Državljanstvo I apatridija Priručnik za parlamentarce
Yüklə 0,61 Mb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Poglavlje 3. Eliminisanje uzroka apatridije
- Tehnički uzroci Konflikt zakona
- Da bi se izbjegli ovi problemi
- Konflikt zakona vezan za odricanje
- Da bi se izbjegao ovaj problem
Poglavlje 3. Eliminisanje uzroka apatridije
Apatridija može nastati usljed različitih okolnosti. U daljem tekstu razmotrili smo neke od glavnih uzroka apatridije i praktične korake koje države mogu preduzeti kako bi izbjegle ove okolnosti, naročito kad se vrši revizija zakona o državljanstvu. Tehnički uzroci Konflikt zakona
Problemi mogu nastati kada je zakonodavstvo o državljanstvu u jednoj državi u konfliktu sa zakonodavstvom druge države, pri čemu pojedinac ostaje bez državljanstva obje države. Oba kompleta zakona mogu biti propisno sastavljena, ali problemi nastaju kada se oni zajedno primjenjuju. Na primjer, država A, u kojoj je pojedinac rođen, daje državljanstvo isključivo po porijeklu (jus sanguinis), ali roditelji tog pojedinca su državljani države B. Država B, s druge strane, daje državljanstvo samo na osnovu mjesta rođenja (jus soli), ali je pojedinac rođen u državi A. Taj pojedinac tako postaje lice bez državljanstva.
. Kako je to navedeno u Haškoj konvenciji iz 1930.godine, svaka država odlučuje, shodno svojim vlastitim zakonskim propisima, ko su njeni državljani. Ovi zakonski propisi, koje priznaju druge države, moraju biti konzistentni s međunarodnim konvencijama, međunarodnim običajima i priznatim pravnim principima koji se primjenjuju na pitanja državljanstva. Države bi tako trebalo da posjeduju ažuriranu kolekciju zakona o državljanstvu i da znaju kako se ovi zakoni primjenjuju u praksi da bi se riješili konflikti zakona koji uključuju državljanstvo.
. U «Konvenciji o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 1961. godine tvrdi se da se državljanstvo daje: - rođenjem, po sili zakona, licu koje je rođeno na teritoriji ugovorne države; - po sili zakona, u određenoj starosnoj dobi, licu koje je rođeno na teritoriji ugovorne države, pod rezervom kriterijuma navedenih u nacionalnom zakonodavstvu; - na osnovu zahtjeva koje odgovarajućem organu podnosi lice rođeno na teritoriji ugovorne države (zahtjev može podlijegati ispunjavanju jednog ili više sljedećih kriterijuma: da je zahtjev podnesen u određenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se traže vezano za boravak, da zainteresovano lice nije krivično osuđivano i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez državljanstva); - rođenjem, zakonitom djetetu čija majka ima državljanstvo države u kojoj je dijete rođeno; - porijeklom, ukoliko pojedinac ne može steći državljanstvo ugovorne države na čijoj je teritoriji rođen zbog toga što ne ispunjava starosne ili boravišne preduslove (ovo može podlijegati ispunjavanju jednog ili više sljedećih kriterijuma: da je zahtjev podnijet u određenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se traže vezano za boravak i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez državljanstva); - nahočadi koja su zatečena na teritoriji ugovorne države; - rođenjem, po sili zakona, licu koje je rođeno negdje drugo ako je jedan od roditelja u vrijeme njegovog rođenja imao državljanstvo ugovorne države; - na osnovu zahtjeva, kako to predviđa nacionalno zakonodavstvo, licu koje je rođeno negdje drugo ako je jedan od roditelja u vrijeme njegovog rođenja imao državljanstvo ugovorne države (zahtjev može podlijegati ispunjavanju jednog ili više sljedećih kriterijuma: da je zahtjev podnijet u određenom vremenskom periodu, da su ispunjeni preduslovi koji se traže vezano za boravak, da zainteresovano lice nije krivično osuđivano zbog djela protiv državne bezbjednosti i/ili da je to lice oduvijek bilo lice bez državljanstva); . Većina država kombinuje principe jus soli i jus sanguinis u njihovom zakonodavstvu o državljanstvu kako bi utvrdile početni broj svojih državljana i način na koji se državljanstvo dodjeljuje po rođenju. One države koje ne prihvataju dvojno državljanstvo trebalo bi da osiguraju pojedincu ili njegovim roditeljima, da do izvjesnog starosnog doba mogu odabrati jedno državljanstvo. Konflikt zakona vezan za odricanje
Neke države imaju zakone o državljanstvu koji dozvoljavaju pojedincima da se odreknu svog državljanstva bez prvobitnog sticanja ili dobijanja garancija za sticanje drugog državljanstva. Ovo često dovodi do apatridije. Konflikti zakona o ovom pitanju mogu nastati kada neka država ne dozvoljava odricanje državljanstva sve dok taj pojedinac prvo ne stekne neko drugo državljanstvo, dok druga država neće da dodijeli svoje državljanstvo dok se pojedinac prvo ne odrekne svog originalnog državljanstva. Ponekad se i negdje drugo od pojedinca može tražiti da se odrekne državljanstva za koje se pretpostavlja da ga ima prije nego što mu se omogući da podnese zahtjev za državljanstvo tamo gdje živi, čime se taj pojedinac dovodi u situaciju apatridije dok ne dobije novo državljanstvo.
. Shodno Konvenciji iz 1961. godine, gubitak ili odricanje državljanstva trebalo bi da budu uslovljeni prethodnim posjedovanjem ili garancijama za sticanje drugog državljanstva. Izuzetak se može napraviti u slučaju naturalizovanog lica koje, uprkos obavještenju o formalnostima i vremenskim ograničenjima, živi u inostranstvu određeni broj godina i ne ispoljava namjeru da zadrži svoje državljanstvo. U ovom slučaju, naturalizovano lice je lice koje je steklo državljanstvo na osnovu zahtjeva podnijetog predmetnoj državi članici, a koji je ta država mogla i da odbije. Gubitak državljanstva može se desiti samo u skladu sa zakonom i isti treba da bude propraćen punim garancijama u postupku, kao što su pravo na pravično saslušanje pred sudskim ili nekim drugim nezavisnim organom.
. Zakonodavstvo o državljanstvu trebalo bi da obezbijedi da se nijedan državljanin ne može odreći svog državljanstva, a da prvo ne stekne neko drugo državljanstvo ili ne dobije formalne i pismene garancije od relevantnih organa da će steći drugo državljanstvo.
. Neke države su uvele odredbe koje dozvoljavaju ponovno sticanje državljanstva ako pojedinci izgube ili ne steknu drugo državljanstvo.
. Za države koje ne prihvataju dvojno ili višestruko državljanstvo, zakonodavstvo o državljanstvu mora osigurati da zahtjev za odricanjem ili gubitkom drugog državljanstva, kao preduslov za sticanje ili zadržavanje državljanstva, bude povučen kada takvo odricanje ili gubitak nijesu mogući. Na primjer, od izbjeglica ne bi trebalo očekivati da se vrate ili da stupe u kontakt s organima vlasti njihovih zemalja porijekla radi odricanja državljanstva.
Yüklə 0,61 Mb. Dostları ilə paylaş:
|