prakse  neminovno  se  mijenjaju  u  trenucima  kada  država  prolazi  kroz 

duboke  teritorijalne  promjene  ili  promjene  u  suverenitetu  kao,  na  primjer,  kada 

država  osvoji  nezavisnost  od  kolonijalne  sile,  nakon  raspada  države,  ako  nova 

država nasljeđuje državu koja se raspala ili ako se država obnovi nakon što neko 

vrijeme nije postojala. Bilo koji od ovih događaja može dovesti do usvajanja novih 

zakona  ili  propisa  o  državljanstvu,  odnosno  novih  upravnih  postupaka.  Pojedinci 

mogu postati apatridi u ovakvim situacijama ako propuste da steknu državljanstvo 

shodno novim zakonima/propisima ili shodno novim upravnim postupcima ili ako im 

se državljanstvo uskraćuje zbog novog tumačenja prethodnih zakona i praksi koji su 

bili u primjeni.

 

Da bi se izbjegli ovi problemi: 

 

. Član 10 «Konvencije o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 1961. 



godine predviđa da bi države članice trebalo da osiguraju da neće doći do apatridije 

usljed transfera teritorije. Države bi trebalo da potpišu bilateralne ili multilateralne 

sporazume koji sadrže odredbe kojima se osigurava da neće doći do apatridije usljed 

takvog transfera. U slučajevima kada nije potpisan nikakav sporazum, predmetna 

država ili države bi trebalo da dodijele državljanstvo onima koji bi u suprotnom bili 

bez državljanstva. 

 

. U praksi se stanovništvo generalno vezuje za određene teritorije: međutim, 



neki  međunarodni  sporazumi,  ustavne  odredbe  i  zakonodavstvo  o  državljanstvu 

takođe nude izbor državljanstva među državama nasljednicama. 

 

. Sporazumi o sukcesiji mogu takođe sadržati odredbe koje se fokusiraju na 



to kako raspad ili odvajanje država mogu uticati na državljanstvo. 

 

.  Odgovarajući  na  potrebu  da  se  kodifikuje  i  razvije  međunarodno  pravo 



o  državljanstvu  u  odnosu  na  državnu  sukcesiju,  ‘Međunarodna  pravna  komisija’ 

pri  Ujedinjenim  nacijama  pripremila  je  nacrt  članova  na  tu  temu  koji  su  sadržani 

u Aneksu  uz  Rezoluciju  55/153  Generalne  skupštine  Ujedinjenih  nacija  iz  2001.

godine. Nacrt članova predviđa sljedeće: 



-sve predmetne države trebalo bi da preduzmu odgovarajuće mjere tako da 

lica koja su na dan sukcesije država imala državljanstvo države prethodnice 

ne postanu lica bez državljanstva usljed sukcesije; 

-što se tiče lica koje je imalo uobičajeni boravak na teritoriji koja je predmet 

sukcesije, pretpostavlja se da to lice stiče državljanstvo države nasljednice 

na dan sukcesije

-država  nasljednica  ne  bi  trebalo  da  pripisuje  svoje  državljanstvo  licima 

koja su imala uobičajeni boravak u drugoj državi protiv njihove volje, osim 

ukoliko oni u suprotnom ne bi  postali apatridi

-predmetne države bi trebalo da uzimaju u obzir volju predmetnih lica kad 

god ta lica ispunjavaju uslove za sticanje državljanstva dvaju ili više država. 

Svaka predmetna država daje licima koja imaju odgovarajuće veze s tom 

državom pravo da izaberu državljanstvo te države ukoliko bi u suprotnom 

ostali bez državljanstva; 

-predmetne države ne smiju uskratiti predmetnim licima pravo da zadrže ili 

steknu državljanstvo ili pravo da izaberu državljanstvo, putem diskriminacije 

iz bilo kog razloga. 


Yüklə 0,61 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   11   12   13   14   15   16   17   18   ...   25




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə