Lakan u Podgorici / ciklus predavanja
43
i kaže da je želja u opsesivnoj neurozi nemoguća. Što to znači u konkretnom
slučaju, pokazuje Frojdova studija Čovjek-Pacov. Sve prisilne misli i radnje
(rituali) kojima je ovaj Frojdov pacijent podvrgao svoj svakodnevni život bile
su posljedica napora da se ne suoči sa svojim nedostacima, a najviše sa svojim
željama u kojima je Drugi igrao važnu ulogu.
Nasuprot opsesivnoj neurozi, histerija pokazuje drugačiji odnos između
subjekta i Drugog. Koliko se opsesivac trudi da eliminiše svoju zavisnost
od Drugog, toliko se histerik trudi da pokaže da je Drugi zavistan od njega.
Naime, histerik (najčešće je to žena) pokušava da se postavi kao objekt-uzrok
želje Drugog, dakle, kao neko ko je Drugom potreban da ispuni ono što želi.
Histerik vidi sebe kao taj dragocijeni objekt (objekt malo a) koji može da ispuni
Drugog. Svi Frojdovi pacijenti-histerici su bili ti koji su pomagali drugima koji
su bili onemoćali (npr. bolesni otac Ane O. ili bolesni otac Dore). Histerika
nije strah od autoriteta, kao na primjer opsesivca, nego naprotiv, vjeruje da taj
autoritet (Drugi) zavisi od njega. Time je Drugi doveden u podređen položaj.
Samim tim je jasno da su u strukturi svoje subjektivnosti, histerici slobodniji
od opsesivaca. Zato je Lakan tvrdio da je cilj, kao i dužnost, psihoanalize da
„histerizuje“ diskurs, odnosno, kako ja to tumačim, da otvori za subjekta nove
prostore ili dimenzije slobode.
Da bi se izbjegla zabuna i miješanje sa perverzijom (mazohizmom), potrebno
je imati na umu da, dok perverzna osoba želi da bude objekat uživanja Drugog,
histerik želi da bude objekat-uzrok Njegove želje. Velika je razlika između želje
i uživanja. Lakan je, čak, tvrdio da je želja jedna vrsta odbrane od uživanja.
To potvrđuju, između ostalog, i stihovi Desanke Maksimović – „ne, nemoj mi
prići“ i „ljubav je lepa samo dok se čeka.“ Kroz ove stihove može se uvidjeti
histerična struktura subjektivnosti kod nje. Naime, histerik izbjegava uživanje
da bi mogao/mogla da učini da želja duže traje. Histerik želi da želi, i zbog toga
je Lakan označio želju histerika kao nezadovoljenu. Dobar primjer za to je san
lijepe mesareve žene koji Frojd pominje u svojoj knjizi Tumačenje snova.
doc. dr Filip Kovačević
44
Lakan u Podgorici / ciklus predavanja
45
Strukture diskursa – gospodar, univerzitet, analitičar, histerik
Lakanova teorija diskursa je prvi put formulisana u njegovom Seminaru
broj 17, nazvanom Druga strana psihoanalize, koji je održan od jeseni 1969. do
ljeta 1970. godine.
Naime, Lakan veže strukture jezika sa strukturama društvenih odnosa i to
kroz koncept „diskursa.“ On definiše diskurs kao nešto što stvara društveni odnos
koristeći jezik. Diskurs je nešto što stvara vezu između najmanje dvije osobe ili
dva subjekta i podrazumijeva nepsihotični psihološki razvoj. Zašto je ovo važno?
Zato što, po Lakanu, osoba koja je psihotična nije stvorila dovoljnu distancu
prema drugoj osobi da bi mogla prema njoj da se odnosi kao sa separatnom
ličnošću ili identitetom. Nepsihotični psihološki razvoj podrazumijeva da drugi
postoji kao pozicija, kao separatna osoba i ličnost kojem se subjekt obraća.
Stoga samo one koji su nepsihotični možemo da uključimo u strukture diskursa
o kojima ću govoriti večeras.
Dakle, da ponovim, diskurs je nešto što stvara društvenu vezu između dva
subjekta, odnosno, između dvije pozicije. Lakan je smatrao da se diskursi mogu
nazvati i četvoronoški aparati. Zašto? Zato što je tvrdio da svaki diskurs ima
četiri pozicije i četiri elementa, i uz to, da postoje svega četiri diskursa. Broj
četiri je važan za Lakana i može se, ako hoćete da uvedete neka metafizička
razmišljanja, uporediti, recimo, sa svetim trojstvom. Može se reći da je Lakan
u neku ruku želio da prevaziđe ideju trojstva i prešao na broj 4 kao najvažniji
simbol metafizike. I to posebno u periodu sredine sedamdesetih godina.
Dakle, ukratko – četiri pozicije, četiri elementa, četiri diskursa.
Agent -> Drugi
Istina Proizvod
Prva pozicija – pozicija onog koji govori – Agent
Druga pozicija – pozicija onog kojem se govori – Drugi
doc. dr Filip Kovačević
46
Ove dvije pozicije su na nivou svjesnog.
A druge dvije, ispod crte, na nivou nesvjesnog.
Prva pozicija – što se dešava, kakve efekte to obraćanje proizvodi – Proizvod
Druga pozicija – da li je to što se govori u skladu sa Istinom cijelog procesa.
Četiri elementa se stavljaju u četiri pozicije. U skladu sa tim dobijamo četiri
različita diskursa, četiri različite strukture:
Prvi element – Glavni označitelj – S1. Označitelj je nešto što označava
ili predstavlja subjekt ostalim označiteljima, na primjer zastava koju su na
Mjesec zaboli američki astronauti je označitelj moći američke imperije. Glavni
označitelj, po Lakanu, postoji i u individualnom smislu. Svako individualno
nesvjesno je strukturisano nekim označiteljem koji čini okosnicu identiteta date
osobe.
Drugi element – Znanje – skup svih drugih označitelja – S2. Da nastavim
sa mojim primjerom, ako uzmemo zastavu na Mjesecu kao označitelja
američke moći, kao ostale označitelje možemo uzeti – McDonalds, Coca-Colu,
Hollywood, itd. – sve ostalo što predstavlja američku imperiju drugim državama
na planeti.
Treći element – Subjekt - $. Lakan je odabrao baš ovaj znak da predstavi
subjekt da bi jasno stavio do znanja neminovnu podijeljenost subjekta između
svjesnog i nesvjesnog (dakle, slovo S podijeljeno u dva dijela). Na primjer, kad
god neko govori on u većini slučajeva zna što je rekao, ali svoju motivaciju ne
zna u potpunosti.
Četvrti element – Objekt-uzrok želje (objekt malo a), objekt za kojeg
subjekt kad na njega naiđe vjeruje da je pronašao ono što može da ga ispuni.
Ovo je objekt subjektove fantazije ispunjenja, objekat koji obećava da može da
prevaziđe subjektovu podjeljenost (grafički, po Lakanu, $◊a).
A sada nam ostaje glavno pitanje – kako ovi elementi i pozicije utiču jednu
Dostları ilə paylaş: |