ka zavisnost) podrazumeva po javu apstinencija -
l ne krize kada se smanji ko li čina unete droge ili
se ukine njeno unošenje. U odnosu na
fenome-
nologiju sledeći su tipovi konzumacije PAS:
• akutna intoksikacija,
• problemsko, odnosno rizično uzimanje droga
ili narkofilija,
• štetna upotreba droga ili abusus,
• zavisnost od droga u kontinuitetu ili kao dip-
somanija.
Zloupotreba PAS koja se opisuje kao životni
stil pojedinca i lična odluka o rizičnom pona ša -
nju i pri tom ne zadovoljava kriterijume o abu -
su su i zavisnosti, tretira se kao aktuelna životna
problematika koja može, ali ne mora da utiče na
zdravstveno stanje konzumenta.
2
Kod štetne
upo trebe, ili abususa, postoji slaganje u delu da
se radi o upotrebi PAS jedanput mesečno, ili vi -
še pu ta u toku godine i da ona dovodi do zd rav -
stvene problematike poput gastritisa, hepatitisa,
depresivnih epizoda, psihotičnih epizoda, am ne -
zi
ja, ali su stavovi o društvenim posledicama
ova kve upotrebe različiti. DSM IV klasifikacija
(Diagnosis and Statisical Manual of Mental Di -
so rders, DSM-IV, Fourth Edition), govori o abu -
su su kao o klinički značajnim oštećenjima koja
dovode do socijalnih i interpersonalnih proble-
ma izazvanih prekomernom upotrebom PAS.
3
Sa stanovišta srpske psihijatrije, ova upotreba
do
vodi do zdravstvenih, socijalnih, bračnih i
eko
nomskih problema izazvanih upotrebom
PAS.
MKB X klasifikacija propisuje da se dijagno -
za sindroma zavisnosti postavlja na osnovu bi -
he jvioralnih, kognitivnih i fizioloških fenomena
koji su u funkciji kriterijuma od kojih najmanje
tri mora biti manifestovano i to su:
1. jaka i uporna želja ili osećaj prinude - kogni-
tivni fenomen,
2. otežana kontrola nad ponašanjem oko uzima -
nja PAS u smislu početka, završetka ili ko li -
či ne - bihejvioralni fenomen,
3. apstinencijalni sindrom nakon smanjenja ko -
li čine ili prestanka uzimanja PAS i ponovna
upotreba PAS da bi se olakšali ili izbegli ap -
sti nencijalni simptomi - fiziološki fenomen,
4. porast toleranacije - fiziološki fenomen,
5. progresivno zanemarivanje alternativnih za -
do voljstava - bihejvioralni fenomen,
6. nastavlja se sa upotrebom PAS uprkos sazna -
nju o neposrednim štetnim posledicama po
zd ravlje - kognitivni fenomen.
Pravni aspekti zavisnosti od droga
Krivičnim zakonom Republike Srbije pro pi -
sa na su dva krivična dela, kojim se pruža kri vi -
č no-pravna zaštita ljudi od ugrožavanja zlo upo -
tre bom korišćenja opojnih droga. To su:
1. Neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje
u promet opojnih droga - član 246,
2. Omogućavanje uživanja opojnih droga - član
247.
4
Praksa pokazuje da su izvršioci krivičnog de -
la iz člana 246. KZ Srbije iznudjeni delikventi.
Maloletnik koji je samo probao drogu ili je već
ra
zvio toksikomansku zavisnost, sa sticanjem
pu noletstva i dalje nastavlja sa zloupotrebom jer
je žudnja sve jača. U okolnostima materijalnog
osiromašenja konzumenta, usled redovnog na -
mi rivanja naraslih potreba za opijatom, sledeći
izvori prihoda nalaze se samo vršenjem imovin-
skog kriminala. U lancu organizovanog krimi-
na la, pomenuta lica nemaju poverenje šefova or -
ga nizovanih kriminalnih grupa, pa postaju dileri
malih količina droga, koje su najčešće pakovane
u jednokratne narkomanske doze. Tokom hap še -
nja, ova vrsta iznudjenih delikvenata pravda po -
se
dovanje droge ličnom upotrebom. Pri tom,
sam dilerski posao ovim licima se naplaćuje
dro g om koju potom konzumiraju. U sferi krimi-
nala, aktivnost kojom se bave itekako je zna čaj -
na, obzirom da upravo oni drogu isporučuju di -
rek tnim potrošačima.
5
Istraživanje S. Rado sav -
lje vića, na uzorku od 100 lečenih zavisnika u
KPD bolnici u Beogradu, kojima je izrečena
me ra bezbednosti obaveznog lečenja narkoma -
na, njih 27% počinilo je upravo krivično dela iz
čl. 246. KZ Srbije, što je značajan udeo u ukup-
nom kriminalu koji vrše zavisnici.
