VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
11
Zašto koristimo
Down sindrom,
sindrom Down,
a ne Downov sindrom?
U medicinskim dokumentima koji su prihvaćeni u Republici
Hrvatskoj, za dijagnozu Q90 piše da se radi o Downovom
sindromu te tako i svi lektori inzistiraju na uporabi ove forme. U
engleskom jeziku prije se koristio izričaj Down’s Syndrome (kod
nas prevođen kao Downov sindrom) koji je promijenjen u Down
Syndrome s objašnjenjem da gospodin Down nije imao sindrom
nego je po njemu nazvan ovaj sindrom. U priručniku će se koristiti
izraz Down sindrom, a vjerujemo da će s vremenom ovu promjenu
prihvatiti prevoditelji i medicinski stručnjaci. U uporabi je često i
oblik sindrom Down.
Jedno od 650
novorođene djece rađa
se s Down sindromom.
On pogađa sve rasne
skupine i može se javiti
u bilo kojoj obitelji,
bez obzira na zdravlje
roditelja, ekonomsku
situaciju ili način života.
UVOD
Down sindrom (DS – Down Syndrome)
je najčešći genetski poremećaj
koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma
u jezgri svake stanice tijela. Jedno od 650 novorođene djece rađa
se s Down sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan fizički i
mentalni razvoj djeteta. Down sindrom uzrokuje pogrešno razvr-
stavanje kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica, tako
da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma.
Down sindrom pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo
kojoj obitelji, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju
ili način života.
Bolje razumijevanje ovog sindroma je važno kako bi se osobama
s Down sindromom i njihovim obiteljima olakšao život i pružila
prilika da on bude potpuniji i aktivniji. Nekada se smatralo da je
roditi dijete s Down sindromom kazna. Djecu s Down sindromom
se nekad skrivalo, izoliralo, nije im se pružala adekvatna medicin-
ska pomoć kao ni druga stručna pomoć jer su djeca bila označena
i stigmatizirana kao djeca koja su nesposobna za učenje i za život.
Zanemarivalo se da su oni djeca kao i sva druga djeca, željna lju-
bavi, nježnosti, prijateljstva, intelektualnog poticanja i kulturnog
12
Down sindrom
Osobe s
Down sindromom ne
treba gledati kao
različite nego kao
osobe kojima se
dogodilo da imaju
neke dodatne potrebe.
izražavanja. Nažalost, svi mi prečesto vidimo samo izgled, ošteće-
nje, a ne dijete, osobu, ljudsko biće.
Novorođenče s Down sindromom
je ponajprije novorođenče s
istim potrebama za ljubavlju, sigurnošću, toplinom i poticajima
kao i svako drugo novorođenče.
Djeca s Down sindromom
su ponajprije djeca s istim socijalnim,
emotivnim i obrazovnim potrebama kao i druga djeca. Oni, tako-
đer, žele biti uključeni u zajedništvo s drugom djecom, žele učiti i
igrati se s drugom djecom, biti u istom vrtiću i u istoj školi u koju
idu i njihovi mali prijatelji iz susjedstva.
Odrasli s Down sindromom
su ponajprije odrasli s istim socijalnim
i emotivnim potrebama i potrebama za punim ispunjenjem života
kao i druge odrasle osobe. Oni žele živjeti samostalno, neovisno,
žele živjeti s prijateljima, s partnerima. Oni žele biti korisni građa-
ni u svojoj okolini i zajednici kao i druge odrasle osobe.
Starije osobe s Down sindromom
imaju iste potrebe za brigom,
skrbi i pomoći kao i sve druge starije osobe u zajednici budući su
sve starije osobe slabije i njihove zdravstvene potrebe su u porastu.
Osobe s Down sindromom
ne treba gledati kao različite nego kao
osobe kojima se dogodilo da imaju neke dodatne potrebe. Te nji-
hove dodatne potrebe, koje mogu biti medicinske i edukacijske, ne
moraju ih isključiti iz mogućnosti za učenje i socijalne odnose od
kojih svi imaju velike koristi, kako osobe s Down sindromom tako
i osobe bez teškoća koje su u njihovom okruženju.
VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
13
Mnoga djeca su
integrirana u redovne
škole, puno više
njih uči čitati i pisati te
postižu i bolje
akademske uspjehe
nego što je bio slučaj
prije desetak ili više
godina.
Dobro došli su u
različite sportske i
druge klubove, u
ritmičke i dramske
grupe.
U mnogim zemljama svijeta život osoba s Down sindromom se
znatno poboljšao. Medicinska skrb je sve bolja i dostupnija za oso-
be s Down sindromom. Bolje je razumijevanje razvojnih i eduka-
cijskih potreba i mogućnosti djece s Down sindromom. Povećano
je socijalno prihvaćanje, veće su mogućnosti za napredak i učenje
te aktivnije sudjelovanje u zajednici.
Mnoga djeca su integrirana u redovne škole, puno više djece uči
čitati i pisati te postižu i bolje akademske uspjehe nego što je bio
slučaj prije desetak ili više godina. Dobro su došli u različite sport-
ske i druge klubove, u ritmičke i dramske grupe.
Mnogi odrasli s Down sindromom dobivaju prilike za zapošljava-
nje, žive samostalno, žive s prijateljima, osnivaju obitelj. Neki od
njih će trebati manje pomoći, a neki više na tom njihovom putu
samostalnog življenja. U zadnjih desetak godina sve više je mladih
i odraslih s Down sindromom koji su postali vrlo angažirani i bore
se za svoja prava.
U Republici Hrvatskoj promjene su sve značajnije, no potrebno je
još jako puno spoznaja, znanja, senzibiliteta društvene zajedni-
ce, upornosti roditelja, stručnjaka i samih osoba s Down sindro-
mom kako bi se dobra iskustva svijeta prenijela i pokazala više
mogućnosti za bolje uključivanje djece s Down sindromom u vr-
tiće i škole, za uključivanje mladih i odraslih u aktivniji život kroz
učenje, rad, kroz socijalna druženja, kroz življenje s prijateljima,
s partnerima.
Dostları ilə paylaş: |