33
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
Krivična dela koja su u vezi sa uzimanjem
PAS su i:
• krivična dela oduzimanja i prisvajanja tuđe
imo
vine sa ciljem da izvršilac za dobijenu
imo
vinu pribavi drogu ili novac. Najčešće
for me delikventnog ponašanja, kod ovih kri -
vič nih dela, su krađe i korišćenje ukradenih
st vari, razbojništo, ucena, provala, prevara i
falsifikat,
• krivična dela uništavanja (destrukcije) tuđe
imo
vine sa vandalizmom kao najčešćom
deli k ventskom ponašajnom manifestacijom.
Uživaoci droga, takođe, su skloni i činjenju
pre kršaja u vidu nabavke droge, što može biti
po sledica apstinencijalne krize ili anksioznosti i
panike pri nabavci neophodne količine droge za
ličnu upotrebu, ali i delima i prekršajima iz ob -
la sti porodičnog kriminala, poput psihičkog i fi -
zi čkog maltretiranja koje sprovode nad čla no vi -
ma porodice, vršeći pri tom porodično nasilje. U
zlo
činima protiv druge ličnosti, poput vršenja
kri vičnih dela protiv života i tela, nije evidentno
da droga predstavlja neposredni uzrok zločina,
već je njen uticaj sekundaran.
6
Povezanost droge i kriminala kroz
prizmu uticaja droge na ličnost
Istraživanja ukazuju da postoji povezanost
an tisocijalnog ponašanja i kriminogenih ak tiv -
no sti sa dužinom adikcionog staža, intenziteta i
dužine uzimanja heroina. Bračni status, materi-
jalno stanje, prisustvo anksioznih i/ili depresiv -
nih manifestacija, pozitivan hereditet na psihija-
trijske bolesti i bolesti zavisnosti, takođe pred-
stav
ljaju prediktore kriminogenih aktivnosti
opi jatskog zavisnika. Ukoliko je osoba prvo de -
lo izvršila pre početka konzumacije PAS, velika
je verovatnoća da se radi o karakternim crtama
bli
skim antisocijalnom poremećaju ličnosti, a
uko liko je delo usledilo nakon početka koriš će -
nja PAS, radi se o sekundarnom antisocijalnom
poremećaju ličnosti. Brojne studije ukazuju da
su izvršioci krivičnih dela iz redova opijatskih
za
visnika uglavnom i poremećene strukture
ličnosti.
7,8
Iz brojnih istraživanja generalno pro i -
zilazi određen zaključak supstance tipa opijata,
ređe dovode do nasilničkog ponašanja, ako je
oso ba pod njihovim dejstvom.
9
Ali, s druge stra -
ne, sudsko-psihijatrijske implikacije su pre pra -
vi lo, a retko izuzetak, kada osoba nije pod dej st -
vom droge, kada napetost kulminira, a sve zbog
apstinencijalne krize ili bojazni od njenog nastu-
panja, obzirom da je opijatski zavisnik kao oso -
ba ego centrično usmeren prvenstveno na sebe,
ni je spreman da toleriše neprijatnosti, i u tom
kontekstu doživljava neprijatne simptome apsti-
nencijalne krize (Self-centred orientation). Kada
se tiče terapijskih modalteta u kojima je opijats-
ki zavisnik bezbedniji u odnosu na krimiminalne
aktivnosti, prvobitno se pretpostavljalo da me ta-
donska terapija može biti prediktor u redukciji
krimalnih aktivnosti opijatskih zavisnika. Na
-
kon početnih iskustava u radu sa pacijentima na
dužem održavanju metadonom, čiji je be
nefit
između ostalog
i socijalna adaptacija ko
m
zu-
menta i apstinencija od kriminala, u literaturi su
i dalje prisutni oprečni stavovi po tom pi
ta
n-
ju.
10,11
Krivična odgovornost narkomana s
gledišta njihove (ne) uračunljivosti
Vinost je psihičko saglašavanje učinioca sa
ra dnjom krivičnog dela, kao i određeni psihički
od nos učinioca prema posledici krivičnog dela.
Bez vinosti, nema krivične odgovornosti. Vinost
je subjektivni element krivičnog dela i manifes-
tu je se kroz dva oblika - umišljaj i nehat.
Umišljaj (dolus) postoji kada je učinilac bio
svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, ili
kada je bio svestan da usled njegovog činjenja
ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posled-
ica, ali je pristao na njeno nastupanje. Shodno
to
me, krivično delo neovlašćene proizvodnje,
dr žanja i stavljanja u promet opojnih droga, u
sv im njegovim vidovima, može biti izvršeno sa -
mo umišljajem, što proizilazi iz inkriminacije čl.
246. KZ Srbije. Kako nema krivičnog dela uko-
liko ono nije predviđeno zakonikom, tako nema
ni krivice ukoliko izvršilac nije bio uračunljiv.
Ne uračunljiv je onaj učinilac krivičnog dela koji
u trenutku vršenja dela nije mogao da shvati
zna čaj svoga dela i upravlja svojim postupcima
zb og postojanja duševne bolesti, privremene du -
šev ne poremećenosti, duševne zaostalosti i dru -
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
34
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM